biti posvojeno dijete

[didi_17]

Velik pozdrav svima!

Sjećam se kad sam prije par mjeseci u google utipkala pojam posvajanja.
Tako sam došla i do ovog foruma..

Vidim da sam ovdje najmlađa i drugačija članica.
Svi ste roditelji posvojene djece, ili to tek namjeravate postati,što je za svaku pohvalu,zaista.

A ja sam posvojeno dijete..već 17 godina..
Iz svih ovih tema sam dosta toga naučila,lakše shvatila neke stavri oko cijelog procesa. Neke stavri su me i malo začudile...

Npr.,ja se ne sjećam da sam ikad postavljala ikakva pitanja o posvojenju i biološkim roditeljima. Saznala sam to sa 6 god i sve sam shvatila kolko sam mogla u tim godinama. Dalje nisam nikakva pitanja postavljala,jednostavno mi nije to bilo važno,jer sam imala mamu i tatu koji su me voljeli i to mi je jedino bilo važno.
Ali,pitanja su se počela javljati prije 2,3 godine ulaskom u pubertet.
Nisam sa roditeljima raspravljala o tome,ne znam..bilo mi je teško,čudno..
Znala sam noćima razbijati misli svakakvim pitanjima..razmišljala o mogućim razlozima zbog kojih su me bio roditelji napustili..
ali uvijek bih došla do istog zaključka: znam tko sam,imam puno ljudi oko sebe koji me vole i koji mi puno znače..i oni su moj svijet kojem u potpunosti pripadam..

Jednog dana morat ću i porazgovarati s roditeljima kao i naći svoje biološke korijene,samo da riješim i to poglavlje u svom životu..

Moja je priča duga..al htjela bi da na ovome forumu razvijemo i drugi oblik suradnje..posvojena djeca-roditelji posvajatelji..
mislim da bi nam razmjena iskustava mogla pomoći

Nadam se da će to biti uspješna suradnja

[aleksandra70vanja]

nemam osobnih iskustava s posvojenjem, samo ti hoću poželjeti dobrodošlicu na forum
i prekrasno da imaš roditelje koji te vole i koje ti voliš

[sorciere]

pozdrav didi

[čokolada]

Didi, jako sam sretna što si se registrirala i javila! :D
Padaju mi na pamet razna pitanja za tebe, ne znam koliko su preintimna - slobodno me zanemari ako jesu.
Moja je cura još mala (5 g, posvojena je s 14 mj. i oduvijek zna činjenice) i uvijek se pitam da li ću jednom znati prepoznati njene "tajne" nedoumice (one koje možda u svojim besanim noćima neće znati/htjeti/moći podijeliti s nama), nedoumice oko porijekla ili razloga napuštanja od strane bioloških roditelja.
Zbog čega ih ti ne podijeliš sa svojim roditeljima? Možeš li otvoreno razgovarati s njima, tj. da li ste te teme godinama nadograđivali ili ste se samo zaustavili na općim informacijama? Sad čitam ponovo tvoj post i ne zna jesam li dobro shvatila da nakon te 6. godine nikad više niste pričali o posvojenju?

Ja sam "biološko" dijete, ali se sjećam da tijekom puberteta s roditeljima UOPĆE nisam ni o čemu MENI bitnom razgovarala, a kamoli o svojim skrivenim temama. Meni bilo neugodno početi, a oni nikad nisu pitali ili poticali - nekako se podrazumijevalo da se priča samo o školi i velebnim svekolikim uspjesima . Ne bih nikako da ta greška stigne i na moje "koljeno".

[didi_17]

a pričali smo kasnje još..al u zadnje vrijem kad sam ja sve to počela shvaćat baš i ne..ne znam zašto..očito nam je svima prebolna ta tema..al sad "pripremam teren" za daljnje,ozbiljnije razgovore..

slobodno pitaj što želiš,ak budem mogla,rado ću pomoći
=)

[Rebbeca]

Didi 17 dobrodošla :D Mislim da će nam biti jako korisno što si se javila, da sagledamo malo i drugu stranu. Sada žurim pa nemam vremena za pitanja, ali bit će ih... Velika

