majke su najbitnije

[mim]

ali, ako dijete u petom razredu ne zna tablicu množenja - to je po meni isključivo odgovornost nastavnika, a nikako ne i roditelja.

kao što je isključivo odgovornost roditelja ako dijete u petom razredu ne zna pozdraviti susjeda u portunu. :/

Hvala ti što si ovo napisala. Jer, da nisi, osjećala bih se kao mamut: vrsta roditelja u izumiranju. Moje je da odgojim dijete, da se pobrinem da ima sve potrebno za školu, da je redovito pohađa, da mu omogućim vrijeme/zdravlje/mjesto/uvjete da napiše zadaću.... Ali nije moje da ga učim tablicu množenja/vrste riječi u rečenici/što god. Jer-da je to moj posao mogla bih se prozvati profesorom, a ne prozivam se tako. I koja je onda svrha studija? Koja je razlika između profesora i roditelja u znanju kao takvom i znanju prenošenja istog?

Čast i hvala pravim profesorima: na trudu, upornosti, razumjevanju djece. Hvala i mojim profesorima što su mojim roditeljima i meni omogućili da zajedničko vrijeme ne provodimo (ponovo!) obrađujući isto gradivo i uštedjeli nam novac kojim bi morali plaćati instrukcije. Hoće li i moje dijete biti te sreće? Ovisi samo o profesorima. S njom neće biti problema što se odgoja tiče jer je (za sad!! ) imam vremena odgajati, prenositi joj neka druga znanja, širiti joj vidike i usađivati ljubav prema nauci/knjizi/školi kao takvoj i poštovanje prema ljudima koji je uče nešto drugo, a samo zato jer netko tamo gdje ja ne mogu biti prisutna dobro odrađuje svoj posao. Za sad!

[YosephK]

moja je poanta bila slijedeca: gradivo 1.-4. razreda svaki roditelj ZNA. (nemojte mi se sada vaditi na to da roditelji ne znaju izracunati 5*8 - imaju kalkulator ako nisu sigurni!) nadam se da se slazete sa ovim (sada cemo ostaviti sa strane ekstermni slucaj nepismenog roditelja). ako roditelj vjezba sa djetetom, onda ce primjetiti da mu nesto slabije ide. potrudit ce se sa njim to gradivo izvjezbati, uciti sa njim, pa i reci nastavniku da djete sa necim ima problem. ne trebate biti nuklearni fizicari da zakljucite da dijete ne razumije sto znaci 7*8. i sto onda? reci cemo "da, on to ne zna!" i slegnuti ramenima ocekujuci da nastavnik (koji nema samo to dijete, vec puno vise) primjeti da 1/30 ima problem ili cemo reci nastavniku da taj i taj problem postoji i da molite da se to djetetu jos jednom razjasni. i, molim te, sladjanaf, nemoj izokretati moje rijeci. ja nisam nigdje rekao da dijete koje ima mamu koja ne zna tablicu mnozenja ili periodni sustav nema sta niti traziti u skoli! naglasio sam da govorim o gradivu 1.-4. razreda osnovne skole. a to je gradivo koje znamo svi. pa makar uz pomoc kalkulatora.

kada bi roditelji tako postupali, onda se ne bi dogodio ekstreman slucaj da dijete u 5. razredu OS ne zna tablicu mnozenja!

sto se tice mog primjera sminkanja pod satom.........postovana mim poanta nije bila u tome sto je nastavnik na satu, a ne roditelj, nego u mojoj, OCIGLEDNOJ BLESAVOJ IDEJI, da dijete u 8. razredu OS NEMA sto raditi nasminkano, a pogotovo ne sa cijelim priborom dolaziti u skolu. + meni je smjesno sto kazes da u skoli mora dobiti dovoljno zadataka da samo vjezba. ok, mozda. ne treba li roditelj isto malo pripomoci djetetu i vidjeti ima li problem sa nekim zadatkom?

[mim]

moja je poanta bila slijedeca: gradivo 1.-4. razreda svaki roditelj ZNA.

Osim 14% ljudi koji su nepismeni. Ekstremni slučaj?? Ne, činjenica.

ako roditelj vjezba sa djetetom, onda ce primjetiti da mu nesto slabije ide. potrudit ce se sa njim to gradivo izvjezbati, uciti sa njim, pa i reci nastavniku da djete sa necim ima problem.

Obrnuto, profesore. Obrnuto. Profesor je taj koji vježba s djecom (jer mu je to i posao), a ako ne ide ni na koji način (dodatna, dopunska, listići, proširena zadaća...) onda on obavještava roditelja.

kada bi roditelji tako postupali, onda se ne bi dogodio ekstreman slucaj da dijete u 5. razredu OS ne zna tablicu mnozenja!

Ne, profesore. Ako pustite djecu u slijedeći razred VI potvrđujete da dijete zna tablicu množenja. Zašto? Zato jer ste za to, navodno, kvalificirani. Vi, ne roditelj jer inače-čemu škola?

meni je smjesno sto kazes da u skoli mora dobiti dovoljno zadataka da samo vjezba.

Da, presmiješna je ta moja tvrdnja. Za krepati od smijeha.

Nego, profesore, gdje, kako i koje zadatke bi roditelji trebali nabaviti djetetu? Pokupovati neke zbirke? Naći na internetu? Vratimo se na onih 14 % nepismenih i na 11% ljudi koji se služe internetom. Dajete svoje zbirke roditeljima na korištenje? Diktirate im na roditeljskom popis dodatne literature? I, na kraju, tko sve to financira? Čiji je posao da djeci osigura dovoljan broj zadataka kako bi gradivo savladali? Roditeljski?? Ok, recimo da je. Onda vas lijepo molim popis dodatne literature za 8. razred iz kemije. E, nema ga. Govorim iz iskustva. Ne postoje zbirke. Dodatne zadatke može smisliti samo roditelj-kemičar. Vratimo se ponovo na one postotke. Nepismene roditelje smo već isključili iz obrazovnog sustava, one koji se ne koriste internetom također. Roditelja-kemičara ima...koliko? Ja znam dvoje. A vi?

I ne zaboravite: rupe koje se stvore inertnošću učitelja i profesora do 4. razreda treba "popuniti" netko drugi. Tko? Vaši kolege. A oni će također kao i vi očekivati da to naprave roditelji jer-zašto bi vama bilo lakše nego njima. A tu se opet vraćamo na sve one postotke. Koliko roditelja zaista zna objasniti gradivo viših razreda? Srednje škole? Tu više nije samo stvar u posjedovanju kalkulatora i znanju tablice množenja.

ne treba li roditelj isto malo pripomoci djetetu i vidjeti ima li problem sa nekim zadatkom?

