Kad na 2 ili 3 dijete?

[riba26]

Ja sam uvijek željela imati najmanje 3 djece.. a možda i više. Moj sin sad ima 3 mjeseca i muž i ja več razmišljamo o drugo dijete. Ali nas muči to KAD je najbolje imati to drugo?

Znam da svatko ima svoje mišljenje ali stvarno bi voljela čuti šta druge misle.. jeli bolje sve odma od jedanpu sa malom razlikom.. ili ipak čekat između?

Za one koje su imali djece sa malom razlikom, gdje su vam spavali? Mi imamo 2 sobe (bračna soba i dječija) ali dječija je uz stube tako da če bit još možda 2 godine dok on ne ode tamo gore spavat (barem tako predpostavljam.. možda duže).... ja ne mogu zamislit da 2 ljulje stanu u našu bračnu sobu.

[bundevica]

Sve ti je to relativno. Evo, ja sam u 4 godine rodila troje. :D
Prednosti su što imaju iste interese, tako da se s njima ne moram ni igrati, jer su dovoljni sami sebi i nikada im nije dosadno. Prije su se "osamostalili", jer su silom prilika morali, tako da se odavno sami hrane, oblače, obuvaju...
Odmalena uče dijeliti, paziti na druge, naročito mlađe.
Ima i nedostataka, naravno.
Kad se jedan razboli, brzo su svi bolesni (teško se brinuti o jednom bolesnom djetetu, a kad ih je više, e onda je koma).
Nemaš dovoljno vremena za posvetiti se djeci pojedinačno (mene to jedino muči).
Kada bih opet birala, opet bih napravila malu razliku, jer sad ima puno posla i obaveza, ali brzo to prođe, prebrzo nam odrastaju.
Pitala si i za spavanje. Mi spavamo svi u jednoj sobi.

[diči]

Mi smo odmah znali da bi željeli odmah dvoje djece, odnosno nakon što je Petra navršila punu godinu dana bacili smo se u akciju i u uspjeli! jedni smo od sretnika koji izgleda lako uspjevaju. I sad svaki tren čekamo dolazak našeg sina. Razlika će biti 22mj i mislim da je to sasvim ok! Veću razliku nismo htjeli. A za treće ćemo ipak napraviti pauzu od nekih pert godina.

[Lutonjica]

mi imamo razliku od 4 godine (planirali smo 3 godine, ali je na kraju ispalo 4).
za treće dijete planiramo jos vecu razliku, recimo 5 godina mi se čini super.

e sad, puno je razloga za to.
mislim da starije dijete lakše može razumjeti dolazak male bebe, nego dijete koje je jos i samo beba.
također, moje trudnoće su pune mučnina i povraćanja, pa je i meni, a i djeci lakše to podnijeti ako su starija.
treće, ja dugo dojim, a dojenje u trudnoci mi se nije svidjelo. kako ne mislim prestati dojiti zbog trudnoće, bolje rješenje je krenuti s trudnoćom kad mi dijete prestane dojiti, ili doji iznimno rijetko.

a spavanje
pa eto, kod nas je razlika 4 godine među djecom pa svejedno spavamo svi u jednoj sobi, i to u jednom krevetu

[Anci]

Pa je...puno toga ovisi o tome kako će ti reagirati starije dijete.
Kod mene nije bilo ovog što priča bundevica: starije ti pazi mlađe

Kod nas je to išlo...hmm...dugo je trebalo da se sve lijepo posloži. :/

[sladjanaf]

ovo je jedno od onih pitanja...na koje ne možeš dobiti odgovor na forumu, pa makar on bio i roditeljski.

to je nešto što svatko odlučuje za sebe, po sebi, svojoj obitelji i bezbrojnim drugim faktorima u vlastitom životu koji nikome na ovom forumu nisu poznati.

a iskustva su različita, kako čija.
nekome je mala razlika bila super, nekome nije. nekome je mala razlika bila planirana, nekome nije. netko nije htio veliku razliku, ali nije moglo drukčije, itd, itd...

i na kraju, ne manje važno, svatko hvali svoga konja...moja svekrva je uvjerena da je najbolja razlika od 6 do 10 godina, jer je tako bilo kod nje. jedna mama iz vrtića misli da je njezina razlika od 20 mjeseci idealna, a druga pak da je njezina od 11 mjeseci odlična.
to je sve subjektivno, a na tome se ne mogu graditi ozbiljne životne odluke.

napravi kako osjećaš i tebi će to biti najbolja razlika.