[Zdenka2]

didi_17, baš mi je drago što si se javila, tvoja razmišljanja sa strane posvojenog djeteta, već dovoljno velikog da bi moglo mnogo toga objasniti nama posvojitelja, svima su nama zanimljiva. Ne bih te htjela zaskočiti pitanjima - zanima me otprilike isto što i čokoladu. Moje dvoje posvojene djece imaju 8 i 7 godina - pričamo o svemu, praktički od samog početka i ne mogu si zamisliti da bi neka tema za nas bila zatvorena, prebolna i prešućena. Ako su me nekad neka pitanja moje djece malo i ubola, nisam i ne bih zbog toga zatvarala komunikaciju; to smatram specifičnim dijelom našeg odnosa koji ima i puno drugih specifičnosti što mu nose prednosti. Općenito mislim da je otvorena komunikacija između roditelja i djece i obratno najvažnija stvar, i sve važnija kako djeca rastu, a kod posvojenih obitelji to je utoliko važnije, jer mi imamo na dnevnom redu probleme i pitanja koje drugi nemaju.

Šutnja tvojih roditelja do 6. godine i kasnije upozorava na problem o kojem smo ovdje mnogo puta govorili, a to je da posvojitelji nemaju infrastrukturu koja bi ih pratila, nemaju stalnu stručnu podršku (osim iznimno) i većinom su prepušteni sami sebi. Danas je donekle bolja situacija nego prije 17 godina, jer imamo Školu za posvojitelje i forume, ali u pojedinačnim problemima još smo uvijek sami.

Htjela bih da se ovdje ugodno osjećaš i da možeš nastaviti razmjenjivati iskustva s nama, javno i na pp.

[nenaa]

didi_17 i meni je drago da si se javila. Smatram se budućom posvojiteljicom i stalno pratim ovaj pdf. Muči me puno pitanja i bilo bi mi drago kada bi netko mogao otvoreno odgovoriti ne neka. Naravno sve u granicama ukusa, nikako nebih voljela nekoga povrijediti.

Didi_17 mislim da ni sama ne shvaćaš koliko nam je svima drago da si se registrirala i koliko si dobrodošla.

Ja ću pratiti pa ako mi šta zatreba javiti ću se.

[ina33]

Didi_17, dobrodošla ! Tvoje javljanje je dragocjeno, a ideja odlična! MM i ja smo prošli dio obrade za posvojenje, tijekom koje sam ostala trudna i dobila curicu iz IVF-a ("umjetna oplodnja"), ali sam zainteresirana i dalje, pa ću na ovoj temi, ako komunikacija bude išla javno, biti zainteresirani promatrač, a ako bude išla preko PP-ova, sigurna sam da će svjedno biti plodonosno i za tebe i za ostvarene mame ili tate posvojitelje ili "posvojitelje to be".

[didi_17]

pozdrav..
drago mi je što se skupilo nekoliko istomišljenica..

sigurna sam da imate mnogo pitanja..
kao što sam i rekla,pokušat ću odgovorit
isto tako,ako se nađem u nekim problemima,nadam se da ću ovdje naći podršku..

[pomikaki]

didi_17, dobrodošla :D

[ivanas]

bas mi je drago da možemo čuti i priču s druge strane. Dobrodošla

[otocanka]

Dobro nam došla! :D

[Vishnja]

Dobrodosla, didi. Iz tvojih reci odise zrelost i razum.
Ja sam bioloska majka svojim devojcicama, ali i pored toga negde u dubini duse nosim zelju da pruzim dom nekom napustenom detetu.
I zato me price o sretnim porodicama sa posvojenom decom uvek dirnu i pazljivo ih citam.
Volela bih da ostanes na Rodi i jednog dana pises ovde iz pozicije mame.

[Rene2]

Nisam posvojiteljica, ali mi je drago da nam se ajvio netko iz drugog kuta.
Dobro nam došla

[Zdenka2]

Didi_17, mene zanima kako si se sa svojim posvojenjem nosila u školi, u odnosu na tvoje školske prijatelje? Jesi li im pričala o tome? Ako da, zanima me u kojoj dobi? Kako su oni reagirali na to? Imaš li možda neki savjet za male posvojene školarce?

[Natasa30]

Dobro dosla Didi

[Gost]

Želim ti dobrodošlicu , i jako mi je drago da nam se javio netko sa "druge strane " u našim životnim pričama zvane posvojenja

[linolina]

Odlično što se javljaju i "djeca", njihova strana nas zapravo sve najviše zanima, samo naprijed Didi...

