 |
|||
trudnica u vanbračnoj zajednici
Drage moje, zanima me koliko ima trudnica među nama koje žive sa svojim čovekom/prijateljem ili kako da ga nazovemo (ja mog ovde iz praktičnih razloga nazivam mm), a da nisu udate za njega i nemaju nameru još da se venčaju.
Evo zašto pitam:
1. iz znatiželje
2. da razmenimo iskustva
3. razloga će se još naći kako bude odmicala tema
Inače, na ovo me je ponukalo pitanje mame mm da li ćemo se mi sad venčati, jer trebam roditi.
a šta ti znači-vjenčani samo u crkvi??
mi smo vjenčani u crkvi ali imamo i izvod iz matice vjenčanih a to smo dobili od matičara.
mi nismo vjencani i zasad nemam namjeru mijenjati to. prezime ionako ne bi uzela, a tlaka bi mi bila za svaki k. uz sve ostale papire jos hodocastiti po opcinama da vadim i vjencani list ne stariji od 6 mjeseci
pitanje i u koju bi opcinu morala ici kad smo leteci
nekad vjenčanje u crkvi nije automatski značilo vjenčanje i u općini. koliko sam puta bila na vjenčanjima tipa: ajmo sad u općinu. bravo bravo čestitam. ajmo sad u crkvu: čestitam ponovo... I tako, nakon što su se mladenci vjenčali 2 put u jedno popodne, konačno kreće veselicamali karlo prvotno napisa
aha, kao sudbeno i crkveno vjenčanje.nekad vjenčanje u crkvi nije automatski značilo vjenčanje i u općini. koliko sam puta bila na vjenčanjima tipa: ajmo sad u općinu. bravo bravo čestitam. ajmo sad u crkvu: čestitam ponovo... I tako, nakon što su se mladenci vjenčali 2 put u jedno popodne, konačno kreće veselica
a negdje se to protegne i na par dana, pa se kod matičara ide recimo u četvrtak, pa na ručak s kumovima, pa u subotu u crkvu u pravoj vjenčanici
sad se ide samo u crkvu, matičara se riješi prije.
ali ne postoji *samo crkveno*, u smislu da se samo tamo vjenčaš, jel da?
mislim da se u RH samo vjenčanje u RK crkvi priznaje automatski kao i "matičarsko"
u drugim crkvama treba i matičar i svećenik
u smislu da u crkvi potpisuješ oba formulara?
u matični ideš nekih mjesec dana prije vjenčanja, prijavit se. tamo popuniš neke formulare, odlučiš kako ćeš se prezivati, platiš neke takse i to je to.
vjenčanje obaviš samo u crkvi, onda svečenik šalje papire u matični ured. od mat. ureda dobiješ dopis na kućnu adresu gdje piše datum vjenčanja i čestitamo i tako to. dobiješ i izvod iz matice vjenčanih...
znači u hr. ne postoji više 'samo crkveno' vjenčanje
mi živimo nevjenčano četiri godine i koji mjesec
imamo dijete od tri i pol godina i dijete od jedne godine
ja imam svoje prezime, mm svoje, a djeca njegovo pa moje prezime
ne namjeravamo se ženiti, zaista
i ja pišem mm, ali zato što su to njegovi inicijali
Mi smo vjenčani i u crkvi i kod matičara. Kad sam ostala trudna imala sam komplikacija u trudnoći pa smo se samo vjenčali kod matičara. Kad sam rodila vjenčali smo se u crkvi i odmah krstili dijete.
Mi smo se vjenčali u crkvi. Tek nakon tri godine sam uspjela ostati trudna i roditi svoje zlato.
Mislim da bi mi bilo puno lakše ove tri godine da nismo bili u braku, jer vjerojatno ne bi slušala puno bolnih pitanja "kad ćete djecu, što čekate, itd...". Da smo samo živjeli zajedno primitivni ljudi oko nas ne bi ni pitali za dijete već bi pitali "kada ćete se vjenčati".
