ne znam kako dalje

[Anci]

Probaj razgovarati s njom o tome(oni mogu puno toga poslušati kada im priđeš otvorena srca) i objasniti joj zašto si zabrinuta i pokušajte uvesti neke zajedničke rituale,možda kroz igru nešto osmisliti.Mi smo recimo mijesili zajedno neke keksiće ili kuhajte zajedno.Hrana joj mora postati prijatelj da bi je probala.
Ali prije toga se moraš riješiti tog straha jer ona to debelo osjeti i koristi.
Po mom mišljenju problem vašeg nejedenja je nešto drugo samo moraš otkriti što točno.

Slažem se s ovim...
Jedino kod nas ne paničarim ja, nego MM.

Kad je moja kći brljala s jelom, probali smo ovako da joj dajemo isključivo ono što je kuhano taj dan, no nije išlo.
Navečer bi bila gladna, ne bi htjela ono što ja nudim, već nešto drugo.
To drugo nisu bili slatkiši i sl. već npr. žganci i sl.
Nije htjela nimalo povrća...

Tako sam nakon par dana shvatila da neću to tako moći promijeniti. Skuhala bih joj njene žgance ili njoke, no s njom bih razgovarala o važnosti prehrane i različitih boja u prehrani. Tim riječima sam joj rekla.
Da je bitno da svaki dan jede "šareno", da je bitno imati koju boju više na tanjuru...nešto zeleno, nešto narančasto...
To ju je zainteresiralo.
Pojede sirovu mrkvu, brokulu, mahune...u vrtiću i više toga.
Naime, doma ni ne kuham osim vikendom. U vrtiću dobro poruča.

Ni sad ona ne jede sve, no nije mi niti bitno da jede sve. Glavno da ne jede dva jela...

[rinama]

Mama x1 odgovor na tvoju nedoumicu leži u rečenici-kad se mama prestane živcirati i dijete će početi jesti.
Nije problem niti sok, niti slatkiši, niti nutela. Došla je takva faza koja će brzo proći. Moraš se opustiti. Recimo i ja nemam apetit ako kraj mene sjedi netko iz koga isijava bijes i svakog trena može "eksplodirati".
To je prva stvar, znaći umiriti sebe.
Ukljući je u pripremu hrane, ne silom, ako želi. Tri dana će odbijati, četvrti će možda oprati salatu. Neka sama servira svoj pribor za jelo, neka sama od ponuđenog na stolu odgrabi u svoj tanjur ono što želi i koliko želi. Jedino pravilo kojeg se mora držati je da ono što stavi mora i pojesti. Moj M.bi stavio toliko da u jednu žlicu stane i to bi mu bio ručak. Ali smo šutili. Nisam se tada ni trudila izmišljati meni, a za koji sam zanala da ga ni u ludilu neće pojesti, bilo je to svega par jela koje je volio. Do promjene neće doći brzo, to traje, ali svakim danom je sve bolje. Neka pije sok, ali ocjedi limun ili naraću. Bočica Jane je uvijek na vidljivom i njemu dohvatljivom mjestu. Tada nam je jedini slatikiš bio B-kompleks granule za poboljšanje apetita i bilo je pomaka.
Za sve to moraš imati konjske živce, ali ako vidiš da dijete "gladuje" (ima podočnjake, nema volju za igru, suha koža i jezik,gubi na težini) nemoj čekati sa odlaskom kod pedijatra, jer osim dehidracije, radi se tu i o pomanjkanju željeza i još puno stvari.
Ono što je sigurno, ona je sada toliko opterećena odlaskom za stol da joj sama pomisao na stol i hranu zatvara apetit. Napravi neku promjenu u prostru u kojem se jede( promjenite smjer stola, mjesta na kojima sjedite, nove podloške ispod tanjura) bilo što, a da razbije tremu koju osjeća.
Sretno i samo da znaš da nisi jedina, ima nas takvih još puno i znamo o ćemu pišeš i kako se osjećaš.