[didi_17]

Didi_17, mene zanima kako si se sa svojim posvojenjem nosila u školi, u odnosu na tvoje školske prijatelje? Jesi li im pričala o tome? Ako da, zanima me u kojoj dobi? Kako su oni reagirali na to? Imaš li možda neki savjet za male posvojene školarce?

a ok je bilo..znaš, kad si malo dijete sve ono novo i drugačije ti je nekako cool,zanimljivo..sjećam se da sam negdje u 1,2 raz pričala s prijateljicama o tome..reagirale su ok..nije bilo neke buke,prevelikog čuđenja,a najmanje odbacivanja il nečeg sličnog..
kasnije nismo pričale o tome..sve do sad nedavno..bio je sat vjeronauka i došli mi na temu pobačaja..
i sad 2 cure vele da bolje da cura pobaci,nego da dijete završi u domu i sl..ja sam rekla da je bolje da dijete živi,jer svatko ima pravo na život..svjesna sam da su i moji bio roditelji mogli izabrati taj način..al dali su mi priliku da živim i zbog toga više cijenim život..to me pogodilo i rasplakala sam se..nitko baš ni nije shvatio zašto se plačem..jedna cura koja zna to o posvojenju je došla do mene i pitala me ak to ima veze s tim..svi su me kasnije pitali kako sam,dal je sve u redu,no te 2 cure ništa nisu rekle,baš kao i prof..začudilo me to..i pogodilo..
zatim mi je jedna cura priznala da ona zna da sam posvojena i sve to..al mi nije htjela reći odakle..uglavnom,i ona mi je velika potpora..

zatim smo pisali zadaćnicu..tema: pripadam li ovom svijetu?
ja pisla o posvojenju..tj.o jednoj djevojčici i svim problemima kroz njen život..i na kraju sam napisala da se radi o meni..da sam sad u svijetu kojem pripadam..da baš toj obitelji,razredu,okolini.. pripadam..
napisla bi cijeli sastavak,al je predugo..

i tako ja čekala da profesorica ispravi..više me zanimao komentar nego ocjena..zahvalila mi se na povjerenju..rekla je da sam a temelju osobnog,teškog,životnog iskustva dobro oblikovala priči..i dobila ja 5..

dala sam satavak jednoj prijateljici da pročita...rasplakala se..i onda smo pričale o svemu tome..uz mene je..i također mi je velika podrška..
kasnije sam saznala da još jedna cura sve zna..al također ne znam odakle..

oni,s kojima sam pričala o tome,su sve to dobro prihvatili i nisu nšta širili..
i što je najvažnije,dali su mi do znanja da su uvijek uz mene..

znam da je dug post,al to je samo ukratko..
valjda vam neće bit predosadno čitat..

bit će mi drago ako sam time nekome pomogla

[sorciere]

didi, čitam ovu tvoju priču - pa mi je nekako upala u oko riječ "podrška"...

postoji li doista "problem u komunikaciji" (ne znam kako bih to nazvala ) s tvojim vršnjacima zbog toga što si posvojena?

[didi_17]

malo mojih prijatelja to zna..točnije,njih 4...
sve super..nema nikakvih problema..
a to podrška..shvaćaju da mi nije baš bilo lako shvatit sve to..pogotovo u pubertetu..
probaju se stavit u moju situaciju..
ja se nisam nikad žalila da imam neke probleme zbog toga,al je lijpo znat da je netko uz tebe..i to samo učvršćuje naše prijateljstvo

[sorciere]

aha, malo me to zbunilo...

ja imam kćer tvojih godina, i njene reakcije na tu temu su uvijek pozitivne. imala je i kolegicu koja je posvojena, pa smo često razgovarale o tome. no ona možda i nije "tipična" , pa ne mogu njeno mišljenje uzeti kao mišljenje većine... zato sam pitala...

[Livija2]

didi 17 DOBRO DOŠLA ja imam 29 god mm i ja nemožemo imati svoje dite čak ni umjetna ne pomaže to nam je bilo jedno pre bolno iskustvo a još teže je bilo pomiriti se s tim da nećemo imati naše dite , stoga smo se odlučili posvojiti djete koje već sad volimo i s radošću iščekujemo kad će doći i nama poziv da imaju za nas maleno biće koje već sad obožavamo u svom srcu i volimo jedva čekamo kad ćemo postati mama i tata .A ja ujedno i zahvaljujem ženi koja je rodila to naše djete , dala je nama i njemu šansu za život ,jer mi bi patili što nemamo djete a njoj HVALA što to djete nije pobacila nego ga je odlučila dati na posvajanje , da usreći nekog kao što smo mi .
Ja ću na svoje djete biti ponosna i dati mu se dušom ,srcem , svim svojim bićem a voliti ćemo ga najviše na svitu i što se tiče romske djece ako nam ga budu nudili prihvatiti ćemo ga s radošću ono će biti naš BLAGOSLOV.

dobro nam došla još jednom i ja bi bila ponosna da imam kći poput tebe velika od nas .

