Moj najstariji je dosao s 5,5 godina i zna da je posvojen, sad koristimo tu riječ i objašnjavamo što to točno znači. On zna kako se biološka mama zove, za tatu ne pita, ja sam pitala njega kako se zove biološki tata, on je rekao ime MM. Nekako mi se čini da djeca razmišljaju puno više o biološkoj mami nego o tati. Jel tako i kod vas cure?

Pitala sam danas srednjeg tko ga je rodio, on me gleda, ne znam da li on uopće kuzi što to znači, probat ću izvući neke knjige o trudnoći da vidim ima li on ideje što to znači. Inače pričamo o tome svemu sa starijim pa mislim da zasad i ne treba nešto pričati sa srednjim(2,5 g) kad će ionako puno toga čuti usput od starijeg. Danas mu je on objašnjavao da je i njega rodila druga mama pa da su mama i tata dosli kod teta po njega.

Što se tiče osjećaja, moj najstariji je izrazito toplo i emotivno dijete, ne osjećam zasad u njemu nikakvu ljutnju(djeca te dobi već znaju izražavati ljutnju prema biološkim roditeljima) već veliku tugu, čini mi se da je to osjećaj koji prevladava. kad spominjemo biološku mamu ne osjetim nikakve negativne osjećaje, ali mi se čini da je to zbog njegove naravi, to dijete jednostavno voli sve i svakoga, od ljudi, stvari, životinja i nikad prema ničemu nije pokazao neku negativnu emociju.Što ne znači da neće. Osim toga, otvoreno je dijete i sve osjećaje izbaciva van, i kad je sretan, i ljut i tužan i mislim da je to pomoglo da prođ sve što je prošao i ostane emocionalno zdrav. premda postoji ogromna potreba za pažnjom i želja da se svidi koja me ponekad brine. Za razliku od drugog sina koji je skroz svoj, i ne pokušava nikog šarmirati i sviditi se, već je svoj sto posto. i čini mi se da će on imati puno više promišljanja i pitanja nego stariji.

Ovo drugo dvoje su još jako mali, vidjet ćemo kod njih kako će to sve biti.