A otkud ti znaš da se svima desi i da je svatko lupio???lidać prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
A otkud ti znaš da se svima desi i da je svatko lupio???
Niti mene nisu tukli/lupili, a nisam niti ja i iskreno se nadam da neću.
Luka je mali i ne pada mi na pamet, vjerujem da će tako i ostati.
Najviše me brine da ne bude "problema" sa MM-om koji je "odgojen" batinama :/
i na svako moje spominjanje "ne po guzi" za budućnost, samo veli aha !?!
Valjda će vremenom i mojim ponašanjem shvatiti da se može i bez toga, jer inače će biti tarapane.
cast iznimkama,ali s kojom god sam frendicom pricala svakoj se desilo ...
ne zelim se prepirati jer to ispada koda da podrzavam batine a nije tako...
Nemora biti da se svakom dogodilo,al nama kojima je,je bitno da smo svijesni da smo pogriešili i da to ispravimo. Barem ja znam kako je kad te roditelji tuku i ne želim to nikome pa ni svojoj djeci.Par puta koliko je a dobila po guzi zapamtila sam i mijenjam se na bolje. Npr. na samu staru godinu je divljala po fotelji i pala ravno na glavu.Skoro sam ju od straha udarila jer su staklena vrata do fotelje i da ih nije odgurnula ko zna kako bi se izrezala po licu,ali nisam. slažem se da nema opravdanja za udarac al kad dođe trenutak slabosti... I mm koji nikada al baš nikada ne viče u takvom nekom trenutku mu prorade glasnice.Tako da ja vjerujem da smo svi na ovaj ili onaj način pogriješili barem jednom.
Ja jednostavno ne vidim razloga vikati na dijete ako je već palo/udarilo se/razbilo nešto.
Nije li cilj spriječiti, a kad se već dogodi neće vikanje popraviti stvar - samo dodatno istraumatizirati dijete.
Situacije iz bliže okoline me navode na ovakav komentar :/
- di se za svako padanje/plakanje ili štajaznamšta - iz sveg glasa izderava na dijete - e meni dođe da plačem, kako je tek djetetu?
Ne podržavam deranje/vikanje nikako, kamoli u ovakvim situacijama.
Potpisujem.
A ja potpisujem potpisPotpisujem.
Nisam ja ni vikala ni nikaj,al mi je došlo u tom trenu od straha al nisam, lijepo sam ju zagrlila,stavila hladan oblog i objasnila da to više ne radi.
Vičem i kad ne bih trebala...i svaki puta poslije mi bude krivo i kažem si: ne smijem više i onda opet!To je moja borba u kojoj moram pobijediti samu sebe!!! Jako je teško ali ne želim svom djetetu priuštiti viku i galamu iz mog djetinjstva!
...i da, upravo zbog takvih situacija pomislim da sam loša mama. To je nešto što moram promijeniti!!
nisam rekla da podržavaš, samo da ne mora biti da svako dijete dobije batine. Vjerujem da ima staloženih roditelja koji uspiju naći druge metode odgoja.
Ja sam dobila batine različitih gradacija, više manje ono što se podrazumijeva pod normalni odgoj balkanskog djeteta od strane izbezumljenih roditelja, ne neko zlostavljanje, ali odlučila sam ne činiti isto, jer smatram da mi nije pomoglo. Još manje mi je pomogao nedostatak komunikacije s roditeljima, i to baš one komunikacije koju su zamijenile batine. Nadam se da me razumijete.
Srećom, i mm me podržava u mojoj namjeri. Sretno nam bilo.
još jednom da dodam (mislim da je jasno iz prethodnih postova) da ne mislim ni da je za dobar odgoj dovoljno suzdržati se od batina. To je ipak malo kompliciranije.
Zapravo razlike nema!
Stvar je samo u tome da ljudi koji lupe po prstima/guzi misle da tako treba. A kako se kome zalomi jedno ili drugo i roditelj kasnije shvaća da je pogriješio i ne svali tu pogrešku na dijete, ok je.
O tome smo razgovarali sa školskom psihologicom. Baš je spomenula roditeljski šamar u afektu ili roditeljsko udaranje jer tako treba biti. Razlika je ogromna.
Besmisleno je i neučinkovito u 99% slučajeva vikati i udarati dijete, ali svi radimo jedno ili drugo jer pucamo.
Ja sam baš jučer sebe promatrala. Ovih sam dana s djecom i ne radim i jučer smo imali divan dan sve negdje do 16h kad mi je pala energija i kad sam stvarno trebala malo predaha i odmora. (od 7 ujutro smo zajedno) I od tada vise nisam dobro reagirala na bezobrazluk starije (iako je od jutra takva, takva se probudila jučer) i baš sam žestoko vikala.