[sanja74]

didi_17, dobrodošla!

nadam se da ćeš moći i sa svojim roditeljima razgovarati otvoreno kao sa prijateljima (ili nama ovdje). znam da bi ja voljela da moja kćer (koja je isto posvojena) jednog dana dođe k nama s pitanjima i nedoumicama.

[čokolada]

Didi, vjerujem da 90% ljudi prihvaća posvojenje kao nešto normalno, obično, kao jedan od načina da se postane roditelj. Nisam u ove četiri godine čula niti jedan komentar koji mi se ne bi svidio, niti vidjela "pogled koji govori" na temu moje posvojene curice (a, vjeruj, imam izoštreno oko i uho). Jasno mi je da su tvoji prijatelji koji znaju na neki način u tvojim očima privilegirani i da svoju intimu dijeliš samo s odabranima, ali kao što i sama vidiš ljudi pričaju - nije zloba u pitanju, posvojeno roditeljstvo izaziva znatiželju, znatiželjnik tu priču šapuće jer mu susjed možda kaže " tko zna da li dijete zna da je posvojeno?"...i tako nepotrebno nastane misterij.
Budi ponosna na svoju različitost!

[ENI_MIA]

didi_17 \...jako mi je drago da si nam se javila... dobro nam dosla...

[Vlvl]

Didi_17, dobrodošla. Drago mi je da si s nama.
Moj stariji sin je otprilike tvoje dobi, ali situacija je drugačija jer je došao nama s 10 godina, i održava kontakt s biološkom braćom.
Htjela bih te ohrabriti da s roditeljima porazgovaraš o svemu što te zanima. Možda i oni imaju svoja pitanja i strepnje, a ne usude se pokrenuti temu da tebe ne uznemire.

[teuta]

Didi, dobro došla baš si osvježenje iz prve ruke nam možeš reći što nas zanima i kakvi bi roditelji trebali biti.
Vidi se da si zrela i pametna cura
Pusa

[Zdenka2]

Potpisujem sve što su cure rekle o razgovoru s roditeljima.

Hvala ti što si odgovorila na moje pitanje.

Ako možeš to reći, zanima me zašto ne govoriš prijateljima o posvojenju? Osjećaš li se zbog toga previše različitom ili nemaš povjerenja u njih? Misliš li da bi te mogli odbaciti ili povrijediti zbog toga što si posvojena? Ili se naprosto ne osjećaš drugačijom i nemaš potrebe o tome pričati? Molim te, oprosti ako su ova pitanja previše intimna - ako ne želiš, nemoj odgovarati.

[didi_17]

hm..dosad sam tu istinu podijelila sa onima kojima vjerujem..
druga je stavr što su neki saznali s neke druge starne

sa najbližim prijateljima mogu to podijelit i razgovarat s njima,jer znam da neće biti odbacivanja ni ničega.
isto tako ne vjerujem da bi me i drugi odbacili,al moglo bi biti onih pogleda i šaputanja iza leđa..
ipak mi je ta tema intima i radije bi zadržala za sebe i u krugu najboljih prijatelja.

a mislim da ni ne moram to širiti uokolo..dobro mi je kako je sad..
ljudi me vole zbog toga kakva jesam i to je jedino važno..

[Rene2]

Imaš predivan potpis

[didi_17]

heh..hvala..
to je i bio zaključak moje zadaćnice

[LeeLoo]

[mala Ina]

Did_17 dobro dosla !

[pinocchio]

didi_17, čestitam na hrabrosti da se javiš sa svojim iskustvom i podijeliš svoju priču s nama. nadam se da će "korist" biti obostrana i da ćeš se ovdje osjećati ugodno i dobiti možda odgovore na neka svoja pitanja kao i pomoći curama posvojene djece da pokušaju naći odgovore na svoja pitanja.

osobno poznajem dvije odrasle posvojene osobe i obje su moje jako drage prijateljice tako da mi je s te strane ova tema zanimljiva.

didi_17, dobro nam došla

[didi_17]

hvala vam svima na potpori =)

pokušala sam sad neki dan razgovarat s roditeljima o posvojenju
i o mojim biološkim roditeljima.
nisam planirala onak izravno to pitat,nego preko nekog zadatka
kojeg smo imali za dz,a vezan je uz obitelj..sve sam lijepo isplanirala
al u ključnom trenutku sam samo zablokirala,,ništa nije moglo
izaći iz mene..ne znam zašto..boli me,,a mislim da bi i njih to boljelo..

sad opet razmišljam i pripremam se za neku drugu priliku za razgovor,,
ak ko ima kakav zanimljiv prijedlog da nekako potaknem tu
temu na što manje bolan način,bila bi veoma zahvalana..

pozdrav svima!

