Didi odti želim dobrodošlicu na forum.
 |
|||
|
|
|||
Didi od
Didi, hvala ti što si se javila.....
Kao prvo želim vas sve pozdraviti na ovom prelijepom i velikodušnom forumu.
Baš kao i didi samo sam se htio jednog dana pozabavit temom posvojenog djeteta, jer sam i ja posvojen već 21 godinu i imam brata blizanca koji je posvojen kad i ja u istoj obitelji,ali mene još od faze puberteta me muči jedno pitanje a to je "Saznanje o mojim biološkim roditeljima" ali zapravo kad sam bolje promislio ja ih već imam i makar nismo u krvnom srodstvu naša mentalna veza od posvajanja do danas je sve snažnija i snažnija i sve više jača, i svi roditelji posvojene djece sami ćete skužit da ćete imat više boloških sličnosti sa svojom djecom makar vam priroda nije to namijenila nego ste svojom ljubavlju prema djeci ili djetetu sami to stvarali.Nemogu vam opisat koliko sam sretan kad znam da imam roditelje makar oni nisu biološki, ali vjerujte ko da i jesu, ali to pitanje "Bioloških roditelja" me muči neznam zašto,vjerojatno je to u meni da saznam makar mi to ništa neće značiti nego dat jednu stepenicu u životu kojoj neznam značenje,samo mi je jedno veliko pitanje dali je to PITANJE samo kod nekih ili kod sve posvojene djece ,jer moj brat nema nikakvog uvida u to pa me to u pubertetskom razdoblju malo mučilo.
I da zahvalim svim roditeljima koji su posvojili ili žele posvojit dijete jer mi posvojena djeca smo zapravo na neki način blaženi radi vas i vjerujte neznate koliko smo sretni radi tog i koliko sam ja sam ponosan što sam posvojen jer uvijek ću moć reć MAMA I TATA
bokk ljudi
Ja sam isto posvojeno dite... al iz male sam sredine pa svi znaju za to. Malo sam drugačija od ostalih i imam dosta problema sa okolinom. stalno me provociraju izruguju se i ismijavaju me,,postavljaju mi razna pitanja. Nikako nemogu shvatit da to rade
bokk ljudi...ja sam isto posvojeno dijete vec 17 god, i zanima me dali se itko od posvojenih tu našao sa bioloskim roditeljima??
bolje da pitam kakvi osjecaji su vas preplavili??? Ja sada imam 17 i nisam sigurna dali zelim upozati svoje bioloske roditelje, iako mi ne predstavljaju nista bitno u životu želim znati neke odg na pitanj...al moja mama niije bas odusevljena tom idejom..pa nezz sta da napravim..
Veliki pozdrav svima, koliko god Vas ima!
Sinoć sam malo googlala oko pojma posvojenje, i slično i naišla na ovaj forum...
Danas sam čitala postove, objave i odlučila se registrirati.
Većina Vas je roditelj-posvojitelj, ili roditelj-posvojitelj koji će to postati -svaka čast! Vidim ima i posvojenika...
Ja osobno pripadam u ovu drugu skupinu!
Uživala sam čitajući Vaše priče, mišljenja...
Kao Didi ne sjećam se da sam postavljala pitanja o posvojenju i biološkim roditeljima.
Imam također i brata koji je posvojen, niti on nije postavljao pitanja (on i ja čak ni ne pričamo o tome).
Mene osobno puno stvari muči, zanima po tome pitanju, a za njega nisam sigurna.
Dok je imao curu sjećam se da joj je to priznao (da smo posvojeni), a nakon što ga je ona ostavila, tu temu nismo baš spominjali.
Brat i ja se slažemo da imamo mamu i tatu koje volimo i koji nas jako vole, i to nam je važno...
Ali, sad sam u nekom periodu kada bih voljela s nekime o tome razgovarati (zato i jesam ovdje).
S roditeljima nisam pričala o tome, bojim se da ih ne povrijedim,teško mi je započeti razgovor na tu temu, iako je mama(posvojiteljica) nam uvijek govorila da svoju biološku majku možemo uvijek potražiti.
