biti posvojeno dijete

[DeDada]

Sorry, pročitala sam 17 i to mi je bilo dosta da mislim da imaš toliko godina.

Samo ti piši. Svakako si u pravu da roditelji moraju znati za tvoju odluku, ako radiš iza leđa ne može dobro završiti. Ako ti trebaš saznati više o sebi i upoznati biološku obitelj, nemoj si raditi štetu štiteći osjećaje roditelja i baka. Lako je to reći, znam...

Ako ti nije ugodno pričati o tome s drugima, imaš pravo zadržati to za sebe. Nitko ne govori obiteljske stvari random osobama. Imaš normalnu obitelj, često i zaboravite kako je nastala. Ja znam zaboraviti zašto sam uopće u ovoj priči, tek kad se sjetim da moram na neki pregled

[posvojenacurica]

Sorry, pročitala sam 17 i to mi je bilo dosta da mislim da imaš toliko godina.

Samo ti piši. Svakako si u pravu da roditelji moraju znati za tvoju odluku, ako radiš iza leđa ne može dobro završiti. Ako ti trebaš saznati više o sebi i upoznati biološku obitelj, nemoj si raditi štetu štiteći osjećaje roditelja i baka. Lako je to reći, znam...

Ako ti nije ugodno pričati o tome s drugima, imaš pravo zadržati to za sebe. Nitko ne govori obiteljske stvari random osobama. Imaš normalnu obitelj, često i zaboravite kako je nastala. Ja znam zaboraviti zašto sam uopće u ovoj priči, tek kad se sjetim da moram na neki pregled

Draga DeDada. Nova sam na forumu, pa ne znam još fore kako najbolje svakome odgovoriti na komentar. :S
Nema problema.
Moram napisati događaj u obitelji...sasvim spontano smo počeli pričati o posvojenju, mama je bila bliže meni i počele smo pričati malo o tome, a tata u blizini.
Sve je bilo dobro dok nisam rekla kako jednom prilikom nisam htjela priznati-ovaj put to namjerno tako pišem- da sam posvojena. Jer me to pitala djevojčica koja me konstantno zadirkivala.
Mami je zasmetalo, a tata me podržao. Mami je čak bilo krivo jer joj to nisam prije rekla, nego tek sada.
Razgovor se nastavio okej, mama je rekla da ako ja imam neki problem, ako se osjećam loše radi te činjenice da pričam, a ja sam čekala taj trenutak i sve a sada kada je došao sam se stisla. Rekla mi je sama, ako želim upoznati bio majku sjest ćemo u auto i otići svi zajedno.
Sve mi se činilo tako ne stvarno, a ja sam samo šutila, bilo me strah priznati da bih to zaista htjela.
Ne znam što se događa sada sa mnom, ne mogu to opisati. Totalno sam zbunjena.
Ponovno smo se vratile na to da joj je krivo što joj prije nisam spomenula događaj s curicom koja me pitala dali sam posvojena.
I da joj je krivo jer sam lagala. Ona mene jednostavno nije shvatila, niti razumjela. Dok tata je.
Na to mi je mama rekla da je on to vjerojatno rekao da me ne povrijedi, a ja sam njoj onda rekla da se slažem, da je ona mene ovime povrijedila, jer ne shvaća da je ona laž, bila moja obrana.
I onda je jednostavno rekla da možda najbolje da nismo ni počele pričati o tome. -.-
A ja sam (možda bezobrazno) upitala, što? Da onda o tome pričam samo s tatom???
I eto, opet sam na početku.
Ne znam, možda se to sve tako dogodilo, jer sam se bojala....zaista mi nije jasno.

Lijep pozdrav.

[posvojenacurica]

I da, zaboravih napomenuti onaj lijepi dio bez obzira na ovo kako je završio razgovor.
Pričala sam mami i tati kako sam se čula s obiteljskim prijateljem koji želi posvojiti sa ženom dijete.
Pa smo se prisjetili lijepih trenutaka kada smo braco i ja tek došli.
Tata je pričao kako je mama bila presretna kao i on.

Vjerujem kako će to sve biti dobro...Samo ne znam kad ću uopće ponovno skupiti hrabrosti za razgovor na ovu temu. :$

[DeDada]

Bez obzira na kiks mislim da su se tvoji roditelji dobro snašli. Mame moraju biti malo osjetljivije.

Skupit ćeš hrabrost jednom kad budeš spremna. Sad ti se prepirka čini gorom nego što stvarno je. Bilo je obično neslaganje mišljenja, ali je tema osjetljivija. Posvojene osobe koje znam godinama su skupljale hrabrost za odlazak u CZSS. Dan danas mislim da nije bilo ništa od toga. I to prvenstveno zato što im je bilo teško reći roditeljima. To trga iznutra. Naravno, ne tvrdim da se svi tako osjećaju. Uglavnom vjerujem da ćeš napraviti najbolje za sebe.

[Mojca]

Draga posvojenacurica,
nisam posvojena, zbilja ne znam kako je hodati u tvojim cipelama... ali djelomično sam prošla to što ti sad prolaziš, pa ću ti ukratko ispričati svoju priču, jer jednom nogom nosim cipelu sličnu onima koje tebe trenutno žuljaju.

Moja mama se razvela od biološkog tate vrlo rano, a kad sam imala 4 godine se ponovno udala i ja sam dobila novog tatu. Biološkog tatu ne pamtim, ali sam svo vrijeme bila svjesna da postoji netko tko je zapravo moj "pravi" tata... Jako dobro pamtim da sam najboljoj prijateljici priznala (doslovno priznala) da "moj tata nije moj tata", već da imam "pravog tatu" tek kad sam bila stjerana pred zid, kad je ona sama posumnjala. Osjećala sam to kao neki "feler". Na cijepljenju sam brižno skrivala zdravstvenu iskaznicu u kojoj je u rubrici "srodstvo" pisalo pastorka na ne kći.
Iako se biološki tata povremeno spominjao, meni je uvijek bilo nelagodno kad bi ga spomenuli ili netko drugi ili ja. Imala sam osjećaj da bi spominjanjem njega mogla povrijediti tatu, koji je bio (i još uvijek je) za poželjeti. Biološkog tatu sam upoznala s 14, a nakon toga i baku, dedu, tete... Od biološkog tate nisam nikad imala nikakva očekivanja, jer nije bio praznine za popuniti, ja sam tatu imala i sve je bilo na svom mjestu... dapače, bio mi je smetalo u nekim momentima... ono, nepozvani gost kojeg nemaš kud za smjestiti.

