"Onoliko vrijediš koliko jezika znaš!" - točno?

[tatek]

Što vi mislite, vrijedi li ta izreka?

Koliko je u stvari danas važno poznavati strane jezike?
Da li je solidno poznavanje engleskog i pasivno znanje njemačkog (primjer iz moje okoline) dovoljno ili nedovoljno za nekakav ajmo reć zadovoljavajući život u poslovnoj i privatnoj sferi?

Zanima me što mislite o tome i što mislite o općenitom poznavanjustranih jezika kod nas.

(sebe ne smatram tipičnim primjerom jer više stjecajem okolnosti nego svojom željom osim ENG, D, SLO i esperanta poznajem pomalo, uglavnom pasivno, još pokoji jezik i to znanje dosta često dobro dođe)

[anchie76]

Wheeeheeee... ak je teza u naslovu tocna, ja vrijedim i vise nego sto sam mislila

A sta ja znam... Engleski je totalni must u danasnje vrijeme, tesko je bilo sta raditi da ga znas malo ili nikako. Dosta sputava (gledam primjere iz svoje okoline).

Nikad mi nije bilo jasno kak ljudi znaju 5 jezika, i kak je moguce da postane easy nakon recimo 3. jezika. Al to je fakat istina. Sto ih vise znas pocnes kuziti kak je to sve isti cuspajz samo s nekim malim razlikama (ne govorim ovdje o Arapskom, Kineskom) nego o ovim jezicima po europi.

[thalia]

ja ih govorim tri, tri još donekle razumijem i natucam. nadam se novcima i vremenu pa da i njih sredim i bacim se na još jedan 8)

i mislim da mi to nije baš pretjerano pomoglo u životu (profesionalnom) , ali mi je to svjetski gušt, jezici, učenje, poduka, razumijevanje, shvaćanje nekih stvari u jeziku koje sjedaju kao puzzle na svoje mjesto.

[paci]

složila bih se s tim da je engleski danas must-have. imam primjer roditelja mm-a, mama zna 3 jezika, otac 5, ali ni jedan ni drugi ne znaju engleski i sami kažu da se masu puta osjećaju hendikepirano, što ih prilično nervira.

dok s druge strane moj solidan engleski i površan njemački sasvim zadovoljava sve moje privatne i poslovne potrebe za stranim jezicima koje nisu male.

[Maslačkica]

Ovako, ja znam engleski i francuski (manje nego engl, ali opet mogu baljezgati ... ) osjećam se sretnom što ih znam, ali se mm osjeća više nesretnim, nego ja sretnom, što on ne zna engleski...

Je li bi to bio odgovor?


Poslovno? Mislim da je engleski obavezan, iako na nekim poslovima traži se prvenstveno njemački itd.

U naslov baš ne vjerujem, ali sigurno je jedan + tj. samog lakšeg snalaženja pri putovanjima, upoznavanjima, ali poslovno za biti razlika između dobijanja posla ili ne...

[mandy]

kod mene :solidan engleski (ovo lito su me Amerikanci pitali da li sam ikad bila u Americi kad tako dobro govorim engl. -toliko o tome),njemački rukama i nogama;bez engleskog ne bih nikoga pustila iz srednje škole,MM učio njem. i francuski-može se slikat s njima u svojoj struci,a i inače-jedva se snalazi na inernetu;samo znanje jezika ne donosi puno toga u životu,ako nemaš malo "mota" ne možeš ništa

[ina33]

Nope, jer se podrazumijeva danas, kao i dosta toga - kompjuterska pismenost, dobro usmeno izražavanje, voženje auta itd. Solidan engleski i razumijevanje njemačkog je više nego dovoljno u miljeu tehničkih firmi (to uvijek tupim mužu i kosa mi se ježi od njegovih ideja da bi upisao talijanski, a po meni mu je puno potrebnije govorništvo, neki tečaj time managementa, da nauči multitasking npr., ma rađe bi ga upisala na bilo što upotrebljivije jer u njegovim godinama za naučit talijanski bi bio neprimjeren omjer uloženog i vraćenog, rađe bi da, npr. , igra tenis i makar se rekreira. Ili da uči nešto od čega može imat praktične koristi, neki MBA. Osim ako se ne radi o osobi koja se baš bavi jezikom ili književnošću, ne nekom drugom strukom. Ili ako se ne shvati isključivo hobistički kao čista zabava, bez očekivanja neke realne i praktične upotrebljivosti, osim onako da bude kao u Ribi zvana Vanda, da se razbacuje s pokojom rečenicom, čisto za našu privatnu zabavu 8) .

