ne znam kako dalje

[mama x1]

Moja cura ima skoro 4g. Već se mi dugo borimo s prhranom. Već sam i pisala o tome, ali meni to sve polako, ali sigurno izmiče kontroli. prvo je izbacivala namirnice, pa malo hoće jesti, pa malo neće jesti, pa bi danas jedno, sutra to ne bi, pa bi jela samo eurokrem... Zatim se moralo paziti na postupanje s njom, npr. ako se naljuti na nas neće jesti. Onda smo imali dva dana kada smo mi inzistirali da jede ono što je za objed ( dakle nema nikakvih alternativa, tipa ako nećeš to hoćeš ovo) kada nije pojela ništa, znači baš ništa. Na kraju drugog dana pojela je suh kruh i to jedno 5 šnita. Trenutno je otkrila nov naćin da nas još dodatno izludi: otvori mi jogurt, ja otvorim, ona ja to neću jesti, ja zašto, ona zato. Pet minuta poslije, ja bih šimu (ribice) mi otvorimo, ona ja to neću. Danas za ručkom neću juhu, daj da macam po tanjuru saftić, mi joj sve priredimo, ona, ja to neću, idem kod bake jesti; MM ju obuće ona pogleda, ja ti neću ići kod bake... I to sve dok mi pokušavamo normalno jesti.
Ja pretpostavljam da je našla slabu točku na koju nas može izluditi i ucjeniti, ali zašto? U gradu i po trgovinama je isto postala nemoguća, sve bi htjela, pa bio to prašak za pecivo ili igačka, kod kuće, ajmo se igrati, a zatim viče na nas, zanovjeta...
Slatkiše smo ukinuli, sok isto, pa sad baš ni ne pije. Mlijeka smo bacili litre jer hoće kakao pa ga ne popije. Plače ona, plačem ja. Pedijatra smo pitali, a on veli da mi nismo iscrpili sve metode, ali koje to nije rekao. Dajem joj multivitaminol. Šta, šta da radim? Kako da ju dobijem na bar malo suradnje? Napola sam luda. Puno ljudi kaže: pusti ju, ali i onda pili, baš kao da traži da se viče, svađa. Pomozite!!!

[Sanja]

Nemaš pojma koliko te razumijem , i ja i brojni drugi roditelji čija djeca brljaju po tanjuru umjesto da jedu.

Baci pogled ovdje: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=65445 , pronaći ćeš zgodnih savjeta.

[Trina]

Ona je otkrila svoje tajno oružje kojim može manipulirati i dobit što i kako želi. Shvatila je da je njena prehrana ono gdje ste najosjetljiviji pa testira granice. Ja ne mogu ni zamisliti koliko je to teško i naporno kad ti dijete ne želi jesti jer s tim nisam nikad imala problema. Ali mogu reći jednu stvar: Moija djeca su jako tvrdoglava. Ali nikad kao ja. Znači ja mogu biti stoput gora nego oni. Na scene u dućanu ne reagiraj. Prije dućana dogovrite se što će dobiti (i hoće li uopće) a kad uđete držite se dogovora. Ne popuštaj ni milimetar, jedino će tako naučiti da nema vamo-tamo kako ju je volja. Hrana-ja bi sad rekla da bi najpametnije bilo pustiti je da bude gladna pa će tražiti jesti kad bude trebalo. Možda je opameti. Ali možda i ne. Ja se sjećam sebe kad sam bila mala, trpila bi bilo što samo da moja bude zadnja. Pokušaj razgovarati s njom o hrani. Nek ti kaže što želi svaki dan za ručak pa joj to kuhaj. Nek sama smisli svoj meni. Nema veze jeli nutela ili jogurt, nek ona ima osjećaj kontrole, nek ona bude ta čija je zadnja.

[mama courage]

potpisala bih pametnu tinu od riječi do riječi. čak dala prijedlog da zajedno odete na plac da ona izabere što joj se sviđa.

[mama courage]

pardon, trinu.

[mama x1]

Kažem vam: ode do frižidera, sama, uzme Šimu (ribice), donese ih i kaže ja sam gladna, ja bih ovo jela. Ja uzmem, otvorim stavim pred nju, a ona ja to neću. I neće. Ovaj scenario nam se ponovio 4 puta danas! I danas je pojela pola šnite nutele za čitav dan!!! Evo je, sjedi kraj mene, šime na stolu i ona neće pa neće, ni to nit išta drugo.

[Mima]

a koliko ima kila?

[mama x1]

15-15,5. Imala je 16. I to nam je problem, jer nje kao "ima", pa ispada panika bez razloga. A njoj kile kreću prema dolje.

[vissnja]

A vidi, osim što se skroz slažem sa Trinom, evo ti jedan predlog. Odredi neki kraći period (npr. 7 dana) kada se NEĆEŠ živcirati oko njenog nejela. Znači za 7 dana joj se ništa strašno neće desiti, neće izgubiti 5 kila niti bitno narušiti zdravlje. Opskrbi se namirnicama koje voli da jede a izbaci iz kuće one koje su ti skroz neprihvatljive. Uključi je u spremanje obroka, stavljaj na sto, ali ako neće, reci OK, skloni sa stola i to je to. Ako traž daj joj, ali je ne nutkaj. Možda kad više ne budete svi pod presingom, možda i ona malo popusti.

[tanjads]

A vidi, osim što se skroz slažem sa Trinom, evo ti jedan predlog. Odredi neki kraći period (npr. 7 dana) kada se NEĆEŠ živcirati oko njenog nejela. Znači za 7 dana joj se ništa strašno neće desiti, neće izgubiti 5 kila niti bitno narušiti zdravlje. Opskrbi se namirnicama koje voli da jede a izbaci iz kuće one koje su ti skroz neprihvatljive. Uključi je u spremanje obroka, stavljaj na sto, ali ako neće, reci OK, skloni sa stola i to je to. Ako traž daj joj, ali je ne nutkaj. Možda kad više ne budete svi pod presingom, možda i ona malo popusti.

Potpisujem! S tim da stvarno 7 dana nema "piškila bih, kakila bih" fora.
I još: VRTIĆ!!! Moj Filip je puno birao s hranom doma, u vrtiću bojkotirao bar pol godine, a onda otčepio- u vrtiću jede sve, a i doma sve više toga. A što se tiče kila, mršaviji je od tvoje cure (i uvijek bio, ali to je ta sorta i mm je takav).

Ne pretvarajte to u igru moći. Ako je nakon 2 dana jela kruh, neka. Bolje to nego moć na temelju odbijanja hrane u starijoj dobi- to je prava frka.

[Brunda]

Evo što je nama psihologica nedavno savjetovala pošto imamo istih problema.
Nema posebnog kuhanja i pripremanja za njega, nema ispitivanja šta će jesti. Kuha se ono što mi odlučimo.
Jede se za stolom. Ako neće, zahtjevamo da pojede barem 5 žlica/zalogaja. Ako odbija uskratimo mu nešto. Npr. sutradan nema vožnje biciklom nego samo šetnja jer neće imati snage za voziti.
Nema nagovaranja niti općenito puno priče oko jela jer mu time samo dajemo do znanja da je to nešto što nas muči i čime nas može kontrolirati.
Općenito je u principu prilično malo stvari, važnih stvari, nad kojima dijete ima kontrolu. Hrana je nešto što mogu kontrolirati a samim time i manipulirati ako vide da je roditeljima stalo.
Nikada ne trčati za djetetom sa žlicom u ruci. Jede se isključivo za stolom.
I bitno je ne popuštati.
Mi smo tek na probnom roku unazad 10-ak dana, ali vide se pomaci.

[Maja]

Nisu li i ovih 5-6 žlica (uz prijeteću kaznu) isto nekakva prisila? Mislim, ja znam da nema šanse da bi ja jana natjerala (a pokušala sam bila svojevremeno i na grozne načine) da pojede nešto što ne želi.

[Mima]

Kad dijete gubi na težini - ja bih se bome posavjetovala sa nekim, pedijatrom, psihologom.

[Brunda]

Kod nas su se zbog njegovog nejela pojavila dva problema. Prvi je taj što je on mršaviji no ikada (pao na kilaži preko 2 kg), a drugi što sam počela kuhati samo ono što voli (ili je nekada volio jer u zadnje vrijeme više nije jeo ništa) pa je ostalim ukućanima počelo faliti npr. variva.
Prekjučer sam nakon sto godina skuhala mahune, pire krumpir i ispekla faširane šnicle.
Odmah se počeo zgražavati na ručak.
U tih 5 žlica što nam je bio zadatak, od mahuna nije pojeo ni m, ali veliki korak naprijed je što je pojeo 5 zalogaja mesa sa krumpirom i nešto sitno "juhe".
Meni nije cilj da pod svaku cijenu pojede baš 5 mahuna. Cilj mi je da malo po malo proširi svoj nikakav meni, a konkretno za ovim ručkom je to bila "juha" od mahuna i pire krumpir. Ja zadovoljna.
Zažmirila na jedno oko za mahune, on sretan jer me kakti uspio preveslati, mi sretni jer je pojeo barem nešto.
Drugi put možda zaluta i koja mahuna u žlicu. Korak po korak.
I moram priznati da u ovih 10-ak dana nije bilo natezanja i svađa oko hrane, on svaki dan pojede sve više, pa je čak unazad dva dana počeo i zapitkivati šta ima za jesti jer je gladan.
Dan prije sam mu najavila da se od sutra kuha zdravo, za sve nas i da će svaki puta biti nekom drugom po volji jer ne vole svi isto a ja ne mogu kuhati samo ono što on voli i još na kraju bacati jer nije pojeo.
Uvela sam novo pravilo. Kod nas ih stvarno nema puno, ali ovo novo pravilo mi je važno. I kad sam to tako postavila sebi, lakše mi je i ostati odlučna i držati se granica koje sam postavila vezano uz hranu.

[lidać2]

Moja cura ima skoro 4g. Već se mi dugo borimo s prhranom. Već sam i pisala o tome, ali meni to sve polako, ali sigurno izmiče kontroli. prvo je izbacivala namirnice, pa malo hoće jesti, pa malo neće jesti, pa bi danas jedno, sutra to ne bi, pa bi jela samo eurokrem... Zatim se moralo paziti na postupanje s njom, npr. ako se naljuti na nas neće jesti. Onda smo imali dva dana kada smo mi inzistirali da jede ono što je za objed ( dakle nema nikakvih alternativa, tipa ako nećeš to hoćeš ovo) kada nije pojela ništa, znači baš ništa. Na kraju drugog dana pojela je suh kruh i to jedno 5 šnita. Trenutno je otkrila nov naćin da nas još dodatno izludi: otvori mi jogurt, ja otvorim, ona ja to neću jesti, ja zašto, ona zato. Pet minuta poslije, ja bih šimu (ribice) mi otvorimo, ona ja to neću. Danas za ručkom neću juhu, daj da macam po tanjuru saftić, mi joj sve priredimo, ona, ja to neću, idem kod bake jesti; MM ju obuće ona pogleda, ja ti neću ići kod bake... I to sve dok mi pokušavamo normalno jesti.
Ja pretpostavljam da je našla slabu točku na koju nas može izluditi i ucjeniti, ali zašto? U gradu i po trgovinama je isto postala nemoguća, sve bi htjela, pa bio to prašak za pecivo ili igačka, kod kuće, ajmo se igrati, a zatim viče na nas, zanovjeta...
Slatkiše smo ukinuli, sok isto, pa sad baš ni ne pije. Mlijeka smo bacili litre jer hoće kakao pa ga ne popije. Plače ona, plačem ja. Pedijatra smo pitali, a on veli da mi nismo iscrpili sve metode, ali koje to nije rekao. Dajem joj multivitaminol. Šta, šta da radim? Kako da ju dobijem na bar malo suradnje? Napola sam luda. Puno ljudi kaže: pusti ju, ali i onda pili, baš kao da traži da se viče, svađa. Pomozite!!!