[sorciere]

didi, možda se početak razgovora krije u tvom prvom postu ...

znam tko sam,imam puno ljudi oko sebe koji me vole i koji mi puno znače..i oni su moj svijet kojem u potpunosti pripadam..

znatiželja je prirodna... pogotovo u tvojim godinama...
i nekako mi se čini da se i ti i tvoji roditelji bojite prvi postaviti pitanje. oni možda ne znaju kako bi ti reagirala, a ti ne znaš kako bi oni reagirali. a i ti i oni znate da će to pitanje jednom biti izgovoreno...

počni s ovom rečenicom koju si tako lijepo sročila.

[čokolada]

Mislim da se ne trebaš dodatno opterećivati time da će njih boljeti, ne trebaš još i za to preuzeti odgovornost. Jednostavno im reci da te muče pitanja koja bi rado s njima podijelila, da ti je žao da o tome nikad ne razgovarate, a dio je tvog života. Možda tvoji roditelji godinama napeto čekaju, po (lošem) sistemu - bolje da ne čačkamo, da ti započneš temu? Kojiput se stvari zbog čekanja "tko će prvi" bezveze jaaako zakompliciraju, možda ćete svi odahnuti, pa riječi poteknu kao bujica.
Ne boj se!

[Livija2]

Mislim da se ne trebaš dodatno opterećivati time da će njih boljeti, ne trebaš još i za to preuzeti odgovornost. Jednostavno im reci da te muče pitanja koja bi rado s njima podijelila, da ti je žao da o tome nikad ne razgovarate, a dio je tvog života. Možda tvoji roditelji godinama napeto čekaju, po (lošem) sistemu - bolje da ne čačkamo, da ti započneš temu? Kojiput se stvari zbog čekanja "tko će prvi" bezveze jaaako zakompliciraju, možda ćete svi odahnuti, pa riječi poteknu kao bujica.
Ne boj se!

slažem se sa čoks ne boj se znam da ti to možeš pa oni su te odgojili nemaš se čega bojati oni te vole i razumjeti će tvoja pitanja. Sve stavi u Božije ruke neka te on vodi dalje to ti je moj savjet, govorim iz vlastitog iskustva meni je uvjek pomoglo , neka te BOG Blagoslovi i pomogne ti malo.

[teuta]

Isto onako kako mi moramo reći svojoj djeci, pokušaj kada je sve ok. u obitelji bez ikakvih tenzija.
Otprilike da se ne opterećuješ previše tako da ne shvate to kao veliki teret razgovora, ali da je normalno da te to nešto više zanima nego li su ti rekli kada si bila mala. Ostavi im slobodan prostor da ne moraju na hu-bu sve odgovoriti odmah i naravno im napomeni da njih voliš i imaš povjerenja u njihove odgovore.
Ovo je moj mali savjet (nisam posvojena ali sam djete rastavljenih roditelja gdje je uvijek razgovor o mom ocu uzburkao normalan dan ali je mama na kraju razgovora i dana to ipak shvatila, ma koliko joj to teško bilo).

[bepina]

Didi,
puno hvala što si se javila na forum jer tvoja priča i iskustvo nam toliko mnogo znače. Već i prije posvojenja (kao u mom slučaju) mnoge od nas znaju da posvojenjem postajemo prava obitelj, no ja evo već unaprijed strepim kako će se ponekad osjećati moje dijete.

Čitajući tvoje iskustvo, srepnje i straha ima sve manje jer vidim da si upravo onakva djevojka, onakvo dijete o kakvom mnogi ovdje maštamo koji još nemamo djecu.

I mene je zanimao baš onaj dio o razgovoru s prijateljima i čini mi se da si baš dobro napravila. Nije bitno tko je sve saznao za posvojenje, no lijepo mi je da imaš prijatelje s kojima ćeš dijeliti svoje osjećaje.
Da, posvojenje je normalno, ali je i normalno ne dijeliti svoje osjećaje i iskustva baš sa svima. Npr. normalno je primati plaću i ići u školu, ali nečija financijska situacija ili ocjene su privatna stvar.