Ne mogu reći da sam nešto previše znatiželjna da saznam tko su mi biološki roditelji, ali istina je da bih htjela saznati tko su, i sresti ih (ako su još uvijek živi, a nadam se da jesu).
U zadnje vrijeme se jako često znam zapitati tko su, zašto su me napustili, zašto me rodila, pa ostavila i slično.
Duži period nisam uopće o tome razmišljala...To me ponekad uhvati i drži nekoliko dana, mjeseci...
Kada sam pričala sa sestričnom,prije koju godinu, rekla mi je da će mi pomoći da pronađem biološke roditelje.
Ali eto, još uvijek nisam ni počela ih tražiti, ne znam ni sama zašto. :S Možda jer sam imala roditelje, rodbinu, prijatelje koji me vole i to mi je bilo dovoljno.
Nakon nekog vremena sam prekinula s dečkom /tj.on je mene ostavio i još sam uvijek sama.
Sada bih voljela pronaći svoje biološke roditelje, ali me strah pitati roditelje (posvojitelje) za bilo kakav podatak koji bi mi mogao pomoći.
Imam divne tete i bake (s mamine i tatine strane), i stah me da ću ih povrijediti ako bih pronašla biološke roditelje, iako smatram da možda bi bili sretni ako sam ja sretna, tako je do sada uvijek bilo!
Oni su me svi prihvatili i mog brata, kao da su me tata i mama (posvojitelji) začeli, rodili... I kao što Didi kaže "Oni su moj svijet kojem u U potpunosti pripadam..."
Smatram da bih trebala ili porazgovarati sa roditeljima ili nešto, bilo što samo da pronađem biološke roditelje, kada bih pronašla bio.mamu mislim da bi mi i to bilo dovoljno. Jednostavno nije mi toliko jako bitno zašto je ostavila mene i brata (iskreno da, zanima me), već želim znati tko je (ne što je, čime se bavi), kako izgleda, ima li sada svoju obitelj, imamo li brat i ja polubraću/polusestre ...
Mogla bih još svašta pisati, ali napisala sam najvažnije i ono što trenutno nosim na duši.
Htjela bi da na ovome forumu razvijemo i komunikacije posvojena djeca-roditelji posvojitelji...
Smatram da bi nam razmjena iskustava mogla pomoći.
Lijep pozdrav.
Podrška mladim posvojenima – ˝Posvojeni Adopta˝ - Facebook stranica i savjetovalište.
Drage mlade posvojene osobe,
Jako je lijepo vidjeti da hrabro i od srca dijelite svoje priče, iskustva i nedoumice. Podrška i razumijevanje u takvim je trenucima od iznimne važnosti. ADOPTA, udruga za potporu u posvajanju, trudi se pružati znanja, informacije i podršku posvojiteljskoj zajednici, a od nedavno posebnu pažnju pridaje posvojenim osobama.
Tekstove i priče na teme kojima se bave posvojene osobe (traženje bioloških roditelja, razgovor s roditeljima, prijateljima, pitanja o identitetu, ljubavnim vezama...) možete pratiti na Adoptinoj stranici http://www.adopta.hr/posvojeni i na novootvorenoj Facebook stranici za mlade posvojene osobe https://www.facebook.com/posvojeniadopta. Možete nam i izravno pisati na mail posvojeni@adopta.hr i pitati nas za savjet ili pomoć. Na mail odgovaraju psihologinje koje su dio Adoptinog tima.
Osim toga, možete se prijaviti na grupu podrške koju uskoro pokrećemo
(posvojeni@adopta.hr) koja okuplja mlade posvojene osobe s ciljem razmjene iskustva, pružanja podrške i savjetovanja.
Možete nas samo pratiti, ali i aktivno sudjelovati, pisati nam, slati svoje priče, pitati nas za pomoć ili savjet, lajkati, komentirati..
Tu smo za vas ako imate dodatna pitanja.
