biti posvojeno dijete

[alga]

Roditelji koji nisu spremni do kraja života voljeti posvojeno dijete kao da je njihovo rođeno ne bi se ni trebali odlučivati na nešto takvo! Dijete samo može da pati...

Samo primjecujem da se od posvojitelja trazi da budu savrseni, zato sto su posvojili, dok se bioloskim roditeljima dopusta da grijese. Niti jedan roditelj nije savrsen, svi smo samo ljudi, ali treba biti svjestan da se svatko trudi ciniti ono najbolje. Takodjer bi djeca jednom kada odrastu trebala razumijeti da je svatko krojac svoje srece, i da je zivot u vlastitim rukam isto kao i ono sto ce sa njime uciniti. Ima dob do koje se moze reci: ono za sto ti se do sada dogadjalo, pa i ruzne i tuzne stvari, nisi ti nimalo kriv, dogodilo ti se, ali od sada na dalje si ti odgovoran za sebe i svoju srecu. I to je zaista tako, ne mozete u odrasloj dobi se vaditi na tuzno djetinjstvo, treba samo zasukati rukave.

[Bodulica]

Samo primjecujem da se od posvojitelja trazi da budu savrseni, zato sto su posvojili, dok se bioloskim roditeljima dopusta da grijese. Niti jedan roditelj nije savrsen, svi smo samo ljudi, ali treba biti svjestan da se svatko trudi ciniti ono najbolje. Takodjer bi djeca jednom kada odrastu trebala razumijeti da je svatko krojac svoje srece, i da je zivot u vlastitim rukam isto kao i ono sto ce sa njime uciniti. Ima dob do koje se moze reci: ono za sto ti se do sada dogadjalo, pa i ruzne i tuzne stvari, nisi ti nimalo kriv, dogodilo ti se, ali od sada na dalje si ti odgovoran za sebe i svoju srecu. I to je zaista tako, ne mozete u odrasloj dobi se vaditi na tuzno djetinjstvo, treba samo zasukati rukave.

upravo ovako.

samo što je zbilja zahtjevno očekivati od tinejđera da ovo shvate, bilo da žive u posvajateljskoj ili biološkoj obitelji. no većini nas to dođe do glave prije ili kasnije, a najviše onda kad i sami postanemo roditelji.

tako da neke teške riječi koje ovdje čitamo ne moraju biti tako teške kako se u prvi mah čine. one su samo produkt slabosti određenih trenutaka koje manje više svi imamo. no svakako sam za to da su odrasli ti koji bi trebali biti svjesniji kako ono izgovoreno može utjecati na ionako delikatan odnos s djecom u najosjetljivijem razdoblju. samo što je to ponekad baš teško.

[ina33]

upravo ovako.

samo što je zbilja zahtjevno očekivati od tinejđera da ovo shvate, bilo da žive u posvajateljskoj ili biološkoj obitelji. no većini nas to dođe do glave prije ili kasnije, a najviše onda kad i sami postanemo roditelji.

tako da neke teške riječi koje ovdje čitamo ne moraju biti tako teške kako se u prvi mah čine. one su samo produkt slabosti određenih trenutaka koje manje više svi imamo. no svakako sam za to da su odrasli ti koji bi trebali biti svjesniji kako ono izgovoreno može utjecati na ionako delikatan odnos s djecom u najosjetljivijem razdoblju. samo što je to ponekad baš teško.

X.

Sjećam se svog odrastanja i intenzivnog maštanja o tome da bi bilo bolje da me rodila teta, a ne moja majka (s tetom imam više karakternih sličnosti), fazi u kojima sam jako zamjerala ocu sve živo, općenito sam se pitala kako je moguće da sam ja (ne mislim sada tako, ali tinejdžerske godine nose takav stav prema roditeljima) nastala od takvih roditelja. Jedva sam ih se čekala riješiti u smislu odleta iz roditeljskog gnijezda, prodisala sam punim plućima, možda i zato jer su bili prebrižni, tako da ne znam je li taj dio situacije usporediv s ovdje opisanom.