Vi ne čitate ono što pišem? Dijete je ocijenjeno s odličnim. Treba li ga roditelj dodatno propitivati i sumnjati u ocjenu profesora??? Ukoliko profesor ne ukaže roditelju/razredniku/kome god da dijete s nekim predmetom ima problema kako to itko može znati? To se vidi iz odlične ocjene?

I, na kraju: našem profesoru iz matematike nitko se nije šminkao na satu. Znate zašto? Zato jer je on sam stvorio takvu atmosferu. Ako ne znate postići autoritet kod mlađih maloljetnika unatoč svim odslušanim pedagoškim i stručnim predmetima...ja bih se zapitala je li to pravo zanimanje za mene, a vi slobodno šminkanje na vašem satu ističite kao glavni problem. Dajte tim curicama dodatne zadatke pa se neće šminkati. Ah, da, to nije vaš posao nego posao roditelja. Pa, pozovite onda roditelje u školu da ga odrade. Ovako gubite vrijeme vi u školi, a roditelj kod kuće krpajući rupe koje nastaju takvim radom.

[YosephK]

podatak sa interneta: U Hrvatskoj je val opismenjavanja počeo 1945. Nepismeni danas u Hrvatskoj čine 1, 5% stanovništva.

btw, tih 1.5% se odnosi na STARIJE stanovnistvo jer je u Hrvatskoj osnovno obrazovanje OBAVEZNO od davnih dana, pa kod srednje generacije ne postoji.

slazem se sa tim da profesor mora vjezbati sa djecom, ali i roditelji kod kuce moraju nadgledati da li djeca uce. ponovno isticem - kad radis sa 30 djece puno je drugacije nego kad radis sa jednim djetetom.

sto se tice kako nabaviti zadatke....ne treba niti internet, niti dodatne knjige za to. dovoljno je promjeniti brojeve u zadacima koji su u zbirci. ne moze mi nitko reci da su roditelj ne moze izmisliti jedan 9*3 zadatak? ako je problem, evo, ja cu vam ga izmisliti: u grupi od 9 djece svako dijete ima po 3 jabuke. koliko jabuka imaju zajedno? woooooooo, stvarno, ne mogu vjerovati, za izmisliti ovaj zadatak moras biti posve pismen, imati zavrsen fakultet i znati se sluziti internetom!

+ ponovno naglasavam da sam ja govorio o gradivu 1.-4. razred osnovne skole. dakle, necemo sada raspravljati o tome da li roditelji znaju objasniti gradivo visih razreda.

i za kraj - u MOM je razredu atmosfera odlicna, sa autoritetom nemam nikakvih problema. a doticne curice se vise nikad nisu sminkale, vec su marljivo radile. to napominjem za slucaj da sumnjate u moje pedagoske i strucna sposobnosti.

ali ponovno, nije poanta u tome, a to jako vjesto zaobilazite, nego u tome da smatram da se curice u toj dobi ne trebaju ni sminkati. a to je ipak problem kucnog odgoja.

i jos nesto, na sarkazam odgovaram sarkazmom. just for the record.

[mim]

Profesore, ne okreće se svijet oko tablice množenja. Postoje, zamislite, i drugi predmeti. Promijenite brojeve u jednoj kemijskoj jednadžbi i možete dobiti vrlo, vrlo opasnu tvar.

necemo sada raspravljati o tome da li roditelji znaju objasniti gradivo visih razreda.

Ako raspravljamo o šminkanju curica u višim razredima zašto ne bi raspravljali i o tome tko im i kako treba objasniti gradivo?

kad radis sa 30 djece puno je drugacije nego kad radis sa jednim djetetom.

Kaj za 30-ero djece treba 30 različitih zadataka? Btw, i drugi profesori rade s toliko učenika u razredu-niste jedini. Generacijama je tako pa svejedno postoje oni koji znaju množiti. Za one kojima teže ide postoji dopunska nastava.

Samo bih vas pitala zašto mi odgovarate selektivno? Npr. zašto ne kažete ni riječi na ovo (kad već moram sama sebe citirati):

Vi ne čitate ono što pišem? Dijete je ocijenjeno s odličnim. Treba li ga roditelj dodatno propitivati i sumnjati u ocjenu profesora??? Ukoliko profesor ne ukaže roditelju/razredniku/kome god da dijete s nekim predmetom ima problema kako to itko može znati? To se vidi iz odlične ocjene?

Ako pustite djecu u slijedeći razred VI potvrđujete da dijete zna tablicu množenja. Zašto? Zato jer ste za to, navodno, kvalificirani. Vi, ne roditelj jer inače-čemu škola?

4*4 je 16. Ako dijete napiše da je rezultat 17 to će gotovo svaki roditelj primijetiti. Hoćete li vi jednom znati objasniti svom djetetu valencije, kad malo ostarite i zaboravite gradivo?

Hrvatskoj osnovno obrazovanje OBAVEZNO od davnih dana

Zašto je tako? Po vašem sudu obavezno obrazovanje očito nije potrebno jer djecu ionako svemu mogu naučiti roditelji. Dovoljno je samo znati koliko je 9*3, zar ne??

i jos nesto, na sarkazam odgovaram sarkazmom. just for the record.

[YosephK]

Profesore, ne okreće se svijet oko tablice množenja. Postoje, zamislite, i drugi predmeti. Promijenite brojeve u jednoj kemijskoj jednadžbi i možete dobiti vrlo, vrlo opasnu tvar.

stvarno, da ovo niste spomenuli, stvarno ne bi znao da je tako. ali ja sam vec u nekoliko postova naglasio da govorim o gradivu 1.-4. razreda osnovne skole. mozda treba napisati velikim slovima da to naglasim. GRADIVO 1.-4. RAZREDA OSNOVNE SKOLE. a kad sam zadnji put bio u skoli (jucer ujutro) nisam dobio nikakvu obavijet da se kemija prebacila u nize razrede. a svaki, ali SVAKI roditelj moze pomoci sa tim gradivom, bez diplome fakulteta i koristenja interneta. dovoljno je baciti pogled u udzbenik i procitati koji su....nacionalni parkovi hrvatske. (eto da se malo maknemo sa matematike) nekima, na zalost, ni diploma ni koristenje interneta ne pomaze da budu LJUDI i RODITELJI

necemo sada raspravljati o tome da li roditelji znaju objasniti gradivo visih razreda.