Srdačno vas pozdravljamo ,
ADOPTA
Zdenka slažem se s tobom, i ja sam dobila osjećaj da idealizira biološku obitelj. Učinilo mi se da nema nekih ozbiljnih problema s roditeljima, nego da su to pubertetske "mušice", ali naravno ne mogu o tome suditi.
a naravno da želimo doznati taj dio svoje prošlosti..al tek tolko da to poglavlje riješimo i zatvorimo..tak je barem kod mene..
i ja sam preko neta upoznala jednu curu koja je upoznala svoju bio majku i brata..nije bila baš oduševljena susretom;majka nije ni znala kad je rodila tu curu..izmijenile su br. mob..al nisu baš često u kontaktu..ponekad se samo sa bratom čujem..
čula sam da sa 18 god možemo doći do tih nekih informacija,,
a gdje se to može vidjet i što sve uopće možem saznat?
ak netko zna,molila bi da mi objasni malo..
i usput,,hvala svima na tpoloj dobrodošlici i podršci!
Didi, mislim preko CZZS-a, podatke s kojima oni raspolažu, a to varira, ako sam dobro shvatila. Pričekaj da ti se javi neko od znalaca, vjerojatno će vidjeti i odgovoriti zdenka2.didi_17 prvotno napisa
CZSS koji je bio nadležan za tebe do posvojenja ima tvoj dosje. U njemu pišu svi podaci o tvojoj biološkoj obitelji koji su njima bili dostupni. Sa 18 godina stječeš pravo na uvid u te spise.
CZSS preko kojeg je realizirano posvojenje ima sve podatke o biološkim roditeljima (naravno ukoliko su uopće bili poznati, često otac ostaje nepoznanica). Nama su u Školi za posvojitelje rekli da punoljetni posvojenik može kontaktirati dotični centar koji onda, ukoliko je moguće, potraži majku i izvidi da li ona želi susret. Jesam li dobro shvatila da biološka majka može taj susret i odbiti ?
Mislim da sam i ja ovako zapamtila, ali ne bih stavila ruku u vatru za to.
Ja bih čak i ruku stavila.Mislim da sam i ja ovako zapamtila, ali ne bih stavila ruku u vatru za to.
Zato sam i jednom prilikom postavila pitanje o tome koliko je dobro da na Rješenju pišu svi podaci o biološkim roditeljima. Kad se to poveže s tinejdžerom pod utjecajem hormona- eto mogućeg belaja.
Biološka majka i ostali članovi obitelji mogu odbiti taj susret. Oni pravno djetetu nisu ništa i nemaju nikakvih obaveza prema njemu. Psiholog iz centra u kojem smo radili obradu rekao je da se to često događa, jer se majke ne žele suočiti s djetetom, pogotovo ako imaju neki novi život i partnera koji možda i ne zna za napušteno dijete.
Ja sam ovaj problem s podacima koji pišu u rješenju riješila tako da sam djeci sve te podatke rekla daleko prije nego što će poteći hormonalna bujica.
Moji sinovi znaju o svojim prvim obiteljima više od mene same, ali svejedno je bilo i još je uvijek potrebno razgovarati na tu temu. (U našem slučaju sklonija sam terminu prva obitelj, jer su to bile njihove obitelji u punom smislu te riječi kroz cijelo njihovo rano djetinjstvo.)
Mislim da i djeca koja su mala izdvojena iz bioloških obitelji mogu imati samo koristi od ranog saznavanja (na primjeren način) priče i podataka o svom porijeklu.
puno vam hvala na svim odgovorima
Didi, tako si mila.
Želim ti da pronađeš odgovore na svoja pitanja.
hvala Angelina
u posljednje vrijeme sam još malo razmišljala o svemu..
zaključila sam da ću još malo pričekati sa svim pitanjima i
traženju odgovora
ipak je sve to dosta komplicirano i treba mi još vremena da
sve posložim u glavi
had bude vrijeme,pronaći ću odgovore,a do tada ću
uživatu u ovome što imam
Didi-17, super šta si se javila sa ovom za sve nas jako zanimljivom temom, jer svi mi roditelji koji smo posvojili dijete uvijek razmišljamo šta se mota u djetetovoj glavici, kako u određenom trenutku pomoći ili odgovoriti najiskrenije o svim podacima o bio roditeljima, kada za to dođe vrijeme. Vjeruj ja sam spremna za obe moje cure, kada budu svi podaci dostupni ići tražiti, bio roditelje, ako ih to bude zanimalo, sa knedlom u grlu, ali ići, ako ne budu zainteresirane onda im barem reći šta znam, je čovijek uvijek traži svoje korjene, dobre ili loše. A za sada im želim pružit svu ljubav i odvest ih na pravi put, sa svim našim znanjem i mogućnostima
Didi ti si jedna zbilja dobra cura
Drago mi je što te ovaj forum ima!!!
