Velik pozdrav svima!
Sjećam se kad sam prije par mjeseci u google utipkala pojam posvajanja.
Tako sam došla i do ovog foruma..
Vidim da sam ovdje najmlađa i drugačija članica.
Svi ste roditelji posvojene djece, ili to tek namjeravate postati,što je za svaku pohvalu,zaista.
A ja sam posvojeno dijete..već 17 godina..
Iz svih ovih tema sam dosta toga naučila,lakše shvatila neke stavri oko cijelog procesa. Neke stavri su me i malo začudile...
Npr.,ja se ne sjećam da sam ikad postavljala ikakva pitanja o posvojenju i biološkim roditeljima. Saznala sam to sa 6 god i sve sam shvatila kolko sam mogla u tim godinama. Dalje nisam nikakva pitanja postavljala,jednostavno mi nije to bilo važno,jer sam imala mamu i tatu koji su me voljeli i to mi je jedino bilo važno.
Ali,pitanja su se počela javljati prije 2,3 godine ulaskom u pubertet.
Nisam sa roditeljima raspravljala o tome,ne znam..bilo mi je teško,čudno..
Znala sam noćima razbijati misli svakakvim pitanjima..razmišljala o mogućim razlozima zbog kojih su me bio roditelji napustili..
ali uvijek bih došla do istog zaključka: znam tko sam,imam puno ljudi oko sebe koji me vole i koji mi puno znače..i oni su moj svijet kojem u potpunosti pripadam..
Jednog dana morat ću i porazgovarati s roditeljima kao i naći svoje biološke korijene,samo da riješim i to poglavlje u svom životu..
Moja je priča duga..al htjela bi da na ovome forumu razvijemo i drugi oblik suradnje..posvojena djeca-roditelji posvajatelji..
mislim da bi nam razmjena iskustava mogla pomoći
Nadam se da će to biti uspješna suradnja