[bundevica]

Kod mene nije bilo ovog što priča bundevica: starije ti pazi mlađe

nisam se dobro izrazila. Mislila sam da se djeca uče brižnosti i suosjećanju, da na taj način se "paze", a ne da se čuvaju.
Opet nisam sigurna da sam se bolje izrazila.

[Anci]

Kod mene nije bilo ovog što priča bundevica: starije ti pazi mlađe

nisam se dobro izrazila. Mislila sam da se djeca uče brižnosti i suosjećanju, da na taj način se "paze", a ne da se čuvaju.
Opet nisam sigurna da sam se bolje izrazila.

Aaaa...
Kod mene opet isto

Ma, zezam se...Bilo nam je ludo jedno vrijeme, sad su cure zakon.
Savršeno se zaigraju same, nekad mi je čak žao da se neće igrati samnom

Moje imaju kratak fitilj pa se brzo posvađaju.
No, obazrive su što se tiče stvari, igračaka, bojanki i sl.
Uvijek pitaju jedna drugu smiju li.

Pa kad ova kaže "nedam" , onda malo zaborave na obazrivost... pa se pomire...
I tako...

[MGrubi]

meni paše razmak od 3 god

jer starije dijete je prešlo granicu od 3 god i postaje društvenije tj. ne traži koncetraciju roditelja samo na sebe (odnos 1 na 1)


imati malu bebu i teškog 2-godišnjaka ... ja to ne bih mogla bez apaurina

[leonisa]

saljem na izazove

[Maruška]

Ja sam 'računala' na tri, tri i po godine. Pa sam se pomirila s četiri. A čini se da će biti pet...
I dalje mi se ova moja računica s početka priče čini idealnom.

[boa]

ja sam imala dvogodišnjakinju i malu bebu. uf,uf... prošlo je.

[dina]

Izmedju mojih je 3 i pol godine razlika i mogu ti reci da je super! Stariji je vec isao u vrtic, drustven je, super je prihvati malu bebu i sada se vec super igraju zajedno! Kada su sami na katu veci mi uvijek javlja ako mladji krene raditi sto ne smije tak da ne moram stalno trcati za malim Sto su stariji to se bolje i druze i igraju!

[petarpan]

kad se osjetite spremnima.

[Matilda]

Svatko ima svoje.
Ovisi o vremenu, trenutnom stanju.

Za drugo dijete rekli smo razlika 3-4 godine, nema šanse da presvlačim dvije guze. Ispalo 5 godina.
Rado bismo treće.
Od početnog stava dvoje djece nam je dosta, mi smo svoje odradili došli smo da bi bilo lijepo imati još jedno za kojih godinu dvije.

[Stijena]

sve ima svoje za i protiv, samo treba odvagnuti jedan "za" više.......

meni je recimo otkad sam uopće planirala djecu razlika od 3 godine bila idealna - uopće ne znam zašto, možda zato jer je tolika razlika i između sestre i mene..........i sad imamo razliku 3 godine i 3 mjeseca i još uvijek nemam neke pretjerane argumente........iskreno, mislim da mi je najveći to da manju ne bih podnijela - kako psiho, tako niti fizički

[M&A]

po misljenju moga pedijatra najbolja razlika je ili manja od 18 mjeseci ili veca od tri godine.

[mandy]

ako već o tome razmišljate,znači da ste spremni;ako se fizički dobro osjećaš da si spremna na još jednu trudnoću,onda je ok,sve drugo je sporedno,neko je za manju razliku među djecom,netko za veću

[kahna]

JA razmišljam o drugom djetetu valjda već 6 mj..
Da se mene pita, zbog mene - ja bi odmah
Ako gledam Luku - voljela bi da bude stariji i da lakše prihvati "podjelu" pažnje i dolazak bebe i promjene.