Ako raspravljamo o šminkanju curica u višim razredima zašto ne bi raspravljali i o tome tko im i kako treba objasniti gradivo?

propustate poantu. poanta je slijedeca - s obzirom da se vi pitate tko im i kako predaje gradivo, ja se pitam: kakav je to roditelj koji klinki (od 13, 14 godina) dopusta u skolskoj torbi imati sminku? evo, napisat cu opet velikim slovima da jos jednom naglasim bit: SKOLSKOJ TORBI! ili je vama to normalno?!

kad radis sa 30 djece puno je drugacije nego kad radis sa jednim djetetom.

Kaj za 30-ero djece treba 30 različitih zadataka? Btw, i drugi profesori rade s toliko učenika u razredu-niste jedini. Generacijama je tako pa svejedno postoje oni koji znaju množiti. Za one kojima teže ide postoji dopunska nastava.

niti sam rekao da sam pale sam na svijetu, niti sam rekao da ja imam problem, ili moji ucenici sa gradivom koje im predajem. ali isto tako necu reci da je svima sve kristalno jasno jer je to nemoguce. ali opet, selektivno citanje (eto, ocigledno nisam jedini!) je ponovno dovelo do toga da ste propustili poantu. ja nigdje nisam rekao da cu za 30 djece sastaviti 30 razlicitih zadataka. i jos jednom ponavljam poziv da slobodno dodjete u moj razred da vidite kako to ide u praksi.

evo, cak su tu praksu pokusati ovdje pribliziti: ispredajem gradivo, komuniciram sa ucenicima, rjesim nekoliko zadataka na ploci, dam njima da rjesavaju zadatke u biljeznici, nakon cega ih rjesavaju na ploci. 90% djece ce gradivo skuziti u toku predavanja, a onih 10% cu stalno imati na oku kod rjesavanja zadataka i obilaziti ih malo cesce od ostatka razreda (premda ni ostale necu zapostaviti). ukoliko primjetim da sa nekim zadatkom imaju problema, onda cu im se malo vise posvetiti i dodatno razjasniti kroz (unaprijed sastavljen specijalno za njih) dodatni zadatak.

na zalost, jos se ne mogu klonirati/multiplicirati/biti na vise mjesta istovremeno i sa svakim djetetom posebno raditi. o tome ja cijelo vrijeme pricam. bilo bi prekrasno, ja bi to jako volio, da se svakom djetetu mogu nepodijeljeno posvetiti.

Samo bih vas pitala zašto mi odgovarate selektivno? Npr. zašto ne kažete ni riječi na ovo (kad već moram sama sebe citirati):

Vi ne čitate ono što pišem? Dijete je ocijenjeno s odličnim. Treba li ga roditelj dodatno propitivati i sumnjati u ocjenu profesora??? Ukoliko profesor ne ukaže roditelju/razredniku/kome god da dijete s nekim predmetom ima problema kako to itko može znati? To se vidi iz odlične ocjene?

Ako pustite djecu u slijedeći razred VI potvrđujete da dijete zna tablicu množenja. Zašto? Zato jer ste za to, navodno, kvalificirani. Vi, ne roditelj jer inače-čemu škola?

evo, kako ne bi ispalo da ja prigovaram za selektivno citanje, odgovorit cu na ovo. ja nigdje nisam rekao da su svi nastavnici a priori odlicni. na zalost, postoje i iznimke? sto sa njima? javno su obznanjeni brojevi prosvjetne inspekcije (rado vam ih proslijedim na PP ako ne znate gdje se nalaze!). a vjerujte, oni su jako neugodni ukoliko dodje prijava. tapet-inspekcija je jos gora. oni svaki test uzmu u ruke i 10 puta pregledaju. pa ako imate problem, onda nemojte samo vikati PROBLEM, PROBLEM u prazno, nego nesto i poduzmite, ali na pravoj adresi. kvocanjem i cendranjem nista ne postizete, osim sto olaksavate dusu. kratkorocno je to ok, ali dugorocno.....it sucks......trosi i zivce i vrijeme. i vas i vaseg sugovornika.

4*4 je 16. Ako dijete napiše da je rezultat 17 to će gotovo svaki roditelj primijetiti. Hoćete li vi jednom znati objasniti svom djetetu valencije, kad malo ostarite i zaboravite gradivo?

na srecu (ili na zalost?) priroda me obdarila iznimnom inteligencijom, razumijevanjem i pamcenjem svega, osim za umjetnost i sport. ali ja sam poseban slucaj. recimo da nisam. da moje dijete ima problem, cak i nakon sto je ucilo 3 sata (a ne citalo knjige ili se igralo na racunalu), cak i nakon dopunske nastave, onda bi zamolio nastavnika da malo individualno poradi sa djetetom i ima ga na oku pod satom. ako dijete ni onda ne bi gradivo savladalo, onda bi mi od satova baleta/klavira/knjiga ipak bilo vaznije znanje koje se ocjenjuje i platio instrukcije ili zamolio nekog iz obitelji/prijatelje da uskoci u pomoc.

Hrvatskoj osnovno obrazovanje OBAVEZNO od davnih dana

Zašto je tako? Po vašem sudu obavezno obrazovanje očito nije potrebno jer djecu ionako svemu mogu naučiti roditelji. Dovoljno je samo znati koliko je 9*3, zar ne??

ni to nisam nigdje rekao. roditelj nije zamjena nastavniku. ali po svemu sto pisete - mogu zakljuciti da vi sa svojim djetetom bas NIKAD niste sjeli i gledali ga dok rjesava zadacu? ispitali ga pred test ili ispitivanje, i na taj nacin otkrili da postoji neka rupa koju ste onda "zakrpali"?

i jos nesto, na sarkazam odgovaram sarkazmom. just for the record.

[mim]

Profesore, odustajem. Premladi ste i prepuni negativne energije da bih ulazila u daljnje rasprave.