Tako da... ja mogu biti super, super mama, ali ako se pravodobno odmorim. A tko si zaista moze priustiti odmora koliko mu treba? Ne znam. Ja očigledno ne. :/
JA ne reagiram vikom na njihove pogreške, slučajna padanja, razbijanja, prolijevanja itd.... ali na bezobrazluk da. Znači... od djetetove 6. godine nadalje ja sam mama koja viče.Po njenoj definicija vjerojatno "loša mama".
ovako bih i ja sebe opisala............
ja ne vičem zbog nestašnosti, zaigranosti i ludovanja samog po sebi, ali vičem zato što meni u datom trenutku to smeta (najviše zbog "istrošenosti" jer se to obično događa u kasnije popodnevnim satima) i nakon što sam 5 puta lijepo zamolila da se prestane i nije se poslušalo - vičem iz petnih žila, pa kud puklo!
ja vičem kad me uopće ne doživljava..recimo, krene prema izlazu iz dućana ko hipnotizirana dok sam ja na blagajni, taman plaćam
vani mrak, hladno i auti prolaze tik do vrata, ona naravno bez jakne
i ne čuje, ja dozivam, zviždukam, zovem, pa barem jedno dvadesetak puta..ko zadnji idiot
onda se proderem..svi se okrenu i misle si - vidi ove beštije od matere
ona stane i konačno me čuje, ne naljuti se uopće.. i sad ti budi pametan
pa kad te ne čuje
MM mi je rekao da je njemu oduvijek bilo teško razaznati pojedini govor u mnoštvu
to mu stvara probleme kad smo u gužvi
čuje, čuje
kad je zovem da si dođe po kinder jaje za koje me izreketari, onda dobro čuje
sofke
da ne misliš da si jedina, i moji selektivno čuju, za ono što ja želim da čuju isto su potrebne neke druge frekvencije da reagiraju
selektivni sluh je dokaz dobre koncetracije 8)
ja ga imam
mogu raditi bez ometanja i da je 100 stranki u uredu
registriram određene riječi, ostale su poput šuma
valjda im idemo na živce s jednim te istim
čekaj mamu
nemaš kapu
pas je vani
ne pozna te
ne zezaj ga
moje isto baš na blagajni krenu sa zezanjem svoje majke
i čim jedna krene van, evo i druge
napokon...Zapravo razlike nema!
cijelo vrijeme sam čekala do to netko kaže...
i sve ostalo Anita - potpis
Anita, ali mislis li da je tvojoj kceri sasvim ista stvar ako zagalamis ili joj se nervozno obratis ili ako je udaris?
Ja sam sigurna da mom nije.
ja se uopće ne slažem da je isto. evo, uzimam sebe za primjer.
ja kad bih davala po guzi, odnosno kad bi radila ono od čega se suzdržavam, to isto ne bi bilo s namjerom odgoja nego u afektu. kao što ne urlam zato što s time ponižavam dijete, nego u afektu.
kad urlam - to kao prvo dijete ne boli. a udarac, koliko god lagan bio - boli.
kao drugo - urlaju i deru se i oni - i to im dozvoljavam, a ne dozvoljavam im da se mlate.
slažem se da riječi znaju boliti više od batina, ali ja ne govorim o takvim riječima, niti o takvim batinama. :/
i ne možete mi reći da je isto zaurlati NEEE, na što juraj reagira, i mlatnuti ga po guzici.
a znam da sad slijedi post o objašnjavanju i razgovoru od mgrubi
mislim da miješamo dignuti ton na bezobrazluk školarca kojem se neke stvari mogu objasniti i nekontroliranog otresanja na dijete od 1, 2, 3 godine kojem se teško objasni... e za mene je to jednako loše kao i dati djetetu po prstima ili guzi
X.
I ne kazem da nije lose, ali nije mi jednako lose.X.
Ni ja ne kazem da je vikanje super, al da mi je isto - nikako nije.
