Drage moje, evo mene nakon dužeg vremena, sad nadoknađujem propuštene postove, naime rodila sam i drugu bebicu pa mi je doma gužva(snađi se druže)... Još se nisam našla sa svojom bio-mamom, poslala mi je poruku za rođendan i od tad se nismo čule, još ju nisam išla upoznati face to face, al sad više nisam ni sigurna da bi baš htjela... Sve važne informacije koje su me zanimale sam uspijela preko telefona izvući i tak da je za sad na stand by opciji, ako se javi odgovorim na sms i to je to...i to iz razloga koji netko gore navodi, mislim da mala cura al nisam sigurna,da sad ne tražim, ne osjećam ništa prema njoj... ok ne krivim ju da me dala na posvajanje, nakon kaj sam čula kak živi i kakve su okolnosti bile u ono vrijeme u njenom životu ne krivim ju al ni nemam želje da se nekako bolje povežemo u smislu mama-kćer. Moji roditelji(posvojitelji) isto ništa ne pitaju u vezi nje, jedino što je mama pitala dal mi je čestitala rođendan i kad sam rekla da je mami su suze navrle na oči, sad neznam dal je to bilo zbog toga jer se stavila u njenu kožu ili nekaj drugo je bilo, nisam pitala. Naime saznala sam da nemam braće, ona je bila mlada kad me rodila, po njenoj priči tata ju je vukao za nos i lagao, kao neka zabranjena ljubav il nešt slično, neznam detalje nisam uspjela preko telefona saznat sve, sad ima dečka i planira se ženiti al tek kad taj tip prihvati mene kao njenu kćer na kaj sam ja odma odbrusila da nek na mene ne računa u svojoj obitelji(ne u tom stilu, na puno pristojniji i suptilniji način), zna da imam obitelj i da imam 2 djece, rekla je da su joj unuci, na kaj sam ja opet urgirala da nije tak..sad kad razmišljam o tome kak sam ju otpilila nije ni čudo da se žena javila samo da mi rođendan čestita, al kad jednostavno nebi htela da si na leđa nakopam probleme (vezane uz nju), u smislu da mi se pojavi na vratima i da mi sad nakon tolko godina ide izigravati mamu ili nedaj Bože baku mojoj djeci. Jednostavno neznam kak bi se morala prema njoj odnositi pošto nemam nikakve osjećaje prema njoj, ni kao mami ni kao da ju hoću upoznati u pravom smislu riječi.

Molim vas recite što mislite o ovoj poruci i dal nisam bila preoštra prema njoj: Gledajte, ja bih željela da ondam na početku razjasnimo neke stvari, da poslije nebi bilo izenađenja kako s moje tako i s vaše strane. Ja sam vas potražila iz razloga što me zanima prošlost, ali mi zakonski nismo ni ku kakvom rodu, zahvalna sam vam što ste me rodili i dali na posvajanje, a i nemam neku namjeru uplitati vam se u život, tako da mislim da bi se trebali bez obzira na mene udati ako vam je to u planu i ako se slažete s tom osobom s kojom živite. Ne bih vas željela povrijediti , al nakon što se upoznamo i porazgovaramo ne bih htjela da se previše vežete, nego da se samo povremeno jedna drugoj javimo da smo dobro i to je to, nadam se da ćete me razumjeti.

To sam ja njoj napisala u jednom sms-u molim vas za mišljenje, dal sam bila preoštra i da vama to napiše dijete koje ste dali na posvajanje da li bi ipak probali češće stupiti s njom u kontakt ili bi kao i moja mama samo poslali poruku za rođendan? Mislim dal bi se trudili saznati čim više o svom djetetu... hvala vam na odgovoru..

E da i dajte please savjet da se ja njoj probam prva javiti sms-om pa da vidim dal će odgovoriti ili da čekam da se ona dalje prva javi? Mislim ja da sam na njenom mjestu ja bi ipak tu i tam poslala poruku da vidim dal je sve uredu, a ona ništa!!!!!! Neznam ni kaj bi morala očekivati od nje nakon kaj sam joj onakvu poruku napisala, al ja sa sam na njenom mjestu mene ni ta poruka nebi zaustavila.

Probudili se klinci i moram gibat, javim se uskoro...