Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
Drage cure, vaše su mi misli dragocjene, hvala vam što pišete!
Koliko god razmišljala na potpuno jednak način kao ivanas, ne mogu se ne zapitati hoću li i ja svom djetetu jednom poslati nekom reakcijom, gestom ili samo pogledom poruku kakvu ste vi iščitale iz reakcija svojih roditelja . Sad kad sam roditelj shvaćam kako je to teška uloga pa i bez obzira na posvojenje. Neke stvari čovjek jednostavno ne osvijesti dovoljno, misli da je u svom postupanju jasan i samorazumljiv, a druga strana to dekodira na sasvim drugi način.
Da, roditeljstvo je najteža (uz to što je najljepša) uloga u životu...toga nismo najčešće ni svjesni unaprijed...A roditeljstvo posvojenom djetetu je još teža uloga..Nemojte me sad pošpotat da prethodnom rečenicom radim neku razliku, tipa kao kad potpuno neuki ljudi upadaju s neprimjerenim komentarima...jer ja točno znam o čemu govorim...i znam da će vas posvojeno dijete kad tad pogledat pod povećalom i zapitati se je li prihvaćeno...sigurno...volite li ga jednako kao da ste ga rodili itditd...i u većini slučajeva ono vam to neće reći, a ni priznati ako ga pitate..
Mislim da je dobro pričati, pričati i pričati...od prvog dana vašeg zajedničkog života (koliko god tad dijete bilo malo)..Nemojte ga pitati, tražiti odgovor, već vi pričajte o svemu otvoreno...opušteno..prvi počnite...načnite temu..
I radite na sebi tako da sami sa sobom riješite svoje unutarnje stanje (emocije, dileme, strahove)...i uvijek znajte da to što si dijete postavlja pitanja nema nikakve veze s tim koliko vas dijete voli i s tim koliko ste kvalitetni kao roditelj..

Spominjala sam već da sam se počela zatvarat kad moja iskrenost nije naišla na prihvaćanje (već u nižim razredima O.Š)..Npr. mama je tada u par navrata razgovarala sa mnom o tome...ja sam se otvorila i rekla joj svoje osjećaje - a tad sam bila u fazi "mrzim tu ženu, najrađe bih je istukla, ona je najgora osoba na svijetu kako je mogla ostavit dijete"..Moja mama nije prihvatila mene i moje tadašnje osjećaje, nije ih razumjela, nije znala da je normalno da dijete prolazi tu fazu, već je iskomentirala nešto tipa "da je tebi s nama lijepo i dobro, da si zadovoljna, ne bi ti osjećala toliko bijesa", tužnim i razočaravajućim tonom...I tako je prebacila težište na SEBE, umjesto na mene..

Jasno je da je i roditelj čovjek, i da mu je često teško, da osjeća različite emocije, ali u ovoj situaciji dijete je primarno...prihvaćanje i razumijevanje djeteta i njegovih osjećaja..Roditelj se mora moći s tim nosit...zato je roditelj..
Ako vam je kao roditeljima ponekad teško zbog svega toga, uvijek se sjetite da je djetetu zbog iste teme još teže..tu je ključ

Opet se raspisah..no nekako...mislim da bi meni bilo lakše da sam sa 16 imala internet i priliku da pročitam razna iskustva...onako sam se sa svojim mislima sama osjećala kao frikuša skroz