Ja neću bit vjerojatno reprezentativni uzorak jer sam valjda razvila neku kontrareakciju na to kako je poznavanje masu jezika "superkul". Ovo će sad zvučit kao pre*anje, ali samo nekako kao skica konteksta je dano jer mi je zaključak da je jezik (ipak) samo sredstvo i nervira me drlabljenje jel' pravilno ovo ili ono, ako nije potrebno - tipa dopisi Vladi, službeni prijevodi, i, naravno, književnost. To govorim ja, koja sam studirala jezike - eng. i njem. Uz to sam samonaučila nepravilno talijanski (doma, uz TV), učila francuski i španjolski. MM je učio ruski, engleski, njemački, radi na njemačkom i engleskom. Moja mama je završila francuski i talijanski. Moj tata radi na talijanskom i engleskom. Moja sestra govori engleski i njemački, a moj svekar piše znanstvene radove na engleskom, njemačkom, francuskom, španjolskom, u njegovoj "kolekciji" jezika se našao i svahili (:/) , sad intenzivno uči portugalski, a of kors da je bio i pasionirani esperantist i primao onaj neki časopis "El popolo Cineo" ili tako nešto (sori, tatek, sigurno krivo). Žena od muževljevog brata je stručnjak za talijanski i talijansku književnost. Iz svega toga zaključujem da mene učenje jezika zabavlja, ali da nije to koliko jezika znaš toliko vrijediš, nego je dovoljno znat dobar engleski koji je danas postao lingua franca. A, grozna sam, sasvim sam žrtvovala neke jezične bravure i nerviram se kad MM teše i pili - jel' ispravno reć' ovo ili ono - kad vidim kako mi stari funkicionira na talijanskome - bitno je da ga kuže i biznis šljaka, da su stvari na vrijeme, nego sad jel' pravilno upotreijebio glagol. Nasmijem se uvijek nas s faksa - išle u Graz u shopping, nas tri germanistice, ulazimo u kafić nekom frajeru s fudbalerkom i prije nego ćemo odškrnut vrata (trebao nam je WC) i sad se pitamo međusobno - jel' benutzen (koristiti) ide s akuzativom? Smatram da poznavanje jezika - engleskog - spada skoro u pismenost danas, a da je bitnija struka i tehnologije - kod mene di radim ogromna većina ljudi zna (barem) engleski, tako da to nije nekakvo "čudo" i mislim da ta izreka ne stoji toliko više jer se poznavanje (barem engleskog) podrazumijeva, kao i to da se ističe da se npr. vlada kompjuterom kao sad nešto posebno. Evo, bacam ovaj "teaser", nadam se da me nećete ubit sad.

[ina33]

Suma sumarum, ja mislim da je uz dobar engleski i još čitanje stručnoga na nekom drugome sve drugo čisti hobi, ne donosi neki upotrebljivi benefit, ako je zabava, onda je ok.

[ina33]

Da je dovoljan dobar engleski i čitanje struke na još nekome drugome, a ovo drugo kako ko voli i koliko mu lako ide neka uči.

[anchie76]

Meni je zabavno uciti jezike, bas volim kad razumijem barem osnove... I jedino mi je problem sto neke uopce ne koristim, pa naravno da nivo znanja pada iz dana u dan

[tatek]

Meni je recimo učenje švedskog uz prethodno poznavanje engleskog i njemačkog bilo čista zabava.

Kao što je bilo i učenje španjolskog uz poznavanje esperanta i hrvatskog (nije zezancija, u gramatici ima podosta sličnosti između HR i E, više nego recimo sa engleskim ili njemačkim).

Ono što mi dosad nije uglavnom trebalo, a ove godine se u dva navrata pokazalo poželjnim (ali ne i nužnim) je poznavanje francuskog. razumijeti napisano je ok (zbog esperanta i španjolskog), no konverzacija je nula.

Slavenski jezici su i tak svi na istu foru, u Finskoj i Estoniji i onak svi znaju engleski i/ili švedski, tako da je uz Francusku (i Valoniju i dio Švicarske) jedini dio Evrope gdje se zaista osjećam "izvan konteksta" Mađarska. pokušao sam 2-3 puta naučiti nešto od tog njihovog jezika, čisto iz zabave, ali dalje od desetak fraza nisam stigao.

A što mislite o korisnosti jezika za život i rad u HR: engleski je izvan dileme, čini mi se da je i njemački skoro pa obavezan (ali više pasivno nego da je nužan aktivno) ... a ostali?
Treba li ikome ovdje francuski? rekao bih da ne ...
Talijanski? Valjda samo turističkim radnicima ...
Španjolski? Isto beskorisan (na žalost, to mi je baš lijep jezik ...)
Ruski?

[thalia]

i meni se čini kao da su svi beskorisni, osim možda španjolskog jer se toliko sapunica proizvodi, kao na traci pa treba dosta prevoditelja.

ostali su samo za gušte 8)

[anchie76]

Meni je recimo učenje švedskog uz prethodno poznavanje engleskog i njemačkog bilo čista zabava.

To je bio moj slucaj s Nizozemskim. Ista stvar

[tatek]

Meni je recimo učenje švedskog uz prethodno poznavanje engleskog i njemačkog bilo čista zabava.

To je bio moj slucaj s Nizozemskim. Ista stvar

Baš.

Kad čitaš, sve kužiš, jedino je razumijevanje/govor problematičan (u oba slučaja).

[thalia]

Meni je recimo učenje švedskog uz prethodno poznavanje engleskog i njemačkog bilo čista zabava.

To je bio moj slucaj s Nizozemskim. Ista stvar

i moj s nizozemskim

[nina14]

I ja jako volim učiti jezike, to mi nikad nije bilo teško.
Učila engleski, francuski, talijanski.
Za posao mi danas, naravno, treba engleski tako da njega sada najbolje govorim.
Jako mi je žao što sam francuski poprilično zaboravila, ali zahvaljujući njemu sam dosta lako učila talijanski (čije učenje je meni zabava )

[anchie76]

Treba li ikome ovdje francuski? rekao bih da ne ...
Talijanski? Valjda samo turističkim radnicima ...

Ak znas jedan od ova dva, drugi ces savladati u roku od keks 8)

[ZIMA]

Po tome ja skoro niš ne vrijedim.
Dobro se snalazim u prostoru i odlično riješavam one testove nizovima brojeva, kružićima, križićima, kukicama, motikicama i sl. ali za to nema nikakve izreke.

Ustvari imam ja jednu svoju - ponekad je bolje praviti se glup nego pametan.

[anchie76]

Meni je recimo učenje švedskog uz prethodno poznavanje engleskog i njemačkog bilo čista zabava.

To je bio moj slucaj s Nizozemskim. Ista stvar

i moj s nizozemskim

Wow, ten slotte iemand!

[cvijeta73]

znam engleski i talijanski i oboje koristim, gotovo svakodnevno, u poslu. njemački mi je u rangu kineskog - ne razumijem ni one emsine uzrečice
a ne znam, ali meni nekako imponiraju ljudi koji odlično govore strane jezike. i zato, radije usavršavam ove svoje nego što bih krenula učiti još jedan. iako, išla sam na tečaj francuskog, i to mi je bilo skroz jednostavno - odmah sam pohvatala, obzirom da znam talijanski.
da, i volim što se u italiji osjećam kao doma. meni je super taj filing kad si u stranoj zemlji u kojoj znaš jezik kojim se priča.

[thalia]

Meni je recimo učenje švedskog uz prethodno poznavanje engleskog i njemačkog bilo čista zabava.

