Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
I... sad kad imam djevojčicu od tri i pol godine koja obožava svog dedu... ali ne zna da ima još jednog dedu.. vidjela ga je više puta, ali ne zna da joj je deda... a ja cupkam i tragam za načinom kako da joj to objasnim.. I opet se pomalo javlja onaj strah da ne povrijedim tatu, koji je najbolji deda na svijetu. I stalno se moram podsjećati da ja nisam "kriva" za to što imam dva tate. Da je moja mama bila ta koja je izabrala biološkog tatu, a ne ja.. da sam ja posljedica tog izbora. I zašto se ja sad moram nositi s njenim izborima, zašto ja sad nju pokušavam zaštititi... zašto ja sad želim pokazati lojalnost prema tati ne spominjući biološkog... i sad mi se ponekad zavrti u glavi od svega.

I... ljudski je predomisliti se, uvijek možeš reći mami da si razmišljala o njenoj ponudi da sjednete u auto i odete potražiti tvoju bio obitelj i da bi rado to učinila. Jer, ma koliko će to biti emotivno zahtjevno, na kraju će ipak donijeti neki mir kad dobiješ odgovore.
MOJCA, imam istu situaciju, ali nikad se nisam puno mozgala, djeci kad su pitali sam objasnila da imaju tri djeda, da je djed taj i taj moj tata al da mi je i drugi djed tata zato što sam živjela s njim i što me voli i da im je i on djed, a oni i roditelje od mog očuha zovu djed i baka, a i baka od mog očuha je još živa i jako ih voli pa i nju zovu baka, a mi smo svi njeni unuci. Jedan dan je najstariji brojao koliko puno oni baka i djedova imaju, o tetkama da ne pričamo. Pa su djeca sama zaključila da su sretni jer imaju puno baka i djedova.