ivanas prvotno napisa
Što se tiče nekakve zahvalnosti inače djece prema roditeljima bilo posvojene, bilo biološke kosa mi se diže na glavi i strši okomito kad to netko spomene.
Biti roditelj i zasnovati obitelj je isključivo odluka i odgovornost roditelja, dijete ne traži samo da se rodi ili posvoji. KAd se čovjek odluči imati dijete briga, ljubav, pažnja se podrazumjeva i ne očekujem nikakvu zahvalnost svoje djece po tom pitanju. Samo se nadam da će iz te brige i ljubavi izrasti topli, dobri ljudi koji će se isto tako odnositi prema svojoj djeci. Previše znam obitelji gdje su roditelji uništavali živote djece, mješali im se u život i brakove pod krinkom jadan ja sve sam ti pružio a više nisam centar tvog svijeta( pa i ne može odraslom čovjeku biti roditelj centar svijeta).
Kod posvojenja i okolina nekako potiho nameće djetetu osjećaj da treba biti zahvalno svojim roditeljima koji su ga "spasili" iz doma ili ulice i pruzili mu dom. Kao da mi koji posvajamo smo neki spasitelji a ne obični ljudi koji žele zasnovati obitelj iz svoje osobne želje i potrebe. Na to se ne treba obazirati, premda i meni kao mami dode da grizem kad načujem nešto takvo.
Taj osjećaj nezahvalnosti koji može biti nametnut potiho od strane roditelja djetetu (ne samo posvojenoj djeci) može jako opterećivati čovjeka, nadam se i molim da moja djeca nikad ne osjete tako nešto, ako itko treba biti zahvalan u cijeloj priči onda smo to mi MM i ja koji smo imali sreću i privilegiju postati roditelji baš njima, tako posebnima.