[donna]

draga mama,
potpuno te razumijem i znam kroz šta prolaziš jer ja sam par puta otvarala temu u vezi prehrane moje curice jer više nisam znala šta i kako.dakle oduvijek nam to radi....neće jesti a i kad jede to mora biti uz ludiranje i da joj nešta strašno pažnju odvuče pa da uzme koji zalogaj.znam da vam nije nikakva utjeha ali prošla je 3 godine i 12 kg ima
uvijek isto jede,neće ni pod razno probati neke nove namirnice al ajd sad u zadnje vrijeme uspijem joj zdrobiti malo povrća i "Prstić"meseka u juhu pa ajd kao pojede ali to je taaaako malo i "light"kao da jede hranu za dijetu
nemoram ti ni reći da neće normalno za stolom jesti niti sama....

[iridana2666]

Evo što je nama psihologica nedavno savjetovala pošto imamo istih problema.
Nema posebnog kuhanja i pripremanja za njega, nema ispitivanja šta će jesti. Kuha se ono što mi odlučimo.
Jede se za stolom. Ako neće, zahtjevamo da pojede barem 5 žlica/zalogaja. Ako odbija uskratimo mu nešto. Npr. sutradan nema vožnje biciklom nego samo šetnja jer neće imati snage za voziti.
Nema nagovaranja niti općenito puno priče oko jela jer mu time samo dajemo do znanja da je to nešto što nas muči i čime nas može kontrolirati.
Općenito je u principu prilično malo stvari, važnih stvari, nad kojima dijete ima kontrolu. Hrana je nešto što mogu kontrolirati a samim time i manipulirati ako vide da je roditeljima stalo.
Nikada ne trčati za djetetom sa žlicom u ruci. Jede se isključivo za stolom.
I bitno je ne popuštati.
Mi smo tek na probnom roku unazad 10-ak dana, ali vide se pomaci.

potpisujem Brundu od rijeci do rijeci!!

[iridana2666]

Evo što je nama psihologica nedavno savjetovala pošto imamo istih problema.
Nema posebnog kuhanja i pripremanja za njega, nema ispitivanja šta će jesti. Kuha se ono što mi odlučimo.
Jede se za stolom. Ako neće, zahtjevamo da pojede barem 5 žlica/zalogaja. Ako odbija uskratimo mu nešto. Npr. sutradan nema vožnje biciklom nego samo šetnja jer neće imati snage za voziti.
Nema nagovaranja niti općenito puno priče oko jela jer mu time samo dajemo do znanja da je to nešto što nas muči i čime nas može kontrolirati.
Općenito je u principu prilično malo stvari, važnih stvari, nad kojima dijete ima kontrolu. Hrana je nešto što mogu kontrolirati a samim time i manipulirati ako vide da je roditeljima stalo.
Nikada ne trčati za djetetom sa žlicom u ruci. Jede se isključivo za stolom.
I bitno je ne popuštati.
Mi smo tek na probnom roku unazad 10-ak dana, ali vide se pomaci.

potpisujem Brundu od rijeci do rijeci!!

[BP]

procitah cijeli topic i moram se izjadati. naime mi smo u zacaranom krugu sto se hrane tice.
1) nece jesti inace
2) narocito nece jesti kad je bolestan
3) kad je bolestan i ne jede - ne oporavlja se
4) kad se ipak malo oporavi - opet oboli jer je slab

dakle, na rubu ludila sam. sad je opet u fazi br 2. ne jede vec par dana ali doslovno par zalogaja mu na silu uvalim. dajem b-complex za apetit, sirup za imunitet i ne ide.
btw ima 3.5 god

[mandy]

već sam odavno pročitala ovu temu i dugo se mislim da li da nešto napišem ili ne , da vas ne ubijem u pojam, ali napisat ću pa ako nekome pomogne, ok,: imam malu susjedicu koja sad ima 8 g i ide u 1.r., sa dijagnozom poremećaja prehrane, ima 16 kg; prvo je dijete u obitelji,a ubrzo iza nje je došao brat,te su nakon otprilike 1 god., a sa njenh 3,5-4 počeli problemi sa prehranom,do tada je bila zdrava i bucmasta beba;na početku je bila samo izbirljiva,nakon toga se kuhalo samo za nju,a zadnjih godinu, dvije njeni roditelji proživljavaju kalvariju;bila je nekoliko puta u bolnici,u Zg ju je liječio cijeli tim stručnjaka,gastro,fizio,psiho;ona je u stanju čitav dan držati jedan zalogaj u ustima i ne progutati ga,ponekad se ujutro digne i kaže :mama , ja ti danas neću ništa jesti i tako bude;ponekad dođe kod mene,jer jako voli moju juhu i nakon što dva dana doma ne pojede ništa,kod mene pojede 2 tanjura juhe,brže od moje djece koja su starija od nje i nemaju nikakvih problema s prehranom;čitala sam njena otpusna pisma,na svakom piše isto:por.prehrane,slabija koncentracija i zainteresiranost,nadprosječno inteligentna;njeni roditelji su pokušavali sve i svašta,molbe,kazne,ignoriranje,ali ništa ne pomaže,ona je ostala ista;svaki dan im je borba za komadić hrane,a užasavaju se puberteta i onoga što ih čeka tada;ponekad mi se čini da je samo mali manipulator i da je sve podređeno njoj, a onda se ipak sjetim da je to bolesno dijete i da jednostavno ne može protiv toga

[MGrubi]

zašto hoće jesti kod tebe?

[mandy]

namam pojma,kad je sretnem na ulici dok se igra,samo je pitam hoće li doći kod mene na ručak,imam to i to,ona kad želi dođe pojede i ode,bez bilo kakvog forsiranja;inače kad dođem do njih na kavu,tema prehrane je zabranjena,jer im je dr tako rekao,jer ona na taj način ima dojam da je sve podređeno njoj, a to nitko ne želi;svi se ponašamo kao da problema nema

[MGrubi]

mislim, laički, da taj dr. je u krivu

ostaje pitanje zašto joj nije problem kod tebe jesti, a kod svojih jest

problem je u roditeljima
dijete je ka lakmus papir, reflektira stanje unutar njih
neka djeca razbijaju, neka djeca se prejedaju, neka gladuju

anoreksičari ne jedu nigdje
dakle: odbila bi i tvoje jelo

[pikula]

Kad djeca počnu "manipulirati" hranom do faze izgladnjivanja i žeđi ili bilo kojom fiziološkom potrebom čovjek se mora odmaknuti i sadgledati cijelu sliku. Možda je dijete senzorno preosjetljivo pa nakon mnogo "loših" iskustava s hranom i natezanja razvilo neki iskrivljeni obrazac ponašanja u vezi s hranjenjem. Možda postoji neki dublji problem. ŠTo nikome nije palo na pamet da je najteže djetetu koje ne jede, ne pije ili zadržava stolicu npr. :shock: To nitko ne radi iz hira. Sve te fore s nagradama i navikama su obična treniranja. Roditelji, ako treba i uz stručnu pomoć, moraju shvatiti uzroke i POMOĆI djetetu. Zdravo dijete gladno jede ,žedno pije, umorno spava, kaka, piški kad mu je sila na mjesto za to određeno. Lagana odstupanja i kratke faze regresije su normalne, ali ne zabrinjavati se ako dijete dva dana ne jede ili pada na težini...
Ne mora se raditi nekoj bolesti ili strašnom problemu, ali čak i sitni poremećaji kao što je primjer neke lagane senzorne preosjetljivosti mogu kad se ne prepoznaju otići daleko.

[Natasa30]

Mozes ti procitati sve i jednu knjigu koja postoji ali ima djece koja jednostavno nece jesti.
Mozes udovoljavati ili ne, ucjenjivati ili ne, dubiti na glavi ili na trepavicama kuhati samo sto vole ili ono sto nevole.............................mozes ignorirati ili vristati, smijati se od muke ili plakati i isto ti je. Nece i nece.

Imam dvoje takvih. I da isli smo i psiholozima i oni i ja i svi mi zajedno. I opet isto.

I kako je sad?

Izvlace me juhe, ustvari bi ih nazvala corbetinama jer nema sta nema u njima. I ne nekuham je svaki dan ispocetka nego napravim loncinu i unutra stavim piletinu, junetinu, mrkvu, persin u korjenu i listicima, korabu, celer u korjenu i stabljici, luka dosta. Sve to lijepo skuham(povrce stavim na pola kuhanja.
Sve to onda procjedim i sve to povrce bacim, a juhu i meso razdjelim u zdjele za zamrznuti za sigurno set dana. Mesto nasjeckam i rasporedim isto po zdjelicama. Onda im samo vadim i dokuham i stavim svjeze povrce(brokoli, karfiol, mrkva, tikvice, tjestenina).

Kao sto rekoh ta juha me izvlaci je znam da tu pojedu nesto bas zdravo.

Ostalo je sve u nekim minimalnim kolicinama. Sakica mesa i malo pire krompira(koji nikad nepravim sam nego stavim malo spinata ili prokulica pa zajedno zgnjecim). Mala sarmica i dvije jusne zlice pirea ili rize(noah nece rizu).

Kad je Annabel krenula u skolu to je bila strava. Ja sam bila psihicki skroz opalila. Kad bi dosla po nju i kad bi sjeli u auto prvo pitanje je bilo sta si danas jela? Ona nikad nije lagala i iskreno bi rekla nista ili nesto malo. Ja bi ludila. I tako jedno pola skolske godine.
Onda sam samoj sebi rekla necu vise.

S 4 godine je imala 15 kila, s 5 15 kila, s 6 16 kila.........onda sam prestala gledati koliko ima i sad sa 9 ima 27 kila. Kako nemam pojma.
Uopce je nepitam sta je u skoli jela jer znam da bi mi trebalo 100 psihologa da znam.
Pazim da se zdravo hrane doma i kuham fakat zdravo. Obozavaju cuspajze npr. I uvjek usustini nesto tako kuham.
Jednom tjedno im kupim McDonalds i to ne zato sto oni traze nego da ja malo odmorim ali i to ih moram kumiti da pojedu.

Nevole ni pizze ni kojekakve grickalice i nejedu junk, meni nekad dodje i da pojedu nesto od junka ali nece.
Kod nas se i cokalada pokvari.

Annabel nebi vocku probala da joj mlaznjak kupis ali zato Noah obozava voce i koristim to naveliko i stalno imam na stolu svjezeg voca, ociscenih jagoda..............

Noah je vec tri godine u skoli po cjeli dan.

Prva godina je bila uzas. Uciteljice ga nisu mogle pridobiti da proba bas nista. Jeo je cijelu godinu za rucak kruh sa dzemom.




Drugu godinu je jeo malo same paste i opet kruh i dzem. Nema sile da su ga uciteljice mogle pridobiti da jede nesto drugo. I eto to nisam bila ja, nisam ni bila prisutna. Nisu se mogle nacuditi.

Sad trecu godinu je vec malo bolje.
Ove uciteljice su ga na neku foru pridobile. Ono mora sve probati pa taman to bilo pola zrna graska(koji kod kuce redovno jede ali u skoli nema sanse jer mama drugacije kuha). Kad se neko isto jelo ponovi drugi tjedan mora pojesti tri zlice jer je to vec prije probao.
Kad kazem mora nije to ona mora ili.........vec on je to jednostavno tako prihvatio i nema posljedica ako to nenapravi(znaci nema ucjenjivanja).
One kazu da on uvijek ali bas uvijek krene sa JA TO NEVOLIM pa taman bilo i nesto sto voli
Sad na kraju polugodista su mi rekle da pretezno svaki dan jede sta mu se da i da je to u vrlo malim kolicinama ali kruh i dzem vracaju u kuhinju.(o da jos uvijek je dzem negdje sa strane)

Napokon i kod kuce jede malo sam(juhu, zitarice ujutro) meni je sve to nekakav pozitivni pomak. Ja ga u vecini slucajeva jos uvijek hranim i nedramim oko toga jer znam da ce i nase vrijeme doci.

Uopce se neobazirem na komentare sa strane jer onaj ko nije imao ovakvih problema nema pojma o cemu prica.
Mi smo sve probali kao sto navedoh pa si dajem za pravo tako nesto reci.


Ima djece koja privremeno imaju ispade s nejedenjem ali ima i djece koja bas nece jesti a to su dva razlicita svijeta.

Zdravi su oboje i za cudo veliko su bas ono super zdravi.
Puno vremena provodimo vani na svjezem zraku, kupamo se na -20 u otvorenim bazenima, mjesec dana na moru.............

Noah ima sad 6 godina i 18 kila(mozda sad malo vise, nismo ga vagali sto godina haha).
Annabel 9 godina i 27 kila(prava mrsavica jer je bas visoka).

Oboje su zdravi ko dren jedino mami malo fali zivaca ali i na tome radim




E jesam razvukla ali bas pomogne kad malo istreses sta ti je na dusi.

[Mejra's mommy]

Kažem vam: ode do frižidera, sama, uzme Šimu (ribice), donese ih i kaže ja sam gladna, ja bih ovo jela. Ja uzmem, otvorim stavim pred nju, a ona ja to neću. I neće. Ovaj scenario nam se ponovio 4 puta danas! I danas je pojela pola šnite nutele za čitav dan!!! Evo je, sjedi kraj mene, šime na stolu i ona neće pa neće, ni to nit išta drugo.

Probaj ovako; ko sto i sama velis nis ti ne jede ionako po citav dan onda ju izostavi kada serviras stol. Ne zovi ju, ne obracaj joj se, znaci ignoriraj. Svi ostali sjednete za stol i veselo i s uzitkom jedete ona ce se pobuniti. Ako upita reci 'mi smo mislili da ti ionako neces jesti pa smo te izostavili, AKO budes gladna reci jer ti si vec velika i mozes sama odluciti hoces li jesti ili neces.'

Ovo sam par puta iz svog ocaja napravila i uvijek upali. TI manipuliraj nju. Mejra nekada sjedne za stol i ko iz topa 'e ja to necu jesti!' Ja fino kazem okej i smaknem tanjur 'mozes ici i vecera ce biti tek kada bude mrak vani.' Naravno da se odmah pobuni.

[mama x1]

Evo, nisam se dugo javila, nisam više imala snage. Kod nas je mrvicu bolje. Bila je na vađenju krvi i nalaz je Ok. Doktor ju je probao preplašiti da će joj gurnuti cjev kroz nos i tako ju nahraniti, no to je rezultiralo samo plačem ako bi joj rekli da će ići doktoru na hranjenje. Vidio se strah, ali da bi ju to prisililo na jedan zalogaj, ne. Ja sam stvarno već bila iscrpljena i onda sam rekla dosta. Pustila sam ju. Sjedila je s nama za stolom i gledala, po 100 puta bi rekla ja vam to neću jesti. Tražila je čokoladu i jela ju par dana, a onda sam opet napravila rez i rekla ako nisi ručala, nema slatkiša. Ta dva - tri dana sam ju pustila da bar malo kalorija dobije, ali je to vidno iskorištavala. Potpuno smo počeli ignorirati njeno nejelo. Stavila bih na stol hoćeš-nećeš. Ono što sam primjetila je da i ona promatra nas. Ako bi mi obratili pozornost i primjetili da ona jede prestala bi isti sekund. Pa se onda počela hvaliti: vidi pojela sam, mi bi rekli super. Ako bi jela dobila bi slatkiš kao desert, ako nebi ne damo joj.
Mali pomak se vidi. Juče je čak probala lazanje. Jede većinom juhu i rezance, ali sinoć je pojela pužiće s tunom (uključujući i tunu). Koliko dugo će taj napredak trajati ja doista ne znam. Znam da nas okolina doista ne razumije. Ili mi je rečeno da maltretiram dijete ili da smo joj previše dozvolili. Ukratko sve je to samo naša greška. Na kraju smo odustali od rasprave s okolinom. Evo jutros smo nakon praznika opet same za doručkom, mlijeko je popila ostalo ostavila. U igraonici je pojela krafnice. Kako je bilo ja sam zadovoljna, iako ću živjeti godinu-dvije manje.
Inače sirupi nam nisu pomogli za poboljšanje apetita.

[MGrubi]

super da ide na bolje

[Natasa30]

Evo, nisam se dugo javila, nisam više imala snage. Kod nas je mrvicu bolje. Bila je na vađenju krvi i nalaz je Ok. Doktor ju je probao preplašiti da će joj gurnuti cjev kroz nos i tako ju nahraniti, no to je rezultiralo samo plačem ako bi joj rekli da će ići doktoru na hranjenje. Vidio se strah, ali da bi ju to prisililo na jedan zalogaj, ne. Ja sam stvarno već bila iscrpljena i onda sam rekla dosta. Pustila sam ju. Sjedila je s nama za stolom i gledala, po 100 puta bi rekla ja vam to neću jesti. Tražila je čokoladu i jela ju par dana, a onda sam opet napravila rez i rekla ako nisi ručala, nema slatkiša. Ta dva - tri dana sam ju pustila da bar malo kalorija dobije, ali je to vidno iskorištavala. Potpuno smo počeli ignorirati njeno nejelo. Stavila bih na stol hoćeš-nećeš. Ono što sam primjetila je da i ona promatra nas. Ako bi mi obratili pozornost i primjetili da ona jede prestala bi isti sekund. Pa se onda počela hvaliti: vidi pojela sam, mi bi rekli super. Ako bi jela dobila bi slatkiš kao desert, ako nebi ne damo joj.
Mali pomak se vidi. Juče je čak probala lazanje. Jede većinom juhu i rezance, ali sinoć je pojela pužiće s tunom (uključujući i tunu). Koliko dugo će taj napredak trajati ja doista ne znam. Znam da nas okolina doista ne razumije. Ili mi je rečeno da maltretiram dijete ili da smo joj previše dozvolili. Ukratko sve je to samo naša greška. Na kraju smo odustali od rasprave s okolinom. Evo jutros smo nakon praznika opet same za doručkom, mlijeko je popila ostalo ostavila. U igraonici je pojela krafnice. Kako je bilo ja sam zadovoljna, iako ću živjeti godinu-dvije manje.
Inače sirupi nam nisu pomogli za poboljšanje apetita.

Nemoj je tako plasiti. Doktor bi trebao biti malo vise domisljat nego djete plasiti sondama za hranjenje.

[pikula]

Držite se nije lako. Jeste li probali uvesti neke "nevezane" aktivnosti kao dati joj da prčka po brašnu, rezbarite mrkvu isl

[Vrijeska]

prijedlog za uvođenje vode - neka si sama kupi kakvu zanimljivu čašu s nekim crtanim likom, sa slamkom ili posebne šarene slamke i sl... neka čaša ili bočica (npr. sa sportskim čepom) bude uvijek na dohvat ruke ...

[Monchou]

Nisam nikakav strucnjak za djecu i djecju prehranu, ali bih se slozila s pikulom jer mi se cini da je ne-jedenje ponekad simptom nekih problema kod djeteta. Mozda se previse koncentriramo na to koliko je i kad dijete jelo, a premalo na poruku koju zeli time prenijeti. Da li se u djetetovom zivotu, u obitelji, kod roditelja dogadja nesto na sto zeli posebno ukazati? Da li je atmosfera za stolom ta koja muci dijete?... Prije bih rekla da je psiholog, a ne pedijatar taj s kojim se treba porazgovarati o problemu. Pogotovo zato sto to toliko uznemiruje mame koje se s tim sretnu. Vecina se ne brine za to da li ce dijete umrijeti od gladi, nego se samo zivcira i raste napetost u obitelji. Vidim da nije lako i zelim vam puno srece, zivaca i lijepih obiteljskih obroka.