Imate pravo: svaki pravi roditelj sjedit će s djetetom-učenikom nižih razreda satima i krpati učiteljsko-profesorske rupe, kćeri od 13-14 godina izbiti sjajilo iz ruke kao da je u najmanju ruku u školskoj torbi donijela hladno oružje (jer vi o šminki pričate upravo na taj način, a ne zaboravite da su upravo te "curice" fiziološki već barem godinu dana žene! ), svaki pravi roditelj očito će morati sumnjati u ocjene koje mu dijete kući donese u učeničkoj knjižici jer se nikada ne zna stoji li iza te ocjene znanje ili samo profesorski nemar i previd, radit će prekovremeno da može platiti instrukcije, a uz sve to skupa nastojati odgojiti dijete da poštuje iste te profesore koji svoj posao svaljuju na roditelje.

Povremeno će osvanuti tema slična onoj: "Profesor chata na satu informatike" , povremeno će se isti ti roditelji izventilirati negdje nekom, povremeno će dnevni tisak objaviti neku afericu iz školskih učionica, ali će u tu stranicu već drugi dan majka umotati ljuske od krumpira (naravno, ako stigne kuhati jer mora satima učiti s djetetom )...ali školski sustav, niski kvantum znanja naše djece, neprepoznavanje potreba iste... ostat će isti problem sve dok dio nastavnog kadra ne shvati da griješi. Ili im to ne "objasni" otkazom neka sposobna inspekcija.

[sladjanaf]

pa ako imate problem, onda nemojte samo vikati PROBLEM, PROBLEM u prazno, nego nesto i poduzmite, ali na pravoj adresi. kvocanjem i cendranjem nista ne postizete, osim sto olaksavate dusu. kratkorocno je to ok, ali dugorocno.....it sucks......trosi i zivce i vrijeme. i vas i vaseg sugovornika.

[/quote]

kvocanje i cendranje? olakšavanje duše? troši živce i vrijeme?

dakle, ne sjećam se da ste dobili pozivnicu za ovaj topic, nego ste se ovdje svojevoljno javili. to što ja mislim o profesorima neće promijeniti niti vaš sarkazam, niti živopisni opisi načina na koje roditelji djetetu trebaju pomagati pisati zadaće.
meni osobno je iznimno tužno pročitati što jedan profesor ima reći o obrazovanju djece u hrvatskoj, dio kojeg je i on sam. krenuti raditi profesorski posao s unaprijed stvorenim očekivanjima koja moraju ispuniti roditelji djece koja pohađaju školu je u najmanju ruku smiješno.

ali to je matrica koja postoji desetljećima u hrvatskoj. inače u ovoj državi sve napreduje, ali se čini da obrazovanje ostaje isto kakvo je bilo 47.-e. mora da je i za to kriv predsjednik države, premijer, ljevica ili desnica. nedaj bože da dio odgovornosti snose i ljudi koji rade nastavnički posao. ma neeee... oni ustvari bi, ali nemaju s čim, ne mogu jer im netko ne da... nedaj bože reći da možda ne znaju?
ja poznam krasne profesore i zbog njih a i zbog moje djece mi je žao kad vidim kakvi sve ljudi rade u odgojnim i obrazovnim institucijama ove države.

[Zdenka2]

Ja ne doživljavam postove YosephaK kao sarkastične i zapravo se s njim slažem. Mislim da u pozadini njegovih postova stoji uvjerenje koje dijelim, a to je da roditelj mora imati aktivnu ulogu u obrazovanju svoje djece. Da podsjetim na temu od koje smo krenuli u ovu diskusiju, to se očito pokazuje i u praksi.

Naravno, to ne znači nikakvo prebacivanje pune odgovornosti za obrazovanje djece na roditelje. Svi znamo koji je posao škole i nastavnika. Također, takva, po mom mišljenju korisna i nužna uloga roditelja, ne apsolvira ni programe ni školu ni nastavnike od grešaka i kritike njihovih tankih mjesta.

[YosephK]

@ mim: ali zapravo ste vi koji imaju negativan stav spram profesora i obrazovnom sustavu, a ne ja. dakle, ja jos jednom molim da mi kazete jeste li ikada sjeli sa svojim djetetom i pisali domacu zadacu? ako jeste, onda ste onaj tip covjeka koji govori jedno, a radi drugo. sto se tice sminke u torbi, i dalje zastupam stav da sminka/sjajilo nema sto raditi u SKOLSKOJ TORBI, jer ako cemo ici tezom "pa ona je vec godinu dana fizioloska zena", onda valjda po vama mozemo ocekivati da sam 14 godina u SKOLSKOJ TORBI imaju kondome jer su vec fizioloski spremni za spolne odnose. meni je to malo poremeceno, a vama ocigledno normalno. + ja nigdje nisam rekao da profesor treba svaliti svoj posao na roditelje, ali da roditelj treba biti ukljucen u obrazovanje svog djeteta, to treba, bas kako je Zdenka2 napisala (i ovim putem joj zahvaljujem sto je pogodila i moju poantu i poantu clanka!).

@ sladjanaf: ni ja se ne sjecam da VI dobili pozivnicu za topic, nego ste se svojevoljno javili optuzujuci nastavnike da svoj posao ne rade kako treba. just for the record - ja nisam krenuo u profesorski posao sa ocekivanjima koje moraju ispuniti roditelji djece. to je moje LJUDSKO OCEKIVANJE, nesto sto je zivotno, roditeljski i normalno. i iskreno, poprilicno sam razocaran sto ovdje nailazim na stav da roditelji ne trebaju, stovise NIJE NJIHOV POSAO, uciti sa svojom djecom. + ponovno molim - nemojte izvrtati moje rijeci, ja nigdje nisam rekao da su svi nastavnici sveci i da ne snose nikakvu odgovornost. naravno da snose. ali zastupat cu uvijek ideju da i roditelj mora biti aktivno ukljucen u obrazovanje svog djeteta. pa i na nacin da pomognu svojoj djeci sa gradivom ako mogu/znaju.

[YosephK]

meni osobno je iznimno tužno pročitati što jedan profesor ima reći o obrazovanju djece u hrvatskoj, dio kojeg je i on sam.

kad cemo vec ici tako onda cu samo reci ovo: meni je poprilicno tuzno sto neki ovdje imaju stav da je obrazovanje stvar samo skole, a nikako i obitelji. svojoj majci sam poprilicno zahvalan sto mi je pomagala sa gradivom kada je trebalo, koliko je znala i mogla. jer da nije nikad ni prstom maknula, onda bi se ja sada zapitao kakva je to moja majka.

dakle, ponovno pitam, i mim i sladjanuf (a i sve one koji dijele njihovo misljenje): jeste li ikada sjeli sa svojim djetetom i pisali zadacu? ispitivali ih pred test? ako jeste - onda ne razumijem cemu sva ta galama kada onda iz svog iskustva mozete potvrditi da je i roditelj bitan za obrazovanje. ako niste - drago mi je sto nisam vase dijete.

