Citiraj anin prvotno napisa Vidi poruku
Moja mama nije prihvatila mene i moje tadašnje osjećaje, nije ih razumjela, nije znala da je normalno da dijete prolazi tu fazu, već je iskomentirala nešto tipa "da je tebi s nama lijepo i dobro, da si zadovoljna, ne bi ti osjećala toliko bijesa", tužnim i razočaravajućim tonom...I tako je prebacila težište na SEBE, umjesto na mene..

Jasno je da je i roditelj čovjek, i da mu je često teško, da osjeća različite emocije, ali u ovoj situaciji dijete je primarno...prihvaćanje i razumijevanje djeteta i njegovih osjećaja..Roditelj se mora moći s tim nosit...zato je roditelj..
Ako vam je kao roditeljima ponekad teško zbog svega toga, uvijek se sjetite da je djetetu zbog iste teme još teže..tu je ključ
Hvala ti na ovoj rečenici. Za mene je ovo ključno - kad se radi o djetetu, radi se o djetetu; tada ne stavljam sebe na prvo mjesto. Otkad imam djecu, ne samo da dopuštam da se priča o svemu nego to i potičem, kad osjetim da je trenutak. Sa sinom sam počela o tom dvostrukom identitetu razgovarati kad je imao 2,5 godine, to jest kad je prvi put, za mene sasvim neočekivano, postavio pitanje u tom smjeru. Kći je posvojena kao starija curica i ona je mnoge stvari već u startu znala. Različite okolnosti, ali isti pristup: nema tabua, dijete, pitaj što god hoćeš, a i ja ću pitat što me zanima.

Moja djeca nisu više mala, onako negdje u sredini. Što god sam znala o njihovoj obitelji rođenja, rekla sam im; ništa nisam zatajila. Mene nije strah za moje majčinstvo i moj odnos s djecom. On postoji, izgrađen je, ima čvrste temelje. Ideju da moje dijete ne bi tražilo svoje biološke roditelje kad mi mu doista bilo dobro u njegovoj/ njezinoj sadašnjoj obitelji smatram izrazom egoizma. Kada se radi o djetetovom životu, o njegovom/njezinom porijeklu, biološkim roditeljima i obitelji, potpuno je pogrešno tu potragu za samim sobom tumačiti kao nezadovoljstvo svojom adoptivnom obitelji i roditeljima. Naša djeca imaju neke nerazriješene probleme koje ne mogu u potpunosti riješti s nama. Ili će to riješiti sa sobom, u eventualnom savjetovanju s roditeljima, ili će to riješiti u susretu s biološkim roditeljima/ obitelji. Za mene je, kad se radi o mojoj djeci, to samorazumljivo. Budu li imali potrebu da stupe u kontakt sa svojom biološkom obitelji ja im neću stajati na putu, a ako budu iskazali potrebu da im pomognem, tu sam. Ta potraga neće ugroziti naš odnos, dapače, mislim da ga može samo učvrstiti. Svaki čovjek, tako i moja djeca, ima pravo na spoznaje o svom identitetu.