Pokazuje rezultate 1 do 50 od 467

Tema: biti posvojeno dijete

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Moja djeca su isto tako bila sa svojim pitanjima i dvojbama usmjerena prema majci, a ne ocu. Problem je za njih bio u majčinom odnosu prema njima. Što se tiče naše sadašnje obitelji, o svemu razgovaraju i sa mnom i s tatom i ne ustručavaju se ništa pitati, ni zapodjenuti razgovor, a ni mi isto tako.

    Inače mislim da nisu sva djeca kad dođu do punoljetnosti na isti način zaokupljena biološkim roditeljima. Za svog sina mislim da mu oni neće biti ni u peti kad bude 18-godišnjak. Zašto? Zato što je na sva pitanja već sam sebi našao odgovore. Počeli smo pričati s njim o svemu od prvog njegovog pitanja koje je postavio kad je imao 2,5 godine. Od tada je dobivao sve odgovore koje smo mi mogli dati, a i sam ih je tražio. Krizu je imao s pet godina, a ona se nije odnosila na biološku mamu nego na mene - to što ga ja nisam rodila je teško prihvatio. Bilo je teško, ali bili smo otvoreni oboje i prebrodili smo to. Sa sedam godina je tražio da ga odvedemo u dom gdje je bio prije posvojenja. Otputovali smo u to mjesto na par dana i odveli ga tamo. O detaljima ne bih, ali mislim da je upravo tamo riješio svoj odnos s biološkom majkom. Kasnije, kroz razgovore sam shvatila da je o svemu razmislio, da je racionalizirao i pojmio njezine razloge i zauzeo svoj stav prema tome.

    Za kćer sam gotovo sigurna da će potražiti biološku majku. Ona osjeća pripadnost nama i svojoj obitelji, ali postoje neke spone, nerazumijevanja i pitanja za koja mislim da će tražiti odgovor na tom mjestu. Ona nije imala rano djetinjstvo s nama, svojim roditeljima, kao što je imao sin i cijela njezina situacija je bila bitno teža i emotivno i socijalno i na sve načine. Mislim da će ona tražiti neke odgovore i rješenja od biološke mame. Samo se pitam na što će naići.

  2. #2
    kate avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,702

    Početno

    Virnem ovdje tu i tamo i svaki put poželim reći ovo, i sad jednostavno moram, makar ovo nije mjesto za želje i pozdrave:

    Hvala beskrajno svim roditeljima koji su posvojili djecu, onako u ime svijeta. Ja nisam posvojena niti planiram posvajati, ali se divim svima koji jesu. Predivno mi je znati da postoje takvi ljudi na ovom našem surovom svijetu. Nadam se da ćete biti presretni sa svojom dječicom cijeli svoj život. I posvojenoj dječici i ex dječici puno sreće želim kroz cijeli život, da im sve bude nadoknađeno kroz njihove nove obitelji.

    Ni mi iz tzv. bioloških obitelji nemamo ponekad sve odgovore i možda je bolje da ih nema, možemo si zamisliti što god nam drago.

    Pišite nam i dalje, divno je sve to čitati.

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Cure koje ste posvojene, što mislite kad bi djete bilo spremno i dovoljno zrelo da čuje neke jako neugodne činjenice o biološkoj obitelji? Ne želim im ništa skrivati, ali ne bi ih željela niti prerano opteretiti sa nečim s čim se nisu dovoljno zreli nositi?

  4. #4
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Citiraj ivanas prvotno napisa Vidi poruku
    Cure koje ste posvojene, što mislite kad bi djete bilo spremno i dovoljno zrelo da čuje neke jako neugodne činjenice o biološkoj obitelji? Ne želim im ništa skrivati, ali ne bi ih željela niti prerano opteretiti sa nečim s čim se nisu dovoljno zreli nositi?
    Moje pravilo je bilo: kad je dijete dovoljno zrelo da postavi pitanje dovoljno je zrelo i da dobije odgovor.

  5. #5
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
    Moje pravilo je bilo: kad je dijete dovoljno zrelo da postavi pitanje dovoljno je zrelo i da dobije odgovor.


    Da, ali usvojeno dijete nekad neće (vama, na glas) postaviti pitanje!!!Iz već pomenutog straha da ne povrijedi roditelje!Što ne znači da pitanje neće postavljat u sebi...

  6. #6
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Citiraj anin prvotno napisa Vidi poruku
    Da, ali usvojeno dijete nekad neće (vama, na glas) postaviti pitanje!!!Iz već pomenutog straha da ne povrijedi roditelje!Što ne znači da pitanje neće postavljat u sebi...
    Moja djeca slobodno postavljaju sva pitanja - to se kod nas podrazumijeva. Puno pitanja je već bilo postavljeno i sva su dobila odgovore. Oni znaju da mogu pitati baš sve i da ništa od toga neće povrijediti naše osjećaje. Mi roditelji ne čekamo da djeca pitaju kada mislimo da o nečemu treba razgovarati ili nam jednostavno padne napamet i spomenemo nešto vezano uz posvojenje. Gradimo međusobni odnos bez "hodanja po jajima", iskreno i otvoreno.

  7. #7
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku

    Inače mislim da nisu sva djeca kad dođu do punoljetnosti na isti način zaokupljena biološkim roditeljima.
    Istina...A osim toga, nije povezano s godinama...Meni to dolazi u fazama..Bilo je goooodiiina kad mi sve to nije bilo ni u peti, pa onda neki period kad "se vrati"...i tako...

  8. #8

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    Definitivno ne bi želila da išta čuje u nekom hladnom uredu od nepoznate osobe da to nije prije dijete čulo od nas. A opet bojim se da neke stvari ne bi utjecale na osjećaj sebe dok još nije osoba čvrsta i izgrađena.

    Koliko činjenice o biološkoj obitelji utječu na osjećaj vlastitog identiteta, meni se čini da sve to nema veze s mojoj predivnom djecom ali sam svjesna da oni možda neće osjećati tako.

  9. #9
    anin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    438

    Početno

    Citiraj ivanas prvotno napisa Vidi poruku
    Definitivno ne bi želila da išta čuje u nekom hladnom uredu od nepoznate osobe da to nije prije dijete čulo od nas. A opet bojim se da neke stvari ne bi utjecale na osjećaj sebe dok još nije osoba čvrsta i izgrađena.

    Koliko činjenice o biološkoj obitelji utječu na osjećaj vlastitog identiteta, meni se čini da sve to nema veze s mojoj predivnom djecom ali sam svjesna da oni možda neće osjećati tako.
    Ovo gore napisano itekako stoji...S jedne strane, bitno je da je osoba koliko toliko zrela da može pojmiti i podnijeti neke stvari...jer, ako se nezna (ne može još) s tim nositi, nije dobro...A s druge strane, ako sazna od stranaca - još gora katastrofa..Nema recepta...rekla bih, radit najbolje što možemo i znamo u određenom trenutku i nadat se najboljem...


    Činjenice o biološkoj obitelji i osjećaj vlastitog identiteta - jako teška tema..također bez univerzalnog odgovora..ja bih rekla ovako...dijeca moraju znati, da bi mogla izgradit vlastiti identitet..Vlastiti!! Zašto, neznam...Ali tako osjećam..Ja sam ja, kakva jesam, potpuno neovisno o svim mogućim karakteristikama bioloških, ne "vežem" uz svoj identitet njihove gadarije, patologije, način života...ali moram znati, i biti u mogućnosti reći "aha, na svijet sam došla tako i tako, dogodilo se to i to...pa sam rasla tako i tako....sada sam to i to...

    Zakomplicirala sam malo, misli su mi letjele po tipkovnici, valjda jest čitljivo

  10. #10

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    anin i ja smatram da osjećaj sebe nije vezan uz identitet bioloških roditelja, njihovih karakteristika ali znam slučajeva da se djeca znaju identificirati s nekim karakteristika,a i sl Al sad je prerano da o tome razbijam glavu, vidjet ćemo kad dode vrijeme.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •