Ja radim i ni malo se ne osjecam krivom zbog toga. Teoretski bi mogli da prezivimo i bez mog posla, ali bi to zahtjevalo previse peripetija smisla, prodaj kucu kupi (manji) stan, da mi se to ne da raditi. Ali i osim toga se ja ne osjecam dobro kad' ne radim, a s' druge strane imam dobar odnos sa kolegama na poslu tako da i kad' me nema na poslu nije neki problem. Odradim svoj kod kuce, po noci, vikendom.

Sad' ja imam samo dvoje djece, ali i da imam vise nisam sigurna da bih htjela iskljucivo biti kod kuce. Mislim da bih se radilje odlucili za Au-paire za cuvanje i kupljenje djece iz skole i pomoc u kuci, nego da ja ne radnim.

Moje iskustvo sa Sears knjigama je vise informativnog oblika. Ja sam po prvi put procitala da moje dijete nije monstrum i da ga ne treba tjerati u red, nego da ga treba prihvatiti takvim kakav jeste. Nije da sam se drugacije ponasala prije citanja knjiga, ali mi je definitivno bilo lakse nakon sto sam ih procitala. Lakse u smislu da sam se prestala pitati sta ja to pogresno radim pa se ponasa tako prema meni.