Stranica 6 od 9 PrviPrvi ... 45678 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 251 do 300 od 467

Tema: biti posvojeno dijete

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    19

    Početno

    Evo mene natrag...ova krivnja što se gore spominje...to je krivnja za koju mislim da svako posvojeno dijete osjeti barem jednom u životu, a to je krivnja da je ono nešto krivo napravilo pa je zato išlo na posvojenje, to je slično onome kad si djeca predbacuju za razvod roditelja... mislim da tu nema neke velike pomoći, što god da rekli i kako god djetetu objasnili jer to svako dijete pomisli barem jednom, to je ono zašto koje nas muči, a jedini način da nađemo 100% točan odgovor je da potražimo bio roditelje i da nam oni kažu zašto su to odlučili...

    IvanaS mislim da bi bilo bolje kada bi razgovarali svi zajedno a ne samo ti ili samo tvoj muž s djetetom nego napraviti kao neki sastanak svi zajedno i da onda skupa odgovarate, na pitanje koje bude postavljeno, mislim da bi to bilo bolje i za vas i za dijete jer ćete se još bolje zbližiti svi zajedno...

    dalje...pogreške...hmmm sad kad pišem mi baš ništ ne pada na pamet, a zašto neznam, bila sam jako željeno dijete i nošeno ko kap vode na dlanu i to ne samo od strane roditelja već cijele obitelji... mogla bi kao pogreške napisati neke nesuglasice za vrijeme puberteta, al kad pogledam nisu one imale veze s činjenicom da sam usvojena nego s velikom razlikom u godinama između mene i roditelja pa tako i različitih mišljenja, sada kad sam i sama roditelj bi isto to radila i isto govorila svojoj djeci što su i oni meni, al đabe kad sam ja onda bila sama sebi najpametnija na svijetu, i dan danas mi se desi to ... evo recimo da bi mogla malo tati zamjeriti(trunkicu) neke reakcije vezane uz ovo kad sam pronašla bio mamu i kad smo zamolili nekoliko ljudi (rodbina) da se malo raspita po Bosni o njoj, pa je reagiral kao kaj svi moraju to znati...al je zaboravil činjenicu da svi od rodbine to znaju, jedino ak nije ciljal direkt na to da svi ne moraju znati da ju tražimo, al se iskupil tim kaj je istog dana nakon par min pisal skupa samnom molbu za czss. Mama- bilo mi je malo bed dok je rekla da na upoznavanje ako budem išla nebi išla samnom da i ona upozna moju bio mamu, što ju razumijem u potpunosti, al se i ona iskupila i osigurala mi pol svoje braće i sestrični da budu samnom na tom sastanku ukoliko do toga dođe jer sam rekla da sama nejdem...tak da ako sam im ikad i kaj zamjerila brzo su oni to ispravili i na kraju svega sam im se još više divila kaj bi oni sve za mene napravili pa makar morali ići preko sebe i svojih osjećaja pa čak i ponosa...

  2. #2
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    544

    Početno

    Citiraj lucy22 prvotno napisa Vidi poruku
    ...ova krivnja što se gore spominje...to je krivnja za koju mislim da svako posvojeno dijete osjeti barem jednom u životu, a to je krivnja da je ono nešto krivo napravilo pa je zato išlo na posvojenje, to je slično onome kad si djeca predbacuju za razvod roditelja... mislim da tu nema neke velike pomoći, što god da rekli i kako god djetetu objasnili jer to svako dijete pomisli barem jednom, to je ono zašto koje nas muči, a jedini način da nađemo 100% točan odgovor je da potražimo bio roditelje i da nam oni kažu zašto su to odlučili...

    ...
    upravo to je kod nas i problem, bio roditelji su mu sa 5 godina rekli: mi ne mozemo sa tobom...i zvali czss i dali ga... to je cinjenica...nije on za to kriv, ali nezna to. svaki pokusaj razgovora o toj temi zavrsi sa: ma sve ok, gotova prica. a vidimo da pati. ali kao sto je anin rekla u nekom drugom postu: zivot mu ide dalje i to sada sa 16 nije najbitniji i sastavni dio zivota, a i mislim muski mozda i manje anliziraju osjecaje, ali nije dobro. rekla sam vec, poznaje bio roditelje, oni su mogu reci nesposobni se nositi sa bilo cime, slijezu ramenima, stvari se njima dogadjaju, ali kako sada, u nekom razgovoru reci bilo sta? braniti ih? mora li ih on prihvatiti? sta bi bilo bolje? mi do sada nikoga nismo ni kritizirali, ali mi se cini besmisleno ih braniti, jer sta, pa nije on kriv, ali se i bojim- ako se prica o tome da su oni "losi" da ne bi doslo da negira porijeklo, ma mislim, stvarno neznam sta...imate kakav savjet kako bi uopce trebalo razgovarati?

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Citiraj alga prvotno napisa Vidi poruku
    upravo to je kod nas i problem, bio roditelji su mu sa 5 godina rekli: mi ne mozemo sa tobom...i zvali czss i dali ga... to je cinjenica...nije on za to kriv, ali nezna to. svaki pokusaj razgovora o toj temi zavrsi sa: ma sve ok, gotova prica. a vidimo da pati. ali kao sto je anin rekla u nekom drugom postu: zivot mu ide dalje i to sada sa 16 nije najbitniji i sastavni dio zivota, a i mislim muski mozda i manje anliziraju osjecaje, ali nije dobro. rekla sam vec, poznaje bio roditelje, oni su mogu reci nesposobni se nositi sa bilo cime, slijezu ramenima, stvari se njima dogadjaju, ali kako sada, u nekom razgovoru reci bilo sta? braniti ih? mora li ih on prihvatiti? sta bi bilo bolje? mi do sada nikoga nismo ni kritizirali, ali mi se cini besmisleno ih braniti, jer sta, pa nije on kriv, ali se i bojim- ako se prica o tome da su oni "losi" da ne bi doslo da negira porijeklo, ma mislim, stvarno neznam sta...imate kakav savjet kako bi uopce trebalo razgovarati?
    Mislim samo da treba potaknuti razgovor i imati neutralan stav, ako dijete pita iznijeti jedino činjenice i dopustiti da dijete izrazi svoje osjećaje kakvi god oni bili. Ako kaže da ih mrzi i da su grozni, samo reći "razumijem da se tako osjećaš, to je skroz normalno s obzirom na sve i sl. ". Prevodila sam bila neke dijelove knjige u kojoj govore i posvojena djeca, tema je skroz pri vrhu "Tekstovi o posvojenju" pa pročitaj. Sjećam se iskustva jedne cure koja je napisala da je do neba zahvalna svojim roditeljima što je mogla sve svoje osjećaje istresti pred roditeljima, i kad je urlala da mrzi biološku mamu oni su je samo slušali i držali, nisu govorili da ne bi trebala, kad je plakala i govorila da ju ipak voli i da joj nedostaje usprkos svemu isto su samo bili tu uz nju, bez iznošenja svojih sudova.