citam i sve od rijeci do rijeci koda sam ja pisala....

samo sto sam ja odustala vise od toga "hoces jesti neces bok" kako je nasa pedica rekla "umrijet nece,sirup za apetit je bezvezno bacanje novci",,,i jos uza to navela "moja kcer je manikenka i na listu salate vec god.dana",,,,

no ja sam otkrila nacin za jelo....
nebi vjerovali ali CEDEVITA bomboni,jedan paketic cucla kroz cijeli dan a nahranit ju nemogu koliko jede...
i jos uza to su zdravi jer imaju 9vitamina u sebi....

[lidać2]

ia zaboravih rec da sa svojih skoro 3god. ima 13kg...

[lidać2]

vise neznam kaj pisem sa svojih skoro 4god....

[luci2]

Isti problem i kod nas.
Trenutno malo bolja situacija jer smo se mi prestali vrtiti samo oko njegovog jela.I mislim da je to riješenje.Jede ono što hoće i gotovo.
I nama je psihologica savjetovala da ne kuhamo posebno za njega i da svi jedu isto,ali to jednostavno ne ide.Ako on taj dan neće to jesti neće napravim mu nešto što voli i puno smo manje pod stresom.
Definitivno sam odlučila da nema više siljenja jela koje neće jer to nema smisla,uvijek ponudim i kad bude htio će probati.

Probaj sama sa sobom riješit tu paniku što ne želi jesti i vidjet ćeš kako će se sve ubrzo srediti.Strašno se osjeti napetost kada ti konstantno razmišljaš o tome kako neće ništa da jede,kako će se razboliti itd. i prije nego se sjedne za stol već znaš kako će sve završit.Te misli moraš izbaciti i ona će se smiriti.

Ah,kako je to lako napisati.

Sretno

[Bubica]

i ja sam mama jednog takvog izbirljivca s time da je moj super jeo u vrticu i i sto nije mrsavko.
kuhala sam godinama nama jedno njemu drugo, pokusala se sto manje zamarati njegovom prehranom. i, eto, tek sada, s njegovih osam godina je spreman na promjenu. pocetkom jeseni sam mu objavila da vise nema posebnog kuhanja, a da ce s tanjura moci odabrati pojesti ono sto zeli. super pali, bez ikakve prisile i bez da mu na tanjur stavljam ono sto stvarno ne voli, npr. grah ii grasak...

[Zdenka2]

Mislim da se ovdje ne radi o izbirljivosti nego o kombinaciji manipulacije roditeljima i činjenice da dijete u ovoj fazi malo jede. Pridružila bih se savjetima Trine i Brunde. Treba naći neku sredinu. Kao prvo, treba uvesti red - jede se ono što se skuha. Roditelji pri tome trebaju uzeti u obzir što dijete voli, a što ne, ali s mjerom. Npr. ja neću siliti djecu da jedu lignje, jer znam da im se to strašno gadi. Ali to je jedno jelo - ne može takvih jela biti sto. Obroci moraju biti približno u isto vrijeme i jesti se mora za stolom. Ako dijete neko jelo ne voli imamo pravilo pet žlica. Ne kažnjavamo ni na koji način, osim što dijete koje nije pojelo ništa od ručka poslijepodne ne može dobiti slastice. To nije kazna nego posljedica, jer slastice ne mogu zamjenjivati ručak.

Mi smo imali velike probleme s jelom kod kćeri koja je na područje hrane prebacivala neke svoje emotivne probleme i otpore koje je osjećala prema nama nakon posvojenja. Nije htjela jesti nijedan normalni ručak, a potajno se prejedala mlijeka, kruha, jogurta i slatkiša. To smo riješili pristajući na kompromis, ali tako da smo mi vodili igru. Ako nije htjela nešto pojesti nismo je silili, ali je zato gledala kako brat jede slatkiše poslijepodne, a ona ih nije dobila. Jelo koje je odbila dobila je ponovo pred sebe kad je ogladnila. Ona jela koja je žestoko odbijala neko vrijeme nismo kuhali. Pri svemu tome objasnili smo joj zašto mora jesti različite vrste hrane. Bili smo uporni, bez vike i krike i bez uzrujavanja, provodili smo pravila koja smo joj objasnili na početku. Vrlo brzo je prestala izvoditi i sad jede sve, čak i omraženi špinat (5 žlica).

aj proces roditelji trebaju voditi polazeći od toga da je hrana hrana, a ne bojno polje. Greška je testirati snagu volje na tome hoće li dijete pojesti nešto ili ne. Potrebno je metodom kompromisa i uvođenjem reda i pravila dovesti stvari u red.

