Što vi mislite, vrijedi li ta izreka?
Koliko je u stvari danas važno poznavati strane jezike?
Da li je solidno poznavanje engleskog i pasivno znanje njemačkog (primjer iz moje okoline) dovoljno ili nedovoljno za nekakav ajmo reć zadovoljavajući život u poslovnoj i privatnoj sferi?
Zanima me što mislite o tome i što mislite o općenitom poznavanjustranih jezika kod nas.
(sebe ne smatram tipičnim primjerom jer više stjecajem okolnosti nego svojom željom osim ENG, D, SLO i esperanta poznajem pomalo, uglavnom pasivno, još pokoji jezik i to znanje dosta često dobro dođe)