    Tako nekako ću i ja pokušati sa svojom djecom, reći činjenice koje znam i razgovarati s njima o tome što oni misle i osjećaju bez da im ja iznosim svoj stav.

    IvanaS mislim da bi bilo bolje kada bi razgovarali svi zajedno a ne samo ti ili samo tvoj muž s djetetom nego napraviti kao neki sastanak svi zajedno i da onda skupa odgovarate, na pitanje koje bude postavljeno, mislim da bi to bilo bolje i za vas i za dijete jer ćete se još bolje zbližiti svi zajedno...
    Naša djeca su još mala, i oni sami kad im dode pitaju nešto, najčešće je to jedno pitanje i gotovo, ponekad sam ja htjela proširiti priču ali sam skužila da ne trebam, oni uzimaju dijeliće informacija onim tempom koji njima paše. Osim što ponekad čitamo neku slikovnicu o posvojenju pa oni isto nešto pitaju, jesam li i ja tako i sl.

  4. #4
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj alga prvotno napisa Vidi poruku
    upravo to je kod nas i problem, bio roditelji su mu sa 5 godina rekli: mi ne mozemo sa tobom...i zvali czss i dali ga... to je cinjenica...nije on za to kriv, ali nezna to. svaki pokusaj razgovora o toj temi zavrsi sa: ma sve ok, gotova prica. a vidimo da pati. ali kao sto je anin rekla u nekom drugom postu: zivot mu ide dalje i to sada sa 16 nije najbitniji i sastavni dio zivota, a i mislim muski mozda i manje anliziraju osjecaje, ali nije dobro. rekla sam vec, poznaje bio roditelje, oni su mogu reci nesposobni se nositi sa bilo cime, slijezu ramenima, stvari se njima dogadjaju, ali kako sada, u nekom razgovoru reci bilo sta? braniti ih? mora li ih on prihvatiti? sta bi bilo bolje? mi do sada nikoga nismo ni kritizirali, ali mi se cini besmisleno ih braniti, jer sta, pa nije on kriv, ali se i bojim- ako se prica o tome da su oni "losi" da ne bi doslo da negira porijeklo, ma mislim, stvarno neznam sta...imate kakav savjet kako bi uopce trebalo razgovarati?
    Draga Alga, evo, slažem se s Ivanas, treba imat neutralan stav.Jednostavno, nemate vi šta kog ni napadat ni branit, ni osuđivat ni pravdat, to bi bila nemoguća misija. Ne morate ih shvaćat, ne morate ih ne shvaćat, ne morate (i ne trebate) uopće trošit imalo svog vremena na misli o biološkim roditeljima.. Samo biti uz dijete. Ne morate imati stav o bilo čemu. Imam dojam da bih ja, ako bi me dijete (u takvoj situaciji) upitalo za moj stav, mišljenje ili objašnjenje, rekla da neznam.(ja sam na pitanje svoje djece, kad smo pričali o mom porijeklu i tako, pa su pitali, onako naivno, dječije "a zašto te je ostavila?" rekla, da stvarno neznam, može biti puno razloga.bili su zadovoljni odgovorom, osjetili su da sam iskrena).

    Pitala si "mora li ih on prihvatiti?što bi bilo bolje?". Nema recepta. To "bolje" je jako individualno, može bit za svakog različito. Ne mora on njih prihvatiti.Zašto bi? On samo mora prihvatiti sebe.Prihvatiti svoju priču, misli, osjećaje..kao ok. Prihvatiti i voljeti sebe unatoč toj priči. Prihvatiti sebe dok ih mrzi, prihvatiti sebe dok ih ne mrzi već mu, možda, nedostaju.eto
    Posljednje uređivanje od anin : 12.11.2012. at 00:01

  5. #5

    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    19

    Početno

    Aradija draga, navikavanje na činjenicu da si usvojen je jedno, a razgovor o tome je drugo, bar s mog stajališta...dijete će se s vremenom priviknuti na činjenicu da je usvojeno, al da bi to što bezbolnije prošlo potrebno je puno iskrenog i otvorenog razloga s djetetom. Netko drugi bi možda kao i tvoja mama rekao pa kaj piliš cijelo vrijeme djetetu da je usvojeno?, al bolje da svaki put kad dijete samo potakne razgovor o tome u skladu s djetetovim godinama i riječima kojima će razumijeti mu što bolje pojasniti što znači da je ono usvojeno, da to ne znači da je bio neželjeno dijete nego da se možda njegovi mama i tata nisu mogli brinuti za njega i da su stoga odlučili dati ga na usvojenje da bi mu netko pružio što bolji život, da se razumijemo ne velim da se laže djetetu, neg da se vi kao posvojitelji probate što bolje informirati o bio roditeljim, tj, njihovim razlozima zašto su dali dijete na posvajanje, ako ikako možete dobiti bilo kakvu info od soc. radnika o bio roditeljima saznajte sve što se da jer će vam jednog dana dobro doći kada dijete bude veće pa mu više neće samo ova gore navedena priča o slabom imovinskom stanju biti dovoljna... nadalje, uvijek im govorite da su im i oni mama i tata makar nisu uz njih, al da zato sad vas imaju kao mame i tate, da djeca ne razviju odbojnost prema bio roditeljima jer pogotovo kad dođu u fazu puberteta bi mogli ih zamrziti a s tim se i zatvoriti u sebe i ništa ne ispitivati o njima i o posvojenju, a sve to držati u sebi i gomilati sve dok jednom ne puknu, što mislim da nije dobro jer bi onda većinu krivnje svalili na sebe da su oni krivi što su ih dali na posvojenje.

    Sad jurim malu nahraniti javim se kroz kojih pola sata s nastavkom.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Sveti Ivan Zelina
    Postovi
    479

    Početno

    cure hvala vam!! veliko veliko hvala
    ja još nemam pitanja za vas jel ih moja curka ne postavlja , one informacije koje je dobila od nas prihvaća i još je premala da bi ih znala analizirat..
    ali kada krene naš pravi razgovor nadam se da ćete biti tu jel ne mogu vam riječima opisat šta znaći imati vas!!