U slučaju djevojčice s početka priče, ja ne bih otvarala sad jogurt, sad sardine ili nešto treće. Ona bi dobila doručak, ručak i večeru i voće s možda nekim slatkišem za međuobrok, s time da slatkiše ne bi dobila ako nije pojela osnovne obroke. Bez puno priče radila bih tako dok ne bih uvela red u njezinu prehranu. Kada dijete primijeti da su roditelji izbezumljeni i da ih može motati onda će ih i motati. Mora ispitivati granice, a roditelji ih moraju postavljati.

[tajchi73]

ja ću prvo napisati da se u potpunosti slažem s Trinom, posebno s dijelom o tvrdoglavosti. Ja sam kao dijete isto izvodila kojekakve kerefeke i to je rezultiralo time da bih svaki put prije ručka od mame izmuzla čokoladu kao nagradu što ću pojesti ručak :shock: . Naravno da poslije ručak nisam mogla niti taknut. Tata je bio nešto stroži pa kad bi poludio natjerao bi me da sjedim za stolom dok ne probam barem jednu žlicu. Nažalost to je radio jako rijetko i s krivom hranom ( sjećam se da je jednom tražio da probam žlicu fileka - on je pročitao novine, odspavao turu za stolom, a ja ih naravno nisam ni okusila ). Od sve te strke oko mog hranjenja ( jer se mama bojala da bum valjda umrla od gladi ) ja sam stekla finu naviku i "ovisnost" o slatkom ( eto danas imam 30-tak kg viška i sad mi mama zna reći nek usporim ). Znam da ima različite djece i da ne pali isti pristup svima ali ja bih iz svog iskustva napravila ovako:

1) vidjela bih što dijete stvarno ne voli ( npr. fileki , poriluk itd.-max 5 jela ) i to ne bih nikad tražila da jede ( tu i tamo bih ponudila da proba )
2) pokušala bih metodom moljakanja, prijetnji i zabrana ali nikako ne bih davala drugo jelo u zamjenu
3) svi slatkiši ili što već voli bi bili maknuti s menija na min. tjedan dana ( bez obzira što je jedan dan možda lijepo jeo )
4) ne vjerujem da nakon 3 dana ( a toliko može bez hrane ) ne bi sam pristao jesti ručak ( mene da su pustili dva dana pojela bih i fileke -samo da su znali )

i savjet koji bi mojoj mami sigurno pomagao: NE RADITI DRAME OKO TOGA ŠTO DIJETE NE JEDE ( znam da nije lako, ali ako dijete nema neki poremećaj nemojte mu razviti osjećaj da hranom može manipulirati). Neće ručak, ok ne treba, otiđite u McDonalds uzmite si dj. meni s igračkom, pojedite to pred njim, igračku poklonite nekom klincu čiji će vam roditelj pred vašim potvrditi da dijete jede ručak i nek vaš tuli ak treba iz petnih žila ( s ovim se psiholozi vjerojatno ne bi složili ali vaš će za drugi ručak 2 puta promislit hoće li ga odbit ).

[majoslava]

prvenstveno ne treba djecu siliti da jedu.

zatim treba naci neki kompromis oko toga sto se servira, da je ok i za sve.

osim toga im apetit varira, tako da u periodima jedu vise/manje.

ako dijete trazi drugu hranu, a nije jelo od onoga sto se serviralo, ja bih vjerojatno pristala pripremiti nesto drugo, vjerojatno ne svaki puta, ali cesto, ali ako vidim da dijete se samo igra s mislju da bi jelo, ne bih pristala nakon 2-3 puta.

takodjer bih izbacila sve sokove, zasladjene medjuobroke, kakao, nutele, vocne jogurte...

kod nas se pije voda ili mlijeko, i zasladjeni mejduobroci su iznimka. nije bas da tjeramo mak na konac oko secera, ali vecina namirnica koja se reklamira za djecje medjuobroke sadrze jako puno secera.

takodjer izbjegavam povezati desert i nagradjivanje za dobro jelo.

[Bubica]

Neće ručak, ok ne treba, otiđite u McDonalds uzmite si dj. meni s igračkom, pojedite to pred njim, igračku poklonite nekom klincu čiji će vam roditelj pred vašim potvrditi da dijete jede ručak i nek vaš tuli ak treba iz petnih žila ( s ovim se psiholozi vjerojatno ne bi složili ali vaš će za drugi ručak 2 puta promislit hoće li ga odbit ).

ali, ovo je po meni veliko dramatiziranje...

ja se klonim ponizavanja djeteta, nemam potrebu biti tvrdoglavija i upornija od njega, no , slazem se daoditelj a ne dijete treba voditi glavnu rijec.

