Prvo minus na testu, a onda... :-)
Unaprijed se ispričavam na dugačkoj priči i pretjeranom korištenju smajlića.
Priča je počela pred skoro 5 i pol godina. MM i ja smo počeli pokušavati dobiti bebicu u 6. mjesecu 2003. Nakon nekih godinu dana bilo je već očito da nam baš ne ide, pa smo napravili prve pretrage. Spermiogram ok (normozoospermia), moji hormoni ok, bebice i dalje nema. :/
Nakon toga slijedi duuuuuuugi period daljnjeg pokušavanja, ali bez drugih pretraga. Nisam još bila spremna krenuti u MPO vode. Užasavala sam se HSG-a (a znala sam da je to sljedeća pretraga koju moram napraviti) i jako sam se bojala posljedica stimulacije.
No nakon još par godina, bilo je već stvarno očito da to baš neće ići onako kako sam si ja zamislila i tako u 12. mjesecu 2007. krećemo u MPO na Sveti Duh. Naravno, prva stvar - HSG u 1. mjesecu 2008. Super.Toliko sam se bojala te pretrage, jer sam čula da se ne dobiva anestezija, da sam prije nje drmnula par Ketonala i Apaurina ("posuđenih" od našeg epileptičnog psa) - ja koja nikad prije u životu nisam popila nijedno sredstvo za smirenje.
Na kraju su me još i oni ošamutili sa nekom anestezijom, tako da se samog postupka čak ni ne sjećam, baš sam bila hrabra.
Nalazi su bili dobri, idemo dalje! Dva mjeseca pauza, pa pripreme za prvi AIH, yes! :D 2x1 Klomifen. Prva folikulometrija - 3 folikula, super! Druga folikulometrija - dva folikula su se prestala razvijati. :shock: Jedan je još bio ok... do slijedeće folikulometrije, kad ga više nije bilo. No da.Dr B. kaže da ne preporuča AIH s obzirom na takvu reakciju, ja se, naravno, slažem. Preporuča kućnu radinost, ali rezultata nije bilo.
Nakon toga slijedeći ciklus opet folikulometrija - idemo na AIH iz prirodnog ciklusa! Jedan folikul, međutim već ja vidim kuda idu moji prirodni ciklusi
Prva folikulometrija u 9. mjesecu - anovulatorni ciklus.
Dolazim na folikulometriju, pregledava me dr T. Gleda, gleda, ništa ne govori, ja pojma nemam što se događa. U to u ordinaciju ulazi dr B. i kaže "Koja lijepa reakcija na stimulaciju!" :D Dr T. kaže da ne zna bi li uopće smjeli raditi AIH. (Ja ni dan danas ne znam koliko je zapravo bilo folikula.) Dr B. kaže "Naravno da ćemo je raditi". Yes! :D Kaže dr T. da se ravna po najvećem folikulu, na temelju njega u subotu dobivam Choragon, a u ponedjeljak idem na AIH (to je bio 20.10.).
To mi je bilo uvjerljivo najduže čekanje na SD, bila sam tamo od 8:30 do 14 h, pošizila sam.
2.11., 13 dana nakon AIH radim test - i to dva testa, jer sam pročitala da nisu baš pouzdani - i obadva su 100% negativni. Kažem MM-u "Više sreće drugi put". Na Odbrojavanju napišem da nismo uspjeli i prestanem uzimati Utrogestane (što sam jedva dočekala
I kažem sama sebi ako ne dobijem M tu noć, idem u petak nakon posla na betu. I tako je i bilo. Nisam čak ni MM-u rekla da idem. U labosu sam tražila da mi nalaz pošalju mailom. I čekam ja nalaz satima, stalno refresh, refresh... Oko 14:20 vidim nalaz u inboxu. Uh. :/
Otvaram mail, pa pdf... Skroz desno vidim 0-5, to nije to, skroz lijevo isto ništa, pogledam u sredinu... i vidim 69.29!!!
Prvo sam se počela smijati, a onda sam se rasplakala, djelomično od sreće što je beta pozitivna, ali djelomično i zbog tuge što je tako niska. To je bio 18. dan nakon AIH.U panici zovem SD, pitam što da radim, već sam prestala uzimati Utrogestane, da počnem ponovno? Sestra mi kaže da je beta niska, ja joj odgovaram da je namjeravam opet vaditi u ponedjeljak, ona kaže super, javite nam se onda nakon toga. Kaže mi da ne počnem opet uzimati Utrogestane, što bude, bit će.
A onda slijedi pakleni vikend do sljedeće bete... MM je došao na super ideju da upotrijebim zadnja dva jeftinjak internet testa i ako onaj od drugog dana bude tamniji, to će značiti da beta raste. To sam i napravila. U subotu testić pozitivan, ali crta skroz, skroz svijetla. U nedjelju još uvijek svijetla, ali definitivno tamnija od prethodnog! :D
U ponedjeljak ponavljam betu, opet tražim da mi pošalju rezultat na mail. Refresh, refresh, ništa. Zovem labos u 17h da pitam za nalaz, kažu "Poslali smo Vam ga još u 15!" :shock: Ja ih tražim da ga šalju opet, međutim ne stiže ni taj (glupi Yahoo!). Ne možemo više čekati, pa MM pola sata prije zatvaranja labosa juri po nalaz. Zove me, beta je 373.80! :D
(Toliko o pričama da su internet testovi osjetljivi na betu od 20-25 - moja je bila preko 100 kad sam dobila tu prvu skroz svijetlu liniju.
Ja i dalje nikome ništa ne govorim, jer mi je sve to još :shock: :?, znamo samo MM i ja (ok, i doktori kojima smo morali reći
U četvrtak opet vadim betu, mail mi normalno stigne - 1490!!! :D
Sad mi se već čini da je ipak sve dobro krenulo. Slijedeći dan idem na SD, stavljaju me na UZV, dr T. me pregledava, ništa ne govori, ja u bedu. Kaže "Na ovom UZV ne vidim dobro, idemo na kat", opet gleda, gleda, ja pojma nemam u čemu je problem, zove dr B.-a, on kaže da je sve ok, ja svejedno u komi.
Dr T. mi kaže da dođem opet na UZV u srijedu (prošlu). Nema ni nje ni dr B., na UZV me pregledava dr U. Gestacijska se vidi, kaže ako sve bude ok, za tjedan dana bi se trebao vidjeti plod. Međutim, kako nije spomenuo žumanjčanu vreću koja je već trebala biti tamo, ja sam se skroz ukomirala da sigurno imam blighted ovum.
Tjedan dana je prošlo, evo mene opet na SD na UZV.
Napokon dolazim na red, pregledava me neka simpa doktorica, na ekranu se vidi gestacijska vrećica, unutra beba... kojoj treperi.
Ja presretna, molim doktoricu da mi zaustavi sliku da je mogu uslikati mobitelom, jer znam da nemaju printer. Slika je malo mutna, ali evo je...
Ja još uvijek ne mogu vjerovati, nakon skoro 5 i pol godina... ja sam stvarno trudna?! :? Možda sam krivo vidjela?
 |
|||
Odgovori s citatom
:D
Snjeska prvotno napisa
