Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
Uglavnom, ta emotivna zbrka i u bioloskim obiteljima mi se cini komplicirana. Uopce ne znam kako bih se nosila s time da su neke frustracije koje dolaze naprosto u odredjenoj dobi, da se one pripisuju posvajanju, koliko vidim obostrano. Nekako se roditeljstvo podrazumijeva kao nesto normalno, a ja kad krenem razmatrati sve parametre posvajanja, cini mi se - ajme mogu li ja to uopce. I kao sto
mi je nekad bilo ludo na ispovjedi reci da sam cvrsto odlucila da cu se popraviti i da necu vise grijesiti, jer u biti iskreno i nisam pa je to onda odgadjalo odlaske na ispovjed, tako i ovdje iskreno nisam sigurna u sebe da ja to mogu i ovdje je neko odgadjanje u pitanju, samo ne znam cega sve.
U pravu si što se tiče odrastanja. Mislim da se ovdje radi jednostavno o prihvaćanju, prihvaćanju grešaka i tuđih i svojih i svođenje njih pod "normalno". Ne znam... meni kad neko kaže da ima preidealan odnos s majkom i ocem, da su im oni divni i najbolji na svijetu mislim se ???? ko tu koga, jer odnos majka-kćer je (čisto normalno) vrlo često... ima otrovnih momenata, otac-sin, kćer-otac itd. Meni se čini normalno da se to događa i u obiteljima punim ljubavi i da to spada u "bivanje čovjekom". Kad tad prihvatiš i svoje i tuđe greške... možda je odgađanje tog suočavanja i prihvata ljudske neidealne naravi u pitanju, ne znam .

Na tečajevima za posvajanje jako se dobro obradi ovaj dio - priprema na tinejdžerske godine i na bunt posvojenika, što bi trebalo reći, što ne, iako smo svi ispod krvi isti i sve ovisi o samokontroli. Nekako... ovako ja to vidim, bez iskkustva posvajanja - računaš to kao paket, ne shvaćaš kao odbacivanje, shvaćaš da je prvenstveno teško toj osobi koja raste i formira se, da joj ti moraš pomoći, a pretpostavka je da su se prije toga odradila (koliko god mogu, neke stvari se ne odrađuju stila ticked, done) pitanja neplodnosti i raznorazna druga pitanja, a sigurno da žalac zaore jer se sasvim drugačije primi nego kad nema posvajanja, a svaki roditelj čuje od djeteta (ako ne čuje, dijete je to prošaptalo i sigurno promislilo) - volila bi da mi ti nisi mama/tata.

Iskreno, u fazama kad sam zabrinuta za zdravlje svog djeteta, i meni padne mrak na oči... svi se mi pitamo koji put, u iscrpljenostima i slično "što nam je ovo trebalo"... uvjerena sam. Ko se ne pita - neiskren je, meni se čini, naravno da plus momenti navladavaju ta stanja. Kao i svi ovi s idelanim vezama - od partnerske, do s djecom.... Tj. ovisno o toga što smatramo idealnim... meni su idealne i ove koje uključuju i momente "mraka" - volio bi da mi ti nisi mama/tata, sve ovisi o općenitom kontekstu izrečenoga, a vjerujem da dublje zareže u posvojiteljskomk odnosu, zato jer ima taj jedan dodatni dio oko čega se treba dodatno truditi.