  7. #7
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj ArI MaLi prvotno napisa Vidi poruku
    cure hvala vam!! veliko veliko hvala
    ja još nemam pitanja za vas jel ih moja curka ne postavlja , one informacije koje je dobila od nas prihvaća i još je premala da bi ih znala analizirat..
    ali kada krene naš pravi razgovor nadam se da ćete biti tu jel ne mogu vam riječima opisat šta znaći imati vas!!
    Ari MaLi

  8. #8
    Aradija avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    100

    Početno

    Anin i Lucy,
    hvala vam puno

    Kod nas dete za sada mnogo prica o hraniteljima a o bioloskim roditeljima ne pita. Iako je kod nas jos malo pa pola godine kao da ne moze da preboli onaj zivot tamo. Hranitelje je video, dolazili su kod nas, cuo se sa njima a uskoro bi trebalo da idemo mi kod njih. Stoga sam i ja zabrinuta, s jedne strane on bi trebalo da se adaptira ovde i da se ne vraca toliko na stari zivot s druge strane opet ako pokrece razgovore smatram da treba da pricamo. A i to je malo neobicno sto ne pita uopste za bioloske roditelje nego razgovori van ovde naseg zivota idu uvek u pravcu hranitelja. Uskoro bi trebalo da krene u vrtic pa ce i to valjda pomoci da se bolje adaptira na ovu sredinu.

  9. #9
    Rebbeca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Zagorje zeleno
    Postovi
    871

    Početno

    Aradija, ne brini, sve će doći na svoje... I naša kći nije baš govorila o bio. roditeljima, ali je o udomiteljima, njihova kći joj je bila prijateljica tako da su se u početku često čule, bile su jedna drugoj na rođendanu prvu godinu , sada se čuju možda 2 puta godišnje. Mi nismo ništa niti branili, niti poticali, jednostavno smo prepustili da ona odredi tempo tih poziva...

  10. #10
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Moja djeca su sada u nekoj latentnoj fazi - ne pitaju ništa ni o kome iz biološke obitelji, iako znaju da mogu. Doimaju se kao da ih to trenutno ne zaokuplja. O svemu smo uvijek potpuno otvoreno razgovarali, bez ikakve suzdržanosti. Drago mi je čitati vaša iskustva i pripremati se za njihovo konačno oblikovanje stava prema vlastitoj prošlosti i porijeklu.

  11. #11
    nana74 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    43

    Početno

    Aradija, slažem se s Rebbecom, ne brini, to što pita za udomitelje je sasvim normalno. Naša djeca se uopće ne sjećaju bioloških roditelja (osim najstarije kćeri, ali i ona vrlo slabo), dok je sjećanje na udomitelje puno bliže. U početku je njihovo spominjanje bilo svakodnevno i u skoro svim prilikama. Sada, nakon 16 mjeseci s nama, spominju ih rijetko, malena (6 godina) je priznala da se uopće ne sjeća kako je bilo tamo. Također su bili jako ljubomorni kad su shvatili da udomitelji imaju "novu" djecu. I onda je to nakon nekog vremena počelo blijediti, čuju se ponekad, bili su i kod nas u posjetu.
    Ono što mi se čini da je bilo dobro kod tog posjeta je što su nas njihovi udomitelji posjetili 9 mjeseci nakon posvojenja i djeci se napokon iskristaliziralo što osjećaju prema njima, a što prema nama. Bilo im je teško, bilo je i suza, ali nakon toga im je puno lakše i manje ih spominju.

  12. #12
    Aradija avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    100

    Početno

    Rebbeca, Nano,
    hvala vam

    Bio je jedno vreme u nekoj krizi pa je poceo da pominje hranitelje skoro kao u pocetku, kad je tek stigao kod nas. To me je malo prepalo. No sad je prestao, to je bila neka prolazna faza. Mi smo se za ovih sest meseci videli jednom sa hraniteljima, dosli su na sinovljev rodjendan i culi su se nekoliko puta telefonom. Sledece nedelje bi trebalo da idemo kod njih. Pitacu dete da li zeli da ide pa kako on kaze.

  13. #13

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    bok svima.... mene bi zanimalo samo jedno pitanje..al za pocetak da vam kazem neke stvari da bi mi mogli odgovorit!
    Kada sam se rodila odmah me ostavila u domu jer je imala samo 17 godina i njeni roditelji nisu htjeli preuzeti brigu, a ni biološkog oca nisam zanimala pa je navodno bila prisiljena na to. E sad ono što mene zanima je sljedeće. Dali moja biološka potpisuje parire da me se odriće ili to rade njeni roditeljei jer je ona maloljetna??

  14. #14
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,105

    Početno

    Dobrodošla, mala zbunjena!
    Biološka majka, makar bila i maloljetna, mora potpisati da se odriče roditeljskih prava.

  15. #15

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Dobrodošla, mala zbunjena!
    Biološka majka, makar bila i maloljetna, mora potpisati da se odriče roditeljskih prava.
    a ja ipak mislila da ona nema pravo odlucit o tome jer je maloljetna. A kad su papiri jednom potpisani ona nemoze nakon svoje 18 pokrenit neku potragu o meni? ma iman milijun i jedno pitanje..

  16. #16
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,105

    Početno

    Ona ne može, ali ti, nakon što postaneš punoljetna (ako već nisi), možeš otići u CZSS (prema mjestu stanovanja majke!) koji je bio nadležan u tvom posvojenju i tražiti uvid u dosje te preko socijalnog radnika kontakt. Socijalni radnik će stupiti u vezu s biološkom majkom ukoliko joj je prebivalište poznato i pitati je želi li susret (ona može i odbiti!) te vas nakon toga povezati.
    Posljednje uređivanje od čokolada : 21.02.2013. at 20:00

  17. #17

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Ona ne može, ali ti, nakon što postaneš punoljetna (ako već nisi), možeš otići u CZSS (prema mjestu stanovanja majke!) koji je bio nadležan u tvom posvojenju i tražiti uvid u dosje te preko socijalnog radnika kontakt. Socijalni radnik će stupiti u vezu s biološkom majkom ukoliko joj je prebivalište poznato i pitati je želi li susret (ona može i odbiti!) te vas nakon toga povezati.
    aha puno hvala, jasnije mi je sada. nisam jos punoljetna dogodine cu biti al nisam jos spremna za upoznavanje, samo me zanimalo jeli ona imala zadnju rijec.

