mislim da je sasvim normalno da se stiče utisak da su vrtići užasni kad nas velika većina osjeti potrebu otvoriti topic/napisati post ili izreći nešto na temu vrtića u situacijama kad se tamo dogodi nešto što ne odobravamo. jako malo ima tema u kojima hvalimo program, tete ili uopće razgovaramo o dobrobiti te grozomorne institucije. naša iskustva su (do sada) samo pozitivna, pa se ni ja ne ubijam sa hvalom.

ne postoji kut, al koliko sam skužila postoji mogućnost da se problematično dijete izdvoji iz grupe (ovdje pričam o tome kad je bila u mlađoj vrtićkoj skupini, svojevremeno u drugom vrtiću). pa makar to bilo da se izdvoji na 2 metra od ostalih. to ne znači da se dijete samo ostavi, nego da se samo izdvoji da ne bi napravilo neki belaj nekom drugom djetetu. kako sam imala prilike u prošlom vrtiću vidjeti kako izgleda problematično dijete, koje je i nakon nekoliko molbi tete da prestane olovkom udarati po stolu - svakako odobravam to izdvajanje (ili oduzimanje igračke s kojom s može nanijeti zlo). gledala sam scenu i samo sam čekala kad će malac zabiti olovku nekom djetetu u oko ili nešto sl. dok teta nije djelovala i oduzela mu olovku i održala bukvicu.

treba razmišljati pozitivno, jer će i dijete osjetiti taj strah, nelagodu i negativizam svoje mame...a ako i naiđeš na neku tetu koja još uvijek koristi neke neprimjerene metode (a stvarno sam uvjerena da su tjeranja u kut danas izuzeci kao metode kažnjavanja, a ne pravila), onda ćeš na to reagirati odmah i poduzeti sve da tvom djetetu prava i potrebe budu zadovoljene i dok nisi s njim
potpisujem. s takvim već unaprijed stvorenim stavom i strahom (naravno, nitko ne zaniječe realne probleme današnjih vrtića) najviše štete djetetu čini upravo sami roditelj. vrtić i pored svih negativnosti nije kaznionica niti mučilište.

mi smo promjenili 3 vrtića (zbog selenja) i u svakom smo uspjeli uspostaviti korektan odnos sa tetama. neke su nam ostale u dražem sjećanju i bile nam milije, što je sasvim normalno. uglavnom nastojim uvijek kratko popričati sa tetama (kad vidim da ima vremena), raspitati se ili joj dati neki savjet (tipa: noćaš smo loše spavale, pa da znate da može biti nervoznija, molim vas da joj dajete malo manje juhe, jer joj bude previše ili sl.).