To je bio moj slucaj s Nizozemskim. Ista stvar

i moj s nizozemskim

Wow, ten slotte iemand!

ja, dat dacht ik ook

maar mijn nederlands is eigenlijk vlaams.

[Kaae]

Engleski mi je, s vremenom, postao prakticki drugi materinji jezik (15-ak godina ucenja + cinjenica da je MD Amerikanac). Njemacki sam ucila godinama, jos uvijek razumijem dovoljno da znam o cemu je rijec (citanje mi je lakse od slusanja), gramatika mi je i dalje 'u uhu', ali vokabular je s vremenom postao vrlo siromasan. Ne bih se samo tako usudila pricati. Barem ne puno. U ducanu, na primjer, bih se snasla. Ruski sam ucila 8 godina, jos uvijek pisem i citam. Zapravo, situacija je ista kao s njemackim. Znanje i jednog i drugog bi vrijedilo obnoviti. Talijanski, onako, prepoznajem. Srpski je dovoljno slican da bih mogla reci da ga govorim (cirilicu, i rusku i srpsku, stvarno citam i pisem bez problema). Upisala sam na Filozofskom, prije 5-6 godina, madzarski i ukrajinski. Odustala sam zbog nedostatka vremena (dva fakulteta i posao nikako nisu isli skupa), ali i zbog cinjenice da za madzarski svakako nisam imala sluha. Francuski mi isto nikada nije 'usao u uho', a spanjolski oduvijek zelim nauciti. Mozda jednog dana i budem (npr. kad preselim u SAD). Naucilo me latinski u srednjoj skoli, ali... ovoliko godina kasnije pamtim jedino ono sto mi pomaze prepoznavati korijene rijeci u stranim jezicima. I poslovice, haha.

Od svega nabrojenog, na poslu mi treba engleski i znanja/vrline koje je Ina nabrojala. Mislim da su jezici daleko od najbitnijeg, ili vrlo bitnog, ali opet, kad pogledam neznanje jezika kolega koji me okruzuju, ili MD-a koji, naravno, prica samo engleski.... drago mi je sto pricam vise od samo hrvatskog.

[ina33]

A što mislite o korisnosti jezika za život i rad u HR: engleski je izvan dileme, čini mi se da je i njemački skoro pa obavezan (ali više pasivno nego da je nužan aktivno) ... a ostali?
Treba li ikome ovdje francuski? rekao bih da ne ...
Talijanski? Valjda samo turističkim radnicima ...
Španjolski? Isto beskorisan (na žalost, to mi je baš lijep jezik ...)
Ruski?

Slažem se s prvim - eng. i njem. Francuski - rijetko kome, prije je bio jezik pošte. Talijanski - sigurno treba u Rijeci, Dalmaciji (ako "ovdje" uključuje cijelu Hrvatsku), treba vjerojatno u bankama s obzirom na vlasništvo. Sad opet treba i češki i mađarski i ruski, kako se turistička klijentela mijenja, ruski treba firmama koje rade s Rusijom. Španjolski - kod nas više-manje samo za hobi, a ajme što je gušt, onako kad govore kao da balučniće rade. Fascinantno je koliko i ja mogu skužit nizozemski preko engleskog i njemačkog. Učenje x-tog u nizu je stvarno lakše, ali moja je poanta da, ako nije lako i ne zabavlja, ne treba forsirat dalje od engl. i jezika struke (najčešće njem. za tehničke struke).

[anchie76]

maar mijn nederlands is eigenlijk vlaams.

mijn is slecht

[thalia]

mijn ook

znojim se dok napišem jednu jedinu krnju rečenicu

[rinama]

Da.

