Evo još jednog posvojenog djeteta, doduše sada već odrasle osobe sa svojom vlastitom djecom.
Koliko se sjećam, i ja sam se u djetinjstvu koristila frazama poput "nisi mi ti prava mama, otac i sl" kada smo se mimoilazili u mišljenju.
Susretala sam se povremeno i sa vrlo primitivnim ljudima, glupim pitanjima, i naravno da nisam na razglas dala tu činjenicu da sam posvojena ni tad ni dandanas. Danas je to ipak malo drugačije, pripremaju buduće posvojitelje, ima puno svega, ljudi su otvoreniji.
Biološke roditelje nikad nisam potražila, možda budem jednog dana, radi pitanja o genetskim bolestima i fizičkim sličnostima. Prolazila sam različite faze prema svojoj biološkoj majci, od ravnodušnosti, mržnje što me je ostavila do zahvalnosti što me je rodila ipak. Roditelji su mi to rekli mislim već sa tri godine, odrasla sam sa tom činjenicom, roditeljima zahvalila što su me posvojili i pružili mi bolji život.