[mama x1]

Cure moje, kuhala sam ja što ona voli, vikala, oduzimala slatko, kažnjavala, molila, podmićivala... i ništa.
Ona odbacuje sve više stvari, npr. do sada bi od ručka pojela barem juhu, ali po novom ona neće juhu jer ima peršuna unutra, a nema, stavila sam samo vegetu. Jedan ručak me je natjerala da ja prekinem svoje jelo i da joj skuham pužiće zatim ih nije htjela jesti.
Što se tvrtoglavosti tiče ona je pobijedila, sinoć mi je dokazala da joj ne mogu ništa, čak sam joj zaplijenila ponije i nije pristala pojesti niti jednu žlicu.
Na pravilo 5 žlica bih ja vrlo rado pristala, ali ona nema šanse da pojede jednu. Ako joj dam silom, ona to povrati tako da sam od toga odustala.
Jedino što nisam uspjela jest da se ja ne živciram, a ni MM. Ona osjeti da smo mi napeti i kad to prikrijemo, a kako da se opustim? Kako?
N znam, evo ustala sam i već me glava boli, jučer je pojela pola šnite nutele, a evo jutros je tražila bananu. Ona ide u igraonicu i ja sam pričala s tetom, kad neće ni teta ju ne može nagovoriti. Na žalost u igraonici djeca nose užinu i to je u 99% sličajeva smoki, čips ili žvakaće. Onaj 1% je moja kćer koja nosi krafnu, bananu, voće, jogurt i slično. To mi je teta rekla. Teta joj je probala čitati priču Balončicu, moja obožava priče, čim je skužila da je priča o djevojčici koja neće jesti otišla je od tete, neće slušati. Teta mi je ovo pričala.
I u drugim područijima je postala slična. Kao što ste pisali na topicu jel joj 5 il 15? I moja odgovara ko da ima 15, a ne 4.
Kako, kako da se smirim?

[marta]

Jedan ručak me je natjerala da ja prekinem svoje jelo i da joj skuham pužiće zatim ih nije htjela jesti.

Ovo je tvoj glavni problem, a ne to sto ti dijete ne jede. Promijeni pristup, cure su ti dale hrpu dobrih savjeta. I nemoj ucjenjivati, prisiljavati, moliti, kumiti i sve ostalo sto radis. I ne prekidaj svoj rucak. Prestani to dozivljavati kao problem, ako nece jesti - nece. Ako prestanes to sve skupa dozivljavati tako dramaticno i prihvatis kao jos samo jednu fazu u odrastanju, bit ce ti puno lakse. Kod kuce drzi samo one namirnice koje zelis da ona jede i bit ces puno mirnija.

[Bubica]

meni se cini da je to glavni problem- kako da ti i TM "smirite" sebe. Ona ocito vodi glavnu rijec i nije sretna zbog toga. Je si li citala J.Juula na tu temu, super opisuje ovu tvoju situaciju.

Vas dvoje se dogovorite da preuzimate vodstvo, objavite to kceri i postavite pravila. Bez ucjena, kaznjavanja, prisiljavanja... "Jutros mozes za dorucak dobiti nutelu ili sirni namaz. Sto zelis od toga?" Niti vise, niti manje, ne u potpunosti njoj prepustiti (ali da je izbor ipak na tragu onog sto ona voli). Za rucak neka na tanjuru bude vise toga izmedju cega moze opet odabrati....

tesko je, znam iz iskustva, ali je zapravo puno lakse kada sebi poslozis stvari u glavi i sama si nacisto s time sto ces i kakao ces.

[mama courage]

Jedan ručak me je natjerala da ja prekinem svoje jelo i da joj skuham pužiće zatim ih nije htjela jesti.

Ovo je tvoj glavni problem, a ne to sto ti dijete ne jede.

točno, ona tebe "voza" kako joj odgovara. napravi jelo, sjednite si svi i počnite jesti, ako ona počne izvoditi: hoćeš? nećeš? ok, ne moraš. tata i ja jedemo sad (do kraja). ako postoji mogućnost reci joj da mora ostati sjediti, ako ne, reci joj da može otići sa stola (nemoj da opet tu upadnes u klopku pa da je silite da sjedi, mada ja mislim da ona točno kuži kad ste vi iznervirani i nesigurni pa vas "šeta" kako vama odgovara). ne obazirite se na nju, vas dvoje fino pričajte i jedite kao da nje nema.

svakako treba paziti i ne upadati u daljnje konfliktne situacije, ni postojeće rješavati silom (fizičkom, kažnjavanjem i sl.), al ona treba, kao što reče zdenka, osjetiti posljedicu. ne mora se pred njom inatiti i pod.ebavati je, samo se ne treba dozvoliti da je ona ta koja pod.ebava.

[mama x1]

Danas je pojela 1 bananu i 1 krafnu. I to je to.
Išli smo šetati u grad, kupi mi fornete, kupili - neće. Otišli smo na čevape, jedino meso koje ona jede, tražila je svoj tanjur i mislite da je pojela: NE. Večerat nije htjela. Hočeš mlijeko ili kakao; kakao.... ne mlijeko.... ne neću ništa.
Kako da joj izbacin sok u potpunosti, ako neće ništa drugo piti? Dehidracija? Moram vidjeti za Juula, kako je točno naziv.
Čitala sam jednu o nehedenju, ali tamo su primjeri za djecu koju hrane putem cjevčice.
Sad sam rekla, nema svađe oko hran za blagdane i svi se toga moramo pridržavati (bar MM i ja). Baš ću paziti na ton i šta pričam i MM isto, pa da vidimo.

[Ancica]

mama x1, a sto fali vodi? ionak je sto put bolja od soka.

slazem se s curama, ti i tm se morate skulirat, povjerovat da ona nece umrijet od gladi i da nema vise jel bi jela ovo ili ono ako to nije dio obroka. a posebno je vazno da obroke jedete zajedno, ne da ona sama sjedi za stolom (mada to mozda vec i radite, neznam).

[Ancica]

i posebno ne udovoljavat zahtjevima tipa ja bih fornete, ja bih krafnu, ja bih cevape ja bih ovo, ja bih ono. svedite jedenje na jedenje doma, za stolom, u okviru obiteljskih obroka.