MM je na Lukinoj strani i ne da se na moju, tako da za sada pauziramo.

[Ivany]

ja mislim da to ovisi o roditeljima, i kad su oni spremni

ja recimo do Sarinog prvog rođendana nisam ni mogla zamisliti da imam još jedno, e kad je ona bila 1,5godinu se počela rađati želja za još jednim... a sad kad je ona prošla 2 godine nemogu dočekati da imam malu bebicu... radimo na tom, ako ostanem sad trudna razlika će biti 3 godine, što je meni idealno
mislim da kad su djeca baš jako mala razlika roditeljim moraju imati konjske živce

[Tiwi]

Ne znam baš jel imam konjske živce, al vjerojatno da sam ih i imala, sad ih više nemam

Nije lako, ali ije ni loše. Meni su preslatki. Ja nisam bila u frci ni ako se dogode blizići jer je kod nas visoki postotak mogućnosti, pa valjda zato guštam u tome kad ih vidim kako su obojica zapravo bebe.

Inače, ja sam najstarija, imam 4,5 godine mlađu sestru i 9 godina mlađeg brata. Draže mi je da je kod nas manja razlika, jer iako su meni buraz i sis bili full dragi od samog početka - ipak, skompali smo se tek puno kasnije, kao stariji. Do tada je razlika ipak bila prevelika.

Eto, ja sam zato htjela malu razliku (ispalo je 2 god i mjesec dana) a da baš ne riskiram premalu zbog carskog.

S druge strane, ako me sad pitate kako se osjećam, fizički, kao da sam već 3 godine trudna, ili rađam i još k tome svo vrijeme dojim. A trbuh mi se smanjuje i povećava u neslućenim varijantama

Klinci su predivni, sad nam je puno lakše nego ispočetka, moje tijelo će se kroz pola godine vratiti u neku relativnu normalu, a taman tada ćemo svi 4 biti usklađeniji i moći ćemo juriti zajedno posvuda. Mene ta misao ponajviše vodi. Pogotovo kad mi je teško, kad sam na rubu i kad mi je već pun kufer pokakanih guza

[we&baby]

i ja sam za malu razl. samo zbog sjecanja na svoje djetinjstvo i 7 god mladeg brata, s kojim se nikad nisam slagala, jer je on uvijek bio "klinjo za mene"

tek smo se poceli "kuzit" kad je on navrsio 20-u

ja bih voljela da su moji klinci jen-dva-tri "razlika" :D ...imam jos malo fore da to izreziram i postavim scenografiju....

[iridana2666]

Nikad ne bih pravila manju razliku od 4 godine i mislim da je za roditelja lakse kad je razlika veca.

[Zdenka2]

Na to pitanje nema univerzalnog odgovora. Između moje djece je godina dana razlike i mislim da je to odlično. Upravo smo tako i htjeli.

[la_mama]

Evo ako me netko sada to pita, rekla bih da je razlika od dvije i po godine premalena. Nije razlog u bebi, jer s njom stvarno (kuc-kuc o drvo) nemam problema. Maleni je još uvijek - malen, premalen da prihvati tog novog "uljeza" u obitelji. Valjda mu taj period adaptacije na bebu još uvijek traje, štajaznam.

Bilo bi mi puno lakše da on može sam otići na WC, obaviti tamo već šta ima, da sam može uzeti servirani obrok, da se sam može zaigrati, čitati knjigu. Da je dovoljno zreo za neki dogovor, jer za sada dogovor nikako ne funkcionira, on sve hoće sada i odmah.