Didi jako mi je drago šta si se javila
pozdrav svima!
evo,ništa novog kod mene..
al razmišljam o nečem i imam par pitanja..
znam da ste vi bolje upućeni u te stvari..pa eto..
postoji mogućnost da saznam nešto o svojim roditeljima,,
i sad,,kam to moram otići? u czzs il matični ured?
i moram li otić to u zg (tam sam rođena) il mogu tu u svom gradu?
i još jedno pitanje..postoji li kakva šansa da saznam to sa 17,5 god? :?
ima dosta pitanja..al bila bih zahvalana ak mi netko može odgovorit
Moraš otići u CZSS tamo gdje si rođena; najbolje da nazoveš prije. Da bi dobila uvid u svoj dosje moraš biti punoljetna. I - razgovaraj s roditeljima o tome.
hvala na odg =)
a znam da bi trebala popričat..al ipak..
želim samo to saznat..al stvarno ne znam
kaj poslije..ne mislim nikoga tražit..
al želim znati taj dio prošlosti,,,
Postoji mogućnost da je bio nadležan neki drugi Centar bez obzira što si rođena u Zagrebu, ovisno o tadašnjem prebivalištu biološke majke.
Moj najtopliji savjet je da ipak razgovaraš s roditeljima, koliko god oni (po)griješili zbog vlastite šutnje...tvoja zrelost će prevladati njihove frustracije i strahove.
Ako u potragu za vlastitom prošlošću budeš išla u tajnosti samo će se produbiti ta nepopunjena "rupa" među vama te vjerojatno dovesti do novih nesporazuma i bezrazložnih loših emocija i tenzija.
lako je otići i saznati sve, odnosno koliko tamo piše, al dva su važna pitanja, koliko od tog je istina,
mi smo imali šansu da saznamo i priču od biološke mame, i ostalih njoj bliskih ljudi i susjeda, i ništa se od tog nije poklapalo....
a drugo najvažnije je, koliko si ti spremna čuti istinu o biološkim roditeljima, koja može biti i užasna...
govorim u ime meni bliske osobe, i vjeruj mi sada kada bi mogla vratiti vrijeme, ne vjerujem da bi ponovo potražili biološke roditelje, radije bi umjesto suza živjeli u mašti.... i sa 30tak godina a kamoli osjetljivih 18.
šta god odlučila ne smiješ se dvoumiti i pokušaj realno sagledati sve moguće posljedice te odluke.
želim ti sreću
hvala svima na odgovorima,sacjetima..
razmišljala sam o svemu temu..idem za par dana u
zagreb..al neću uzalud trošit vrijeme jer
najvjerojatnije ništa neću moć saznat..
tak da ta pitanja ostavljam za kasnije..
ipak sam zaključila da sam još preosjetljiva i nespremna
za sve odgovore..
ei..evo opet mene..
imam još jedno pitanje
razmišljala ja opet malo..
čula sam da je dosta ljudi bilo u domu u nazorovoj
htjela bi ga posjetit..sutra sam u zg..imam hrpu vremena..
e,sad..jel se to treba šta javit prije,il?
Naravno da se moraš najaviti i reći što bi htjela.
a ok..ja mislila otić
al sam skužila da nije tako lako snać se u zg-u..
jednostavnije to na karti izgleda..
a i ta ideja mi je prekasno pala na pamet..
ići ću drugi put..
Evo još jednog posvojenog djeteta, doduše sada već odrasle osobe sa svojom vlastitom djecom.
Koliko se sjećam, i ja sam se u djetinjstvu koristila frazama poput "nisi mi ti prava mama, otac i sl" kada smo se mimoilazili u mišljenju.
Susretala sam se povremeno i sa vrlo primitivnim ljudima, glupim pitanjima, i naravno da nisam na razglas dala tu činjenicu da sam posvojena ni tad ni dandanas. Danas je to ipak malo drugačije, pripremaju buduće posvojitelje, ima puno svega, ljudi su otvoreniji.
Biološke roditelje nikad nisam potražila, možda budem jednog dana, radi pitanja o genetskim bolestima i fizičkim sličnostima. Prolazila sam različite faze prema svojoj biološkoj majci, od ravnodušnosti, mržnje što me je ostavila do zahvalnosti što me je rodila ipak. Roditelji su mi to rekli mislim već sa tri godine, odrasla sam sa tom činjenicom, roditeljima zahvalila što su me posvojili i pružili mi bolji život.
Hvala Veronika što si se javila.
Slažem se da se danas puno otvorenije priča o posvojenju i manje je tabua i stigmatiziranja, ali nažalost ga još puuuno ima. Zato mi svi zajedno moramo educirati okolinu.
Potencijalne posvojitelje se službeno ne priprema, mnogi ne znaju gotovo ništa o posvojenju i specifičnostima vezanim uz posvojenje. Iznimka je Školica koja je ipak samo u Zagrebu, i jako je nezgodno posvojiteljima koji ne žive u Zagrebu i okolici. Ipak, Školica je jedini svijetli primjer, literature i članaka na hrvatskom iz i hrvatske perspektive nema.
Dobrodošla Veronika, lijepo je čuti tvoju priču!
kako si didi_17?
jesi li ušla u trag svojim korjenima?
prošlo je nekoliko mjeseci od tvog posljednjeg javljanja.
htjela sam ti samo napisati da, prije nego se uputiš u potragu, svakako razgovaraš s posvojiteljima.
moglo bi doći do nesporazuma.
ako ste do sada imali dobar odnos, sigurna sam da će shvatiti ako izraziš svoju želju da pronađeš biološke roditelje i objasniš im da samo želiš zadovoljiti svoju znatiželju i da ti oni nakon novih spoznaje neće biti ništa manje dragi ili manje važni u životu.
budeš li to radila kriomice, mogli bi krivo protumačiti tvoje namjere.
samo otvoreno i iskreno i vjerujem da ćeš naći odgovore na svoja pitanja.
osim toga, posvojitelji ti mogu pomoći u potrazi.
ne moraš sama prolaziti kroz to, bit će ti lakše.
baš je lijepo da si nam se pridružila.
sretno!
Veronika, dobro došla, uvijek je korisno i zanimljivo čuti priču s "druge strane".
Piši nam još... o pitanjima i nedoumicama koje su te mučile kroz odrastanje, kada ti je najviše "smetalo" što si posvojena... piši čega se sjetiš
Kad me je najviše smetalo da sam posvojena? Kad sam čula hrpu pitanja od drugih ljudi kao da sam sa drugog planeta. Kao npr. kako zoveš roditelje koji su te posvojili (a šta misle kako ih zovem, pa oni su uvijek bili za mene tata i mama u pravom smislu te riječi?, Da li te biološka majka ostavila u kutiju u sirotištu) (kao da je važno da li me osoba koja me ostavila donijela u ferrariju ili u staroj krpi- tom pitanju su vjerojatno doprinijeli filmovi o sirotištu).
Također me jedno duže vrijeme u odrastanju smetalo to da su ljudi mislili da su mi roditelji djed i baka obzirom na veliku razliku u godinama (sjećam se da je bilo i meni i tati neugodno kad je to neka prodavačica znala izjaviti).
Inače, mislim da se po drugim stvarima nisam razlikovala od druge djece, osim možda što smo u djetinjstvu vulnerabilniji te često me opsjedao iracionalni i sasvim neopravdani strah da će me roditelji (posvojitelji) ostaviti, kad kasne u vrtić, bolnicu, školu po mene...
No također kad prođe taj period odrastanja i krize identiteta, i uspostavi se kvalitetni odnos roditelj-dijete, mislim da nema zahvalnijeg djeteta od posvojenika (zacijelo više cijenimo tu ljubav koju su nam nesebično podarili u početku potpuni nam stranci a poslije nama najvažnije osobe u našem životu)!