[mama x1]

Vodi ne fali baš ništa, samo što ona neće piti vodu, dakle popije par gutljaja u čitavom danu. Probali ne dati sok i onda ona neće piti. Zato pitam što s dehidracijom.
Obroke imamo 98% doma za stolom skupa svi, osim doručka jer MM radi. Danas je bio prekrasan dan pa smo išli šetati i otišli ručati čevape. Jer ih ona voli, jer se meni nije dalo kuhati i vračati na ručak, jer smo se htjeli opustiti.

[Forka]

Ukratko: mala vas "mota oko malog prsta", a vi joj to dopuštate... I to niste počeli nedavno, očito je da to traje već dulje vrijeme... Možda je to ružno reći, ali treba se znati tko je "šef"... Ovo sam namjerno malo iskarikirala, ali u vašoj obitelji očito glavnu riječ vodi četverogodišnje dijete! A vi "plešete" oko nje, pa hoćeš ovo, pa hoćeš ono, pa hoćeš nutele, pa hoćeš ćevape...Moram ti također reći da je izbor hrane kojim hraniš dijete (pa čak i ako je to = onome što dijete hoće jesti) katastrofalan! Razmisli malo o tome da potpuno, ali potpuno, promijeniš taktiku. Djeci treba postaviti granice, njima je to neophodno potrebno. TI (i TM) ste ti koje trebate postavljati granice, dijete ne postavlja granice samom sebi... Pokušaj poslušati Zdenku2, mi smo imali sličnu taktiku i moram reći da danas nemamo gotovo nikakvih problema s jelom! I ostale cure su ti ponudile sjajne savjete, nije moguće da ništa ne funkcionira! Samo hrabro, može se to!

[mikka]

ja bi joj prestala nuditi i cekala da me sama trazi. fakat nemam vremena za takvo za*ebavanje. ako nece pojest, super, bit ce vise za mene.

nije ni moj klinac lud za jelom (vise, nekad je bio strasna izjelica), ali ne pada mi na pamet da ga moljakam ili da mu dozvolim da manipulira. ako hoces jesti-jedi, ako neces-nemoj. ja mirna.

trenutno vodim "bitke" s mojim starcima koji ne dijele takvo misljenje, pa ga tamo nutkaju i sta ja znam. pusti dijete na miru, kad ce biti gladan, jest ce sta ima. aha, da, i trudim se nemati nezdrave stvari na vidljivom mjestu. dakle kad se ogladni, pazim da je omjer zdravo-nezdravo barem 75-25.

[mikka]

od cuge u obzir dolaze voda i jogurt, tek povremeno sokovi (osim ako nisu svjeze cijedeni vocni/povrtni).

[KORNY]

ja više nemam problema s A i jelom,al veli ona meni neki dan da ona ne voli jesti mahune,na kaj sam ostala :shock: (obožava čušpajze(variva)-to joj je glavna prehrana).nakon uzaludnog razglabanja o tome od kad ona ne voli mahune i zakaj,rekla sam joj: "da se nisi usudila sjest za stol i ručat,sad baš nemožeš i nesmiješ" i makla tanjur na ormarić.otišla sam u kupaonu nekaj bezveze prčkat i pogodite kaj me dočekalo nakon 5 min, skoro prazan tanjur,ona je mene preveslala,ha a pali i u drugim situacijama. al sam to obavila bez nervoze a u kupaoni sam kaj pločice nisam počupala iz zida.

[monax]

ja više nemam problema s A i jelom,al veli ona meni neki dan da ona ne voli jesti mahune,na kaj sam ostala :shock: (obožava čušpajze(variva)-to joj je glavna prehrana).nakon uzaludnog razglabanja o tome od kad ona ne voli mahune i zakaj,rekla sam joj: "da se nisi usudila sjest za stol i ručat,sad baš nemožeš i nesmiješ" i makla tanjur na ormarić.otišla sam u kupaonu nekaj bezveze prčkat i pogodite kaj me dočekalo nakon 5 min, skoro prazan tanjur,ona je mene preveslala,ha a pali i u drugim situacijama. al sam to obavila bez nervoze a u kupaoni sam kaj pločice nisam počupala iz zida.

I ja se često služim s tom metodom i uglavnom upali nisam baš ponosna zbog tog.

A izjave tipa: Jest će kad izgladni! moj je takav da nebi jeo danima.
Kad osjeti glad neće priznati.
ili mazne nešto što ja nevolim da jede!
Slatkiše svako malo tršam u vrećicu i "bacam"

[cvijetak]

Kod nas nije ovako dramatično u smislu da malecka ne želi ništa jesti, ali svaki (vjerujte mi, svaki) ručak počne s: Ja to neću, to je meni bljak. Onda ja kažem da za ručak nema biranja i da ako neće jesti slobodno može od stola, a kad ogladni - dočekat će je ručak (dakle nema slatkiša, cornflakesa i sl za "varanje", a svaki put pokuša to izboriti).
Većinom pojede koliko joj treba i onda ustvrdi kako je bilo baš fino (rijetko kuham ono što znam da jako ne voli i to je jedina situacija u kojoj ona ima svoj ručak, unaprijed pripremljen). A koliko je u stanju biti uporna sam Bog zna. I mjesecima me bolio želudac od muke pri stavljanju ručka na stol, ali mislim da je uvidjela da sam čvrsta i pomalo napredujemo.