Ali se tješim da je to faza koju treba pregrmiti, i da će doći period kada će mi biti drago da je razlika između njih dvoje dovoljno malena da se skupa zaigraju i razumiju

[luci2]

Isto sam ja razmišljala kad je L imao tri mj. odmah sam htjela još jednog smotuljka,vjerojatno još pod utjecajem hormona.
Kako je vrijeme odmicalo i uloga roditelja postajala složenija sve sam manje bila spremna.Tek sad kako se bližimo trećem rođendanu mislim da je polako došlo vrijeme.
Sada sam počela osjećati da me negdje čeka još jedno

[arilu]

Moja N. sad ima 15 mj, i odlučili smo krenuti u akciju čim se MM vrati s broda, tako da se nadam da će razlika biti oko 2 godine. Išli bi na bebicu i puno prije da je N. malo mirnije dijete.
Već sad znam da će mi biti teško, pogotovo jer sam većinu godine sama, ali potpisujem sve što je bundevica napisala.

[Cruella]

Zahvaljujuci mom iskustvu, na koje se "jos privikavam", shvatila sam koliko sam imala neke smijesne poglede na svijet, a i odlucila da vise necu govoriti: Ja to ne bih nikad uradila...
Fedju sam rodila u junu 2004. godine, Itanu u julu 2008. a trecu bebu ocekujemo u novembru ove godine!
Sa nepunih 20 sam mislila da mozda cak nikada neci ni zeljeti djecu, sa 24 sam prizeljkivala jedno, sa 27 mi je na pamet padalo i drugo, a trecem sam pocela da razmisljam kada sam ugledala drugu liniiju na testu za trudnocu Ustvari, nakon rodjenja Itane sam shvatila da zelim i trece, ali za nekih cetiri, pet godina, jer "mi NIKADA nijesu bile jasne zene koje ne vode o svom organizmu i radjaju djecu za redom"....Toliko o mojim ranijim stavovima i ovim danasnjim
Priznajem da se jos navikavam na novu trudnocu, da ni sama ne znam kako cu se organizovati sa njih troje, da se bojim da se Itani necu moci potpuno posvetiti, kao npr Fedji dok je bio beba... ali onda shvatim da su to sve "problemi"koji cine moj zivot srecnim, i da ce svaki od njih biti uspjesno rijesen

[pzulic]

imam dvoje djece, razlika je 16 mjeseci. kada sam rodila prvo, nismo razmišljali o drugom djetetu, htjeli smo da razlika bude nekih 4-5 godina ali dogodio se mali Dino i iako je u početku malo teže sa dvoje male djece, kad malo porastu će biti super, mala je razlika između njih, imati će slične interese, njima će biti bolje i zabavnije. između mene i moje braće je 10 g i 9 g, ima i to prednosti jer sam ko tinejđerica imala starijeg brata koji me je čuvao i pazio, meni je draža mala razlika.

ali na treće nećemo tako brzo, ipak

[Mejra's mommy]

Moji su 2g2mj razlike...i sve ide kako treba...poceli su se super igrati...zatvore se u sobu i po sat vremena...ako M. hoce fino s bracom necuju se zivi...jer je ona njegov idol...obozava ju, donosi joj sve, imitira, ponavlja sto god ona kaze...ako ona kaze bljak to necu jesti i on odma.

[superx]

Moji su 2g2mj razlike...i sve ide kako treba...poceli su se super igrati...zatvore se u sobu i po sat vremena...ako M. hoce fino s bracom necuju se zivi...jer je ona njegov idol...obozava ju, donosi joj sve, imitira, ponavlja sto god ona kaze...ako ona kaze bljak to necu jesti i on odma.

Tako točno će biti i meni i tjesim se kad vidim da se dobro slazu, mene malo frka toga ali htjeli samo tako, bas iz vlastitog iskustva..

[LIMA]

imati malu bebu i teškog 2-godišnjaka ... ja to ne bih mogla bez apaurina

I ja sam to mislila ali evo ja živa i zdrava
Ja sam htjela da ne bude velika razlika da se zajedno igraju i odrastaju i moram reći da nam je prinova stigla baš u pravi trenutak jer je on u zadnje vrijeme "pofakinio", nekako je kao postao svjestan da je jedinac, maza, uz to on je jedini mali i u mojoj i MM-ovoj familiji, svi ga maze i popuštaju mu tako da mislim da će mu ovo dobro doći da se malo "spusti na zemlju".

