U mojoj situaciji biološka majka je rodila još jedno dijete, nakon mene, nakon dosta godina, koje sada živi s njom. Ja ni to dijete nemam potrebu upoznati, ali mi je u redu što znam za njega, jer jednog dana, ako će ikada nedajbože zatrebati kakvu pomoć, bit ću tu i pomoći koliko ću moći.

Ali neko upoznavanje, druženje, odnos..Nemam nikakvu potrebu i ne bih željela nikako pojaviti se u životu tog djeteta i onda shvatiti da ne osjećam ništa i da mi to postane mučno i naporno. Ne bi bilo fer. Ovako svatko živi svoj život.

Iskreno, ne znam što bih mislila i rekla, ja sam po tom pitanju dosta oštra i imam vrlo jasne stavove - obitelj je za mene svetinja, a ljudi za koje me veže samo krv nisu moja obitelj. Ponavljam, to je samo moj stav! Naravno da će svatko napraviti kako misli i osjeća da treba