Da imam još jedan život bila bi sigurnu puno pametnija
skoro sve potpisujem osim što mi živimo 6 god (u vezi 15.5)mi živimo nevjenčano četiri godine i koji mjesec
imamo dijete od tri i pol godina i dijete od jedne godine
ja imam svoje prezime, mm svoje, a djeca njegovo pa moje prezime
ne namjeravamo se ženiti, zaista
i ja pišem mm, ali zato što su to njegovi inicijali
i imamo 1 dijete
i dijete ima samo njegovo prezime
i ima inicijale MM tako da mi dobro dođe za prodavat se na forumu pod poštenu ženu
mi smo vjencani.
ali i moj ima inicijale mm
i ima inicijale MM tako da mi dobro dođe za prodavat se na forumu pod poštenu ženu
Ja odglasala svoje. Prilično nezanimljivo je
U vezi 10 godina, živimo zajedno zadnjih 6, imamo dete od 20 meseci koje ima njegovo prezime.
Ja sam 3 puta prošena a ni jednom udata
Kad sam prvi put ostala trudna (spontani) pitao me da se udam za njega, malo pre nego što ću drugi put zatrudneti isto me pitao, a prošle zime (Nađa je imala 7-8 meseci) smo čak i burme kupili u nameri da obavimo to jedan vikend sad, do proleća. Nisam sigurna da ćemo uopšte, lepo nam ovako....
A i ja ga zovem ovde na forumu MM, iako su mu inicijali sasvim drugi (možda da uvedemo kateegoriju Otac Mog Deteta OMD, jer moj dečko.... pa nije svaki baš dečko
[quote="Pepita"]Mi smo se vjenčali u crkvi. Tek nakon tri godine sam uspjela ostati trudna i roditi svoje zlato.
Mislim da bi mi bilo puno lakše ove tri godine da nismo bili u braku, jer vjerojatno ne bi slušala puno bolnih pitanja "kad ćete djecu, što čekate, itd...". Da smo samo živjeli zajedno primitivni ljudi oko nas ne bi ni pitali za dijete već bi pitali "kada ćete se vjenčati".
Da imam još jedan život bila bi sigurnu puno pametnija
Mi smo požurili sa vjenčanjem zbog bebe,(mislim svakako bi se vjenčala uskoro) ali mi je muka od ovakvih pitanja okoline...šta koga briga kad će se par odlučiti za dijete,a da pritom nemaju obzira da je to intimna tema koja nije za javnost,i da možda par ima problema pa da ne mogu imati djece ili sl.
Mi smo požurili sa vjenčanjem zbog bebe,(mislim svakako bi se vjenčala uskoro) ali mi je muka od ovakvih pitanja okoline...šta koga briga kad će se par odlučiti za dijete,a da pritom nemaju obzira da je to intimna tema koja nije za javnost,i da možda par ima problema pa da ne mogu imati djece ili sl. [/quote]
Sve sam pobrkala. Ovo je moj komentar gore
i ima inicijale MM tako da mi dobro dođe za prodavat se na forumu pod poštenu ženu
i mi nevjenčani, beba ima tatino prezime
Obećala sam md-u da ćemo se vjenčati kad naša curka prohoda pa da nam može nositi prstenje
Moj ljubljeni (tako ga najčešće i zovem ovdje i svugdje drugdje gdje ne upotrebljavam njegovo ime) živimo zajedno šestu godina, nismo vjenčani i za sada nemamo namjeru zamarati se papirologijom i organizacijom pijanki za brojnu rodbinu i prijatelje (računajući da sam ja bila na otprilike 50-tak vjenčanja prijatelja, broj mojih uzvanika bio bi pozamašan.....). Ja doduše volim tulumarit, ali moj ljubljeni izbjegava čak i uobičajena obiteljska okupljanja pa bi mu njegovo vlasito vjenčanje vjerojatno bilo "suicid s predumišljajem"!
Pritisak obitelji (i moje i njegove je povelik :/ ).... ali, što oni više inzistiraju to smo mi više odlučni da ne popustimo.
Budući je u RH izvanbračna zajednica izjednačena u pravima i obvezama s bračnom, neki od onih prizmnijih razloga za ulazak u brak (bračne stečevine) nije prsudan... a ljubav i zajedništvo se ionako ne održavaju potpisom.
Luca će nosit i moje i njegovo prezime.
Super! Vidim da vas ima dosta sa statusom kakav je i moj.
Apropo venčanja samo u crkvi, nisam znala da je kod vas tako već neko vreme.