[cvijeta73]

i dalje zastupam stav da sminka/sjajilo nema sto raditi u SKOLSKOJ TORBI, .

a meni se ova rečenica, iskreno, nikako ne sviđa, a najmanje sam ju od tebe očekivala, nakon onog tvog topika (ja sam prešla na ti ) :/
kakve veze ima sjajilo u torbi 14-godišnjakinje s cijelom ovom pričom mi nije jasno.

[mim]

dakle, ja jos jednom molim da mi kazete jeste li ikada sjeli sa svojim djetetom i pisali domacu zadacu?

Pristojno pitanje zahtjeva isti takav odgovor.

Ne, nisam sjedila i pisala zadaću sa svojim djetetom. Nisam je čak ni gledala kad piše zadaću (za više informacija pogledajte u temi Darovita djeca). Nisam s njom ni čitala lektiru. Vrijeme koje provodimo zajedno provodimo puno kreativnije jer ona nema nikakvih problema sa školom i zadaćama. Budući da su za sad svi njeni učitelji i profesori kako treba odradili svoj posao nas dvije imamo vremena pa zajednički izrađujemo nakit, razgovaramo na nekom od stranih jezika, učim je raditi s raznim grafičkim programima, čitamo raznu literaturu koja nema veze s nastavom i školskim gradivom, sviramo zajedno (isti instrument), šetamo pri čemu je učim nazivima biljaka i njihovom ljekovitom djelovanju... Ne, profesore, ne pišem s njom zadaće. Baš sam zbog toga nemajka, zar ne?

A vi pustite na miru sadržaj torbi mlađih maloljetnica. Niti je pregledavanje njihovog sadržaja u opisu vašeg radnog mjesta niti je primjereno da kao profesor komentirate imaju li djevojke u svojim torbama šminku i kondome. Pa i da imaju? To vam smeta?? Pitanja su retorička, više me kao majku brine to što mladi profesor stalno ističe šminkanje djevojaka (kao da to kod njih jedino promjećuje :/ ).

[YosephK]

vise se ni ne sjecam kako smo dosli do toga........ ahm.....da, spomenuo sam primjer sminkanja pod satom, pa je bio napad na moje pedagoske sposobnosti.

[YosephK]

@ mim: svaka cast na tome sto radite sa svojom kcerkom! ali ja cijelo vrijeme govorim o prosjecnom djetetu, a ne o naprednom malom supergenijalcu.

i ne, nisam nikad pregledavao skolske torbe svojih ucenica. ja sam istaknuo sminkanje djevojaka NA NASTAVI. koliko je to primjereno? ja znam da ja svome djetetu nikad necu dopustiti da ima sminku u SKOLSKOJ torbi jer skola (ipak) koristi za druge stvari. ako zeli - neka se nasminka prije skole.

[YosephK]

nas dvije imamo vremena pa zajednički izrađujemo nakit, razgovaramo na nekom od stranih jezika, učim je raditi s raznim grafičkim programima, čitamo raznu literaturu koja nema veze s nastavom i školskim gradivom, sviramo zajedno (isti instrument), šetamo pri čemu je učim nazivima biljaka i njihovom ljekovitom djelovanju... Ne, profesore, ne pišem s njom zadaće. Baš sam zbog toga nemajka, zar ne?

niste li ovime zapravo uskocili sami sebi u usta?! procitajte jos jednom clanak za koji je zapravo i pocela ova tema. u kratkim crtama - kaze da je majka zasluzna za obrazovanje svog djeteta. ne smatrate li da u to spada i razgovor na stranom jeziku? nazivi biljaka i ljekovita svojstva? ili to po vama ipak ne spada u obrazovanje?

[mim]

ne smatrate li da u to spada i razgovor na stranom jeziku? nazivi biljaka i ljekovita svojstva? ili to po vama ipak ne spada u obrazovanje?

Ne, to kod nas spada u kućni odgoj i obiteljsku tradiciju i u interesnoj je sferi mog djeteta koju kao majka nastojim pratiti.

Šire gledano-može spadati i u obrazovanje, ali ja vrlo strogo (za razliku od vas, očito) dijelim ono znanje koje dijete (mora) steći u školi (i jednako je za svu djecu) i ono koje stiče u krugu obitelji. Nikako se ne mogu složiti s vama oko toga da je posao roditelja da dijete uči tablici množenja. Nije roditeljski posao ni da ga uči strani jezik, ali jest "posao" da prati interese svog djeteta. Mom su slučajno interesne sfere vrlo široke. Da je moram učiti tablici množenja morala bih je lišiti tog kreativnog vremena koje provodimo zajedno. Dakle-odradite (ne vi osobno nego profesori općenito) svoj posao da date priliku roditeljima da "odrađuju" svoj.

[YosephK]

evo, nasao sam odakle je krenulo ono za sminkanje

[quote:"YosephK"] a problem ponovno nije samo u nastavnicima koji ne znaju zainteresirati ucenike (ili su mozda vec otupili!), vec i u roditeljima koji ne vode brigu o tome je li im dijete napisalo zadacu, pazi li na satu ili se sminka pod satom?[/quote]

eto, i tu sam priznao da postoje nastavnici koji nisu dobri

[YosephK]

@ mim: ne razumijem. mozda sam ja priglup. ali kad me sestra pita da joj objasnim "naprednu" matematiku, onda to smatram obrazovanjem, a ne odgojem i obiteljskom tradicijom. :/

+ naravno da se ucitelj treba potruditi da svoj posao obavi kako treba (ponovno naglasavam da nisu svi bajni i odlicni!). ali nisu svi genijalci i nekima mozda to nece biti dovoljno. zar ne bi bilo normalno od roditelja da pripomogne svom djetetu? ili cemo reci "to nije moj posao"?

[no@]

kad cemo vec ici tako onda cu samo reci ovo: meni je poprilicno tuzno sto neki ovdje imaju stav da je obrazovanje stvar samo skole, a nikako i obitelji. svojoj majci sam poprilicno zahvalan sto mi je pomagala sa gradivom kada je trebalo, koliko je znala i mogla. jer da nije nikad ni prstom maknula, onda bi se ja sada zapitao kakva je to moja majka.
dakle, ponovno pitam, i mim i sladjanuf (a i sve one koji dijele njihovo misljenje): jeste li ikada sjeli sa svojim djetetom i pisali zadacu? ispitivali ih pred test? ako jeste - onda ne razumijem cemu sva ta galama kada onda iz svog iskustva mozete potvrditi da je i roditelj bitan za obrazovanje. ako niste - drago mi je sto nisam vase dijete.