Na treningu roditeljske kompetencije prosle godine sam konacno shvatila ZASTO to roditelji rade
Postoje manipulativni oblici komunikacije koje svi koristimo i koji iskacu u kriznim situacijama. Nije im mjesto u obitelji gdje bi se trebala odvijati otvorena (iskrena) komunikacja. Primjereni su svuda osim obiteljskom zivotu, no i tu iskacu kad smo pod stresom - sigurno ih znate i sigurno koristite neke od njih
- Napadac - sve jasno, taj je ja bi rekla najcesci oblik manipulativne komunikacije koji vidim oko sebe - kad ne znas sto bi => napadas
- Ometalo - netko se jada ili je ljut a ometalo kaze "ajme kako lijep tepih imas!", ili ti recimo makne dlaku s majice
- Pomirivac - "ajme nemojte se sada svadjati, idemo jesti svi zajedno"
- Pametnjakovic - odgovori tipa "psihologica u vrticu ce to znati rijesiti", inace sav mudar
Dakle svi ih koristimo ovisno o situacijama. I nikad nisam kuzila zasto roditelji vicu na dijete koje se ozljedilo. Sad mi je jasno => ulete u manipulativni obrazac napadaca JER SE NEZNAJU NOSITI S TRENUTNOM SITUACIJOM (tipa krene ih pucati sto se u stvari sve moglo desiti, promru i krenu se derati na dijete - jednostavno od straha, nemoci i stresa koji je situacija donijela).
ok
ja sam dijete na koje se znalo vikati, i vjeruj mi rađe bih da su mi dali jednu po guzi...
istina
kad se mališa izgubio na boćarskom među stotinu ljudi, premrla sam. u glavi sam ga vidjela na cesti i u savi...
kad sam ga našla (nakon ~5min) od straha bih se izvikala na njega... ali ipak nisam, samo su mi suze krenule... a on jadan se smije i pita - mama zašto plačeš
Nekad je tak strasno da se samo rasplaces i zahvalis bogu da je dijete dobro, a nekad (kad nije bas tako strasno
Re: Dali ikad pomislite da ste losa mama????
NIKADA nisam pomislila da sam loša majka....čak i kada vičem....čak i kada zabranjujem :/ ....u odnosu na moju majku ja sam APSOLUTNO savršena majka.....ali, ovo nije samouvjerenost, ovo je nužna praksa....Nila je osuđena samo na mene!ovo se vec pitam jedno vrijeme jer se smatram losom mamom -ponekad!!!
a zbog cega???
ponekad- me malena gnjavi da se igram meni se neda!!
ponekad- gledam bas neku seriju a ona hoce crtic ja joj nedam!!!
ponekad- zeli van a meni se bas danas neda!!!
ponekad- mi se neda kuhat rucak pa dobi od predhodnog dana ili namaz!!!
ponekad- vicem a bez nekog velikog razloga!!!
i te neke sitnice i onda mi kasnije bude zao i osjecam se ko najgora mama na svijetu...
Re: Dali ikad pomislite da ste losa mama????
Mislim da to svi PONEKAD radimo. I ja se ponekad osjećam kao grozna mama. Ali djeca nas i dalje vole pa znamo da smo dobre mame. :Dovo se vec pitam jedno vrijeme jer se smatram losom mamom -ponekad!!!
a zbog cega???
ponekad- me malena gnjavi da se igram meni se neda!!
ponekad- gledam bas neku seriju a ona hoce crtic ja joj nedam!!!
ponekad- zeli van a meni se bas danas neda!!!
ponekad- mi se neda kuhat rucak pa dobi od predhodnog dana ili namaz!!!
ponekad- vicem a bez nekog velikog razloga!!!
i te neke sitnice i onda mi kasnije bude zao i osjecam se ko najgora mama na svijetu...
Ne, to nisam nikada ni pomislila. Nikada ne vicem na Niku osim naravno kada dira struju, stednjak koji je upaljen....ali i to je onda NE, NE i NE, TO JE OPASNO, pri tome ne urlam vec mu nastojim objasniti cemu sam digla glas tj. zasto je to opasno. Nikada ga ne tucem, ne udaram, ne vicem na njega kada sam zivcana, istina je da bi se on puno puta igrao kada ja npr. kuham, ali mu objasnim da cemo se igrati za par minuta i tada se doista igram s njim nakon tih par minuta.
U svemu nastojim s njim naci neki "kompromis" i mogu reci da super funkcioniramo, naime i MM ima sto misljenje da se djeca ne trebaju tuci, da nema nista gore nego urlati na djecu kada si zivcan tako da oboje odgajamo Niku na taj nacin i mogu reci da za sada tako super funkcioniramo.
Dakle, iz dana u dan se trudim biti samo bolja, bolja i bolja mama, a nikada nisam pomislila da sam losa.
Re: Dali ikad pomislite da ste losa mama????