[anchie76]

I ja... nisam ga 7 godina progovorila s nikim.. a bila sam u stanju lijepo pricati

[thalia]

I ja... nisam ga 7 godina progovorila s nikim.. a bila sam u stanju lijepo pricati

ja 16
a bio mi je k'o materinji.
i stalno se špranjim da ću se vratit i naučit ga opet, samo me muče neke tehnikalije oko toga

[puntica]

engleski je bez dileme neophodan. doduše, previše ljudi tvrdi da ga zna a zapravo ga 'nabada'...i priča tzv. međunarodni engleski, bez previše gramatike, s osnovnim vokabularom. ali dobro, i onako poslovnim ljudima služi samo u svrhu sporazumijevanja

ja obožavam jezike znam ih dosta (ne bih se sad hvalila 8) ). nekako mi je učenje jezika hobi, i što ih više znaš to ih lakše učiš. meni je isto švedski bio piece of cake kad znam eng i njem (doduše malo me ubio izgovor :shock: ), a bome i španjolski nakon talijanskog...

učenjem jezika učimo i kulture (zapravo shvaćanje svijeta i jezik su toliko povezani da ih je nemoguće odvojiti), tako postajemo otvoreniji, tolerantniji...

zato mislim da u izreci iz naslovaima puno istine

[summer]

Meni je zabavno uciti jezike, bas volim kad razumijem barem osnove... I jedino mi je problem sto neke uopce ne koristim, pa naravno da nivo znanja pada iz dana u dan

I imam sluhe za jezike, ucim ih lako i bas ih volim uciti. Tako govorim aktivno engleski (koristim ga na poslu stalno, vlasnici, posl. partneri i pola radnih kolega stranci), a vec zaboravljam francuski, njemacki i talijanski. :/

[Hermione]

Ja tečno govorim engleski, francuski i talijanski. Učila sam sva tri cijelo svoje školovanje, ali zapravo sam ih tečno počela govoriti u zadnjih deset godina na radnom mjestu. Kod nas je na poslu čak i uvjet zapošljavanja bio - znati engleski + još jedan strani jezik.
Što se tiče one - koliko jezika znaš,toliko vrijediš...Hm, to se vjerojatno odnosi na sve nas kojima je to svakodnevno potrebno, ali danas bi se to isto moglo reći za informacijske znanosti i elektroniku, onako generalizirajući.
Oko sebe na poslu imam nekoliko starijih kolega koji govore i više jezika, ali su informatički "nepismeni" pa im to poprilično otežava svakodnevno funkcioniranje.
Ja osobno volim reći, koliko si pismen - toliko vrijediš, bez obzira na kojem jeziku. Užasavam se sveopće nepismenosti oko nas, osobito kad se s tim moram susretati na poslu. :/

[Willow]

engleski je svakako nužan, ako ništa drugo, onda zbog korištenja PC-a, a ostali jezici - sve ovisi koje ste struke
recimo kod mene u firmi po defaultu stave kao uvjet za zapošljavanje znanje nekog jezika a apsolutno ti neće trebati za 95% radnih mjesta

tako da sve ovisi o poslu, je li firma domaća ili strana itd.

a da li čovjek vrijedi onoliko koliko jezika zna - ne bih rekla, svatko ima neki svoj talent ili zna neku vještinu koja je drugima bauk

inače se služim engleskim i njemačkim a talijanski nabadam, iako mi je bio najlakši za učiti, prelijena sam za nastavak (a i nemam ga gdje parlati)

[Tashunica]

definitivno je najbitniji engleski. gledam MM kako muku muči danas, jer je u osnovnoj, srednjoj i na faksu učio njemački, a on mu je apsolutno beskoristan u poslu dok mu je engleski neophodan.
završio je dva stupnja engleskog i trenutno nema vremena ići dalje pa pomalo nabada sam s nekakvim priručnicima i cd-ima. sad se već dobro snalazi, ali treba tu još rada.

ja znam engleski i njemački s tim da njemački kompletno sve razumijem, jako dobro govorim, ali pisanje mi šteka, jer sam ga davno koristila, u prvom i drugom osnovne.
na žalost na poslu mi ne trebaju ni jedan ni drugi.