YosephK, ja radim prilično kratko u školi (nešto manje od 5 godina) i još puno toga učim. no u jedno sam već sada 100% sigurna: obrazovanje djece stvar je i škole i obitelji. međutim, duboko sam uvjerena da posao roditelja nikako nije i ne smije biti učenje s djetetom i pisanje zadaća. to što nažalost neki roditelji provode velik broj sati dnevno/tjedno učeći i "aktivno" pomažući djetetu u školskim obvezama samo je dokaz da su u našem školskom sustavu stvari iz temelja postavljene pogrešno.
(btw: ja sam mišljenja i da je koncept škole u kojoj djeca imaju silne DZ za kod kuće jako zastario. sve bi se to moglo i trebalo obaviti u školi)

obveza roditelja je da pokazuje zanimanje i interes za djetetov školski uspjeh, da ga bodre u radu, a ne da rade s njim ili umjesto njega.
učenici od roditelja preuzimaju stav prema obrazovanju - i onaj deklarativan i onaJ manifestan. djeca odrasla u obitelji u kojoj se obrazovanje visoko vrednuje (deklarativno) gdje i sami roditelji čitaju, prate kulturna zbivanja, cjeloživotno se obrazuju u većini slučajeva će i sama preuzeti takav stav i ponašanje.
posao učitelja je da učenicima prenesu znanja, vještine i kompetencije propisane nastavnim programom, hnosom, kurikulumom ili čime već.

[mim]

@ mim: ne razumijem. mozda sam ja priglup. ali kad me sestra pita da joj objasnim "naprednu" matematiku, onda to smatram obrazovanjem, a ne odgojem i obiteljskom tradicijom. :/

Objasnila sam već:

Šire gledano-može spadati i u obrazovanje, ali ja vrlo strogo (za razliku od vas, očito) dijelim ono znanje koje dijete (mora) steći u školi (i jednako je za svu djecu) i ono koje stiče u krugu obitelji.

Tjerate me da vam ponavljam. To se zove dopunska nastava: za one koji nisu shvatili na satu postoji mogućnost da utvrde gradivo .

Obitelji i njihove tradicije su razne. Moja, eto, ima tu da govorimo bar 2 strana jezika, glazbena naobrazba u obitelji nam se nekako podrazumjeva kao i ljubav prema reprodukciji glazbe, a biljem se svi bavimo pa je ono dio našeg života, a ne dio nekog formalnog znanja koje učimo. Zato mi sve to spada u sferu odgoja.

Jedino što radim s djetetom, a da zaista pripada nekoj naobrazbi, je edukacija vezana za grafiku, ali samo zato jer je od 3. godine pokazivala interes za to. Crtanje brkova na fotografijama u Photoshopu je igra za malo dijete. Za veće dijete je to dizajn pozivnica za rođendane, uređivanje vlastitih fotografija, bloga, izrada prezentacija za školu (nevezano za domaću zadaću) ...Moja se kćer tako zabavlja. Budući da sama ne može naučiti sve što želi jer je premala da prati neki tečaj tu sam ja da joj pomažem. I u svemu tome kao majka uživam, ali odbijam biti odgovorna za njeno poznavanje formalnog i zakonski propisanog gradiva jer za stjecanje njega postoje kvalificirane i plaćene osobe.

[Zdenka2]

Ja sa svojim starijim djetetom jako malo razgovaram o školskom gradivu, jer to nije potrebno. U posljednje vrijeme vodimo rasprave o financijskom sustavu, bruto društvenom proizvodu, budžetu... o svijetu čarobnjaštva i vještica, o glazbi za klarinet, o nošenju krzna i nevoljama životinja specijalista..., o svemu i svačemu što zanima tu radoznalu, darovitu glavicu. Sa svojim mlađim djetetom isto imam kreativne rasprave o onome što nju zanima, a to su odnosi među ljudima, problemi siromaha koje vodi na ulici, o anđelima, o biljkama i životinjama, o receptima i šahu ... ali dio vremena trošim i na to da je slušam kako čita, ispitujem što je pročitala, zadajem joj matematičke zadatke i vježbice pisanja, provjeram njezino znanje iz njemačkog, engleskog, prirode, vjeronauka, informatike... Svakom djetetu dajem ono što mu je potrebno. Ne moram se brinuti za školske obaveze svog sina, naprosto zato jer njemu to nije potrebno. Imam uvid i redovite kontakte sa svim njegovim učiteljicama, ali ne moram s njim raditi zadaće. Sa kćeri moram, jer je prespora da bi sve savladala u školi. Smatram svojom roditeljskom dužnošću da joj pomognem. Isto tako s njom radi i tata, čak i više nego ja. Tata im pomaže i u učenju glazbe. On je glazbenik i sasvim je prirodno da s djecom radi na njihovim instrumentima. Oni imaju svoje profesore, ali imaju i tatu glazbenika koji im može pomoći da učinkovitije vježbaju i bolje sviraju. Ja doista ne vidim što je u tome upitno. Uopće ne mislim da time preuzimamo posao i odgovornost škole i učitelja nego radimo samo roditeljski posao i uzimamo roditeljsku odgovornost. Moja kći ima upravo izvrsnu učiteljicu, fenomenalnu, ali ta učiteljica nema ono vrijeme s njom koje imam ja. Trebam li je prepustiti da se snalazi kako zna i umije na donjoj granici njezinih sposobnosti ili joj trebam pomoći da dođe na gornju granicu? Tko će joj pomoći ako neće njezini roditelji?

[YosephK]

znaci: ukoliko vase dijete ne razumije zadatak, ne zna ga rjesiti, reci cete mu "obrati se nastavniku, to je njegov posao"? ili cete ipak pripomoci?

