[Znam, ovo sam rekla jako direktno i možda pomalo grubo, i sad će se javit brojne mame koje će me demantirat..ali neka se zapitaju...kad bi njihovo dijete jednog dana poželjelo kontakt s biološkom, da li bi im bilo stvarno (ali stvarno!!) potpuno svejedno???Da li bi bili u stanju biti uz to dijete i ne osjetit strah???

Posvojena djeca (barem ja jesam) osjećaju prema roditeljima i nekakvu vrstu duga, većeg nego biološka.Iz obzira prema roditeljima često ne traže biološke, iako to žele..zašto žele, neznam, glupo je to željeti, da su što vrijedili ne bi djecu ostavljali, no to je tako...slaganje kockica, znatiželja...

Moje osobno iskustvo je tako da ja stvarno nisam željela ništa znati (što iz obzira prema roditeljima, što iz straha od saznanja...nevažno), a moja mama je rekla da ona shvaća, da je u redu da želim znati (iako to nikad nisam ni izgovorila)te mi sama sevirala informacije koje nisam ni tražila...svaki put je sama potencirala razgovor o tome, rekla je da je ona sigurna u naš odnos (ja imam 35 već,taj odnos je takav kakav je i to je to)te da ne želi misliti da zbog nje oklijevam itditd...idila...A kad je došlo do kontakta, onda je došlo i do 100 problema...Jer ona nije zapravo (očito) iskreno bila uz mene u tom što govori...možda je i mislila da jest...neznam...Z mene je to ispalo kao "evo, ja ti nudim nešto, ali zapravo u dnu srca bi mi bilo drže da to odbiješ"..
Ja to razumijem u potpunosti i ništa joj ne zamjeram, i sama sam mama i znam da bi i sama tako mislila...No, tko razumije mene u tom svemu???teško je to sve...[/QUOTE]


Ja bih stvarno željela znati sve o tome kako zasto i mnoga pitanja. To što kažeš da im ipak smeta što želim znati o biološkim roditeljima to je istina...kad gledam mamu dok pričam s njom o tome cijela se izmotava bude joj nekako krivo kao pružim ti sve a ti bi sad tila znat nešto o nekoj d osobi koja te napustila. u cijeloj toj priči mi je žao sto nemam niti jednu sliku od malena nego su sve slike otkada su me posvojili pa nadalje.... i još 1 stvar nitko u mojoj blizini i školi nije posvojen pa mi je žao sto nemogu dijelit to iskustvo sa nekim tko je kroz to isto prošao....kad dođe 18 godina mozda se i pripadnem svega toga iako sad mislim da me nije briga to sto će me vjerovatno biološka mati odbiti..možda se ipak odlučim da nezelim znati ništa o tome...STRAH MEE. i pitanje je koje me isto zanima jeli se ponovno udala i dali ima djecu kako se sad za njih moze brinuti a mene je hladnokrvno ostavila,,jeli za taj svoj čin rekla svom novom mužu....mnogo pitanja ima a odgovora nigdje