Moram reći da je odlično prihvatio seku jedino što ju stalno želi gnjaviti i maziti.

Ja sam se najviše bojala s obzirom na to da je on bio iznimno zahtjevna beba, nije uopće spavao, do 2. godine se budio svaka 2 sata po noći i cijele 2 godine dok je sisao sam bila uvjerena da ima skok u razvoju. Tek prije par mjeseci je počeo spavati u svom krevetiću (sa skinutom stranicom) ali ipak nam cijelu noć prelazi u krevet.

Kad ono... MM i ja smo :shock: , cura doslovno samo jede i spava (sat vremena sisa, al ono baš se napuca, pa 3-4 sata spava), a budi se samo 2 puta po noći - ovo sam opravdavajući sineka svima tupila da je nemoguće kod dojenih beba .

Tako da sve ovisi i o djeci, a ne samo razlici u godinama.

[pikula]

imati malu bebu i teškog 2-godišnjaka ... ja to ne bih mogla bez apaurina

I ja sam to mislila ali evo ja živa i zdrava
Ja sam htjela da ne bude velika razlika da se zajedno igraju i odrastaju (...)
Tako da sve ovisi i o djeci, a ne samo razlici u godinama.

potpis
samo bih hjtel komentirati da se ja i MM baš trudimo ne planirati djecu, nego onako samo priželjkujemo rezultat i ne koristimo nikakve presigurne metode pa onda nemamo takve dileme. Veselimo se tome da će biti baš onako kako treba biti.Teže ili lakše - ne želim znati - to je nama kao kod dogovorenih tuluma i neplaniranih izlazaka. Ima nešto nenadoknadivo u tome da znaš da se baš tako poklopilo i da je to to. No naravno to je naš đir, svako ima svoje veselje Eto ja bih baš sad nakon dvoje veseljaka na blizu malu pauzicu, da se uhodamo u neku dosadnu koloteičnu na kratko, a onda kad i Di krene u školu ja bih baš opet šetala s bebicom dok oni uče, ali kao što rekoh čovjek snuje Bog odlučuje.

[icyoh]

mi smo isplanirali razliku od 3god. Iako se kod nas situacija mijenja stalno. Najprije nisam htjela djecu. Pa samo jedno. A sad već raspravljamo o imenu za treće

[tibica]

I ja razmišljam o drugom... Ako bi htjela 3 godine rezliku krajnje mi je vrijeme da se primim posla .
Ali mislim da ću ipak pričekati još malo.
A kad sam rodila isto su me pucali hormoni i htjela sam odmah, odmah, brzo, brzo još jedno. Pričekaj, proći će te...

[rahela]

htjela sam razliku od 3 godine, a bit će malo više od 5

[Smajlić]

Između moje kćer i sina je razlika 6,3 godina. Kako je krenulo, tako će biti i između 2. i 3. djeteta.

[bebolino_]

Svaka čast mama koje imaju djecu sa malom razlikom u godinama, ali ja si to ne mogu ni zamisliti. Čist mi je dosta jedno dijete trenutno, a drugo planiramo za nekih 3-4 godine.

[Maya&Leon]

Leon je sada 4,5 godine i nama se čini to kao idealna razlika: on je već dovoljno samostalan da se ne mora visiti nad njim 24/7, svjestan je što to znači braco/seka (on navija za bracu - baš kao i ja...), i mi smo se bacili na posao....

[Kejt]

uz ponešto od gore navedenog, čini mi se zgodno 'odradit' dvoje/troje/koliko god s manjim razmakom, i zbog poslovnih obaveza ... odeš jednom rađat/dojit/bit doma i zaboraviš na neki veliki posao/karijeru - neprestani/česti on/off na poslu je prilično naporan, dakle i zbog samog posla, a i zbog djece. stvoriš neku logistiku za bit doma dulje i budeš s njima doma, nema dadilja, vrtića i svih peripetija u tom slučaju i onda se, kad i najmlađe ima tri, lijepo vratiš intenzivnom poslu, puno manje opterećena jer znaš da je djeci sad već i u vrtiću ok i da si bila s njima dok im je bilo napotrebnije i da ćeš manje izbivat s posla ..
nisam ovo napravila i iskreno mi je žao kad se svega sjetim

[L&L0809]

u ova krizna vremena se bas ne slazem s tim - ja sam se nakon porodiljnog vratila trudna na posao (4mj), nisu mi mogli dati otkaz (ne kazem da bi mi ga dali, ali se zbilja nikad ne zna), odradit cu 4mj i onda opet na rodiljni. stariji se vec ufurao u jaslice, tako da planiramo da ide i kad se beba rodi (naravno, par dana ce ostati s nama doma, al onda dalje sve po starom).

a da nemam posao, ne znam kako bi uopce imali 2 djece, jer je rodiljna naknada koju dobivaju nezaposlene zene mizerna - a na zalost, nisam se bogato udala

[Luluu]

Joooj, ja sam luda od ovog razmišljanja već, mene tako vuče da bi još jedno, jer mi mali ima već petu godinu na vratima, i sad me krenulo mislit o tome.....a nikako se odlučit, mali je problem i nije što sam rodila mlada (20) i onda mi se nije baš žurilo, jer vremena imam ali ne želim da razlika bude prevelika da on bude u 5 razredu a ja sve ponovo, ne znam ni sama.......nisam stigla pošteno ni radit kako sam rano rodila, i već sam 5 godina doma, i mislila sam krenut radit , al ne mogu onda ostat trudna nakon 2 mjeseca. i onda će se to odužit i onda razlika od 10 godina..........sad se pitam dal i je to stvarna želja....mislim da je jer se osjećam sve spremnija za trudnoću, pto nisam mogla ni pomislit do prije 2 godine, a sad se osjećam nekako da je to to, ali opet joooooooooooojjjjjjjjjjjjjjjjjjj....baš sam se zapetljala......je li to i vama tako događalo??? inače mislim da ova razlika možda da sam već i trudna nije loša jer mi je mali sad počeo kužit pojam brata i sestre,jedino što je dosta ljubomoran pa se nadam da neće bit većih problema...........

[argenta]

Kad su roditelji složni da su spremni, najbolje je vrijeme.

Nama se razlika ispod 3-4 godine čini prilično zahtjevnom. Ali, imam poznanice s vrlo malom razlikom u godinama koje su presretne što je tako. Vrlo je individualno.

[kahna]

Uh, u zadnje vrijeme me intenzivno "drži" želja za drugim dijetetom.
Baš ono, hoću.
Osjećam da sam spremna.
I govorim MM-u ali me izgleda ne doživljava ozbiljno :/
Samo ponavlja, ne još

[ovca_i_janjad]

kada bih ponovno birala, birala bih veću razliku

razliku koja bi uvažavala nespavanje moga starijeg djeteta, jer broji skoro četiri godine i jedva je počela prespavljivati svaku četvrtu noć, i to zadnjih dva mjeseca

i to je pakleno, buditi se za dvoje, po deset ili petnaest puta za svaku

i ipak mislim da je lakše ne imati novorođenče u užasnim grčevima i dvoipolgodišnju nestašku koja se penje na balkonsku ogradu, bježi po cesti (u mom slučaju su mjesecima šetnje izgledale tako da bismo došli ispred kuće i po sat vremena se natezali s ležanjem i sjedenjem na cesti). nismo se mogli ni vratiti nazad, jednostavno nije išlo, ma uz kakvu dosljednost-strpljivost-odlučnost

i tako dalje

[Trina]

Je ali opet, sve ima svoju dobru i lošu stranu. Meni je isto bilo zeznuto prvo vrijeme jer sam uz novorođenče imala jednu malo veću 1,5 godišnju bebu koja je imala pelene, koja se penjala svukuda, koja je trčala ko muha bez glave jer je nedavno prohodala, nije noću spavao ni on ni ona..ludilo. Koje je trajalo to neko vrijeme ali kad je prestalo postalo je super. Baš sinoć smo gledali njihove male slike. Na svakoj slici oni su zajedno, ona leži na njemu, on je ljubi, ona njega škaklje, slažu igračke. Skupa u svemu i uvijek. Tako je i danas. Danas je to već prijateljstvo. Sad imaju svoje tajne, on zna njenog dečka, ona njegovu curu, smijuljenje, tajnice,...Eto a takve stvari su puno rijeđe kad je velika razlika. Mada je meni drugo dijete došlo vrlo neplanirano i da sam išla planirati ne znam koliko bi vremena prošlo. Ali sad mi je naravno drago.