[KORNY]

kako sam sretna kaj im još mama koje djetetu vraćaju ručak ponovo na stol ako ga ne pojede :D ,baš su me na jučer (il prekjučer) kritizirali za podgrijani ručak,a griju ga i u vrtićima jer je gotov u 9 a u 12 im je ručak. već sam pomislila da griješim. hvala

[ovca_i_janjad]

kako sam sretna kaj im još mama koje djetetu vraćaju ručak ponovo na stol ako ga ne pojede :D ,baš su me na jučer (il prekjučer) kritizirali za podgrijani ručak,a griju ga i u vrtićima jer je gotov u 9 a u 12 im je ručak. već sam pomislila da griješim. hvala

ovako je moj prijatelj, nakon tri dana vraćanja ručka na stol, završio u bolnici na infuziji., posve dehidriran :/

[Tiwi]

kako sam sretna kaj im još mama koje djetetu vraćaju ručak ponovo na stol ako ga ne pojede :D ,baš su me na jučer (il prekjučer) kritizirali za podgrijani ručak,a griju ga i u vrtićima jer je gotov u 9 a u 12 im je ručak. već sam pomislila da griješim. hvala

ovako je moj prijatelj, nakon tri dana vraćanja ručka na stol, završio u bolnici na infuziji., posve dehidriran :/

nda. al i ja podgrijem ako nije htio jesti. šta da ponovo skuham u 5 popodne nekaj drugo? ne pada mi na pamet. a ev danas je pojeo podgrijanu sarmu. i bila mu je fina.

[ana.m]

Kažem vam: ode do frižidera, sama, uzme Šimu (ribice), donese ih i kaže ja sam gladna, ja bih ovo jela. Ja uzmem, otvorim stavim pred nju, a ona ja to neću. I neće. Ovaj scenario nam se ponovio 4 puta danas! I danas je pojela pola šnite nutele za čitav dan!!! Evo je, sjedi kraj mene, šime na stolu i ona neće pa neće, ni to nit išta drugo.

Recimo ja bih ovo napravila samo jednom.
Nećeš? Ne moraš!
Ako si htio jesti jedi, a drugo nećeš dobiti.
I nema rasprave oko toga. Može i tuliti, ne padam na to jer znam da me ajmo reći grubo "provocira".
Janko je nejedač, muka mi ga je nekda gledati kako jede, brlja po tanjuru, meni je to strašno!
Ali ne popuštam.
Ako neće pojesti ručak, ne dramimo, kažemo mu da se ide igrati i da ga ručak čeka ako treba i za večeru. A između neće dobiti ništa. Prvi put kada kaže da je gladan ručak ga čeka. Nije mu za pravo, ali nije ni meni da bacam hranu i da radi od mene slona...

[ana.m]

kako sam sretna kaj im još mama koje djetetu vraćaju ručak ponovo na stol ako ga ne pojede :D ,baš su me na jučer (il prekjučer) kritizirali za podgrijani ručak,a griju ga i u vrtićima jer je gotov u 9 a u 12 im je ručak. već sam pomislila da griješim. hvala

ovako je moj prijatelj, nakon tri dana vraćanja ručka na stol, završio u bolnici na infuziji., posve dehidriran :/

To je neki ekstrem...

[ovca_i_janjad]

kako sam sretna kaj im još mama koje djetetu vraćaju ručak ponovo na stol ako ga ne pojede :D ,baš su me na jučer (il prekjučer) kritizirali za podgrijani ručak,a griju ga i u vrtićima jer je gotov u 9 a u 12 im je ručak. već sam pomislila da griješim. hvala

ovako je moj prijatelj, nakon tri dana vraćanja ručka na stol, završio u bolnici na infuziji., posve dehidriran :/

nda. al i ja podgrijem ako nije htio jesti. šta da ponovo skuham u 5 popodne nekaj drugo? ne pada mi na pamet. a ev danas je pojeo podgrijanu sarmu. i bila mu je fina.

ne mislim na podgrijavanje hrane kao takve, nego na 'nema drugo dok ovo ne pojedeš'. i tako dosljedno

[ana.m]

Pa problem je u tome što bi po njegovom to bili neki slatkiši i sl. a to ne dolazi u obzir...

[Tiwi]

kako sam sretna kaj im još mama koje djetetu vraćaju ručak ponovo na stol ako ga ne pojede :D ,baš su me na jučer (il prekjučer) kritizirali za podgrijani ručak,a griju ga i u vrtićima jer je gotov u 9 a u 12 im je ručak. već sam pomislila da griješim. hvala

ovako je moj prijatelj, nakon tri dana vraćanja ručka na stol, završio u bolnici na infuziji., posve dehidriran :/

nda. al i ja podgrijem ako nije htio jesti. šta da ponovo skuham u 5 popodne nekaj drugo? ne pada mi na pamet. a ev danas je pojeo podgrijanu sarmu. i bila mu je fina.

ne mislim na podgrijavanje hrane kao takve, nego na 'nema drugo dok ovo ne pojedeš'. i tako dosljedno

aaaahaaa
malo sam blondie

inače, ta praksa je meni glupa, oprostite na izrazu. nikad, baš nikad nisam (kao klinka) pojela ono što su me tjerali a meni nije bilo fino. ponekad je teško shvatiti. al eto, meni nekad jagode uopće nisu bile fine. grah mi nije ni dan danas

no, na temu, ja zapravo prakticiram isti ručak, osim ako mi recimo taj dan odlučimo klopati npr češnjofke ili nešto što mislim da nije za klince, onda malac ima omiljenu alternativu (riža, juha s noklicama, bijelo meso..)
ako neće, nije gladan, ne mora. hvala doviđenja, budeš poslije.

a ponekad jednostavno nije od hrane, ima dana kad preživljava na jutarnjim jogurtima i večernjim, par komadića kruha sa šunkom.

nije mršav, ima 14,2 kg i skoro 3 godine.