Ono što sam željela reći jest da ako znate da dajete SVE od sebe u odgoju, tada nema mjesta sumnji da ste loša majka...u tom kontekstu sam ja zadovoljna svojom situacijom....NIKADA nisam pomislila da sam loša majka....čak i kada vičem....čak i kada zabranjujem :/ ....u odnosu na moju majku ja sam APSOLUTNO savršena majka.....ali, ovo nije samouvjerenost, ovo je nužna praksa....Nila je osuđena samo na mene!
Moja bebica je još mala, ali isto se nerviram, jer jelte, mislim da imam propuste. Npr. nakon cijepljenja imao je povišenu temperaturu. Ja sam to skužila oko 13 sati. I nerviram se. Što ako ju je imao još u 10, a ja to nisam skužila, ustvari nisam mu tada mjerila, već sam ocjenjivala prislonivši svoje usne na njegovo čelo. Eto primjera moje ludosti.
Ili, premotavam ga u 11 sati i vidim da se je jakooo upiškio. Hm... a zašto ga nisam premotala već u 10?!!!!
Evo i sada me peče savjest, ja sam na netu, a zašto ne bi vrijeme provodila sa njim???? Ajd bok
rena, ovo je baš slatko
Ja se ponekad loše osjećam i mislim i dalje da sam loša mama jer ne provodim dovoljno vremena sa mojom mezimicom...
A kad smo zajedno...pokušavam biti što bolja...
Pokušavam ne raditi pogreške svojih roditelja i naravno gradit joj što ljepše djetinjstvo...
Ja isto mislim da sam nekad loša mama. Ali uopće se ne opterećujem takvim razmišljanjima jer nisu ni oni uvijek savršena djeca. Ja sam stalno s njima kući, uvijke nešto radimo, kreativni smo, šetamo se, puno pričamo...ali se puno i deremo, vičemo..mora biti nekakav balans jel tako
I dernjava i tuča nije isto, zapravo nema veze jedno s drugim. Ali opet ovisi o tome kakav si tip. Ako si inače tihi i mirniji tip osobe, kad se histerično prodereš, dijete će se uplašiti i šokirati (opet sigurno neće isto kao da je dobilo šamar) a ako si ko ja deračica, lajavica sa istom takvom djecom, onda se dernjava čak niti ne klasificira kao nešto loše.
di me nadje....ponekad mi se isto tako i u cijelom danu to sve neda a kada navecer legnem u krevet onda mi postane tako zao i dode mi da placem...gledam ju kako spava ko andelek u svome krevetu a ja sam taj cijeli dan bila tako grozna...
ja se tako osjecam vec neko vrijeme onda me pere griznja savjesti.
Osjecam se emocionalno, fizicki i psihicki toliko umorno da se ponekad pozelim odseliti natrag svojoj mami da nas ona oboje odgaja!
Sinoc sam bas imala takvu situaciju.. Cijeli prosli tjedan sam bila ful bolesna, pa se razbolio i mali, bas smo oboje u komi., nigdje nikog da ti pomogne..
Mali mi je postao ful zahtjevan, jedva zadnjih mjeseci izlazim s njim na kraj, pocinjem uvidjati da necu ovo moci isfurati sama i onda se sjetim da ima puno samohranih mama kao i ja koje se bez problema nose sa svime time i onda budem jos vise jadna, tuzna i nikakva.
Ne mogu naci dobro rjesenje i ponekada se osjecam kao da sam pravi luzer sto se tice roditeljstva.
s klincen sam po cijele dane sama,mm radi vrijedno i predano dok se ja bavim djetetom,mužem i kućom.sva je to donekle klapalo do se ja nisam odlučila posvetiti sebi i završiti fax(čitaj dva ispita).
tu počinju pucati dobro uigrani igrači.dijete ide na čuvanje po tri sata kod mojih ,uči i po noći no ,dan mi je tada koma a i živci,a mm samo radi .
vidim da sada počinjem raditi neke stvari ,sistem dreke a dođe mi i da puknem po guzici prvo muža pa sebe pa malog.no nemam time outa jer me nima tko minjat. i tako.polako pucam
Rijetko pomislim da sam loša majka, iako mi se i to zna dogoditi kad me neki blues opere.
Ali mislim da bih mogla biti bolja. Odnosno da bih neke stvari mogla raditi bolje. Ili neke druge ne raditi uopće, npr. dernjati se na dijete. Nekad mi ide bolje, nekad lošije, a Bože moj, majke su ljudi, sa ljudskim slabostima i nedostacima. I to je OK, dokle god smo tih mana i nedostataka svjesni i dok se trudimo otkloniti ih. Kad ih počnemo koristiti kao isprike za ovo ili ono, e onda je zlo...
ne mislim za sebe da sam loša majka, ali zato se uvijek trudim biti bolja. U većini slučajeva sam zadovoljna sobom, katkad pogriješim u smislu da povisim ton ali se ubrzo smirim, samu sebe prekorim, kad mi je dosta svega zamolim muža da me zamijeni ili mamu, svekrvu svejedno, 2 puta tjedno idem na step-aerobic, tamo ispušem svu negativnu energiju i odmorim živce, napunim baterije, zasad je ok. Meni uvijek prolaze ove misli kroz glavu kad vidim maleno nestašno biće kojem treba moj zagrljaj, ljubav, pažnja; "ovo je moje dijete, dio mene i ono ovisi o meni"
Nije lako biti majka i zato si trebamo pomagati, savjetima, a ja savjetujem svim majkama da nekako nađu sat vremena za sebe da napune baterije, bit ćete puno kvalitetniji roditelj.
točno ovo mi se događa.....i onda bih mogla jaukat od muke koliko mi je krivo....ponekad mi se isto tako i u cijelom danu to sve neda a kada navecer legnem u krevet onda mi postane tako zao i dode mi da placem...gledam ju kako spava ko andelek u svome krevetu a ja sam taj cijeli dan bila tako grozna...
točno ovo mi se događa.....i onda bih mogla jaukat od muke koliko mi je krivo....ponekad mi se isto tako i u cijelom danu to sve neda a kada navecer legnem u krevet onda mi postane tako zao i dode mi da placem...gledam ju kako spava ko andelek u svome krevetu a ja sam taj cijeli dan bila tako grozna...
Ali meni moje sunce neki dan iz cista mira kaze - Bas si super mama!
- A zasto? - Zato sto te ja volim.....
Meni srce veliko ko kuca (kako oni nesvjesno pogode sustinu zivota)
točno ovo mi se događa.....i onda bih mogla jaukat od muke koliko mi je krivo....ponekad mi se isto tako i u cijelom danu to sve neda a kada navecer legnem u krevet onda mi postane tako zao i dode mi da placem...gledam ju kako spava ko andelek u svome krevetu a ja sam taj cijeli dan bila tako grozna...
Ali meni moje sunce neki dan iz cista mira kaze - Bas si super mama!
- A zasto? - Zato sto te ja volim.....
Meni srce veliko ko kuca (kako oni nesvjesno pogode sustinu zivota)
Naravno, pomislila sam puno puta. A najviše nakon poroda prvog djeteta, pa onda se s vremenom to prorijedilo ali bih ipak nekad tako mislila, a onda sada to više skoro i ne mislim.
A to zato jer mi moj sada 8god sin već dugo govori da sam najbolja mama na svijetu
Sve je to normalno.. naravno da se ljudi preispituju kada im je do nečega jako stalo.
loša mama
Slažem se.Oooo daaa...
Ali, negdje sam pročitala da se uistinu loš roditelj nikad ne pita je li dobar roditelj.
Ali, isto tako mislim da bih mogla bolje.
Za ostalo: ne za po guzi, ne i za vikanje, ali ne mogu reći da se ne dogodi ponekad. Važno je kad se posvađamo da se obje želimo pomiriti i da obje jedna drugoj kažemo oprosti!Mislim da svi radimo jednu "grešku" od početka:djetetu pokazujemo kako je ono centar svijeta i da se sve vrti oko njega, jer nama tako i jest. Djeci se to svidi, a mi kasnije skužimo, da iako nam je dijete cenar svijeta, ne može se baš uvijek i baš sve vrtjeti oko njega. I tu počinju nesuglasice.Mi smo sad u fazi da kada ja npr. ručam, a ona nešto treba (što se može odgoditi), da joj ja kažem da će dobiti kada mama jede. Malo se čudila u početku, ali sada već ide pomalo . I dobro i njoj i meni, manje svađe i vikanja.
žene,
ponekad se pitam dal sam loša mama...uvijek se dižem od stola kad jedem, a oni nekaj trebaju, uvijek stavim crtić po želji, u 80% slučajeva ne špotam bez veze, idemo papa uglavnom kad god žele, a ako ne možemo ići objasnim i sve je okej.....
isto imam često to pitanje u glavi, mislim da zato što želimo biti još bolje našoj djeci, zato se to i pitamo
vjerojatno ima mana u tome što se poštuje svaka njihova želja, a ima u tome i da ne....
ne znam, prosvjetlite me!?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
