ja sam razgovarala s tetama, izrazila svoje neslaganje s tom metodom i zahtjevala da moj više ne ide u kut...da ga se slobodno izdvoji, ali na primjereniji način...nakon toga je bilo bolje. mom djetetu. tuđima nije. jer nitko drugi nije reagirao...čak ni kada nam je metoda "predstavljena" na oditeljskom sastanku...možda sam ja frik,ali ponosno nosim etiketu "neprilagođenog" roditelja koju sam "zaradila" time što stalno imam nešto za dodat...

L. voli ići u jaslice. Jako. Volio je ići i tada kada je išao u kut...ali je bio pomalo "preplavljen" tom idejom...Stalno mi je doma prepričavao tko je i zašto išao u kut i da se u kutu plače...jer si zločest.
I da on pere suze vodicom (umiva se) nakon što se smije maknut iz kuta...
Doma u igri je vikao na medu- ti si zočest, idi kut, molaš pakati u kutu-

Bitno je postavit neke granice. ja znam kako to kod nas funkcionira. Nažalost. I iako sam bila na korak da ne puknem tamo i pošaljem ih sve u materinu, saberem se, dođem, obavim to na finjaka i u rukavicama...Ne napadam direktno. Razgovaram. I onda je ok. To se jako primjeti... Nažalost, kad-tad iskrsne nova "situacija", pa ispočetka...

Vrtić nam poznam k'o džep vlastiti...Pa se, u mojoj situaciji konkretno, ne možeš oslonit na stručni tim vrtića...Al to je jedna duga i sasvim druga priča...