Kod nas se možeš venčati samo u crkvi, ali država ne priznaje takav brak. Dakle, pravno formalno nisi venčan. Ali po zakonu, vanbračna zajednica je izjednačena sa bračnom, a to se odnosi i na dete rođeno van braka (jedino je malo drugačija procedura prilikom prijave deteta. Prvo majka mora "označiti" oca deteta, a onda on mora to "priznati" :/ Tako piše u propisima, ali ne znam kako to zaista izgleda u praksi. Vissnja?)
E sad, ja imam jedan mali tehnički problem u vezi sa tim.
Pošto sam planirala da dete nosi oba prezimena (moje i njegovo), imam tragikomičnu situaciju, da ja (opet iz tehničkih razloga) nosim prezime mog bivšeg muža. Tako da bi po tome dete koje ću roditi sa drugim muškarcem (opet tehnički) moglo da nosi prezime mbm
Ali, valjda ću uspeti da ga promenim dok se bebica ne rodi (što zahteva vađenje novih ličnih dokumenata, koje sam letos promenila i skupo platila)
U praksi to izgleda...... hm.... ček da se setim. U porodilištu uzmu tvoje podatke, kad su me pitali za devojačko prezime rekla sam da nisam udata. Onda te podatke porodilište šalje u opštinu (20-tak dana se čeka) a onda ti i OTD (otac tvog deteta) sa krštenicama i državljanstvima ne starijim od 6 meseci (kad je MM to vadio rekao je da nam treba za prijavu deteta pa smo ih dobili besplatno) i ličnim kartama idete u opštinu zajedno, nosiš tvoju i bebinu otpusnu listu iz bolnice i to je to. Žena u opštini je mene pitala kako će dete da se zove i preziva a njega je pitala da li se slaže, potpisali papir i to je to.
I da, nama su i patronažna i gospođa iz opštine prigovarale zašto nismo venčani. Patronažna je čak bebi rekla: Kakvi su ti mama i tata, nisu stigli da se venčaju :shock:
da. stvarno, sram vas bilo
Mraaak!!!
Mi nismo vjenčani, zajedno smo 17 g., od toga živimo skupa 15 g., sin skoro 14 g. i mi sada čekamo bebačicu za cca 1 mj. Sin ima samo tatino prezime, a i bebačica će isto tako. Nigdje nikakvih problema nismo imali zbog toga, a niti ih ne očekujem. Na općinu uredno išli matičaru i prijavili dijete (on potpisao da ga priznaje za svoje, a skupa potpisali obrazac za ime i prezime i skupa otišli poslije toga u MUP po JMBG djeteta). U školi isto nikad problema sa prezimenima, no da izbjegnem kojekakva :shock: ipak sam se npr. na neslužbene stvari (tipa obavijest o roditeljskom sastanku, potpis u informativnu bilježnicu i sl.) potpisivala sa njihovim prezimenom. A svoje prezime nebih mijenjala za ništa na svijetu, to je prezime mog oca kojeg više nema i ..... volim svoje prezime 8)
Evo i mene, nevjenčane!
Zajedno smo 15 godina, toliko i živimo zajedno. Imamo dvoje djece (5 i 2).
Uopće ne razmišljam o našoj vezi kao o drugačijoj od drugih. U nju je uloženo puno vremena, truda, ljubavi i povjerenja. To i jest smisao veze, braka ili kako god tko želi zvati takvu zajednicu.
Mislim da se vjenčati nećemo, čisto zato što mi se neda. Nisam nikada maštala o vjenčanju, štoviše to mi je odbojno.
Imam svoje prezime, djeca muževo.
Kad zovem u vrtić tetama se predstavim prezimenom kakvo imaju djeca, čisto iz praktičnih razloga.
Svog dragog zovem mužem, jer to on uistinu i jest. Zar se mužem postaje samo potpisom na papiru?
Ma, šta reći na ovo? Khm, khm...
Zajedno 7 godina, živimo zajedno 3,5 godine, u braku 2,5 godine.
Ja imam svoje i njegovo prezime, on samo svoje, a bebaće imati i moje i njegovo.