[arilu]

Mislim da je u današnje vrijeme dovoljan samo engleski, ali meni nema većeg gušta nego kad odputuješ u neku državu i u trgovini naručiš namirnice, kavu, pitaš za smjer, natucaš s lokalcima... na njihovom jeziku. I još mi je veći gušt ako to nije njemački ili talijanski, nego npr. rumunjski, ruski, slovački... Ja prije svakog putovanja obavezno prostudiram mali riječnik iz Lonely Planeta, a kad stignemo na odredište prva stvar mi je kupovina rječnika. Iako, naravno sve zaboravim, čim se vratimo doma

[Willow]

njemački kompletno sve razumijem, jako dobro govorim, ali pisanje mi šteka, jer sam ga davno koristila, u prvom i drugom osnovne.

pa bar je njemački pravopis prilično jednostavan (kad ga usporediš npr. s engleskim)
ili si mislila na pisanje općenito? (ti si to išla u Njemačku u školu?)

[Tashunica]

njemački kompletno sve razumijem, jako dobro govorim, ali pisanje mi šteka, jer sam ga davno koristila, u prvom i drugom osnovne.

pa bar je njemački pravopis prilično jednostavan (kad ga usporediš npr. s engleskim)
ili si mislila na pisanje općenito? (ti si to išla u Njemačku u školu?)

mislim na pisanje općenito. moram razmisliti jel ide sch, jel ide v ili W... i tako slične stvari.
išla sam u vrtić i završila prva dva razreda u njemačkoj.

[Deaedi]

Pa engleski je bitan skoro kao i hrvatski.
Ucila sam i njemacki, gubitak vremena. Malo sam ga koristila na prvom poslu, u jednoj austrijskoj firmi, ali vise za onak, usput popricati sa austrijancima. Na poslu mi u zadnjih 10g nikad nije zatrebao.

[boškarin]

ja sam naučila iskrivljeni talijanski prisluškujući mamu i tetu koje su mislile da ih ne kužim, engleski, u školi i tečajevima,njemački -blage veze,e da i na faksu učila češki.Što koristim od toga?Najviše engleski.

[Ivana2]

Mislim da znanje jezika ne određuje nečiju vrijednost kao čovjeka.
Ali smatram da je samo poznavanje jezika neprocjenjiva vrijednost. Ja bih rekla da čovjek može dobiti onoliko domova koliko može razgovarati s njihovim stanovnicima na njihovom materinjem jeziku, toliko novih vrata može širom otvoriti. Onaj tko govori tečno njemački doma je u Njemačkoj i Austriji. Onaj tko govori tečno francuski, nije samo doma u Francuskoj, nego u velikom dijelu Afrike itd. Da ne govorimo o španjolskom i portugalskom...
M uči njemački i engleski. Oboje već sad zna izvrsno iako njemački praktički govori skoro kao hrvatski. Meni kao roditelju to daje nekakvu sigurnost da će lakše naći neko svoje mjesto negdje na Zemlji, ne nužno u Hr. U smislu da, ako osjeti da ga ovdje nešto guši, da ima što manje prepreka da drugdje udahne punim plućima.

[brane]

engleski u srednjoj školi i talijanski u srednjoj školi...
ratno dite koje u OŠ nije imao nastavnika engleskog 8) a uredno 5 iz engleskog imalo

engleski...komunikacija sasvim pristojna...ono naučeno iz svakidašnjeg života...pisanje...blagi oblik katastrofe....

MRZIM...kad me neko ide ispravljati i pametovati mi kako se neke stvari mogu reči na dva načina i kako govorni način nije baš ono In već bi to moglo i ovako i onako....

mrzim kad neko govori pola hrvatski pola strani jezik...ala npr. Rina u BB bljak, fuj kakano....

moj engleski me savršeno dobro služi i u poslu i u svakodnevnom životu...

volila bih da znam talijanski malo bolje a san mi je naučiti njemački...zašto...pa tako...kad mi dođe barba iz njemačke da se ne ganjamo s engleskim ili kad mi dođu talijani da ih ne mučim jadne s talijanskim koji je njima tako mrzak...

engleski je danas "MORAŠ ZNATI" jezik i bez njega je zaista jako teško funkcionirati u svakidašnjem radu

[ina33]

Ja prije svakog putovanja obavezno prostudiram mali riječnik iz Lonely Planeta, a kad stignemo na odredište prva stvar mi je kupovina rječnika. Iako, naravno sve zaboravim, čim se vratimo doma

Da, ovako i mi. S posebnim guštom bi po kretskim selima - kalimera, kalispera, kalinihta, ako se još toga sjećam. Kako bi svima okice zacaklile na to, a mi guštali gugutat na tom jeziku te jednostavne pozdrave. Tako i naši kolege iz firme - jako vole "dobar dan" i "hvala" govorit, a to nam bude simpa.