[mama x1]

Gle, nije kod nas izbor hrane katastrofalan zato što sam vam navela da neće pojesti nutelu ili čevape. To sam navela jer je prije to uvijek htjela pojesti, a sad je i to odbila. Super je da je vama jedino piće voda i jogurt, ali moja malecka danas nije popila ni gutljaja tekućine do 6.15 popodne. Čaša s vodom stoji nedirnuta. Danas je pojela bananu i malo suhog kruha.
Ja znam da je vrlo teško iščitati situaciju iz mojih postova, ali zar vi ne razumijete koliko je mene strah kad recimo danas nije ništa popila? Ili što je pojela samo jednu bananu? Zar vas nebi bilo strah za vaše dijete u sličnoj situaciji. Pokušajte se staviti u moju kožu.
Voza nas? Mislite da ja to ne kužim. Ona zna tko je gazda u drugim situacijama, kad viče u trgovini to ju pustim, ali ona s hranom i tekučinom direktno ugrožava svoje zdravlje. Slatkiše nije dobila preko dva tjedna, nije se išla voziti kočijom i vlakom jer nije htjela jesti itd. I ništa. Tvrdoglava je do bola. Evo pustili smo ju, ali treći dan je prošao, a ona je pojela količinu hrane za doručak i užinu za jedan dan.

[mikka]

pa da, ali nemres ju natjerati da jede ili pije. jedino da ju svezes i silom guras u usta, ne?

ne znam, probaj ju odvesti u bolnicu na infuziju. kad vidi posljedicu, mozda pocne barem piti.

[luci2]

Mi smo bili u potpuno istoj situaciji prije mjesec dana i skroz te razumijem.
Ja sam bila toliko u panici da ćemo završiti na infuziji i mislila sam da nema izlaza.
Onda sam jednom pričala sa prijateljicom o tome i rekla joj koliko se trudim a nema pomaka,a ona mi je rekla pa jednostavno se prestani toliko truditi.Ne u smislu da te više nije briga,naravno da te je briga što ti djete ne jede nego jednostavno mi je to prestala biti fiksacija i stvari su se popravile.

Ja na tvom mjestu nebi izbacila pr. sok ni ništa što je nezdravo dok se stvari ne pokrenu na bolje.Kasnije možeš polako mjenjati te navike, kada budeš mirnija.Ništa se ne riješava na silu.

Probaj razgovarati s njom o tome(oni mogu puno toga poslušati kada im priđeš otvorena srca) i objasniti joj zašto si zabrinuta i pokušajte uvesti neke zajedničke rituale,možda kroz igru nešto osmisliti.Mi smo recimo mijesili zajedno neke keksiće ili kuhajte zajedno.Hrana joj mora postati prijatelj da bi je probala.
Ali prije toga se moraš riješiti tog straha jer ona to debelo osjeti i koristi.
Po mom mišljenju problem vašeg nejedenja je nešto drugo samo moraš otkriti što točno.

Sve ovo što sam ti sada nabrojila sam ja shvatila kod mog tvrdoglavog nejedača i za sada nam ide super.

Da i knjiga od Juula Hura idemo jesti mi je puno pomogla i svakako je pročitaj.

Sretno i da krene na bolje

[cinderella]

u bolnicu na infuziju.

kad sam bila mala ja sam završila tako. upravo zato jer mi je jedina hrana bio tadašnji eurokrem. nakon toga počela sam jesti i proširila svoj "repertoar" hrane.

mojima je bila greška (to sad kao odrasla znam) što su mi udovoljavali u svemu oko hrane jer sam bila izbirljiva (ni danas nisam neki jelac ali jedem raznovrsno) na prvi moj pokušaj plakanja oni su radili po mom. meni je moj tulio 3 dana i toliko nije jeo. ja sam se na to oglušila (možda ćete reć nemajka ). pravila sam se da ne postoji kad zeza za jelo - potpuna ignoracija. trčao je zamnom i plačući (bolje reći urlajući da ga čuju u cijeloj zgradi) tražio "kerefeke" ali nisam ni milimetar popustila. vjerojatno su mi susjedi brojali sve po spisku. 4. dan je kapitulirao -počeo jest kao da ova 3 dana nije ništa bilo.

sretno.
a što se tiče vode, bez nje može bit neko vrijeme. ništa joj se neće desit ak 1 dan ne popije puno ili ako ništa ne pojede. trebaš joj reć kad te pita da napraviš nešto što "želi" a zapravo ne pojede - NEĆU. okreni se i radi dalje svoj posao. ako počne plakat nek plače. mora vidjet da si uporna.najbolje je kratko odgovorit, a ne detaljno objašnjavat jer onda kroz jedno uho unutra a kroz drugo van. možeš joj reć i da nećeš napravit po njenom jer ju stalno slušaš, a ona te svaki put prevari i da si izgubila povjerenje. možda se i tad rasplače.
al mislim da je bolje otrpit par dana urlikanja i nejedenja nego dugoročno njenu tiraniju. Jesi pročitala knjigu "Mali tiranin"? Toplo ti ju preporučam.

možda će kod tebe cijeli proces (ako ga želiš prihvatiti) trajati dulje od 3 dana jer je malena već velika i postala je manipulatorica za vrijeme jela pa će dulje trajat nego rezanje u korijenu, ali smogni snage slušat njeno deranje kad ne popustiš i brzo će sve biti bolje. sretno i hrabro!

[cinderella]

zaboravila sam spomenut da je autorica "Malog tiranina" Jirina Prekop.