  18. #18
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    734

    Početno

    Mala zbunjena, dobro došla! Ako želiš možeš nam napisati svoja iskustva kako je odrastati u posvojenoj obitelji, nama kao parovima koji želimo posvojiti, to je dragocjena informacija kako bi što bolje pomogli djetetu koje posvajamo.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    posvojena sam sa godinu dana. U pocetku je sve bilo super, nikakvih problema ali kako su prolazile godine tako su pocela i moja pitanja. Od samog početka majka mi je govorila o tome, sve sto me zanimalo a ona je znala dala bi mi odgovor, dok se otac uvijek drzao kao da to nije njegova 'briga' , kao da ga se ne tice. Sve moje probleme je rjesavala majka. Pa je tako doslo vrijeme kad sam krenula u vrtic pa u skolu. i tu pocinju problemi. Mnogi su se izrugivali i dobacivali 'kopile, da si nesto vrijedila nebi te ostavili u smecu' i u pocetku se nisam znala nositi sa tim. Pa sam opet majci postavljala pitanja i jasno joj dala do znanja da zelim upoznati biolosku sto je moju majku povrijedilo uz izjave 'mi tebi napravili sve, sve ucinili za tebe a tebi niti malo nije stalo do nas'. Tada smo se zestoko posvadale ja sam njoj izgovorila sve i svasta. Od tog dana odnos nam je skroz 'zahladio' vise nikako nisam to spominjala, ali najvise mi je zamjerila kad sam joj rekla da netreba trazit zahvalnost od mene,i tvrdnju su me oni spasili a ja sam joj odgovorila da nije to ucinila radi mene nego sebe i svoje sebicnosti. Htjela je postat majkom a ne spasiteljem. To je moje misljenje! Pocele su stalne svađe u kuci, non stop oko gluposti...pa su poceli i moji zdravstveni problemi bez objasnjenja..u cijeloj toj prici me otac najvise nervira jer se oduvijek ponasa kada se to sve njega ne tice..stanje se pomalo stabilizira..
    ali najvazniji savjet koji bi vam ja preporucila je to da djeci nikad ne govorite kako ste vi njih spasili i da trebaju biti zahvalni i bla bllaa.. nezman vise sta da kazem, ako nekog zanima nesto neka pita,trenutn mi nepada vise nista napamet

  20. #20
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,105

    Početno

    O, kad bi bar to famozno spašavanje izašlo i izumrlo iz rječnika posvojiteljskih tema!
    Puno je tu pogrešnih riječi izrečeno, a odgovornost prvenstveno leži na roditeljima jer oni moraju znati bolje. Moraju znati kako nastupiti u osjetljivim situacijama, moraju se izdići iznad svojih strahova i povrijeđenog ega, moraju se voditi onim "Djeca prvo" i moraju naučiti razgovarati s djecom.
    Teška ti je situacija, ne znam koliko dugo to vaše zahlađenje traje, ali pokušaj biti pametnija od svojih roditelja - započnini skroz miran, otvoren razgovor s mamom (bolje je 1:1, kasnije možeš uključiti i tatu, naravno - on je vjerojatno od onih emocionalno manje inteligentnih osoba, a kojima je razgovor o osjećajima ravan samoubojstvu) i bez ikakvih tenzija pokušaj joj objasniti kako se ti sve ove godine osjećaš. Tko zna, možda te ugodno iznenadi, možda se ona ne zna izvući iz ovog ćorsokaka u kojeg ste dospjeli ne tvojom krivnjom, možda će jedva dočekati tu priliku? Zaboravi na čas optužbe i svađe... probaj započeti s "ja-porukama" i cijelo vrijeme pričati o sebi - na tebe bi takav razgovor djelovao pročišćavajuće, a možda bi iznjedrio i pokoje iznenađenje.

    Potpuno si u pravu - nema pri posvojenju spašavanja djece, postoji samo želja da se ostvari roditeljstvo, da se nekome bude mama. Možeš to nazvati i "sebičnošću", ali meni "prirodna želja" puno bolje zvuči .
    Sretno i hrabro!

  21. #21

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    a nas taj odnos traje vec 2 godine. s tim da se svasta dogadalo 3smrtna slucaja, otac u bolnici pa ja 2 puta.. Nezelim uopce razgovarat jer smatram da to nije rekla u naletu bijesa a i nema 12god pa.da govori gluposti i nezna se kontrolirat. Moze mi se sad ispricat i neznam sta rec al joj oprostit necu, ovno se sve svelo na 'obavezu'.. i stalno mi ponavlja da smo kozu uzeli bolje bi je odgojili i jos bi imali mlijeka, tad mi dode da se pokupim i odem , i kozu im ostavim ispred vrata...isto tako ni bioloskoj necu oprostiti.kako god to sad zvucalo...!
    ahaha eto moze i 'prirodna zelja' :D

  22. #22
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    544

    Početno

    Citiraj mala zbunjena prvotno napisa Vidi poruku
    Moze mi se sad ispricat i neznam sta rec al joj oprostit necu, ovno se sve svelo na 'obavezu'.. i stalno mi ponavlja da smo kozu uzeli bolje bi je odgojili i jos bi imali mlijeka, :D
    draga mala zbunjena, htjela sam samo reci svoje misljenje na ovu recenicu, jer kako te citam cini mi se da je u tebi puno gorcine i razocaranja zbog situacije, koju ti sebi prevodis da je nastala iz razloga sto si posvojena. Kao sto je vec netko rekao, takvih situacija ima i u bioloskim obiteljima, to nikakve veze nema sa posvojenjem, samo si ti osjetljivija na ovu temu pa ti se cini da se moras ljutiti i ne oprostiti nikome. I inace iscitavam u prijasnjim postovima posvojene djece da razloge nesuglasica traze upravo u posvojenju. Da bi sebi pomogla, mislim da se moras pomiriti sa time da nas ljudi ima svakakvih, i nazalost onih manje emotvine inteligencije, no i takvi ljudi postaju roditelji. U bioloskim obiteljima se dogadjaju iste takve situacije, i recenica koju ti gore opisujes sto je majka nespretno rekla u bioloskim obiteljima se izrecuje u obliku: “da te bar nisam rodila...”. Ono sto ti zelim reci iz prespektive mojih godina i iskustva udomljavanja djece je upravo to da ono sto se zapravo kod tebe dogadja je jedna normalna, svakodnevna situacija u odnosu teenagera i roditelja, bili oni bioloski ili ne. Ne opravdavam tvoju majku, jer to nije lijepa razina komunikacije, ali ona vjerovatno ne zna drugacije, te ti nemas koristi od toga se na to ljutiti i nositi bijes u sebi i reci da joj nikada neces oprostiti. Idi dalje i zivi svoja iskustva, a sa godinama ce doci i mudrost te ces mozda lakse preraditi ono sto ti trenutno izgleda kao put bez oprosta i milosti. Na to imas potpuno pravo, no tvoje nezadovoljstvo sa njihovom nesposobnosti biti roditelji kakvi bi ti zeljela da oni budu vjerujem da ima veze samo sa tvojim godinama, zato se nemoj toliko zamarati time da si posvojena. Kada to prevazidjete naci cete i nacin bolje komunikacije. Ona vjerovatno nikada nece ni biti drugacija, ni bolja, ni savrsena, ali ces nauciti da je prihvatis takvu, kao sto smo i svi mi jednom prihvatili svoje nesavrsene roditelje, a ne da je odbacis samo iz razloga jer ti nije bioloska majka. Ti se najvise brini o sebi da sebe najvise volis i da si nadjes put koji tebi odgovara.

