Sve je to divno i bajno s razgovorima, preusmjeravanjem djetata na drugu aktivnost...itd. u idealnim uvjetima gdje roditelji djeteta ružno rečeno "naslinika" surađuju s tetama, gdje teta ima pomoć stručnog tima, gdje je samo jedno takvo dijete na čitavu grupu, gdje postoji normalan broj upisane djece u grupi u postojećim sobama...
Realnost je na žalost drugačija - dijete koje ima probleme u ponašanja najčešće donosi te probleme od kuće, roditelji ne priznaju da se dijete neprihvatljivo ponaša , odgojne metode su kod kuće puno gore od vrtićkih kao isključivanje djeteta na kratko (ne mislim tjeranje u kut i zurenje u zid uz plač) i daleko su od razumnih razgovora.
Tako da je dijete još dobilo i nagradu što ima mogućnost igrati se u miru samo za stolom, a ne u djelu sobe koji je prekrcan prekobrojnom upisanom djecom. A u najgoroj situaciji takvo dijete "povuče" za sobom još 2- 3 djece koji ga kopiraju u njegovom ponašanju, akad ga nema sasvim su pristojni i dobri. A jedna teta na veliku žalost nema čitavo juto da bi razgovarala samo s njih 3 -4 već je čeka još bar 20 djece u sobi.