Citiraj anin prvotno napisa Vidi poruku
heido, dobrodošla na temu!

A nadalje, mislim da svi roditelji koji žele pa onda i dobiju dijete, bilo biološkim putem bilo posvojenjem, to dijete žele zbog sebe (oni žele dijete jer žele biti roditelji) a ne zbog djeteta.Znači, oni žele dijete, pa onda i porade na tome. Ispravi me ako smatraš da griješim, ja još nikad nisam srela ljude koji su željeli biti roditelji zbog djeteta, uvijek je početak u njima, a ne u djetetu.
Također, dijete nije tražilo da se rodi, i ne smatram da dijete zato što ga je netko rodio i odhranio treba cijeli život usmjeravati svoje odluke i postupke tako da ne bi povrijedio tog roditelja.Eto, pa ako je to sebično, onda valjda, da, sebična sam

Imam dvoje djece. Ne podnosim roditeljske izjave tipa "ja sve za tebe blablabla, a ti blablabla".Smatram da mi roditelji imamo djecu zbog sebe i sve što za njih činimo činimo jer smo tako izabrali.A uostalom, kad se dijete rodi, roditelji imaju dužnost brinuti se o tom djetetu.
U odnosu roditelj - dijete postoje dvije osobe, ali mislim da je za razliku od bilo kojeg drugog odnosa među ljudima, u tom odnosu je roditelj onaj koji je odgovorniji za kvalitetu tog odnosa samim svojim položajem moći jer je dijete do odrasle dobi ovisno u svakom pogledu o roditelju i taj model ponašanja i odnosa nas određuje više nego bilo koji drugi.

Kad moja djeca odrastu tada i se i njihova odgovornost za naš odnos povećava, ali su temelji već postavljeni u djetinjstvu, a za temelje su opet roditelji puno odgovorniji.

Sve ono što moja djeca osjećaju i budu osjećala prema biološkoj obitelji, i činjenica hoće li ih upoznati i željeti ostvariti odnos s njima ne bi trebalo mene povrijeditili ili nešto slično, a ako tako nešto i osjetim to je moj izbor i moja odgovornost a ne djetetova.
Isto se odonosi i na bilo koji drugi njihov odnos sa bilo kim(naravno od punoljetnosti na dalje).