Naš odnos se malo po malo gradio... nikad nije postao ono što je on htio... ja sam držala odmak, a on... ne znam... valjda se svim silama trudio da mi se dopadne, pa je bio neprirodan.
Nešto kasnije, kad je počeo rat sam počela planirati da ću preseliti kod biološkog tate (on živi u Sloveniji, ima veliku obitelj, a ja sam tad živjela u Splitu), čisto iz ekonomskih razloga... napravila sam to tek 1997... i mami nikad nije bilo pravo, ali tata me podržao u tome, iako je, sigurna sam, osjećao nesigurnost i nije mu bilo pravo... ali kao u uvijek, podržao me u svim mojim odlukama.
Imala sam 26 godina kad sam doselila u grad biološkog tate... ali to nije bilo sretno rješenje. Obitelj u kojoj sam ja odrasla njegovala je niz vrijednosti, koje su biološkom bile strane... jednostavno nije mario za njih. Nije htio, nije mogao... tko će znati..
I tad sam zapravo počela spoznavati da je mamin odlazak od njega bila najbolja stvar koja mi se mogla desiti. Kao da me svemir premjestio na sretnije mjesto. U gradu biološkog tate sam provela 4 mjeseca i otišla. On je, jasno, bio strašno povrijeđen mojim odlaskom... ali nakon nekog vremena sve je sjelo na svoje mjesto.
Sad vidim da mi je to vrijeme u njegovom gradu bilo potrebno da izgubim onaj osjećaj "felera" s početka. I da mi je bilo važno vidjeti tko je on, zašto nisam odrasla uz njega... Sad imam jasan osjećaj prema njemu. I konačno mi je lako komunicirati s njim. Ali mi je konačno i lakše spomenuti biološkog pred roditeljima. I pričati nešto o njemu, o njegovoj djeci. Još uvijek nije skroz bez opterećenja, ali je puuno lakše.

I... sad kad imam djevojčicu od tri i pol godine koja obožava svog dedu... ali ne zna da ima još jednog dedu.. vidjela ga je više puta, ali ne zna da joj je deda... a ja cupkam i tragam za načinom kako da joj to objasnim.. I opet se pomalo javlja onaj strah da ne povrijedim tatu, koji je najbolji deda na svijetu. I stalno se moram podsjećati da ja nisam "kriva" za to što imam dva tate. Da je moja mama bila ta koja je izabrala biološkog tatu, a ne ja.. da sam ja posljedica tog izbora. I zašto se ja sad moram nositi s njenim izborima, zašto ja sad nju pokušavam zaštititi... zašto ja sad želim pokazati lojalnost prema tati ne spominjući biološkog... i sad mi se ponekad zavrti u glavi od svega.

I... ljudski je predomisliti se, uvijek možeš reći mami da si razmišljala o njenoj ponudi da sjednete u auto i odete potražiti tvoju bio obitelj i da bi rado to učinila. Jer, ma koliko će to biti emotivno zahtjevno, na kraju će ipak donijeti neki mir kad dobiješ odgovore.

[Adopta]

Draga ˝posvojenacurica˝ i svi koji ste u sličnoj situaciji, Lijepo je vidjeti takvu otvorenost, iskrenost i hrabrost! To što ti se događa često je iskustvo posvojenih osoba i važno je tražiti i imati podršku u tom razdoblju. Ponekad ta podrška dolazi od ljudi koji su izvan tvoje obitelji. Posvojene osobe, ali i stručnjaci (psiholozi, grupe podrške) mogu biti od velike pomoći prije, za vrijeme i nakon takvog razdoblje, naročito s pitanjima o traženju bioloških roditelja. U toj se situaciji svatko od sudionika (ti, tvoji roditelji, ali i biološki roditelji ukoliko ih odlučiš tražiti) treba nositi sa svojim pitanjima, strahovima i boli – i nekada nisu spremni sagledati probleme one druge strane. Pa tako roditelji od svog straha možda ne vide što je stvarno važno u potrazi, a posvojene osobe obično ne žele povrijediti roditelje, kao što si i sama rekla. Tvoji su osjećaji važni i dobro ih je slušati i slijediti. Isto tako, dobro je pripremiti se na moguće ishode situacije i imati ljude kojima se možeš obratiti u svakom trenutku.
Ukoliko želiš razgovarati o svojim temama s još nekim, možeš nam se javiti mailom: posvojeni@adopta.hr. Postoji mogućnost i telefonskog razgovora ili razgovora uživo ako si u zagrebu, prijave u grupu podrške posvojenim osobama, kao i priključivanje FB stranici https://www.facebook.com/posvojeniadopta.
(Više o tome u posebnom postu).

Želimo ti svu sreću u odlukama i na tvom putu i uvijek ti stojimo na raspolaganju!
Adopta

[posvojenacurica]

[QUOTE=Adopta;2753554]

Poštovani,
planiram razgovarati s najboljom prijateljicom o tome za početak, da ne ostane sve na ovome virtualnom, ali trenutno sam spremna samo na ovakav oblik otvorenosti.

Da, slažem se da svatko od nas se nosi sa svojim pitanjima i patnjama i možda nismo dovoljno suosjećajni jedni prema drugima, koliko god bi to željeli biti.
Također, spremna sam na to da možda neće biti pametno pronaći bio roditelje nakon toliko godina, ali smatram da je to moje pravo i da bih ga trebala iskoristiti.

Vjerujem da ću Vam se javiti mailom. Trenutno nisam spremna na telefonski razgovor (u posljednje vrijeme izbjegavam telefonski razgovor koliko god je moguće).
Nisam iz Zagreba, ali ako budem u mogućnosti doći u Zg, vrlo rado ću se odazvati na razgovor.
Što se tiče FB stranice, također mislim da još nisam spremna priključiti se.

Hvala Vam puno.

[posvojenacurica]

[QUOTE=Mojca;2753457]

Draga Moca,
hvala ti na tvojoj otvorenosti i hrabrosti podijeliti svoju priču samnom i sa onima koji prate ovaj forum.

Da, svjesna sam... ljudski je predomisliti i mislim da ću smoći hrabrosti i reći mami i tati da se predomislila i da želim otići potražiti bio obitelj.
Također sam svjesna da će to sve biti emotivno zahtjevno za sve nas, vjerujem da ću biti mirnija kada dobijem odgovore...najviše me zanima jesu li živi i kako je izgledao njihov život nakon davanja na posvojenje mene i brace i imamo li polubraće, polusestara i slično.

Hvala ti na javljanju.

[ivanas]

I... sad kad imam djevojčicu od tri i pol godine koja obožava svog dedu... ali ne zna da ima još jednog dedu.. vidjela ga je više puta, ali ne zna da joj je deda... a ja cupkam i tragam za načinom kako da joj to objasnim.. I opet se pomalo javlja onaj strah da ne povrijedim tatu, koji je najbolji deda na svijetu. I stalno se moram podsjećati da ja nisam "kriva" za to što imam dva tate. Da je moja mama bila ta koja je izabrala biološkog tatu, a ne ja.. da sam ja posljedica tog izbora. I zašto se ja sad moram nositi s njenim izborima, zašto ja sad nju pokušavam zaštititi... zašto ja sad želim pokazati lojalnost prema tati ne spominjući biološkog... i sad mi se ponekad zavrti u glavi od svega.

I... ljudski je predomisliti se, uvijek možeš reći mami da si razmišljala o njenoj ponudi da sjednete u auto i odete potražiti tvoju bio obitelj i da bi rado to učinila. Jer, ma koliko će to biti emotivno zahtjevno, na kraju će ipak donijeti neki mir kad dobiješ odgovore.

MOJCA, imam istu situaciju, ali nikad se nisam puno mozgala, djeci kad su pitali sam objasnila da imaju tri djeda, da je djed taj i taj moj tata al da mi je i drugi djed tata zato što sam živjela s njim i što me voli i da im je i on djed, a oni i roditelje od mog očuha zovu djed i baka, a i baka od mog očuha je još živa i jako ih voli pa i nju zovu baka, a mi smo svi njeni unuci. Jedan dan je najstariji brojao koliko puno oni baka i djedova imaju, o tetkama da ne pričamo. Pa su djeca sama zaključila da su sretni jer imaju puno baka i djedova.

[ana-blizanci]

Tin sretno!!

[čokolada]

Posvojenacurica, mislim da je ovaj Adoptin prijedlog odličan jer jer će ti sugovornik biti netko tko je proživio isto ili je stručnjak za to područje.

Inače mislim da je reakcija tvoje mame bila nezrela i neprimjerena - oko takve crtice iz prošlosti napraviti "slona" koji će, zamisli, nju povrijediti! Time se skroz sebično stavlja u centar događanja, a odrasla osoba bi morala znati bolje.
Otprilike kao da bolesno dijete vodiš pedijatru pa umjesto da pustiš da ga ovaj pregleda i ordinira lijek, počneš mu se žaliti kako ti teško pada djetetova bolest pa neka prvo tebi izmjeri tlak i prepiše apaurin, a dijete se već bude i samo oporavilo.

[posvojenacurica]

[QUOTE=čokolada;2753656]

Draga,
da, slažam se prijedlozi Adopte su odlični, polako ću ih ostvarivati.

Što se tiče mišljenja o maminoj reakciji. Također se slažem, možda se boji, ali mislim da svejedno nije trebala tako reagirati.
Samo, nije to prvi puta tako, inače sam navikla na takve reakcije, upravo zato i jesam otvorenija u odnosu s tatom i privrženija njemu.
Volim mamu i poštujem ju, ali iskreno bolje se osjećam u komunikaciji s tatom.

Da, ponekad zastanem i shvatim da koliko god djelujem dječje (po izgledu, uvijek svi misle da sam mlađa), imam neko svoje shvaćanje ozbiljnije nego mama.

Svidio mi je jako primjer na kraju poruke.

[ivanas]

posvojenacurica ja sam na drugoj strani priče kao posvojitelj, ali razumijem i drugu stranu djelomično, jer sam odrastala bez biološkog tate iako sam ga viđala jednom dvaput godišnje a polusestre i rodbinu sam počela upoznavati tek s 13.

Mene jedino kao posvojitelja brine, da u trenutku kad moja djeca požele upoznati biološke roditelje ne budu povrijeđeni s njihove strane i onim što dožive i vide, ali to nije na meni, osim da budem uz njih. Zato je najvažnije da je otvorena komunikacija, i da što više informacija saznaju od nas prije tog trenutka da budu donekle spremni.
Jasna mi je ta rupa u duši i znatiželja, na tvom mjestu bih probala ponovno razgovarati s roditeljima i saznati za početak što više informacija da se možeš pripremiti. Objasni im da su ti informacije potrebne, kao kad slažemo puzzle, da upotpuniš sliku, najveći dio puzzli i tvog identiteta su vezane uz njih jer su te odgajali i prenesli ti dio svojih vrijednosti i načina života, ali dio tebe i tvog identiteta je i tvoja biološka obitelj i trebaju ti da dovršiš sliku.
Ne bi žurila s upoznavanjem biološke obitelji, dobro bi bilo otići rvo kad napuniš 18 u centar, probati saznati što više da se pripremite svi, pa tek onda ih ići viditiosim ako te to toliko iznutra muči da će ti pomoći da se smiriš bez obzira na sve.
Većinu djece koja idu na posvajanje, barem zadnjih 10-15 godina nisu biološki roditelji dali na posvajanje, tj. odrekli se roditeljstva, nego su im djeca oduzeta zbog neadekvatnih uvjeta, zanemarivanja, zlostavljanja, psihičkih bolesti, ovisnosti(alkohola, droge i sl.) i dobro bi bilo znati takve stvari prije da se ne šokiraš.

[posvojenacurica]

Draga ivanas,
daleko od toga, razumijem i ja drugu stranu Kroz svoju prošlost, nekako imam osjećaj jaki za druge, nekad i preveliki možda. :S

Također slažem se, svjesna sam da bih mogla biti povrijeđena nakon saznanja za biološke roditelje i ako ih uspijem upoznati.
Samo htjela bih vidjeti bio...roditelje, tko su, kako izgledaju, kako žive...
Da, jasno, trudim se koliko toliko imati otvorenu komunikaciju, i željela bih na miran način dobiti što više info od roditelja (posv....)

Da, nekako je rupa i znatiželja, i naravno probati ću razgovarati s roditeljima (ne želim im ništa iza leđa).
Dobiti neke informacije, i naravno oni su svjesni da su mi te info.bitne i potrebne.

Ivanas, vjerojatno ste preskočili onaj dio gdje sam napomenula da imam više od 18.godina, da sam punoljetna već malo duže vremena.

Ne bih žurila, voljela bih to na miran i normalna način sve postići, završiti taj dio priče. Ali naravno da je znatiželja velika.

Da, jasna mi je i činjenica da - većinu djece koja idu na posvajanje, barem zadnjih 10-15 godina nisu biološki roditelji dali na posvajanje, tj. odrekli se roditeljstva, nego su im djeca oduzeta zbog neadekvatnih uvjeta, zanemarivanja, zlostavljanja, psihičkih bolesti, ovisnosti(alkohola, droge i sl.) i dobro bi bilo znati takve stvari prije da se ne šokiraš. ---a svime sam upoznata

Ali, također, napomenula sam da sam posvojena ccca.17.godina.

Lijep pozdrav.

[ivanas]

Draga ivanas,
daleko od toga, razumijem i ja drugu stranu Kroz svoju prošlost, nekako imam osjećaj jaki za druge, nekad i preveliki možda. :S

Također slažem se, svjesna sam da bih mogla biti povrijeđena nakon saznanja za biološke roditelje i ako ih uspijem upoznati.
Samo htjela bih vidjeti bio...roditelje, tko su, kako izgledaju, kako žive...
Da, jasno, trudim se koliko toliko imati otvorenu komunikaciju, i željela bih na miran način dobiti što više info od roditelja (posv....)

Da, nekako je rupa i znatiželja, i naravno probati ću razgovarati s roditeljima (ne želim im ništa iza leđa).
Dobiti neke informacije, i naravno oni su svjesni da su mi te info.bitne i potrebne.

Ivanas, vjerojatno ste preskočili onaj dio gdje sam napomenula da imam više od 18.godina, da sam punoljetna već malo duže vremena.

Ne bih žurila, voljela bih to na miran i normalna način sve postići, završiti taj dio priče. Ali naravno da je znatiželja velika.

Da, jasna mi je i činjenica da - većinu djece koja idu na posvajanje, barem zadnjih 10-15 godina nisu biološki roditelji dali na posvajanje, tj. odrekli se roditeljstva, nego su im djeca oduzeta zbog neadekvatnih uvjeta, zanemarivanja, zlostavljanja, psihičkih bolesti, ovisnosti(alkohola, droge i sl.) i dobro bi bilo znati takve stvari prije da se ne šokiraš. ---a svime sam upoznata

Ali, također, napomenula sam da sam posvojena ccca.17.godina.

Lijep pozdrav.

oprosti, bilo je tu cura od 17 godina pa sam pobrkala dob.

Pošto si punoljetna, jesi li razmišljala da prvo odeš u centar i saznaš sve što možeš i pripremiš se pa onda odlučiš?
Ako moja djeca izraze želju da upoznaju biološke roditelje sigurno bi im savjetovala da saznaju sve što mogu prije da se pripreme.

Potpuno razumijem tu tvoju potrebu i znatiželju, ja bi dala sve da mogu vidjeti kako izgledaju bio roditelji a mogu zamisliti kako je djetetu.

Super je da imaš prijateljicu s kojom možeš razgovarati, ali bi super bilo kad budeš spremna, povezati se s nekim tko je isto posvojen. Osobno, iako imam divne prijatelje, o nekim stvarima vezanim uz djecu mogu otvoreno pričati samo sa svojim prijateljicama koje su isto posvojile jer neke osjećaj i probleme jedino one mogu skroz razumjeti.

Samo hrabro i što god misliš, osjećaš i želiš je u redu. Jedino se stovri problem kad potiskujemo osjećaje i ne dozovlimo sebi da ih izrazimo. Pusa

[didi_17]

Pozdrav svima, a vidim da vas se stvarno skupilo. Izuzetno mi je drago jer je to i bio moj cilj kad sam prvi puta otvorila ovu temu.

Danas, 6 godina kasnije kod mene vise manje sve isto. Jos se nisam odlucila na taj "presudni" korak i istrazit nesto o bioloskoj obitelji.
Znatizelja postoji,odredjeni strah takodjer. S jedne strane zelim to napravit, da zatvorim to poglavlje. A opet, nekako se bojim odgovora na sva pitanja koja su mi u glavi.

Tako da zasad jos nista,skupljam hrabrosti i cekam pravi trenutak. Jer realno,nemam neku preveliku potrebu za time. Barem ne zasad.

Uglavnom,drago mi je da se sve vise ljudi javlja,da tema i dalje zivi i da svatko moze naci informacije, odgovore ili podrsku.

Btw, @posvojenacurica, citam tvoje postove i totalno vidim sebe u njima..potpuno te razumijem. Pa ako zelis, javi se na pp

[Petra ADOPTA]

Pozdrav svima!
Pratim vaše priče i iskreno sam dirnuta njima. Lijepo mi je vidjeti koliko potpore pružate jedni drugima.
Zovem se Petra i radim u ADOPTI, udruzi za potporu posvajanju, na projektu posvećenom mladim posvojenim osobama (od 14 do 24 godine).
I ranije smo se javili s informacijama, a sada bih vas htjela pozvati na druženje i gledanje tematskog filma, 13.5.2015. od 18h. Možete najaviti svoj dolazak na posvojeni@adopta.hr
Nadam se da se vidimo!
P.

[dolica]

Pozdrav ženice moje!

Potaknuta svojom situacijom već danima šaram po netu i nailazim na vas. Pa da skratim, meni je gotovo 37 godina i posvojeno sam dijete. Sve ovo što čitam što muči mlade posvojene djevojke na isti način je i mene mučilo u tim godinama. U biti mislim da se taj osjećaj periodički vraća. Meni su moji roditelji dugoo dugo godina skrivali da sam posvojena, u biti skrivali su sve do onog dana dok nisu saznali da ja znam...Istovremeno sam ih osuđivala i razumjela. Nakon moje 19.te godine smo otvoreno razgovarali o tome ali nikada nisam dobila konkretne informacije, u biti, pokušavali su mi na bilo koji način umanjiti vrijednost bio majke samom tom činjenicom da me ostavila. Često puta sam dolazila u iskušenje da saznam osnovne informacije o bio majci i već u ranim 20tim godinama sam saznala za procerduru. Ali do prije 10tak dana nisam ni koraka po tome pitanju učinila. Uglavnom, da privedem kraju ovaj svoj prvi post, reći ću samo da sam poslala pismeni zahtjev za uvid u spis o posvojenju u CZZS i u iščekivanju dogovora o terminu kada mogu u isti doći po informacije! Samo se nadam da sam zaista poslala zahtjev u nadležni centar!

Puno hvala na čitanju, ovdje sam za sva pitanja ukoliko mogu nekome pomoći sa vlastitim iskustvom!

[anin]

Pozdrav ženice moje!

Potaknuta svojom situacijom već danima šaram po netu i nailazim na vas. Pa da skratim, meni je gotovo 37 godina i posvojeno sam dijete. Sve ovo što čitam što muči mlade posvojene djevojke na isti način je i mene mučilo u tim godinama. U biti mislim da se taj osjećaj periodički vraća. Meni su moji roditelji dugoo dugo godina skrivali da sam posvojena, u biti skrivali su sve do onog dana dok nisu saznali da ja znam...Istovremeno sam ih osuđivala i razumjela. Nakon moje 19.te godine smo otvoreno razgovarali o tome ali nikada nisam dobila konkretne informacije, u biti, pokušavali su mi na bilo koji način umanjiti vrijednost bio majke samom tom činjenicom da me ostavila. Često puta sam dolazila u iskušenje da saznam osnovne informacije o bio majci i već u ranim 20tim godinama sam saznala za procerduru. Ali do prije 10tak dana nisam ni koraka po tome pitanju učinila. Uglavnom, da privedem kraju ovaj svoj prvi post, reći ću samo da sam poslala pismeni zahtjev za uvid u spis o posvojenju u CZZS i u iščekivanju dogovora o terminu kada mogu u isti doći po informacije! Samo se nadam da sam zaista poslala zahtjev u nadležni centar!

Puno hvala na čitanju, ovdje sam za sva pitanja ukoliko mogu nekome pomoći sa vlastitim iskustvom!

Pozdrav dollice, dobro došla!!
Mi smo skoro vršnjakinje, hoću reći, imam osjećaj (a i vlastito iskustvo) da naši roditelji (nas koji smo prešli 35) kao roditelji starije generacije, kad se i na posvojenje gledalo drugačije, teže nose sa tom tematikom, nego ovi danas moderni posvojitelji Pa eto, probaj to razumjeti, njima onda nitko nije rekao (kao što se danas mora reći) da se o svemu tome treba i može i mora otvoreno pričat...a sad su možda i prestari da se mijenjaju..
Samo hrabro, i napravi što misliš i osjećaš da moraš, to je za svakog drugačije, al bilo kako bilo, slijedi sebe i to je to..

I ja sam primijetila to što kažeš, da se to sve periodički vraća, bez obzira na godine...
Sretno!