  23. #23
    Snjeska avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    1,493

    Početno

    mala zbunjena, zao mi je zbog narušenog odnosa u obitelji, ja vjerujem da se oko toga moze i treba raditi.
    Kažeš da nisi još punoljetna, tinejdžerske godine su uvijek teške, kako za dijete tako i za roditelja.
    Razgovaraj s majkom i budi spremna oprostiti jer griješiti je ljudski, reci joj sto te smeta, više nemas sto izgubiti.
    Ponekad ljudi kažu teške riječi jer ne znaju drugačije reagirati, jednostavno se ne snađu. I u biološkim obiteljima bude teških riječi, i biološki roditelji povrijede svoju djecu. I djeca povrijede roditelje. To su tužne i ružne situacije ali se događaju.
    Ja vjerujem da te roditelji vole, a i ti njih. Pa niste uludu potrošili 15-16 godina života.

  24. #24
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Mala zbunjena

  25. #25
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,593

    Početno

    O srećo moja, žao mi je za sve to što ti se događa!
    Probaj Čokoladinu taktiku, možda upali...

  26. #26
    sonči avatar
    Datum pristupanja
    May 2010
    Postovi
    406

    Početno



  27. #27

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    e pokušat cu razgovarati sa majkom al nek se stanje jos malo smiri..zao bi mi bilo da sve glupo zavrsi jer kao sto Snjeska kaze nismo uzalud 16 godina potratile barem sto se majke tice!
    A o ukljucivanju oca u nas razgovor , stvarno nema smisla jer on svakim danom dokazuje da ga ne samo za mene nego i za sve ostale ukucane boli briga. Njegova teorija je bitno da je meni dobro i da svaki dan dobim rucak, a ostalo me ne zanima. Tako da on je za mene gotova prica, nazalost :'(

  28. #28

    Datum pristupanja
    Jan 2013
    Postovi
    5

    Početno

    Jako se teško staviti u takvu situaciju. Biti posvojeno dijete nekad nije nimalo lahko, pretpostavljam, a sve zavisi od toga kako se roditelji odnose prema tebi..

    Roditelji koji nisu spremni do kraja života voljeti posvojeno dijete kao da je njihovo rođeno ne bi se ni trebali odlučivati na nešto takvo! Dijete samo može da pati.. također, tu činjenicu od djeteta ne treba kriti, čim se s njim mogne razgovarati treba mu objasniti cjelokupnu situaciju - jer je najgora stvar da samo (preko nekoga) sazna..

  29. #29
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    544

    Početno

    Citiraj josipv prvotno napisa Vidi poruku
    Roditelji koji nisu spremni do kraja života voljeti posvojeno dijete kao da je njihovo rođeno ne bi se ni trebali odlučivati na nešto takvo! Dijete samo može da pati...
    Samo primjecujem da se od posvojitelja trazi da budu savrseni, zato sto su posvojili, dok se bioloskim roditeljima dopusta da grijese. Niti jedan roditelj nije savrsen, svi smo samo ljudi, ali treba biti svjestan da se svatko trudi ciniti ono najbolje. Takodjer bi djeca jednom kada odrastu trebala razumijeti da je svatko krojac svoje srece, i da je zivot u vlastitim rukam isto kao i ono sto ce sa njime uciniti. Ima dob do koje se moze reci: ono za sto ti se do sada dogadjalo, pa i ruzne i tuzne stvari, nisi ti nimalo kriv, dogodilo ti se, ali od sada na dalje si ti odgovoran za sebe i svoju srecu. I to je zaista tako, ne mozete u odrasloj dobi se vaditi na tuzno djetinjstvo, treba samo zasukati rukave.

  30. #30
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Citiraj alga prvotno napisa Vidi poruku
    Samo primjecujem da se od posvojitelja trazi da budu savrseni, zato sto su posvojili, dok se bioloskim roditeljima dopusta da grijese. Niti jedan roditelj nije savrsen, svi smo samo ljudi, ali treba biti svjestan da se svatko trudi ciniti ono najbolje. Takodjer bi djeca jednom kada odrastu trebala razumijeti da je svatko krojac svoje srece, i da je zivot u vlastitim rukam isto kao i ono sto ce sa njime uciniti. Ima dob do koje se moze reci: ono za sto ti se do sada dogadjalo, pa i ruzne i tuzne stvari, nisi ti nimalo kriv, dogodilo ti se, ali od sada na dalje si ti odgovoran za sebe i svoju srecu. I to je zaista tako, ne mozete u odrasloj dobi se vaditi na tuzno djetinjstvo, treba samo zasukati rukave.
    upravo ovako.

    samo što je zbilja zahtjevno očekivati od tinejđera da ovo shvate, bilo da žive u posvajateljskoj ili biološkoj obitelji. no većini nas to dođe do glave prije ili kasnije, a najviše onda kad i sami postanemo roditelji.

    tako da neke teške riječi koje ovdje čitamo ne moraju biti tako teške kako se u prvi mah čine. one su samo produkt slabosti određenih trenutaka koje manje više svi imamo. no svakako sam za to da su odrasli ti koji bi trebali biti svjesniji kako ono izgovoreno može utjecati na ionako delikatan odnos s djecom u najosjetljivijem razdoblju. samo što je to ponekad baš teško.

  31. #31
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,295

    Početno

    Citiraj Bodulica prvotno napisa Vidi poruku
    upravo ovako.

    samo što je zbilja zahtjevno očekivati od tinejđera da ovo shvate, bilo da žive u posvajateljskoj ili biološkoj obitelji. no većini nas to dođe do glave prije ili kasnije, a najviše onda kad i sami postanemo roditelji.

    tako da neke teške riječi koje ovdje čitamo ne moraju biti tako teške kako se u prvi mah čine. one su samo produkt slabosti određenih trenutaka koje manje više svi imamo. no svakako sam za to da su odrasli ti koji bi trebali biti svjesniji kako ono izgovoreno može utjecati na ionako delikatan odnos s djecom u najosjetljivijem razdoblju. samo što je to ponekad baš teško.

    X.

    Sjećam se svog odrastanja i intenzivnog maštanja o tome da bi bilo bolje da me rodila teta, a ne moja majka (s tetom imam više karakternih sličnosti), fazi u kojima sam jako zamjerala ocu sve živo, općenito sam se pitala kako je moguće da sam ja (ne mislim sada tako, ali tinejdžerske godine nose takav stav prema roditeljima) nastala od takvih roditelja. Jedva sam ih se čekala riješiti u smislu odleta iz roditeljskog gnijezda, prodisala sam punim plućima, možda i zato jer su bili prebrižni, tako da ne znam je li taj dio situacije usporediv s ovdje opisanom.

    Nikako ne opravdavam te izgovorene riječi (oko koze), ali ja sam svojima govorila svašta, a i moja majka meni komunicirala "kog sam te vraga rodila" poruke, stila mogla sam ovo i ono, i putovat itd. a ti meni tako i "šta će ti dica, samo muka s njima" (ergo - ona žali što ih je rodila) itd.

    U stvari... iz svog iskustva, teško mi je zamisliti obitelj u kojoj toga, bilo tako izrečenog, bilo mišljenog u trenucima borbe, svađe i iskušenja tinejdžerskih godina, nema.

    Nekako... to mi se čini normalno, iako uistinu posvojitelji imaju taj neki dodatni teret "truđenja" u odnosu na defaultne roditelje, gdje se lakše prelazi preko izgovorenih riječi, zato jer dječja anamneza nije opterećena napuštanjem od strane bioloških roditelja.

    Želim djevojci koja se javila da nađe svoj put i sreću i mir s roditeljima.

    Puno puta se sad na puno toga mislim "oprosti mi, pape" (ne mislim samo na tatu) - protekom godina, ostvarenjem braka, roditeljstva itd.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2013. at 22:28

  32. #32
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj alga prvotno napisa Vidi poruku
    Samo primjecujem da se od posvojitelja trazi da budu savrseni, zato sto su posvojili, dok se bioloskim roditeljima dopusta da grijese. Niti jedan roditelj nije savrsen, svi smo samo ljudi, ali treba biti svjestan da se svatko trudi ciniti ono najbolje. Takodjer bi djeca jednom kada odrastu trebala razumijeti da je svatko krojac svoje srece, i da je zivot u vlastitim rukam isto kao i ono sto ce sa njime uciniti. Ima dob do koje se moze reci: ono za sto ti se do sada dogadjalo, pa i ruzne i tuzne stvari, nisi ti nimalo kriv, dogodilo ti se, ali od sada na dalje si ti odgovoran za sebe i svoju srecu. I to je zaista tako, ne mozete u odrasloj dobi se vaditi na tuzno djetinjstvo, treba samo zasukati rukave.
    Ovo je toliko istinito da vrijedi citirati!!

  33. #33

    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    19

    Početno

    Didi, mislim da ćeš teško doć do podataka od braći, jer ako su maloljetni i ako i dobiješ podatke nećeš ih smjet kontaktirat do njihove punoljetnosti, a podatke ćeš najlakše naći ako zamoliš mamu da ti pokaže papire tj riješenje od posvojenja i da onda prema tome kreneš, ak ta opcija nije moguća, onda od centra do centra pitati, al moraš ić osobno jer podatke ne daju preko telefona ili pošte, ni prek maila. Primjetila sam u tvojim postovima neku gorčinu, prodaj ne osuđivat svoju bio majku tako dugo dok jednog dana ne odlučiš čuti njeni stranu priče, jsa sam tako dugo osjećala tu gorčinu i zamjerala joj dok ju nisam našla i nazvala telefonom i čula samo dio priče, ostatak me čeka u okršaju oči u oči, za koji neznam kad će biti jer sve nešto odgađama, odgodila sam s prošle na ovu zimu, pa sad s zime na proljeće, al sve mi se čini da ni sad neću nać nekih tjedan dana da odem za Bosnu i cijelu priču čujem od početka do kraja, isako i sam taj mali dio koji znam mi je bio dovoljan da joj više ne zamjeram nego da joj zahvalim što me dala na posvojenje i što sam došla u tako dobru obitelj.

    Jelena, nemogu sad nać post, ono di pišeš da roditeljima zamjeraš neke pogreške, čekaj dok ćeš imat svoju djecu, onda probaj zamisliti da oni tebi rade to što si ti svojim roditeljima radila/rekla nije bitno opče, al u isto vrijeme zamisli i sebe kako bi kao roditelj reagirala... ja sam to napravila sad kad imam svoju djecu i gle čuda, pa ja bi reagirala isto ko i oni u to vrijeme, a onda sam si mislila da su oni ludi da sam ja najpametnija na svijetu ( i to ne samo u pubertetu, nego i kasnije), još i dana danas mi se desi :D i onda ipak opet ispadne da su oni u pravu, al kao pravi bik ne priznam da mi nogu režu al iskreno od onda sam im prestala zamjerati te greške, jer sam shvatila da bi i ja isto reagirala jer bi mislila da je to najbolje za moje dijete u tom trenutku.

  34. #34

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Sveti Ivan Zelina
    Postovi
    479

    Početno

    alga u potpunosti se slažem sa svim što pišeš, i ne samo na situaciju male zbunjene nego i svih nas.. nekako je lakše tražiti krivca u drugima i više se trudimo mjenjati ljude oko nas nego sami sebe..

    mala zbunjena želim ti svu sreću da pronađeš put i svoju sreću u obitelji

  35. #35

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    6

    Početno

    Poznajem nekoliko obitelji koje su se odlučile na posvojenje djece. U obitelji imamo slučaj gdje je jedno dijete posvojeno, a drugo rođeno od bioloških roditelja. To su sada odrasli ljudi koji funkcioniraju kao obitelj. Bilo je problema u odrastanju kada je usvojeno dijete saznalo za posvojenje, ali problem je uklonjen razgovorom i ljubavlju. Bitno je istaknuti da se posvojenoj djeci treba reći na vrijeme, po mogućnosti prije puberteta, kako bi se naučila živjeti s tom činjenicom. Djeci je lakše kada na vrijeme saznaju i s tom činjenicom žive u ljubavi i razumijevanju.

  36. #36
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,652

    Početno

    Hvala vam sto pisete! Ja cu nesto napisati, mozda shvatim sto zelim. Ja nisam jos artikulirala svoj stav o posvojenju. Moj suprug i ja zivimo prilicno bogatim i raznolikim zivotom. Volim volonterstvo i davanje, bez ikakve potrebe za zahvalom. Ne znam mogu li nazvati sebicnoscu to sto nekad cinim nesto za nekog drugog jer mene davanje cini sretnom.
    Voljela bih imati djecu. S druge strane moj zivot je lijep i ovako. Moji su roditelji bili brizni, a ja sam im svejedno u tridesetoj pocela svasta zamjerati. Ne mislim na pubertetske sukobe, nego sustavne pogreske. Ljudski su cinili greske. Sad sam to probavila i ne zamjeram vise. Nedavno sam mami rekla da stvarno ne znam sto su joj trebali neki potezi, a ona mi je odgovorila da se njoj cesto cinilo da me gubi i da nije znala kako da se postavi. Iz moje perspektive mi to i dalje nerazumljivo. Ne znam kako sam to ispoljavala, al moguce je s obzirom da mi je neovisnost ekstremno bitna u zivotu. Sad vidim kako roditelji pisu da sad neke poteze svojih roditelja bolje razumiju. Sigurno je tome tako, ali nije samo zbog ostvarenog roditeljstva, i godine cine svoje .
    Uglavnom, ta emotivna zbrka i u bioloskim obiteljima mi se cini komplicirana. Uopce ne znam kako bih se nosila s time da su neke frustracije koje dolaze naprosto u odredjenoj dobi, da se one pripisuju posvajanju, koliko vidim obostrano. Nekako se roditeljstvo podrazumijeva kao nesto normalno, a ja kad krenem razmatrati sve parametre posvajanja, cini mi se - ajme mogu li ja to uopce. I kao sto
    mi je nekad bilo ludo na ispovjedi reci da sam cvrsto odlucila da cu se popraviti i da necu vise grijesiti, jer u biti iskreno i nisam pa je to onda odgadjalo odlaske na ispovjed, tako i ovdje iskreno nisam sigurna u sebe da ja to mogu i ovdje je neko odgadjanje u pitanju, samo ne znam cega sve.

  37. #37
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Uglavnom, ta emotivna zbrka i u bioloskim obiteljima mi se cini komplicirana. Uopce ne znam kako bih se nosila s time da su neke frustracije koje dolaze naprosto u odredjenoj dobi, da se one pripisuju posvajanju, koliko vidim obostrano. Nekako se roditeljstvo podrazumijeva kao nesto normalno, a ja kad krenem razmatrati sve parametre posvajanja, cini mi se - ajme mogu li ja to uopce.
    I ovo moram citirati - "u sridu pogođeno" je! I sama sam često razmišljala o tome koliko komplicirane emotivne zbrke ima i u biološkim obiteljima, a tek u obiteljima s posvojenom djecom!Ajme!

  38. #38
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,295

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Uglavnom, ta emotivna zbrka i u bioloskim obiteljima mi se cini komplicirana. Uopce ne znam kako bih se nosila s time da su neke frustracije koje dolaze naprosto u odredjenoj dobi, da se one pripisuju posvajanju, koliko vidim obostrano. Nekako se roditeljstvo podrazumijeva kao nesto normalno, a ja kad krenem razmatrati sve parametre posvajanja, cini mi se - ajme mogu li ja to uopce. I kao sto
    mi je nekad bilo ludo na ispovjedi reci da sam cvrsto odlucila da cu se popraviti i da necu vise grijesiti, jer u biti iskreno i nisam pa je to onda odgadjalo odlaske na ispovjed, tako i ovdje iskreno nisam sigurna u sebe da ja to mogu i ovdje je neko odgadjanje u pitanju, samo ne znam cega sve.
    U pravu si što se tiče odrastanja. Mislim da se ovdje radi jednostavno o prihvaćanju, prihvaćanju grešaka i tuđih i svojih i svođenje njih pod "normalno". Ne znam... meni kad neko kaže da ima preidealan odnos s majkom i ocem, da su im oni divni i najbolji na svijetu mislim se ???? ko tu koga, jer odnos majka-kćer je (čisto normalno) vrlo često... ima otrovnih momenata, otac-sin, kćer-otac itd. Meni se čini normalno da se to događa i u obiteljima punim ljubavi i da to spada u "bivanje čovjekom". Kad tad prihvatiš i svoje i tuđe greške... možda je odgađanje tog suočavanja i prihvata ljudske neidealne naravi u pitanju, ne znam .

    Na tečajevima za posvajanje jako se dobro obradi ovaj dio - priprema na tinejdžerske godine i na bunt posvojenika, što bi trebalo reći, što ne, iako smo svi ispod krvi isti i sve ovisi o samokontroli. Nekako... ovako ja to vidim, bez iskkustva posvajanja - računaš to kao paket, ne shvaćaš kao odbacivanje, shvaćaš da je prvenstveno teško toj osobi koja raste i formira se, da joj ti moraš pomoći, a pretpostavka je da su se prije toga odradila (koliko god mogu, neke stvari se ne odrađuju stila ticked, done) pitanja neplodnosti i raznorazna druga pitanja, a sigurno da žalac zaore jer se sasvim drugačije primi nego kad nema posvajanja, a svaki roditelj čuje od djeteta (ako ne čuje, dijete je to prošaptalo i sigurno promislilo) - volila bi da mi ti nisi mama/tata.

    Iskreno, u fazama kad sam zabrinuta za zdravlje svog djeteta, i meni padne mrak na oči... svi se mi pitamo koji put, u iscrpljenostima i slično "što nam je ovo trebalo"... uvjerena sam. Ko se ne pita - neiskren je, meni se čini, naravno da plus momenti navladavaju ta stanja. Kao i svi ovi s idelanim vezama - od partnerske, do s djecom.... Tj. ovisno o toga što smatramo idealnim... meni su idealne i ove koje uključuju i momente "mraka" - volio bi da mi ti nisi mama/tata, sve ovisi o općenitom kontekstu izrečenoga, a vjerujem da dublje zareže u posvojiteljskomk odnosu, zato jer ima taj jedan dodatni dio oko čega se treba dodatno truditi.

  39. #39
    didi_17 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    27

    Početno

    bok svima!

    vidim da se tema proširila otkad sam je otvorila i koliko sam uspjela pohvatat,javlja se i dosta posvojene djece što mi je jako drago.
    Ja prošla lude tinejdžerske godine i eto me u studentskim te se, ajmo reć, transformiram u zrelu,odraslu osobu. Još uvijek su mnoga pitanja neodgovorena,
    a smatram da sam sad dovoljno "zrela" da krenem u potragu. S jedne strane je prisutna znatiželja,a s druge strane samo želim završit to poglavlje svog života.
    Ozbiljno razmišljam o odlasku u CZSS gdje mogu dobit odgovore na neka pitanja. E sad..pitanje je odakle početi? Koji točno centar?
    Rođena sam u Zagrebu,gdje ima više službi. A negdje u glavi mi iz davnih razgovora sa mamom zvoni da je bio majka iz Samobora..
    Zbunjena sam sad..pa ako ima netko neki savjet,molila bi da podijeli sa mnom.

  40. #40

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Citiraj didi_17 prvotno napisa Vidi poruku
    bok svima!

    vidim da se tema proširila otkad sam je otvorila i koliko sam uspjela pohvatat,javlja se i dosta posvojene djece što mi je jako drago.
    Ja prošla lude tinejdžerske godine i eto me u studentskim te se, ajmo reć, transformiram u zrelu,odraslu osobu. Još uvijek su mnoga pitanja neodgovorena,
    a smatram da sam sad dovoljno "zrela" da krenem u potragu. S jedne strane je prisutna znatiželja,a s druge strane samo želim završit to poglavlje svog života.
    Ozbiljno razmišljam o odlasku u CZSS gdje mogu dobit odgovore na neka pitanja. E sad..pitanje je odakle početi? Koji točno centar?
    Rođena sam u Zagrebu,gdje ima više službi. A negdje u glavi mi iz davnih razgovora sa mamom zvoni da je bio majka iz Samobora..
    Zbunjena sam sad..pa ako ima netko neki savjet,molila bi da podijeli sa mnom.
    Podatke ti vjerojatno ima centar gdje ti je biološka mama pripadalakad te rodila, ali ne mora biti, najbolje je provjeriti u oba.