Uglavnom, hvala na tvome iskustvu. Šaljem ti veliku

[Rebbeca]

Didi, imam pitanje, bolje reći pitanja, ako su pre intimna ne moraš odgovoriti...
Da li imaš želju upoznati svoje biološke roditelje, što očekuješ od tog susreta, što osjećaš kada razmišljaš o njima...?

[didi_17]

puno vam hvala na svim prijedlozima..
sad kad uhvatim neki miran trenutak kad ćemo bit svi na okupu,
potaknut ću taj razgovor..sad mi je lakše nekako kad
sam pročitala vaše prijedloge koje su me potakli na neka
razmišljanja.. hvala još jednom

evo odgovora za Rebbecu,a mislim da će i ostale zanimati
znam često razmišljat o svojim bio roditeljima,normalno je to..
i vrtim u glavi moguće razloge i scenarije zbog kojih su me
ostavili..nekako mi je najlakše kad zamislim da se nisu mogli
brinuti o meni pa su me dali u sigurnije ruke..

boljelo bi me kad bi saznala da me uopće nisu htjeli pa su me dali na posvajanja. al bi im bila zahvalna što su mi uopće dali priliku za život.

ako ih ikad sretnem,sigurno bi htjela da mi sve objasne. ostala bi sa njima u kontaktu,al ne vjerujem da bi bilo nekih čvrstih veza. jer ipak,ja roditelje imam..

[Livija2]

malo samo hrabro naprijed vidi ćeš da će sve biti ok , sigurna sam da si ti svojim roditeljima najbolje što imaju u životu tako bih ja mislila za svoje djete kad ga posvojim nadam se da će nam stići što prije tako mu se veselimo

[Ora]

Didi dobrodošla!

[Rebbeca]

Didi, hvala na iskrenom odgovoru Nadam se da će u tvojim godinama i naš sin imati takvo razmišljanje. Malo me, kako da to nazovem... uplašila, jedna cura s drugog foruma s kojom sam kontaktirala, tvojih je godina, upaznala je biološku majku, napisala je da joj je to bio najsretniji dan u životu, imam osjećaj da će ostati u kontaktu s njima ( majka, braća, sestre... ). Malo me to iznenadilo, mislim da se svaki "posvojeni" roditelj pribojava takvog scenarija, ona piše da baš nema dobar odnos s roditeljima, pa je valjda zato tako oduševljena biološkom obitelji. Mi sa svojim sinom gradimo korektan odnos temeljen na ljubavi i poštivanju mišljenja, ali Bože mili, nije sve po njegovom, mi dajemo zadnju riječ. Malo sam se zbog riječi te cure zamislila, ali nadam se da će ispasti sve najbolje

[Zdenka2]

O tome smo razgovarali u Školi za posvojitelje. Normalno je da se dijete zanima za svoje porijeklo i za razloge zbog kojih je napušteno. Djelatnici Centara su nam rekli da većina djece ipak ne traži biološke roditelja. Kad postanu punoljetni imaju pravo uvida u svoj dosje i to pravo mnogi od njih i koriste. Neki od njih potraže biološke roditelje, ali većinom sve ostaje na tom prikupljanju informacija. Djeca žele dobiti odgovore na neka pitanja, a ne steći roditelje, jer roditelje već imaju. Rebecca, u ovom slučaju koji navodiš je ključno to što djevojka nema dobar odnos s roditeljima, pa misli da će naći zamjenu u biološkim roditeljima. Lako je moguće da će se razočarati, jer mi se čini da idealizira situaciju s biološkim roditeljima.

Osobno se ne bojim trenutka kad će moja djeca htjeti potražiti biološke roditelje. To ne može poljuljati čvrste temelje našeg odnosa. Ja ću im i pomoći, jer to nije lako i djeca se većinom razočaraju kad se njihove eventualne fantazije suoče s realnošću. Oni već i sad znaju dosta toga o sebi i biološkim roditeljima, tako da ne žive s pitanjima bez odgovora i u nekim fantazijama koje nemaju veze sa stvarnošću. Kad budu veći neka saznaju sve i neka se upoznaju s biološkim roditeljima ako to žele. Oni znaju tko su njihovi pravi roditelji i takav susret to ne može ugroziti.

[rozalija]

Didi od ti želim dobrodošlicu na forum.

[pahuljičica]

Didi , hvala ti što si se javila.....