lucy22...rasplakala me tvoja priča...i ja sam posvojeno dijete,tj više nisam dijete sada imam 20 godina a posvojena sam sa 4 mjeseca.toliko sam puta zamišljala situaciju koja se tebi i ostvarila-upoznavanje bioroditelja...ja o svojima neznam ništa iako oduvjek znam da sam posvojena u mojoj je kući to nekako tabu tema,moji to nikad ne spominju a ja ih nebi ništa pitala pod cijenu života jer mislim da bi to jako povrijedilo moju majku a i oca,jednostavno to ne dolazi u obzir.
kad sam bila mala sjećam se da su mi rekli da negdje imaju imena mojih roditelja na papiru koji su dobro spremili u slučaju bolesti i tako (u krizama sam znala prevrnuti cijeli stan u potrazi za tim papirima ali nikad nisam ništa našla)
dok sam bila maloljetna uvijek sam mislila da ću tog dana kad napunim 18 krenut u potragu ali sad su već prošle dvije godine od toga i nekako sam nespremna na to a u isto vrijeme užasno znatiželjna...najviše me zanima da li imam braće i sestara...
voljela bi čuti još priča posvojenih koji su u potrazi,ja eto imam osjećaj da kad bi došla tamo u centar da bi me oni blijedo gledali....zanima me kome se točno trebam obratiti u vezi toga jer svojim roditeljima sigurno neću iako vi koji ste posvojili djecu možda to nemožete razu