Srećom oboje imamo zanimljiva i neobična prezimena, pa super zvuči.
nije baš vezano uz temu, ali palo mi je na pamet kako, prije nego smo se vjenčali uopće nisam razmišljala o prezimenima. to mi je bila sasvim sporedna stvar, odnosno činilo mi se da je bolje da svi imamo isto prezime, da nemam neku ludu karijeru, a i da sam dovoljno emancipirana da mi promijena prezimena ništa ne znači u životu
kad smo došli u matični, a matičarka me je pitala koje ćete prezime uzeti, rekla sam njegovo, i nekako, odmah požalila. i sad mi je nekako krivo zbog toga. istina, imala sam dva prezimena, pa bi bilo bezveze uzeti još jedno, ali mogla sam si barem jedno zadržati. :/
Pitam radi svoje odluke da naša dječica imaju oba prezimena.nije baš vezano uz temu, ali palo mi je na pamet kako, prije nego smo se vjenčali uopće nisam razmišljala o prezimenima. to mi je bila sasvim sporedna stvar, odnosno činilo mi se da je bolje da svi imamo isto prezime, da nemam neku ludu karijeru, a i da sam dovoljno emancipirana da mi promijena prezimena ništa ne znači u životu
kad smo došli u matični, a matičarka me je pitala koje ćete prezime uzeti, rekla sam njegovo, i nekako, odmah požalila. i sad mi je nekako krivo zbog toga. istina, imala sam dva prezimena, pa bi bilo bezveze uzeti još jedno, ali mogla sam si barem jedno zadržati. :/
Kako ti je bilo imate 2 prezimena? Jel ti to bilo glupo ili normalno? Je li se okolihna čudila tome? Djeca u školi? Prease malo utisaka na tu temu, ne poznajem baš puno ljudi s dva prezimena pa...
Hvala
ja imam 2 prezimena a za dijete bas i nisam razmišljala
u stvari, uopće nemam nekakvih utisaka na tu temu, jer mi je to oduvijek bilo najnormalnije - nitko se nije čudio, sad se pokušavam prisjetiti da li su djeca imala kakvih komentara, ali mislim da nisu. valjda da su me zbog toga zezali bih se sjećala, pretpostavljam
Kako ti je bilo imate 2 prezimena? Jel ti to bilo glupo ili normalno? Je li se okolihna čudila tome? Djeca u školi? Prease malo utisaka na tu temu, ne poznajem baš puno ljudi s dva prezimena pa...
Hvala
e da, jedino što se sjećam je da su me na faksu profesori, nakon pogleda u indeks, znali oslovljavati sa "gospođa", na što bih im ja odgovorila, a ne još sam gospođica
Kao što sam i rekla, ja sam trenutno u razmišljanju oko toga da li da dete ima dva prezimena ili jedno. Mm je još pre dva meseca rekao da bi mu bilo ok da dete nosi oba prezimena (i to moje devojačko, a naravno ne prezime mbm
E sad, pošto nam je gin rekla da nosim curicu, ja sad promišljam kako da vratim svoje devojačko prezime (koje sam btw. promenila pod pritiskom okoline. A tada sam bila jaaako mlada i zato se sad ne dam zeznuti
Ajd i ja da se izjada. Meni je ko keru žao što Nađa nema moje prezime. Dva prezimena nisu dolazila u obzir jer je i moje i MMovo duuuuugačko. Ali moje prezime je baš onako rusko i uz ime bi joj išlo odlično!!!!
Žao mi je, jer otprilike znam kako se osećaš. Ali to je vaše dete, i njoj je svejedno. Navikla bi se i da nosi i tvoje isto kao i sad što će se navići (tj to će joj biti potpuno normalno da nosi prezime svog tate).
Ja sam se kao dete pitala zašto ja nemam dva prezimena kao moja mama.
To mi je baš bilo cool.
Ja kad sam se udavala, nisam ostavila svoje prezime upravo iz tog razloga.
Zapravo, ja sam htela da ostavim svoje, ali su onda njegovi pritiskali i pritiskali (a mi živeli zajedno sa njima) i ja popustim. Ali tako da sam rekla da ću zadržati svoje i uzeti njegovo. Međutim, ispalo je da mi je to jaaako dugačko, a i ne uklapa se jer se njegovo prezime ne završava na "ić" kao moje i onda je totalno glupo zvučalo. I tako ja zamenim svoje prezime njegovim.Sad svakako ne bih popustila. Ali, sad i ne moram nikome ni da ugađam ni da popuštam
meni i sad prigovaraju sto sam ostavila svoje prezima a njegovo dodala
ja sam si isto nesto razmisljala da mi je ponekad glupo da oni svi imaju jedno prezime (md-ovo), a ja drugo (svoje), pa sam zakljucila da ce slijedece dvoje djece nositi moje prezime, da budemo 3-3.
8)
Meni je super fora da ako mi pravimo našu porodicu, onda deca trebaju imati oba prezimena, a i zna se od koga potiču, a opet su svoji.
ja bih drugu osobu zvala partnerom, radje nego nesto drugo
osobno sam udana, opcinsko vjencanje, dugacka verzija 1 min 40 sek, s drzavnim svjedocima, bez ikakvih drugih ljudi prisutnih, i uzela sam prezime...
osobno mislim da nema veze u kojoj se formi zivi, sve dok su oboje zadovoljni s odabranom opcijom.
problem je ipak to kakao se zakonski tretira bracna i izvanbracna veza, a to je rijetko izjednaceno, i to naravno nije problem dok celjad nije bijesna, medjutim dodje li do kakvih konflikata/problema/smrtnih slucajeva/bivse djece/bivsih partnera izmedju partnera, onda treba naravno znati da su zakonska prava pojedinog partnera i djece razlicita u bracnoj i izvanbracnoj vezi, na zalost...
Vjenčana u crkvi i kod matičara (to je bio zabavni dio jer je dotični bio poprilično veseo da nije uspio niti izgovoriti ime MM - svi su pootkidali od smjeha). Bračnog staža: 11 godina i 8 mjeseci a veze ukupno 15 godina.
Ova pitanja "šta čekate" smo već prerasli jer je to bilo obavezno pitanje prvih nekoliko godina braka, a sad više-manje svi znaju što je na stvari pa niti ne pitaju.
Uzela prezime MM jer je on inzistirao na tome, a obrazloženje mu je bilo da ako zadržim i svoje prezime da onda njemu ispada kao da nisam njegova žena i da ne želi dva prezimena na vratima
Čak mu je bilo krivo kad sam imala promociju što su me prozvali pod djevojačkim prezimenom, a u međuvremenu sam se udala. E tu mi je bilo drago jer sam ipak fakultet dovršila kao cura pa je i red da to do kraja odradim, a ne da ispadne da me školovao muž.
Eto ispada MM totalni zadrti muški šovinist, ali inače nije takav. Što možemo nismo svi savršeni.
Osobno mislim da veza može biti uspješna i bez komada papira (poznam takvih parova i mislim da savršeno funkcioniraju), ali to ovisi i o odgoju oba partnera.
Mi smo se i tako odlučili vjenčati zato što su u to vrijeme svi oko nas se ženili pa reče on ajmo i mi, a meni osobno bilo dobro i ovako neslužbeno.
MM je vrlo relaksiran oko prezimena (i drugih, formalnih stvari u zivotu) pa mu je bilo svejedno. on se nije niti htio vjencavati jer su mu takve stvari tlaka, na kraju vjencali smo se u crkvi, uz minimalnu publiku, a ja ostavila samo svoje prezime.
u nekoj fazi sokiranja svojih roditelja (koji su inzistirali na vjencanju i to u crkvi, a ni meni nije bila mrska ta romantika) rekao je da pristaje na vjencanje, ali da ce u tom slucaju uzeti samo MOJE prezime. mozete zamisliti njihovu reakciju. skoro su se onesvijetili... :shock:
sada, zbog bebice, razmisljam da dodam njegovo prezime, koje BTW bolje zvuci od mojeg, ali moje bas pase uz moje ime ..pa nisam htjela unistiti trud mojih roditelja. uz to, ponosno nosim prezime mojeg tate kojeg vise nema na ovom svijetu.
jedan biser moje djetinje logike: djevojacko prezime moje mame i mojeg tate razlikuje se u tri zadnja slova, dakle minimalno, pa sam kad sam bila jako mala, mislila sam da je to kriterij za zenidbu...
ja isto, i moram priznati da nisam o tome uopće razmišljala na taj način
Jel možeš da mi objasniš ovo što sam kvotala?
