Veliki pozdrav svima, koliko god Vas ima!

Sinoć sam malo googlala oko pojma posvojenje, i slično i naišla na ovaj forum...
Danas sam čitala postove, objave i odlučila se registrirati.

Većina Vas je roditelj-posvojitelj, ili roditelj-posvojitelj koji će to postati -svaka čast! Vidim ima i posvojenika...
Ja osobno pripadam u ovu drugu skupinu! Posvojena sam cca. 17.godina, kao i Didi.

Uživala sam čitajući Vaše priče, mišljenja...
Kao Didi ne sjećam se da sam postavljala pitanja o posvojenju i biološkim roditeljima.
Imam također i brata koji je posvojen, niti on nije postavljao pitanja (on i ja čak ni ne pričamo o tome).
Mene osobno puno stvari muči, zanima po tome pitanju, a za njega nisam sigurna.
Dok je imao curu sjećam se da joj je to priznao (da smo posvojeni), a nakon što ga je ona ostavila, tu temu nismo baš spominjali.

Brat i ja se slažemo da imamo mamu i tatu koje volimo i koji nas jako vole, i to nam je važno...
Ali, sad sam u nekom periodu kada bih voljela s nekime o tome razgovarati (zato i jesam ovdje).
S roditeljima nisam pričala o tome, bojim se da ih ne povrijedim,teško mi je započeti razgovor na tu temu, iako je mama(posvojiteljica) nam uvijek govorila da svoju biološku majku možemo uvijek potražiti.

Ne mogu reći da sam nešto previše znatiželjna da saznam tko su mi biološki roditelji, ali istina je da bih htjela saznati tko su, i sresti ih (ako su još uvijek živi, a nadam se da jesu).
U zadnje vrijeme se jako često znam zapitati tko su, zašto su me napustili, zašto me rodila, pa ostavila i slično.
Duži period nisam uopće o tome razmišljala...To me ponekad uhvati i drži nekoliko dana, mjeseci...
Kada sam pričala sa sestričnom,prije koju godinu, rekla mi je da će mi pomoći da pronađem biološke roditelje.
Ali eto, još uvijek nisam ni počela ih tražiti, ne znam ni sama zašto. :S Možda jer sam imala roditelje, rodbinu, prijatelje koji me vole i to mi je bilo dovoljno.
Nakon nekog vremena sam prekinula s dečkom /tj.on je mene ostavio i još sam uvijek sama.
Sada bih voljela pronaći svoje biološke roditelje, ali me strah pitati roditelje (posvojitelje) za bilo kakav podatak koji bi mi mogao pomoći.
Imam divne tete i bake (s mamine i tatine strane), i stah me da ću ih povrijediti ako bih pronašla biološke roditelje, iako smatram da možda bi bili sretni ako sam ja sretna, tako je do sada uvijek bilo!
Oni su me svi prihvatili i mog brata, kao da su me tata i mama (posvojitelji) začeli, rodili... I kao što Didi kaže "Oni su moj svijet kojem u U potpunosti pripadam..."

Smatram da bih trebala ili porazgovarati sa roditeljima ili nešto, bilo što samo da pronađem biološke roditelje, kada bih pronašla bio.mamu mislim da bi mi i to bilo dovoljno. Jednostavno nije mi toliko jako bitno zašto je ostavila mene i brata (iskreno da, zanima me), već želim znati tko je (ne što je, čime se bavi), kako izgleda, ima li sada svoju obitelj, imamo li brat i ja polubraću/polusestre ...

Mogla bih još svašta pisati, ali napisala sam najvažnije i ono što trenutno nosim na duši.
Htjela bi da na ovome forumu razvijemo i komunikacije posvojena djeca-roditelji posvojitelji...
Smatram da bi nam razmjena iskustava mogla pomoći.

Lijep pozdrav.