Opisala si točno moj problem. Mislim da sama šetnja ili izlet neće pomoći, nego da trebaš to duboko osvijestiti, iznanalizirati, pronaći uzrok (sjeti se kada je sve započelo napr.) i vratiti samokontrolu.

Jer, radi se o tome-samokontroli, nema tu opravdanja, to jest agresivno ponašanje,a svi smo pod stresom i stresa će uvijek biti. Rješenje je kako ga usmjeriti na drugi način ponašanja.

Ja sam uvijek bila pretolerantna, odgojena da ne uznemiravam druge, ne povrijedim pod svaku cijenu. E, onda mi se dogodio jedan jaki stres, ptsp, nakon čega sam se uz nešto stručne pomoći učila povisiti glas...međutim, izmaklo je kontroli , pa sam tako kao i ti, vikala, a kad bih došla sebi- bila sam :shock: itd.
Kasnije sve dođe na to da se čovjek mora posvetiti sebi, duševnom zdravlju isto kao i tjelesnom i da mora sebi odrediti granicu (prije nogo stvar eskalira i netko ti drugi odredi granicu-tada je kasno).
Možda zvučim malo okrutno, ali, u najboljoj namjeri. Super je prošetati, otputovati, ali često je problem i dublji....