Na koji način mogu da iskrsnu problemi?
Ja lično sam imala dosta posla sa zakonom (u pitanju je porodično pravo), pa znam da sve to ide jako sporo, ali zakon izjednačava bračnu i vanbračnu zajednicu, a isto tako i decu. Zato me zanima na osnovu čega misliš da je moguće da se stvore problemi, ukoliko brak nije sklopljen pred državom?
Jel imaš neka iskustva?
Btw. ja sam upravo zato i imala problem, jer sam bila venčana, a nisam živela u zajednici. I ništa nisam mogla napraviti što sam htela i na šta sam po svemu imala pravoAli, eto, država me je za*ebavala 7 godina, jer sam bila "venčana" (a nije htela da me razvede svih tih 7 godina). Šta reći na to?
Cure, meni se tu nešto malo ne slaže...ne vjenčate se, slobodni ste, drukčiji (još uvijek) od većine, a onda kad se rodi dijete dobije očevo prezime. meni je to totalno patrijarhalno. zašto većina djetetu da očevo prezime? Znam da bi meni bio bed da se ja prezivam ovako, a partner i dijete drukčije, kao da oni time ipak postaju nekakva čvršća cjelina, a ja sam izvan nje. ma znam da to nije tako i da su prava hvala bogu ista, ali ja bih se tako osjećala. ja sam ili za oba ili za moje. u braku je drukčije jer većina ipak uzme i muževljevo pa svi ipak imaju isto prezime, donekle.
prezime je forma, ali eto, meni bi bilo važno da moje dijete nosi i moje prezime.
ja nisam mom djetetu mogla staviti i moje i mm prezime jer nikako ALI BAS nikako ne pasu. moja necakinja npr ima dva prezimena, ali ta kombinacija je ono za barem veleposlanicu, super, a ova kombinacija bi bila ko da si zalijepio zvaku na vazu iz dinastije ming
zato sam mm rekla da cemo birati tko ce mu sto dati, jedan ime, drugi prezime, pa nek on bira prvi sto ce. mogao je izabrati i ime.
mi smo vjencani u crkvi.
ja neman nista protiv vanbracne zajednice, napokon, to je samo papir.
eto onda sam bila jako mlada i nisan razmisljala na taj nacin.
Donekle si u pravu.
Ali meni je najviše ok da dete nosi oba prezimena, jer ne potiče samo od oca već i od majke. Ali tu opet postoji tehnički problem, jer kada bi to postalo praksa, onda bi za naredne tri generacije prezimena postala predugačka (bili bismo ko Brazilci) i ne bi stala nigde da se pišu. Znači, opet bi moralo biti jedno ili najviše dva u službenoj upotrebi.
Meni npr. uopšte nije važno. A kćer sam jedinica i neće se nastaviti tatina loza, uslovno rečeno. Moja mama je, kad se udavala, prvo dodala tatino a posle brisala svoje jer se plašila da će me deca u školi zezati
Taj isti argument često poteže i sada, kad navaljuje da se MM i ja venčamo. Ali vremena se menjaju, i da se udam prezime ne bih menjala, a neko mora poneti i taj teret, tu titulu "dece čiji se roditelji različito prezivaju".
I, mada se ponekad zezam pa MMa i Nađu nazivam "njihovim" prezimenom, ne osećam da smo manje celina što nam neka druga slova stoje u dokumentima.
Evo, ima i primjera koji odudaraju od većine: moji se roditelji nikad nisu vjenčali, a ja nosim mamino prezime.
MD i ja također nismo u braku, ali još smo se davno dogovorili da će djeca nositi njegovo prezime. Ne zato što smo odjednom postali patrijarhalni, nego samo zato što se sva imena koja su do sada ušla u uži krug puno bolje slažu s njegovim lijepim i neobičnim prezimenom, nego s mojim. Oba prezimena? Slično kao kod ivarice. U našem slučaju to ne bi bio dobar izbor. Osim toga, sklonija sam razmišljati o dva imena, nego o dva prezimena, a 2+2 mi je ipak previše.
vjeruj mi, prezimena moje djece isto nikako ne pašu
prvo jedno pravo naše vlaško-otočko, a onda moje ugarsko
ali naučila su nam se uha i sad je baš lijepo
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom