biti posvojeno dijete

[heido]

Ne smatram da je udaljavanje od teme ako vam ovdje odgovorim na post...a ne na mail...jer, moj odgovor je direktno povezan za "stanje""biti posvojeno dijete" što je i tema...a mod...neka briše sve ovo ako nisam u pravu...
I ja smatram da je ovo jako važna tema za svako usvojeno dijete, a pogotovo za roditelje takve djece...zato sam i pisala ovdje (i pisat ću), možda nekom bude od koristi.

Ipak, ne bih sudjelovala u nikakvim javnim emisijama, svojim likom, imenom i prezimenom..Ne zato što svoje podrijetlo skrivam, ne zato što se toga sramim...već zbog mojih roditelja koji su već jako stari (preko 70)i bolesni, i koji nikad nisu kvalitetno "preradili" temu o kojoj ovdje govorimo..Kad bi me oni vidjeli u nekoj emisiji kako govorim o svemu tome, to bi uništilo i ovaj neki odnos koji sada imamo, a vjerujem da bi jako loše djelovalo na njihovo psihičko, a samim time i cjelokupno zdravstveno stanje..Žao mi je

No drago mi je što ovu temu čitaju brojne mame posvojene djece i nadam se da će ih čitati sve više...iskreno vjerujem da je za moje roditelje kasno da se promijene u vezi svega toga, da promijene svoj stav, ali za roditelje s malom djecom još nije..

Ja sam tek nedavno stupila u kontakt s nekim članovima biološke obitelji ( ne radi se čak o majci), moja majka to jako loše podnosi...Tata ne podnosi nikako, on o tome, kao i nikad do sad - ne priča.Mama je čak sama sebi donekle pojasnila svoje stanje ("mislila sam da sam s tim u redu, ali nisam"), no to što si ona svoje emocije zna objasnit, nimalo ne umanjuje intenzitet tih negativnih emocija koje osjeća..Ona je povrijeđena, osjeća se izdanom, neprihvaćenom..U svemu tome nije u pravu, ona doslovno sad sama sebe maltretira...i tužna je...

Ja...se borim...nije mi lako...svaki put kad me pogleda na tren (nekad i duuuuži tren) pomislim kako sam nezahvalna i kako je ona sad "zbog mene" tužna...a onda shvatim da:
- ona sve to sama sebi čini i ja joj ne mogu pomoći
- rekla sam joj sve što sam mislila da trebam
-ništa ne radim krivo i nisam kriva za išta
-imam pravo razgovarat s kom hoću
-naš odnos nema veze sa usvojenjem, on se gradio godinama i takav je kakav je, za to smo odgovorne obje, a roditelji i više jer oni su ti koji odgajaju, dakle grade odnos s djecom na nekim primjerima
-što se usvajanja tiče, težište je na meni, a ne na njoj, jer ja sam dijete a ona roditelj
- nisam kriva za svoje želje i osjećaje itditditditditd


I tako, što je tu je, bit će bolje..

Mame, samo volite tu svoju djecu nesebično...i radite na sebi, svom osjećaju sigurnosti u sebe, pročišćavajte emocije..pozzz

Odgovorit ću na ovaj post i unaprijed molim da nitko ovaj odgovor ne shvati kao kritiku. Znam da su ovo teške teme, ali s obzirom da je forum javan, htjela bih kao usputni čitatelj izraziti svoje mišljenje.
Razumijem roditelje iz gore navedenog posta, pogotovo majku, razumijem njenu povrijeđenost... neki roditelji mogu reagirati prividno neutralno, ali s obzirom da se posvojenje dotiče cjeline obitelji mislim da niti jednom roditelju nije doista svejedno te da se na ovaj ili onaj način osjeća povrijeđeno. Ne bih htjela zvučati bezobrazno, ali mislim da se autorica ovog posta odnosi pomalo sebično i stavlja težište najprije na sebe - citiram "što se usvajanja tiče, težište je na meni, a ne na njoj, jer ja sam dijete"... ja se s ovom rečenicom nikako ne slažem i mislim da nitko ništa ne dobiva od toga da sebe pravi žrtvom. Posvojeno dijete NIJE žrtva i ne bi smjelo težište biti na njemu, jer obitelj uključuje sve članove.. dakle nije lako ni biti roditelj posvojene djece u Hrvatskoj, itd., a nekako mi se čini da se osjećaji roditelja stavljaju u drugi plan. Reći "nisam kriva za svoje osjećaje" je legitimno, osjećajima se doista ne može upravljati, ali se može upravljati postupcima, jer kao što roditelji djece imaju odgovornost prema toj djeci, tako i djeca jednog dana (kad odrastu) imaju odgovornost prema roditeljima. Reći "imam pravo razgovarati s kim hoću", "ona sve to sama sebi čini" jest po meni lišavanje odgovornosti za učinke vlastitih postupaka. Biološki roditelji posvojene djece su se vlastite moralne i svake druge odgovornosti prema tom djetetu odrekli i to je ono što bih istaknula kao najvažnije...

Ja sam dijete bioloških roditelja, no dobro znam kako je to kada se biološki roditelj odrekne odgovornosti - moralne, financijske, emocionalne i svake druge - prema svom djetetu. Zbog toga jako cijenim svaku osobu - bez obzira da li ima "biološko" ili "posvojeno" dijete - koja prihvati odgovornost roditeljstva i doista djeci bude suputnik kroz život. Što uopće znači "posvojeno" dijete ili "biološki" roditelj? Svako živo biće u svakom trenutku ima mogućnost svjesnog izbora - po toj mogućnosti tzv. "biološki" i "nebiološki" roditelji nimalo se ne razlikuju. Osim što su se prvi odrekli te odgovornosti, a drugi su je prihvatili. To nema veze s nikakvim atributima "posvojenog", "biološkog" i sl. Zar je onda čudno što se jedna osoba, koja je prihvatila odgovornost, osjeća povrijeđeno? Inzistirati na ljudima koji su se odrekli odgovornosti podizanja djeteta na uštrb osjećaja vlastitih roditelja po meni je sebično. Roditelji jesu odgovorni dok odgajaju, ali kako dijete raste i njegove odgovornosti se povećavaju. S druge strane, koje su konkretno odgovornosti "bioloških" roditelja u ovoj priči? Nikakve - jer su sami tako odabrali.

Nadam se da nisam zvučala preoštro. Znam da su ovo teške teme i ne želim ikoga povrijediti, iz vlastitog iskustva znam kako je biti napušteno dijete (nisu samo posvojena djeca napuštena), ali mogu se jako dobro uživjeti i u ulogu roditelja koji je odlučio ne napustiti vlastito dijete i ostati uz njega. I da, mislim da osjećaji tog roditelja koji je pokazao moralnu veličinu "više" vrijede od osjećaja ovog drugog roditelja. Još jednom bih voljela ponoviti: nisu samo posvojena djeca napuštena - ima i nas koji smo neformalno napušteni bez ikakve mogućnosti da nas netko "usvoji"... a možda smo baš to puno puta poželjeli... samo bih voljela osvijetlili ovaj problem i s tog kuta kako bi se ti neki ustaljeni termini "posvojitelj", "posvojeno dijete" malo odmakli od ustaljenih definicija.