[DaDo]

mi smo planirali veću razliku iz čiste komocije..relativno sam rano rodila s 24, pa smo "imali vremena". ja imam mlađu seku 8 godina, a moj bivši isto ima brata mleđeg 8 godina i super smo bliski bili i ostali.
kad smo planirali bebu ja sam htjela da beba ne bude skroz novorođenče kad krene u školu i tako nam je uspjelo dora je imala 6 mjeseci kad je on išao u školu (a da možda isplaniram kakav dobitak na lotu )
anivej, ja imam jako pozitivna iskustva s našom razlikom i opet bih tako, jer imam dojam da sam se oboma kvalitetno posvetila kad su bili bebači, a isto tako da nisam zapostavila starije dijete kad je došla beba. ona je bila super bebica (kao i on uostalom), tako da je Dario i dalje imao svoju mamu za naše igre i zabavu i maženja i ostalo..
mislim da bi mi bilo jako teško s malom razlikom, tim više što je naš tata živio zbog posla u zgb.
a oni su jako dobri jedan drugome, ona puno uči od njega, vidim da ga oponaša, a kako je on jedan kul klinac to mi je super.
mislim da razlika mala ili velika nisu jamstvo bliskosti, već je na nama da klince usmjerimo jedne na druge. isto tako mislim da čovjek ako želi biti pošten prema sebi i djeci treba dobro razmisliti o svim aspektima...pa čak i o onim financijskim, jer ni to nije nevažno.

[kahna]

Zbog ovoga što Trina piše, ja bi odmah.
DaDo i ovo što ti kažeš je točno
ja sam mišljenja - ili što manja razika ili što veća.
Nekako mi je najgora cca 4-5-6 godina :/

Imam brata starijeg 4 godine i nismo si nešto bliski
i seku mlađu 13 pa smo si super.

[Mucasta]

Imam kćer od 15 mj.
Trudna sam drugi put i razlika će biti 22 mj.
Željela sam da mi djeca budu što bliža po dobi kako bi imali zajedničke interese i zajedno se igrali i odrastali. Znam da će to meni sigurno biti teško i naporno, ali mislim da je za njih to najbolje.
Imam sestru od koje sam starija 4 godine i ta razlika mi je grozna jer si nikada nismo bile nešto dobre, tek danas normalno komuniciramo.

A želim si i treće, a za razliku ćemo vidjeti....

[kahna]

Žene, hajde pomagajte, da ne otvaram novu temu.

Kako ste znale da je to to?
Da stvarno želite još jedno (nebitno koje) dijete?
Što je prevagnulo u odluci?
Samo želja, ili neki drugi motivi ili oboje?

Kod mene je situacija sljedeća, užasno užasno želim bebača, sada, vjerujem da sam spremna na još jedan izazov.
Razlika u godinama bi mi bila super, kako sam oduvjek željela.

Također tu je i druga strana priče,
ostala sam doma sa malcem (sada je skoro 18 mj), mogla bi ga na jesen upisati u vrtić (a radije nebi) i početi raditi.
S tim da moram tražiti posao, što opet za sobom povlači one famozne 3 godine da mi se eventualno ugovor produži na neodređeno,
a to mi je too much za čekanje, za toliku razliku u godinama :/
a ak prije ostanem trudna, opet posao (već mi se dogodilo)

aj sad, kako bi vi?
Mislim, da se razumije, JA bi sada, Luka ne mora u vrtić, još sam s njim dođe druga beba i sve 5.
Ali problem je MM, on nebi, ili bi, pa opet nebi, užasno je neodlučan i klimav.

Aj dajte mi savjet, argumente kako da ga nagovorim