[lucy22]

evo i mene natrag.... vidim da se tema dosta prosirila od kad me nije bilo...
Evo ja pronasla i bio polusestru, nazalost jos se nismo vidjele, al se cujemo na fb i skype. Cijela obitelj biio tate me prihvatila ko njihovu na prvu,( bez dnk testa il iceg takvog) svi sretni sto sam ih nasla. Puno sam saznala o tati od njih, cak i da su znali da je imao ljubavnicu al nisu znali za mene. U kontaktu sam sa sestrom, njenom polusestrom, dvije sestricne i braticem. I moram rec za razliku od bio majke (koja je u startu bila sva cici-mici,moje dijete,ovo ono, na sto sam se ja prepala i otpilila ju na fini nacin da mi sad ne mora prodavat svakakve price u vezi razloga zbog kojeg me dala(jer je puno tog bila laz) i glumit mi mamu, da bolje da smo samo kao poznanice), istu stvar sam i rekla njima, al oni su za razliku od nje pokazali puno vise ljubavi i interesa za mene nego ona u ovih par god od kako ima moj br i moze mi se javit kad hoce. i ja sam rastavljena i majka, i imam potrebu znatkak su mi djeca kad su na vikendu kod tate, a kamoli da ih duze ne cujem il vidim, zivkala bi dok se ne jave, al ona ocito nema tu potrebu, pa sam se i ja tako pomirila sa tom cinjenicom da ustvari nije tolko bil problem u njenim godinama svacem necem sto je ona navela kao razloge, vec je tu bila i cinjenica da me nije ni htjela zadrzat. Sad se cujemo samo za moj rodendan (I to ak se sjeti poslat poruku, pa cak i sa 5 dana kasnjenja ko ove god) i eventualno za blagdane ak se ja njoj prva javim. Dok s druge strane, sva porodica s tatine strane me svako malo zove il pisu, pitaju me kako sam, kak je moja obitelj, kad dolazim k njima da se uzivo upoznamo i da me odvedu na najbolje cevape u Sarajevu :D tako da zbog njih nisam pozalila ni sek potrosene na potragu ni bio mame ni njih, jer bez nje nebi ni do njih dosla.
Sto se tice odnosa mojih roditelja (posvajatelja) prema svemu tomeq, uvijek su mi bili podrska i pomogli im. Nije im bilo ni lako ni svejedno, al sad im je drago da sam taj dio rijesila. Ne pitaju puno s kim se od njih cujem ni nista sl, al ako ima nekih bitnih novosti uvijek im kazem.
Nedavno sam se zaposlila i nadam se da ak bude financija ove zime il najkasnije sljedece odlazim do seke na upoznavanje, osim ak ona mene ne iznenadi pa dode u Medjimurje.

[DeDada]

Dolica, nadam se da ćeš uspješno doći do podataka o sebi!

Lucy22, baš lijepo što si se pronašla sa dijelom obitelji Šteta za bio mamu, ali šta ćeš joj. Možda se osjeća krivom. Kažeš da je tvojima bilo malo krivo, je li te to pogodilo ili ih ipak razumiješ?

[lucy22]

Dolica, nadam se da ćeš uspješno doći do podataka o sebi!

Lucy22, baš lijepo što si se pronašla sa dijelom obitelji Šteta za bio mamu, ali šta ćeš joj. Možda se osjeća krivom. Kažeš da je tvojima bilo malo krivo, je li te to pogodilo ili ih ipak razumiješ?

Mozda sam se malo krivo izrazila, s jedne stane osjetila sam njihov strah, a s druge da im je drago... razumijem ih jer ipak i ja bi se vjerojatno na njihovom mjestu tak osjecala, iako oni su mi stvarno bili od velike pomoci u trazenju... kak god im je pretpostavljam bilo tesko i kolko su se brinuli da nebudem povrijedenaipak su mi pomogli... mama zvala u centar, tata pisao dopise samnom i sl. Sad ne pricamo puno o tome tek ono ak se cujem sa nekim od obitelji velim sta je novog i tako... al srecom za sad to dobro funkcionir... cak me malo iznenadila mamina reakcija kad sam nasla seku i kad sam dobila fotku od tate... postala je znatizeljna ko i ja al odma je komentirala slicnosti i tak... tata je taj koji je petpostavljam jos u nekom grcu il strahu, pa mu necu bas previse pricat o tome al s vremenom se polako i on opusta...

[dolica]

Mozda sam se malo krivo izrazila, s jedne stane osjetila sam njihov strah, a s druge da im je drago... razumijem ih jer ipak i ja bi se vjerojatno na njihovom mjestu tak osjecala, iako oni su mi stvarno bili od velike pomoci u trazenju... kak god im je pretpostavljam bilo tesko i kolko su se brinuli da nebudem povrijedenaipak su mi pomogli... mama zvala u centar, tata pisao dopise samnom i sl. Sad ne pricamo puno o tome tek ono ak se cujem sa nekim od obitelji velim sta je novog i tako... al srecom za sad to dobro funkcionir... cak me malo iznenadila mamina reakcija kad sam nasla seku i kad sam dobila fotku od tate... postala je znatizeljna ko i ja al odma je komentirala slicnosti i tak... tata je taj koji je petpostavljam jos u nekom grcu il strahu, pa mu necu bas previse pricat o tome al s vremenom se polako i on opusta...

Ja sam sa svojim ocem ni dan danas ne razgovaram o tome...tu i tamo se ponekad nešto spomene ali po njemu se tu u biti nema o čemu razgovarat...ja sam njegova i to je to...
Sa majkom sam posljednjih godina često znala započeti razgovor ali uvijek je vješto izbjegavala odgovore na ključna pitanja...ili ih je doista zaboravila kako je znala reći...Na moju veliku tugu i žalost ona više nije među nama i mislim da bilo kakav početak razgovora sa ocem na tu temu bi bio itekako bolan za njega....
Teško je njemu shvatiti da će on uvijek biti moj tata bez obzira što želim znati nešto o svojim korjenima...

[Jelena]

Ne bih htjela zvucati kao premijer koji u Gunji prica da mu je pukla cijev u stanu, nisam po struci ni humanist, ni drustvenjak, nego cisto navodim svoje iskustvo.

Malo sam starija od vas, prosla sam 40. U tridesetima me mucilo puno stvari vezanih uz odgoj. U nekim sam stvarima jako razlicita od svoje mame i to je ponekad bio ozbiljan kamen spoticanja u nasem odnosu.

Razgovarala sam pred koju godinu s mamom, koja se profesionalno cak i bavila rubno psihologijom. Pitala sam ju za neke situacije zasto je tako reagirala i ona mi je odgovorila da nekad stvarno nije znala sto da radi. Nekako mi je to bila prekretnica u promisljanjima - zasto.

Imam osjecaj da mi je sad u cetrdesetima lakse prihvatiti neke stvari i ne osudjivati neke poteze mojih roditelja. Pretpostavljam da to ima veze s godinama. Tako vjerujem da ce i vama biti lakse prihvatiti situaciju i ne razbijati glavu tudjim krivim potezima.

Moji su roditelji stabilne osobe, radili su s mladim ljudima cijeli zivot i nisu znali nekad reagirati ispravno.

[dolica]

Hvala na dobrodošlici...

Nažalost, do spisa najvjerovatnije neću nikada doći jer sam dobila odgovor centra koji kaže da arhiva prije rata ne postoji jer je uništena u ratu
Moram se obratiti matičnom uredu u mjestu rođenja i tražiti na uvid izvod i matice ali prije posvojenja..To je sljedeći korak...
Žalosti me činjenica što ću samo doznati ime i prezime bio majke a za sve ostalo ću je morati potražiti...Nekako sama sa sobom nisam još na čisto želim li uopće bilo kakav kontakt s njom...Prije nego li sam krenula u potragu ostavila sam si prostora da o tome odlučim tek nakon što vidim šta piše u spisu..

Može li mi itko od vas reći kakve sve informacije nalaze u spisu?

@anin...možda ti znaš s obzirom da smo usvojene otprilike istih godina?

Hvala

[anin]

Hvala na dobrodošlici...

Nažalost, do spisa najvjerovatnije neću nikada doći jer sam dobila odgovor centra koji kaže da arhiva prije rata ne postoji jer je uništena u ratu
Moram se obratiti matičnom uredu u mjestu rođenja i tražiti na uvid izvod i matice ali prije posvojenja..To je sljedeći korak...
Žalosti me činjenica što ću samo doznati ime i prezime bio majke a za sve ostalo ću je morati potražiti...Nekako sama sa sobom nisam još na čisto želim li uopće bilo kakav kontakt s njom...Prije nego li sam krenula u potragu ostavila sam si prostora da o tome odlučim tek nakon što vidim šta piše u spisu..

Može li mi itko od vas reći kakve sve informacije nalaze u spisu?

@anin...možda ti znaš s obzirom da smo usvojene otprilike istih godina?

Hvala

Ja nisam nikada spis imala u rukama, ime i prezime biološke mi je rekla mama, kada je ona odlučila da treba (duga priča)..Pretpostavljam da su u spisu podaci poput imena i prezimena biološke(prezime koje je imala tad, što ne znači da je danas isto), tadašnja adresa, izjava o odricanju...i mislim da je to to... Ime biološkog oca tamo ne mora biti navedeno ako biološka majka taj podatak nije dala...

I da, želim ti reći da je u redu da si ostaviš vremena za odluku, i da je u redu bilo koja tvoja odluka...želiš li informacije, ne želiš, želiš li kontakt ili ne...na bilo koju odluku imaš pravo, čak je imaš pravo i promijenit u tijeku... Biraj ono s čim se najbolje osjećaš..

Reći ću ti samo da ja jesam uspostavila kontakt sa svojom biološkom (ako se jedan susret i par poruka kontaktom može nazvati), i da mi ona odbija reći informaciju o biološkom ocu..a ja nemam drugog načina da do te informacije dođem, osim preko nje... Eto, što reći.. Neki ljudi si daju velika prava odlučivanja, a bez da to pravo zaista i imaju.. Pripremi se na sve i svašta..

Sretno

[dolica]

Sjećam se davne 1993 kada sam se upisivala u srednju školu da sam tražila izvod iz matične knjige i tada sam dobila izvod na kojem su pisali naravno moji posvojitelji kao roditelji ali nekom greškom im se potkralo u naknadnim bilješkama podatak o mome udomljenju i spominjala se jedna gospođa kojoj sam dobro upamtila ime...Neki dan sam ugooglala to ime i prezime i pronašla isto ime i prezime na istom području gdje sam bila udomljena...Sad se bavim i mišlju da okrenem taj broj...al ujedno mi je neugodno i ujedno me strah...Kažu mi prijatelji da definitivno nemam što izgubiti...

@ anin, puno hvala na razumijevanju...

[Jelena]

dolica, budući da u tvom matičnom centru nema više spisa jer dolaziš iz ratom razorenog područja, i ja mislim da nemaš što izgubiti ako nazoveš taj broj. Ako su tvoji udomitelji još živi, i ako je to uistinu njihov broj, možda će ti znati dati još koju informaciju. Trebaš međutim biti spremna da s obzirom na tvoje godine, pitanje je koliko su ti ljudi stari i koliko se sjećaju, odnosno koliko je njihovo sjećanje selektivno i realno. Moji biološki roditelji neke stvari iz mog djetinjstva pripisuju sestri i imau neke svoje priče koje baš i ne drže vodu. Ali da sam ja udomitelj, bilo bi mi drago da vidim što je s djetetom o kojem sam neko vrijeme brinula, tako da pretpostavljam da će njihov stav biti pozitivan.

Ne znam što je tada pisalo u spisima, danas može stajati i medicinsko i psihofizičko stanje tvojih roditelja i tvoje u onom trenutku, te imaš li biološke braće i sestara. Ovisi koliko je dostupnih podataka, a vjerojatno i o temeljitosti djelatnika centra.

Uglavnom, ako planiraš, nemoj dugo odgađati, to bi mogli biti ljudi od 70-80 godina.

[Mojca]

Davno sam gledala ovaj film na temu pronalaženja biološke majke. Tad me se jako dojmio, ne znam kako bi sad reagirala na njega, pa u to ime nek' ovaj post ne bude preporuka za film, već samo info da film na tu temu postoji. Možda vam bude zanimljiv.
http://mojtv.hr/film/14950/tajne-i-lazi.aspx

[Jelena]

Lucy22, je l bi ti voljela vise o tome razgovarati? Ili ti je OK da je svakodnevica 99% ista kao i uvijek? Nekada ljudi tesko sami sebi izraze kako se osjecaju, mozda biste svi medjusobno trebali tu i tamo pokrenuti temu.

Cini mi se bitnim jasno njegovati cinjenicu da ste vas troje tim i da ste si svi medjusobno podrska i tvoji roditelji tebi, ali i ti njima. Svima je to stresno. I vama troje i bioloskim roditeljima.

[lucy22]

Lucy22, je l bi ti voljela vise o tome razgovarati? Ili ti je OK da je svakodnevica 99% ista kao i uvijek? Nekada ljudi tesko sami sebi izraze kako se osjecaju, mozda biste svi medjusobno trebali tu i tamo pokrenuti temu.

Cini mi se bitnim jasno njegovati cinjenicu da ste vas troje tim i da ste si svi medjusobno podrska i tvoji roditelji tebi, ali i ti njima. Svima je to stresno. I vama troje i bioloskim roditeljima.

Draga Jelena, prije kad sam bila dijete pa dalje sve do pocetka moje potrage za bio roditeljima vise smo pricali o tome svemu, tak da smo ubiti sve kaj je mene zanimalo i mucilo prosli vec puno puta i u potrazi su mi puno pomogli. Trenutno jedino kaj bi ja htjela je financijski ojacat i otic upoznat cijelu bio obitelj. U tome mi isto pomazu i drago im je zbog mene. Trenutno ne pricamo puno o tome, a k ih kaj zanima dal ima kaj novog pitaju me i tako...

[Farfallina]

Hvala vam sto dijelite svoja razmisljanja s nama, to nam jako puno znaci i pomaze! Sretno!
Roditelji ponekad iz vlastitog straha i nesigurnosti cine stvari koje ne bi trebali, budite uporne i pokusajte im objasniti, sigurno ce se smeksati.

[Petra ADOPTA]

Dragi naši!

Slijedeći tjedan organiziramo ADOPTinu Pričaonicu na kojoj će svoja iskustva i životne priče podijeliti mlade posvojene osobe.
Pozivamo vas da nam se pridružite u srijedu, 10.6.2015. od 18.00 - 19.30 u Kući ljudskih prava, Selska 112c.
Radi ograničenog broja mjesta, molimo potvrditi dolazak na info(at)adopta.hr!

Lijepi pozdrav do tada

[Petra ADOPTA]

Prošle srijede, 10.6.2015. održana je ADOPTina tematska Pričaonica ˝Životne priče˝ - iz iskustva mladih posvojenih osoba. I bilo je divno!
Hvala djevojkama koje su podijelile svoja iskustva, osjećaje i doživljaje! I što su svojim iskustvom pomogli drugim mladima, posvojiteljima i potencijalnim posvojiteljima da dobiju odgovore na neka od svojih pitanja i da razumiju što je i zašto važno u komunikaciji i odnosima u obitelji i izvan nje.
Osim lijepog sjećanja, s te pričaonice nosimo i nova poznanstva!
Pa smo tako odlučili ostati u kontaktu i pokrenuti malu zatvorenu grupu (fb poruke) kojoj se mogu pridružiti i druge mlade posvojene osobe.
Svi zainteresirani mogu se javiti porukom na fb stranicu POSVOJENI ADOPTA!
Veliki pozdrav

[November]

Veliki pozdrav svima!

I ja sam posvojeno dijete, kod mene je situacija prije par godina (imam 25), bila nešto drukčije, naime druga strana je zatražila pronalazak mene (što se ne smije ali su se očito neke veze povukle). Ja sam samo trebala reći DA ili NE.

Pošto su moji stavovi, želje i osjećaji o tome odmalena jednaki, i jako, bilo je NE bez razmišljanja.

[Jelena]

Veliki pozdrav svima!

I ja sam posvojeno dijete, kod mene je situacija prije par godina (imam 25), bila nešto drukčije, naime druga strana je zatražila pronalazak mene (što se ne smije ali su se očito neke veze povukle). Ja sam samo trebala reći DA ili NE.

Pošto su moji stavovi, želje i osjećaji o tome odmalena jednaki, i jako, bilo je NE bez razmišljanja.

Hvala što si podijelila svoje iskustvo. Nisam u tvojim cipelama, ali mi se čini da bih isto odlučila. Tj. razmislila bih što mi to može donijeti - čini mi se da mi se svakodnevica ne bi od toga popravila, nego zakomplicirala.
Ali nisam sigurna što da mislim o upoznavanju posvojene braće i sestara. Tu mislim da bih ih željela upoznati (mislim da to stručnjaci potiču). Što ti misliš?

[November]

U mojoj situaciji biološka majka je rodila još jedno dijete, nakon mene, nakon dosta godina, koje sada živi s njom. Ja ni to dijete nemam potrebu upoznati, ali mi je u redu što znam za njega, jer jednog dana, ako će ikada nedajbože zatrebati kakvu pomoć, bit ću tu i pomoći koliko ću moći.

Ali neko upoznavanje, druženje, odnos..Nemam nikakvu potrebu i ne bih željela nikako pojaviti se u životu tog djeteta i onda shvatiti da ne osjećam ništa i da mi to postane mučno i naporno. Ne bi bilo fer. Ovako svatko živi svoj život.

Iskreno, ne znam što bih mislila i rekla, ja sam po tom pitanju dosta oštra i imam vrlo jasne stavove - obitelj je za mene svetinja, a ljudi za koje me veže samo krv nisu moja obitelj. Ponavljam, to je samo moj stav! Naravno da će svatko napraviti kako misli i osjeća da treba

[Lili75]

Imam prijateljicu posvojenu s 2.5 god i dijeli tvoje stavove November. Zna da ima polubrata negdje u Italiji ali nema nikakvu zelju upoznati ga.

[jelena.O]

Ali koliko je bilo ljubavi čak i brakova takve djece, ma

[Jelena]

Ali koliko je bilo ljubavi čak i brakova takve djece, ma

Koliko?
To se meni danas čini manje vjerojatnim nego kod "biološke" polubraće u manjim sredinama.
Moram priznati da mi to zvuči jako sapunjarski, senzacionalistički i zapravo štetno.

[Jelena]

Jedino ako misliš na "1826." kada je mobilnost bila minimalna, a posvajanja neregulirana.

[tin88]

LP svima.

Tema je malo starija, ali nadam se da još ima sudionika. Pročitao sam topic od početka do kraja. Ja sam također posvojeno dijete, danas imam 29 godina i svoje dijete na putu.

Od svoje 3. ili 4. godine znam da sam posvojen. Nažalost u tadašnje ratno vrijeme, manje mjesto u kojem smo živjeli itd., recimo da sam prvo saznao za to od druge malo starije djece na ulici. Naravno odmah sam mami došao sa pitanjima, itd. Uglavnom, sve mi je to dosta u magli, ali se sjećam glavnih događaja. Mama mi je tada sve ispričala, naravno dijete ko dijete sve sam to površno razumio, ali mama je i godinama kasnije nastavila o tome razgovarati sa mnom i rekla mi je većinu toga što je znala, odakle sam odnosno iz kojeg mjesta je biološka majka, njeno djevojačko prezime, da se kasnije navodno udala i dobila još djece itd. Dosta toga se još ima za ispričati o mojoj obitelji, međutim smatram da sam u odnosu na sve okolnosti postao normalan odrastao čovjek.

Naravno, ono što me godinama muči i zašto sam se i odlučio ovdje javiti i pročitati topic su moji biološki roditelji. Prije dosta godina, imao sam možda 21 ili 22 godine dok se još nisam dovoljno informirao jednostavno sam otišao u dom u Nazorovoj s pitanjima. Tamo sam obavio razgovor sa psihologicom ili soc radnicom, iskreno ne sjećam se više koja me dalje uputila. Odnosno na ovo što svi spominjete CZSS. I prije toga kao što sam rekao sam otprilike znao odakle sam, međutim nakon tog saznanja nikad nisam napravio idući korak. Pošto me to zadnjih mjeseci sve više muči spremam se na taj korak da odem u centar i pokušam saznati detaljnije o svojim biološkim roditeljima. Ne znam zašto baš sada i slično, ali moja pitanja također traju već dugo, kao što su neki navodili od puberteta. Kao što su neki navodili, dođeš negdje pa te pitaju za nasljedne bolesti i slično, pa kažeš ništa jer ne znaš što bi odgovorio i slično. Iskreno ne znam što očekujem, da li očekujem neko upoznavanje ili ne, ne znam još, problem je što mjesto odakle potječem nije daleko od sadašnjeg mjesta stanovanja i uvijek se pitam da li možda prolazim pored tih ljudi nekad, kraj polubraće, polusestara i slično. Pretpostavljam da oni ne znaju za mene, ne bih želio nikome stvoriti probleme, ali opet mislim da zaslužujem znati istinu. Na kraju, znam tko su mi mama i tata i to se nikad neće promijeniti, ovo mi treba da zaokružim nekakvu cijelinu o sebi, barem ja to tako gledam.

[mimi81]

Dobro došao Tin! CZSS ima vjerovatno većinu podataka pa kad osjetiš da si spreman ćeš otići Jesi razgovarao o tome sa svojim posvojiteljima?

[Lili75]

misliš je li razgovarao o tome sa svojom mamom i tatom?

[November]

Ja ti mogu reći, pošto sam i sama posvojeno dijete (sad već žena jel), da dobro razmisliš još jednom o svemu i o svemu popričaš sa svojom ženom i svojim roditeljima i da onda doneseš konačnu odluku.

Jer, nažalost, statistika je takva da se većina (ne želim napisati svi), nakon što se upuste u to što ti planiraš, razočaraju.

[tin88]

2mimi: Nisam razgovarao s roditeljima, odnosno ne sad kad sam poduzeo korake neke vec, samo prije kad su mi rekli da me podrzavaju ako se jednog dana odlucim na to.

2november: Postujem tvoje misljenje, zanimljivo je da se nekad bio tvog razmisljanja. Iskreno tad mi to nije padalo napamet i kad mi je mama ko malome jos rekla ako se odlucim na to da ce me podrzat tvrdio sam nema sanse, s godinama se ocito nesto promijenilo. Iskreno, mislim da se ne mogu razocarati jer nista ne ocekujem. Prema tim ljudima naravno nista ne osjecam niti me ista veze, imam sve dosad u zivotu i s tim sam zadovoljan. Ono sto me najvise mozda smeta je sto ne znam porijeklo i takve neke stvari, mislim nije da je bitno odakle je tko, ali ono nekad mi bude tesko jer znam odakle potjecu svi oko mene, a ja ne znam odakle sam, odnosno problem je sto znam otprilike mjesto, pa me to valjda zato i kopka. Zena me podrzava u potrazi.

Uglavnom, bio sam u czss-u i imam dogovoren termin za razgovor i uvid u podatke koje imaju, pa cu onda vidjeti sto cu saznati i sto dalje.

[Jelena]

tin88, sretno!

[tin88]

Pozz, bio sam na razgovoru u CZSS-u. Nisam ništa posebno novo saznao osim datuma rođenja biološke majke, ime i prezime samo ionako znao, te da biološki otac nije naveden. Ostali papiri su o meni i mojim roditeljima. Od prije sam znao da je biološka majka u doba mog rođenja bila dosta mlada u što sam se danas uvjerio (mama mi je tako rekla da su joj rekli u CZSS u to vrijeme). Razgovarao sam sa soc. radnicom o nekim općenitim stvarima, odnosno kako mi je život tekao i slično, kako, zašto i sve ostalo što moraju pitati, upoznali su me sa zakonskim okvirom cijelog tog postupka i slično. Uglavnom dogovorili smo da će oni pokušati kontaktirati biološku majku i dogovoriti susret u prostorima CZSS-a makar postoji i mogućnost da mi samo daju njen kontakt, ali sam rekao da bi radije susret u CZSS, pa ćemo vidjeti što će od toga biti. Ona to smije odbiti naravno. Također kasnije mene nitko ne može spriječiti da na temelju podataka koje imam pokrenem privatnu potragu, makar nisam baš fan takve ideje.
P.S. Kad pišem mama i tata, to su osobe koje su me posvojile i oni su za mene mama i tata, tako da nema nedoumica dalje o kome pričam.

[zutaminuta]

Tin, ako te zanimaju podaci sa zdravstvene strane, obiteljska anamneza, i sl., danas ima vrlo povoljnih genetskih sekvenciranja koja ti mogu reći otprilike onako što te zahvaća. Čisto da znaš na čemu si. Npr.

[tin88]

Tin, ako te zanimaju podaci sa zdravstvene strane, obiteljska anamneza, i sl., danas ima vrlo povoljnih genetskih sekvenciranja koja ti mogu reći otprilike onako što te zahvaća. Čisto da znaš na čemu si. Npr.

Zanimaju, ali nije to osnovni razlog zašto sam krenuo u ovo. Najviše je riječ o znatiželji prema biološkim roditeljima. Zaboravio sam napomenuti da sam uvidom u podatke u svom posvojenju vidio da je biološka majka bila iz istog mjesta gdje smo i mi živjeli dok sam bio mlađi, a vodilo se pod CZSS-om u mjestu pored jer je to bila općina pa sam ja automatski povezao da su bili iz istog tog mjesta, a u biti su bili iz istog mjesta gdje sam i živio neko vrijeme do preseljenja u sadašnje mjesto stanovanja.

Baš osjetljiva situacija. Mislim da si dobro odlučio za susret u CZSS. Želim ti puno snage.
Meni (kao posvojiteljici) dođe ideja da zavirim "u dvorište" biološke majke, a onda si pomislim što ću s tom informacijom u životu. Naše dijete još ne razumije što znači posvojenje, iako spomenemo svako toliko.

Iskreno ne vidim razlog za to i mislim da nemaš razloga za ikakvu brigu. Za tvoje dijete ćeš mu ti uvijek biti mama i tu svaka priča završava. Možda ćeš se morat jednog dana pomiriti s time da će željeti nešto saznati o sebi kao ja, možda i nećeš, makar iskreno vjerujem da svakom posvojenom djetetu u neko doba dođu pitanja koja su i mene mučila. To ne znači da će tebe manje voljeti ili nešto drugo, ja sam svaki dan zahvalan na svojim roditeljima i zapravo sam sretan što su me posvojili jer mi je sigurno život bio bolji nego što bi bio sa biološkim roditeljima.

Tin super da si krenuo, sretno!
Zutaminuta hvala ti na ovoj info, baš je korisna jer voljela bih znati povijest kad me pedijatri pitaju za našu curicu.
Jelena i ja isto s vremena na vrijeme istražujem biološke roditelje ... i mislim si što reći Zvjezdici kad predloži npr. da idemo posjetiti biološke roditelje... Za sad zna da ja imam bolestan trbuh i da je nisam mogla roditi (često zna reći Mama a zašto ti doktor ne da kremu da namažeš i ozdraviš micekica). Zna i da postoje drugi mama i tata koji su ju rodili i to je za sad sve.

Kao i Jeleni, ne opterećuj se time, ona će to morati sama ako će željeti i to je najbolje, samo joj budi podrška, mama je ona osoba koja te hranila, mijenjala pelene, brinula o tebi, školovala te, vodila doktoru, njegovala i tako 20-30 godina, a ne ona koje te jednom rodila i napustila iz xy razloga, tako da ćeš uvijek biti mama za nju.