[ina33]

mrzim kad neko govori pola hrvatski pola strani jezik...ala npr. Rina u BB bljak, fuj kakano....

I ja ne volim ta ispravljanje - bolje je reći ovako, nego onako, ispravnije kazati ovo, a ne ono - za neke svakodnevne situacije. Ali ovo, ajme, da me čuješ kako pričam u firmi, ja i pola kolega, mislim da bi se užasnula. Ne znam kako priča Rina, ali možda i mi slično zvučimo.

[nenaa]

Cure kakav vam je to editude.

[pale]

Radim u turizmu i govorim engleski i talijanski jezik. Njemački i francuski sam učila i služim se njima u struci.
Žao mi je što njem. i fra. ne znam malo bolje. Stalno govorim da bi mogla malo ova dva usavršiti

[Vlvl]

Moj je otac bio prof jednog jezika, prevodio s tri, što govorio što razumio desetak, a ja sam uvijek sa stranim jezicima bila na vi.
Engleski tako tako, njemački nakon dvije godine učenja nikako, i da nisam na zadnjoj godini faksa krenula i na ruski (jer je moj voljeni profesor govorio da kakav je to intelektualac koji ne čita na dva strana jezika ) bila bih uvjerena da mi to nikako ne ide. Ruski mi je bio prava milina, jest da ga uopće ne koristim pa sam zaboravila, al svojedobno sam jedan ispit položila iz ruskog udžbenika, pa eto.
I taj moj engleski, stalno mislim da ne znam dovoljno, zapravo se ne usudim zinut. Ali shvatila sam mic po mic da ga čitam brzo i lako, prvo vrtlarske knjige i časopise, zatim literatura o posvojenju, i mogu samo žaliti što se nisam pet godina ranije usudila nabaviti koju.

Ne mislim da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika zna, ali svako znanje pa tako i ono jezika olakšava život - a u nekom se trenutku može pokazati presudno za neki posao, ili korisno - ko meni sada knjige o posvojenju.
I slažem se s Inom da ne treba raditi veliku frku oko detalja, posebno kad nije sam vrh struke ili literature u pitanju. Međutim, ne sviđa mi se ni podcjenjivanje znanja i pravilne upotrebe jezika, stav "sve je to malo bitno pa ću govoriti kako mi paše jer me razumijete", aktivni trud za snižavanje svih kriterija - a toga nažalost ima i kod korištenja stranih jezika i kod hrvatskog.

[ina33]

Međutim, ne sviđa mi se ni podcjenjivanje znanja i pravilne upotrebe jezika, stav "sve je to malo bitno pa ću govoriti kako mi paše jer me razumijete", aktivni trud za snižavanje svih kriterija - a toga nažalost ima i kod korištenja stranih jezika i kod hrvatskog.

Da, sve je u mjeri, lako reći, ali teško postići. Mene je kao prevoditelja frapiralo to da neki ljudi koriste "štaku" - prevoditelja, što užasno crpi kompanijske resurse, usporava proces do beskraja - kaže jedan, pa pauza, pa kaže drugi, pa prevedi svaki mail, pa za banalan sastanak - upomoć zovi - pa čekni jel' ispravno, jer se ne usude govorit jezik, a sasvim su u stanju sporazumjet se, jest da ne govore lijepo i da rade greške, ali dok god postoji želja za samoučenjem, i ljudi nisu skroz ignorantskog stava (a takav je, po mom iskustvu, bitno rjeđi od ovog puritanističkog), ja sam se mislila - ptići moji, poletite sami, bolje će za vas bit, jer proces ne trpi takva usporavanja komunikacije ako baš nije skroz skroz skroz skroz nužno i na kraju ispadneš iz biznisa i kombinatorike zbog toga jer si misllio, banaliziram sad "jel' benutzen ide s akuzativom ili ne". A toga sam se nagledala. Stvarno učenje i počne kad osoba poleti sama i snalazi se u tom letu sama. Mislim da su ove, uvjetno rečeno, starije generacije i presvjesne toga "znam da ništa ne znam" i to onda djeluje blokirajuće, koliko god su mlađe u stilu, ok, mogu ja to, nije nikakav problem.

[ina33]

Mislim, tad se sjetim anegdote moje pokojne none, učiteljice između dva rata u jednom malom mjestu na Braču. Uvijek je govorila kako je učila djecu držat olovku i kako neki Zoran uhvatio olovku i nikako da počne radit školski zadatak - vuć' ravne crte da bi nacrtao školski namještaj. Pričala nam je da bi došla do njega, uhvatila ga za ruku, i govorila "Ajde, Zorane", a on bi, ne mičući olovku, govorio "Jel' ovako?, Jel' ovako?", sav u strahu da nešto ne bude krivo. Na kraju je to ispao čovjek sa samostalnim zidarskim obrtom i ajme što je none na njega bila ponosna, to je cijeli život zapamtila i u staračkom domu nam je to uvijek rado prepričavala. Tako se meni koji put čini, najrađe bi rekla nekome "Ajde, Zorane, ajde, Zorane", koliko je to god piljenje grane na kojoj ja sjedim (prevoditeljske), ali to je za ljude stvarno bolje - da krenu, a ja ću tu bit za dileme. Zato na ove mlađe, prpošne, koji put "bacim laso", ček, ček, nije to baš tako 8). Doduše, većini ne treba jer su skroz dobri.

[malena beba]

upravo dok sam citala ovu temu nazvao me jedan gost iz njemacke da nam cesita B i NG

pa ovako, engleski govorim i pisem vrlo dobro (kazu i odlicno ali ja sam malo skromna ) i mislim da je on danas apsolutno neophodan.

jako se iznenadim kad se sa nekim gostom ne mogu sporazumjeti na engleskom jer ga on ne govori, pogotovo ako se radi o mladjem covjeku

njemacki... pa natucam. razumijem gotovo sve ali radije ga ne govorim. recimo da znam onoliko koliko mi treba da se ljeti s gostima sporazumim

[sorciere]

mom najdražem šefu se kosa digla na glavi kad sam poslala fax u italiju... otprilike deseti, jer je prvih 9 bilo na engleskom, i dva sata prije polaska na put - jedan od direktora još uvijek nije imao rezerviranu sobu... pa sam napisala zahtjev na "talijanskom"...otprilike ovako:

ho bisogno di una camera con uno letto!
PREGO PRONTO SUBITO URGENTE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



teta me nazvala u roku od 10 minuta, valjala se od smijeha - i rekla da je soba rezervirana...

jezici su potrebni, i bez njih nikuda... što više, to bolje...

[Svimbalo]

jezici su potrebni, i bez njih nikuda... što više, to bolje...

slažem se, a za početak posta
samo žalim što mi u poslu uopće ne treba niti jedan strani jezik, pa se bojim da ću talijanski i njemački skroz zaboraviti (ovaj drugi već jesam, donekle )
engleski nije teško održati, kad su svi TV sadržaji koje pratim na engleskom, a i čitam uglavnom na engleskom.
I da, spadam među one koje strašno živcira pogrešna upotreba gramatike, pogrešan spelling (pogotovo na javnim mjestima) i općenito bašmebrigitis oko jezika-koliko god je poanta u sporazumijevanju, čini mi se da bi ipak na neke stvari trebalo više paziti (zato si ja još uvijek nisam oprostila russela odnosno rusella )
I da, vezano na pitanje iz topica-da, svakako, jer, već je netko rekao, znanje jezika često uključuje i poznavanje kulture, pa se to nekako podrazumijeva