Nikako ne opravdavam te izgovorene riječi (oko koze), ali ja sam svojima govorila svašta, a i moja majka meni komunicirala "kog sam te vraga rodila" poruke, stila mogla sam ovo i ono, i putovat itd. a ti meni tako i "šta će ti dica, samo muka s njima" (ergo - ona žali što ih je rodila) itd.

U stvari... iz svog iskustva, teško mi je zamisliti obitelj u kojoj toga, bilo tako izrečenog, bilo mišljenog u trenucima borbe, svađe i iskušenja tinejdžerskih godina, nema.

Nekako... to mi se čini normalno, iako uistinu posvojitelji imaju taj neki dodatni teret "truđenja" u odnosu na defaultne roditelje, gdje se lakše prelazi preko izgovorenih riječi, zato jer dječja anamneza nije opterećena napuštanjem od strane bioloških roditelja.

Želim djevojci koja se javila da nađe svoj put i sreću i mir s roditeljima.

Puno puta se sad na puno toga mislim "oprosti mi, pape" (ne mislim samo na tatu) - protekom godina, ostvarenjem braka, roditeljstva itd.

[anin]

Samo primjecujem da se od posvojitelja trazi da budu savrseni, zato sto su posvojili, dok se bioloskim roditeljima dopusta da grijese. Niti jedan roditelj nije savrsen, svi smo samo ljudi, ali treba biti svjestan da se svatko trudi ciniti ono najbolje. Takodjer bi djeca jednom kada odrastu trebala razumijeti da je svatko krojac svoje srece, i da je zivot u vlastitim rukam isto kao i ono sto ce sa njime uciniti. Ima dob do koje se moze reci: ono za sto ti se do sada dogadjalo, pa i ruzne i tuzne stvari, nisi ti nimalo kriv, dogodilo ti se, ali od sada na dalje si ti odgovoran za sebe i svoju srecu. I to je zaista tako, ne mozete u odrasloj dobi se vaditi na tuzno djetinjstvo, treba samo zasukati rukave.

Ovo je toliko istinito da vrijedi citirati!!

[lucy22]

Didi, mislim da ćeš teško doć do podataka od braći, jer ako su maloljetni i ako i dobiješ podatke nećeš ih smjet kontaktirat do njihove punoljetnosti, a podatke ćeš najlakše naći ako zamoliš mamu da ti pokaže papire tj riješenje od posvojenja i da onda prema tome kreneš, ak ta opcija nije moguća, onda od centra do centra pitati, al moraš ić osobno jer podatke ne daju preko telefona ili pošte, ni prek maila. Primjetila sam u tvojim postovima neku gorčinu, prodaj ne osuđivat svoju bio majku tako dugo dok jednog dana ne odlučiš čuti njeni stranu priče, jsa sam tako dugo osjećala tu gorčinu i zamjerala joj dok ju nisam našla i nazvala telefonom i čula samo dio priče, ostatak me čeka u okršaju oči u oči, za koji neznam kad će biti jer sve nešto odgađama, odgodila sam s prošle na ovu zimu, pa sad s zime na proljeće, al sve mi se čini da ni sad neću nać nekih tjedan dana da odem za Bosnu i cijelu priču čujem od početka do kraja, isako i sam taj mali dio koji znam mi je bio dovoljan da joj više ne zamjeram nego da joj zahvalim što me dala na posvojenje i što sam došla u tako dobru obitelj.

Jelena, nemogu sad nać post, ono di pišeš da roditeljima zamjeraš neke pogreške, čekaj dok ćeš imat svoju djecu, onda probaj zamisliti da oni tebi rade to što si ti svojim roditeljima radila/rekla nije bitno opče, al u isto vrijeme zamisli i sebe kako bi kao roditelj reagirala... ja sam to napravila sad kad imam svoju djecu i gle čuda, pa ja bi reagirala isto ko i oni u to vrijeme, a onda sam si mislila da su oni ludi da sam ja najpametnija na svijetu ( i to ne samo u pubertetu, nego i kasnije), još i dana danas mi se desi :D i onda ipak opet ispadne da su oni u pravu, al kao pravi bik ne priznam da mi nogu režu al iskreno od onda sam im prestala zamjerati te greške, jer sam shvatila da bi i ja isto reagirala jer bi mislila da je to najbolje za moje dijete u tom trenutku.