Dobro nam došla Veronika.
Ovo me podsjetilo na začuđene poglede poznanika (a i pokojeg prijatelja/ice) i "Pa kaj oni vas zovu mama i tata???"
Mene još i sad neki pitaju (a mnogi valjda to misle, a ne pitaju) jesam li ja djeci udomiteljica. Neki dan sam čula pitanje jesu li moja djeca posvojena "za stalno ili privremeno". :shock: Zaključila sam da moram svima koje to interesira opisati rodni list i izvod iz matične knjige rođenih moje djece.8)
Dobro došla, Veronika
Veronika, dobro došla. Hvala na tvom uključivanju na ovaj dio foruma.
Veronika
Ovo prvo moja kći skoro svakodnevno prolazi u školi, jednostavno nikako da djeci i roditeljima objasni da smo mi obitelj ko i svaka druga.
A za ovo drugo VELIKA TI HVALA, jer taj strah mi je uvijek bio neobjašnjiv kod moje A. (nikada joj nisam dala ni povoda za njega) i jednostavno niti uz mnogo razgovora ne prolazi.Dakle, neka čekam da malo odraste....
Veronika jel su to tebe, odnosno, Sandra tvoju curku, pitale odrasle osobe ili djeca??!!
Mislim, nije mi jasno ni za jedne ni za druge... :shock:
Mi, tj. naš sin nema ( bar još za sada ) ni jedan od ovih problema...
Mene su pitali to odrasli... Djeca iz škole to nisu znala, tj. ja sam birala kome ću reći, tj. tko je bio osoba od povjerenja, obično najbolji prijatelj za kojeg sam znala da me pozna kao cjelovitu osobu te da neće imati neprimjerene reakcije. Ne zato što sam se sramila, nego smatram da nije niti nešto što bi trebalo obznaniti (pogotovo što još uvijek ljudi vrlo glupo i neuko reagiraju na to) osim najbližim osobama. Kao što dijete koje boluje od neke bolesti neće to svima reći, djeca rastavljenih roditelja, dijete samohranog roditelja također neće govoriti svima da ne zna tko mu je tata... To treba ostati u krugu obitelji i trebaju znati oni koji mogu to prihvatiti ili pomoći.
Sjećam se jedne zgode kad sam u vrtiću rekla teti svojoj da imam dvije mame pa je ona bila u šoku , jer, kako je kasnije rekla mojim roditeljima, jako sličim na njih. I to je bilo prvi i zadnji put u životu da sam to nekome strancu tako nešto izjavila.
Djeca redovito dok čekam pred školom ju pitaju...a kad će doći tvoja prava mama? :shock: ,a razrednica me na početku godine pitala...kad ću vidjeti papire njenih bioloških roditelja da mogu upisati e maticu...ja sam stvarno mislila da se žena šali (prof.hrv.jezika, oko 40 god.)...
Da ne govor o bijesu roditelja što eto neko posvojeno dijete je pametnije, pristojnije, bolji učenik od gena kamenih...njihovih vlastitih...
S tim frustracijama se već znamo nositi...
Inače, u tu školu ide jako puno djece iz domova (što časnih, što Caritasovih) koji su zbog raznih razloga smješteni u dom, ali u školi stvaraju ogromne odgojne i obrazovne probleme....
Ne mogu vjerovati, stvarno
Sandra, za razrednicu...
Ne mogu skužiti jel stvarno ima ljudi koji su tako slabo upućeni u tu problematiku, ili se prave blesavi.
Meni neupućeni, a dobronamjerni ne smetaju - njih sam spremna uputiti. Ali, postoji mnogo ljudi koji jednostavno ne priznaju posvojenje kao put zasnivanja obitelji, iako ga priznaju i državni i crkveni zakoni. Oni zadržavaju uvjerenje da mi nismo roditelji svojoj djeci i to uvjerenje izražavaju. Jeste li primijetili naslove da L. i Z. Boban očekuju svoje "prvo dijete"?Ne mogu vjerovati, stvarno
Sandra, za razrednicu...
Ne mogu skužiti jel stvarno ima ljudi koji su tako slabo upućeni u tu problematiku, ili se prave blesavi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom