tikice i meni je skrenula paznju tvoja izjava o sjecanju na miris bebe i dojenje...Pa kad sam pogledala potpis,pomislih...u to vrijeme,kad si ti radjala,mi smo bili u jeku nase borbe koju do sada jos nismo bili uspjeli ostvariti...ali imali smo snagu toliko dugo biti uporni jer nismo pretjerivali sa postupcima vec smo uzimali predahe....
Tek zadnju godinu kad sam ubacila 3 stimulirana, poceli smo pucati po savovima...
Zelim ti samo reci da u potpunosti shvacam tvoju zelju i da te uopce ne smatram sebicnom ali sam svjesna sto vas dovodi do iscrpljenosti i zato bi ti htjela predloziti da se sad opustite do MB-a (tako carobnog mjesta) a u medjuvremenu se osvjestis blizine i ljubavi tvoje djecice i muzica te uzivas u tome...
Uzivajte zajedno u svakodnevnom zivotu a vrijeme ce uciniti svoje..
Izjave tipa"konacno odustajanje" su svakako isprazne i samo te tjeraju u duboku nesrecu..Nitko od nas u zivotu ne moze neke stvari prekinuti samo zato sto to izgovori i zato, zaboravi uopce na takvo sto vec uzivaj i budi spremna na buduca zivotna iznenadjenja....