  41. #41
    didi_17 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    27

    Početno

    Citiraj didi_17 prvotno napisa Vidi poruku
    bok svima!

    vidim da se tema proširila otkad sam je otvorila i koliko sam uspjela pohvatat,javlja se i dosta posvojene djece što mi je jako drago.
    Ja prošla lude tinejdžerske godine i eto me u studentskim te se, ajmo reć, transformiram u zrelu,odraslu osobu. Još uvijek su mnoga pitanja neodgovorena,
    a smatram da sam sad dovoljno "zrela" da krenem u potragu. S jedne strane je prisutna znatiželja,a s druge strane samo želim završit to poglavlje svog života.
    Ozbiljno razmišljam o odlasku u CZSS gdje mogu dobit odgovore na neka pitanja. E sad..pitanje je odakle početi? Koji točno centar?
    Rođena sam u Zagrebu,gdje ima više službi. A negdje u glavi mi iz davnih razgovora sa mamom zvoni da je bio majka iz Samobora..
    Zbunjena sam sad..pa ako ima netko neki savjet,molila bi da podijeli sa mnom.

    HELP,anybody?!

  42. #42
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,105

    Početno

    didi, ne mozemo ti mi pomoci. Moras imati rjesenje o posvajanju, a tamo pise koji je centar realizirao postupak. U Zagrebu svaka opcina ima svoju podruznicu czss, a u Samoboru je samo jedan centar.

  43. #43

    Datum pristupanja
    Dec 2013
    Postovi
    2

    Početno

    Bok svima

    Didi jako mi se svida da si pokrenula ovakvu temu. Divno je kad citas svakakve price i pronalazis se u tome. Ta pomisao da imas to podjelit sa nekom tko te razumije jer i on to prolazi je stvarno lijepo, nemam u zivotu ljude koji su takoder posvojenji pa mi je drago da bar ovdje mogu razgovarat sa nekim takvim
    Moja prica je takva da mi je maka umrla dok sam bila jako mala, a tata se nije nikada brinuo o meni vec baka, ali jednog dana tata je odlucio da me da na posvajanje jer je baka stara i ne moze da se brine o djetetu. Ne mogu rec da mi je zao jer sad stvarno imam divne roditelje koje me voli i koji su mi od malena od kad sam posvojena (6 god) bili voljni naci biolosku rodbinu sto i jesu jer sam kao mala jako patila za bakom.
    Sada sam u kontaktu sa dosta bioloske rodbine, ali i dalje vidim da to nije obitelj kojoj je stvarno stalo do mene ( osim baki)
    Vec su tu sada u mom zivotu da se ne pokazu u losem izdanju da ne budu su me zeljeli dati. A kada je bilo pitanje tko ce se brinuti o meni svi su imali neki razlog.
    Jedina osoba sa kojom nisam u kontaknu je tata. Imam sve podatke o njemu i voljela bi ga jako posjetit kao sto bi voljela otici na mamon grob za koji mislim da je u osijeku i takoder saznati malo vise o njoj. Sada imam 20 godina i mislim da sam napokon spremna za to

    A isto bi voljela i volontirati

  44. #44

    Datum pristupanja
    Dec 2013
    Postovi
    2

    Početno


  45. #45

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    didi 17 volila bi ako mozes pisati što očekuješ, čega se bojiš, što osjećaš u vezi susreta i biološke obitelji. Moja djeca su još mala, i u vezi s njihovom eventualnom željom da upoznaju biološku obitelj me jedino strah da ne budu povrijeđeni još više, i volila bih kad bi dobili od centra što više podataka o biološkoj obitelji, da djeci mogu više toga reći pa da praznina bude manja. Pri posvajanju i razgovorima u centru imala sam osjećaj da moja pitanja o biološkoj obitelji bivaju protumačena kao da važemo i predomišljamo se pa se nisam niti usuđivala pitati puno toga, a kasnije nije bilo prilike. Pri zadnjem razgovoru sa socijalnom prije posvojenja, stojim pred policijom i idem odjaviti prebivalište sinu, rješenje je bilo pravomoćno taj dan i pitam još nešto o biološkoj obitelji a žena me pita, "a što se predomišljate oko posvajanj?". Grozan mi je bio taj osjećaj nemoći, kao neki zid. S jednim posvajanjem i centrom sam imala sreće pa sam i naknadno pitala neke stvari i nekako mi je slika popunjenija i lakše će biti mom djetetu složiti sve skupa. Kad sam posvajala imala sam par puta snove da sam negdje u javnosti gola ne svojom voljom i budila se u znoju, valjda sam se ostvarno tako osjećala u cijelom procesu pa mi je podsvijest to govorila u snu. Zato mogu zamisliti kako je tek posvojenoj djeci i koliko se oni osjećaju pod povećalom. Nekako se naše posvojene obitelji gleda ukupno pod povećalom, ja sam se navikla na to, ne znam kako će biti mojoj djeci kad budu stariji i kuzili to.

  46. #46
    didi_17 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    27

    Početno

    O susretu sa bio majkom/obitelji nisam razmišljala. Želim samo saznati te podatke koji su mi dostupni i da popunim cijelu priču.
    Nemam potrebe,a ni želje baš upoznat bio majku. Jedino što znam da imam polubraću,pa sam više znatiželjna oko tog pitanja.

  47. #47

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj didi_17 prvotno napisa Vidi poruku
    O susretu sa bio majkom/obitelji nisam razmišljala. Želim samo saznati te podatke koji su mi dostupni i da popunim cijelu priču.
    Nemam potrebe,a ni želje baš upoznat bio majku. Jedino što znam da imam polubraću,pa sam više znatiželjna oko tog pitanja.
    ee kako znas za polubracu jesu oni stariji od tebe ili?? ja informacije o bracama i sestrama nemam.. Tojest majka kaze da nezna nista o tome :-$

  48. #48
    didi_17 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    27

    Početno

    Citiraj mala zbunjena prvotno napisa Vidi poruku
    ee kako znas za polubracu jesu oni stariji od tebe ili?? ja informacije o bracama i sestrama nemam.. Tojest majka kaze da nezna nista o tome :-$
    Tak mi je nešto mama spomenula kad smo pričale o cijeloj toj temi. Al ne znam detalje,pa bi zato i htjela provjerit

  49. #49

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    u centru pri posvajanju bi trebali reći o biološkim braćama i sestrama ako postoje, ali nakon što se posvajanje zaključi a biološki roditelji su dobili još djece centar neće i nije dužan obavijestiti posvojitelje.

  50. #50

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    9

    Početno

    [QUOTE=ivanas;2356714 ali nakon što se posvajanje zaključi a biološki roditelji su dobili još djece centar neće i nije dužan obavijestiti posvojitelje.[/QUOTE]a
    Aham, e to je valjda moj slucaj!

Stranica 6 od 9 PrviPrvi ... 45678 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •