Anci, po meni je to prvenstveno do tete... ja se nadam da nijednoj teti nije potreban nikakav nalog stručnog tima i ravnatelja ili pak neki program da bi znala kako rješavati probleme s djecom... svaka teta prije svega treba biti čovjek, a ako je čovjek, sigurno neće dijete kažnjavati slanjem u kut ili nekim još nedoličnijim metodama
razni programi mogu samo pomoći naučiti se nositi sa takvim "napetim" i "teškim" situacijama kako bi ih tete riješile na što adekvatniji način, da bi što kvalitetnije komunicirale s djecom i roditeljima, rješavale njihove (dječje) međusobne sukobe i sl.

i još da napomenem nešto što je vrlo bitno oko tog tzv. kažnjavanja u vrtiću... djeca, koju se kod kuće kažnjava na način da ih se stjera u kut, da dobiju batine, šamar i sl., da ih se ucjenjuje (a djece koja su naučena na takav oblik "odgoja" ima i više nego što bi čovjek ikad pomislio), u vrtiću ne reagiraju na tzv. time out (tj. kratko smirenje za stolom uz razgovor sa tetom i sl.), jer jednostavno nisu naučena na taj način rješavati nastali problem... i često dođe do toga da oni zapravo taj time out nimalo ne doživljavaju...te nastavljaju s istim negativnim ponašanjem čim ustanu od stola... i onda teta opet i opet i opet razgovara, dogovara, šalje za stol...bez ikakvog pomaka...i za to vrijeme to dijete možda udara, štipa, grize, otima igračku nekom djetetu... i tu sad teta treba štititi drugu djecu na način da ne povrijedi integritet djeteta koje ne zna poslušati ako npr. ne dobije batine, ako mu se ne ukine igranje na kompjuteru i sl. ... i tu dolazi do velikih problema u grupi...a takvi problemi nisu rijetki... i napraviti se ne može previše, jer problemi dođu od kuće (ovo je mala digresija, ali palo mi je na pamet sad dok sam pisala, pa sam pomislila da bi bilo dobro i to spomenuti kao jedan od problema, jer se lako može dogoditi da baš vaše dijete bude "žrtva" takvog malog "nasilnika")