[YosephK]

Smatram svojom roditeljskom dužnošću da joj pomognem. Isto tako s njom radi i tata, čak i više nego ja. Tata im pomaže i u učenju glazbe. On je glazbenik i sasvim je prirodno da s djecom radi na njihovim instrumentima. Oni imaju svoje profesore, ali imaju i tatu glazbenika koji im može pomoći da učinkovitije vježbaju i bolje sviraju. Ja doista ne vidim što je u tome upitno. Uopće ne mislim da time preuzimamo posao i odgovornost škole i učitelja nego radimo samo roditeljski posao i uzimamo roditeljsku odgovornost. Moja kći ima upravo izvrsnu učiteljicu, fenomenalnu, ali ta učiteljica nema ono vrijeme s njom koje imam ja. Trebam li je prepustiti da se snalazi kako zna i umije na donjoj granici njezinih sposobnosti ili joj trebam pomoći da dođe na gornju granicu? Tko će joj pomoći ako neće njezini roditelji?

svaka cast, Zdenka2, upravo se o tome radi!

[YosephK]

Tjerate me da vam ponavljam. To se zove dopunska nastava: za one koji nisu shvatili na satu postoji mogućnost da utvrde gradivo .

vi mene tjerate da se ponavljam. ne znam gdje sam to rekao, ali sam rekao: ja govorim o djeci kojima ni dopunska nastava ne pomaze. ili za koje mozda dopunska nastava nije organizirana. na zalost, ima i toga. a tu onda nije kriv iskljucivo nastavnik (je ako NE ZELI provoiti taj oblik nastave - opet, ima nas svakakvih! ali ja ne pricam o tim extremima), vec i sustav koji ponekad ne dopusta nastavniku povecanje sati.

Obitelji i njihove tradicije su razne. Moja, eto, ima tu da govorimo bar 2 strana jezika, glazbena naobrazba u obitelji nam se nekako podrazumjeva kao i ljubav prema reprodukciji glazbe, a biljem se svi bavimo pa je ono dio našeg života, a ne dio nekog formalnog znanja koje učimo. Zato mi sve to spada u sferu odgoja.

nije li PODUCAVANJE djeteta ipak vise u sferi obrazovanja (formalno ili neformalno) nego u sferi kucnog odgoja?

odbijam biti odgovorna za njeno poznavanje formalnog i zakonski propisanog gradiva jer za stjecanje njega postoje kvalificirane i plaćene osobe.

dakle, opet: ukoliko vam dijete jednog dana ne bi razumjelo neki zadatak, hocete li reci "obrati se nastavniku, placen je za to?", ili cete pripomoci? nemojte sada o tome da imate dijete genijalca, nemaju to svi roditelji. vi ste zbilja medju onim rijetkima koji se mogu posvetiti na kreativnom razvoju djeteta (POHVALNO!), a ne tablici mnozenja.

[mim]

znaci: ukoliko vase dijete ne razumije zadatak, ne zna ga rjesiti, reci cete mu "obrati se nastavniku, to je njegov posao"? ili cete ipak pripomoci?

Ako je pitanje bilo postavljeno meni mogu na njega samo hipotetički odgovoriti.

Ako i kad se to dogodi reći ću: "Dušo, uključi sve moždane vijugice pa pročitaj zadatak polaaaako i s razumjevanjem". Ako ni tad "ne upali" pitat ću je koji joj dio nije jasan i kako zamišlja da bi taj zadatak trebala riješiti. Ako, pak, ni tada ne nađe rješenje predložit ću joj da pogleda u zbirci/bilježnici/udžbeniku jesu li sličan rješavali u školi (tu na scenu stupa profesor koji je s učenicima proradio u školi sve primjere zadataka kakve mogu naći u zadaći ). Ako ni to ne dovede do rezultata (jer mi je dijete možda preumorno da dobro razmisli ili-čijom greškom??-slične zadatke nisu radili u školi) dat ću joj svu dostupnu literaturu koju imam te smjernice kako da na internetu pronađe slične zadatke. Zadnje što ću joj reći, ako smo sve mogućnosti iscrpili, je da na slijedećem satu pita profesora te da mu kaže što je sve poduzela da taj zadatak riješi. Bi li se vi kao profesor ljutili da vam dijete dođe s takvim problemom, da vidite da je uložilo trud da zadatak riješi? Bi li se pitali zašto odlikašica taj zadatak nije znala riješiti?

[YosephK]

znaci, ipak biste se potrudili pomoci djetetu na neki nacin? ja nisam govorio isljucivo o tome da roditelj rijesi zadatak umjesto ucenika, ali da mu da smjernice - to da. pa da, ako fakat ne ide, neka mu pomogne i sa objasnjavanjem tog gradiva i rjesenjem, sa napomenom da zamoli nastavnika na slijedecem satu da se taj zadatak rjesi (i nikad se nisam ljutio na to, jasno mi je da nisu svi u razredu 5.0 ucenici kojima moji predmeti teku venama! ali prihvacam i to da ja mogu pogrijesiti, a to i VI morate prihvatiti). jer ako nije odlikasica to znala, onda mozda nisu ni drugi. svi smo mi od krvi i mesa. koliko god vi prikazivali da to ne smijemo biti. da, i ja sam grijesio (ma zamislite - NISAM BEZGRESAN!). ja sam jednom bio greskom maturantima kojima sam predavao dao zadatak za zadacu koji nisu znali rjesiti. moj propust. jer taj dio gradiva jos nismo obradivali. iduci sat su me upozorili na to i ja sam gresku ispravio, a ionako bi je ispravio kada bi do tog gradiva dosli. ajmo sada drvlje i kamenje!

btw, moze se dogoditi i da odlikasica ne zna sve

[mim]

nije li PODUCAVANJE djeteta ipak vise u sferi obrazovanja (formalno ili neformalno) nego u sferi kucnog odgoja?

Kad budete imali svoju djecu onda možda shvatite o čemu govorim. Naime, djecu se, npr. , podučava tome kako se peru ruke, oblače čarape, jednog dana će vaša supruga morati podučiti kćer kako se depilira ispod pazuha... To nije ona vrsta podučavanja o kojoj tu govorimo. Kad govorim o školi onda govorim o, kao što sam već napisala:

poznavanje formalnog i zakonski propisanog gradiva

Ostalo je u domeni mene kao roditelja i mogu dijete nečemu podučiti ili ne. To vam je kao izborni predmet . A čak ga ne morate "slušati" ni cijele godine: ispis je lako moguć .

[mim]

btw, moze se dogoditi i da odlikasica ne zna sve

Naravno. A kad se dogodi onda bi to profesoru trebala posebno biti smjernica da se zapita kako je ispredavao taj dio gradiva.

[YosephK]

mislim da imate pomalo krivu predodzbu o obrazovanju....ja nikako ne bi u isti kos trpao depiliranje pazuha, pranje ruku i STRANI JEZIK, BILJKE I LJEKOVITA SVOJSTVA........ but, that's just me....

btw, moze se dogoditi i da odlikasica ne zna sve

Naravno. A kad se dogodi onda bi to profesoru trebala posebno biti smjernica da se zapita kako je ispredavao taj dio gradiva.

mozda, a mozda bi i roditelji trebali shvatiti da 5 znaci da je izvrsno savladala tekuce poglavlje, a ne mora s istom uspjesnosti savladati i slijedece. svi imamo svoje granice. ja sam, npr, glup za statistiku, ali sam odlican i nadaren za matematicku analizu funkcija, algebru, analiticku geometriju i kombinatoriku. i prihvacam da nisam odlican u svemu. pa cak i pojedina poglavlja unutar jednog predmeta sam odlicno svladao, a neka malo manje odlicno.

[YosephK]

da pojasnim jos malo ovo o "izbornom predmetu" kod kuce......pa da, jako je pohvalno to sto radite. ali ako jednog dana vase dijete bude na fakultetu imalo, npr, bas taj strani jezik koji ste ga vi ucili, ne cini li vam se da je onda vase dijete unaprijed u boljem polozaju od onoga koji to nije ucio? naime, od toga je krenula rasprava, jesu li djeca koja uce nesto sa roditeljima u boljem polozaju od onih koji ne uce. ne uvijek, ali generalno gledajuci - jesu.

[mim]

mislim da imate pomalo krivu predodzbu o obrazovanju....ja nikako ne bi u isti kos trpao depiliranje pazuha, pranje ruku i STRANI JEZIK, BILJKE I LJEKOVITA SVOJSTVA........ but, that's just me....

Zapeli ste za moje ljekovito bilje i strani jezik kao prije toga za šminkanje u razredu. Da, to ste vi. Mi smo malo drugačiji. I, vjerujte, lakše je kćer naučiti talijanski nego depilirati se ispod pazuha jer za ovo prvo ima interes, a drugo joj ide na živce, ali mora jer joj smetaju dlačice: radi to bez emocija pa je rezultat traljav .

a mozda bi i roditelji trebali shvatiti da 5 znaci da je izvrsno savladala tekuce poglavlje, a ne mora s istom uspjesnosti savladati i slijedece. svi imamo svoje granice.

Tako je. Zato ni ne očekujem da mi kćer sve zna jednako dobro. To će valjda uočiti i profesor pa će uložiti više truda da djeci protumači dio gradiva koji im teže ide.

Budući da smo se složili da:
- nam je zajednički cilj da djeca nauče gradivo
- nismo bezgrešni
- sustav školovanja današnje djece ima dosta propusta i negativnosti
- postoje dobri i loši predavači
- djeci treba pomoći, ali ne uz njih sjediti i pisati s njima zadaće (hm...jesmo li se i oko toga složili?? :/ )

možemo ovu mukotrpnu raspravu privesti kraju bez ponovnog spominjanja mog ljekovitog bilja .

Za kraj-odgovor:

jesu li djeca koja uce nesto sa roditeljima u boljem polozaju od onih koji ne uce. ne uvijek, ali generalno gledajuci - jesu.

Da, naravno. Čak i ako im to ne bude trebalo kao neko stvarno i iskoristivo znanje, čak i ako se time nikad u životu ne budu bavila.
Ono što ja želim je da formalno i zakonski propisano gradivo savladaju jednako sva djeca, neovisno o tome iz kakvih obitelji potječu, a tu profesori mogu puno.

[sladjanaf]

[quote="YosephK"]

dakle, ponovno pitam, i mim i sladjanuf (a i sve one koji dijele njihovo misljenje): jeste li ikada sjeli sa svojim djetetom i pisali zadacu? ispitivali ih pred test?

moje dijete će tek najesen u školu. i naravno da ću s njom sjediti i pisati zadaće i ispitivati ju pred test - zato što je to nužda hrvatskog obrazovnog sustava.

meni moji roditelji nisu pomagali pisati zadaće, a još manje su me ispitivali pred testove. a nu mene, profesorica...zamisli samo

[YosephK]

@ mim: odlicno, napokon smo se slozili u nekim stvarima. i da, zbilja se slazem da ako neko gradivo ide teze, da se profesor treba dodatno potruditi. tome uostalom (pa dobro, barem donekle) sluzi na godisnjem planu i programu stavka "planirano sati" za svaku pojedinu jedinicu. pa da, i onda treba bolje zagrijati stolac - i ucitelj da planira kako to sto bezbolnije obaviti, ali i ucenik.

@ profesorica sladjanaf: izvrsno, kolegice profesorice, molit cu na PP skolu u kojoj predajete jer bih zbilja volio svoje dijete jednog dana poslati k vama u skolu! (ovo NIJE sala) iz svega sto pisete zakljucujem da vasi ucenici nemaju nikakvog problema sa gradivom, i svi imaju izvrsne ocjene!

ali ipak, nesto me muci:

i naravno da ću s njom sjediti i pisati zadaće i ispitivati ju pred test - zato što je to nužda hrvatskog obrazovnog sustava.

dakle, priznajete li ovime da postoji neki ucenik u vasem razredu koji ce ipak trebati dodatnu pomoc sa strane od roditelja ili na instrukcijama? jer takav je sustav, a vi ste dio tog sustava. ne razumijem. odlucite se: jeste li savrseni nastavnik ili niste? ako niste - onda zapravo potvrdjujete sve sto sam rekao, a to je da je prosto nemoguce, pa da se i na trepavice postavimo, zainteresirati svu djecu na jednaki nacin. a time na kraju potvrdjujete sadrzaj clanka da je uspjeh u skoli vazna i majka. od toga je sve krenulo, zar ne?

a ako jeste - pa svaka Vam cast! zbilja je rijetkost u tom nasem uzasnom, surovom sustavu naci jednog profesora koji moze u 45 minuta ispredavati gradivo na nekoliko nacina, jer nisu svi u razredu isti i ne reagiraju na motivacijski dio sata i zadatke svi isto. puta broj razreda kojima predajete. (koliko vam samo onda treba za pripremiti nastavu? imate li ista vremena za svoje ukucane?) zbilja se divim ukoliko stvarno uspijete to napraviti! dakle, vasi ucenici nakon vaseg sata nemaju nikakvih potreba zamoliti nekoga za dodatnu pomoc? bas NIJEDAN ucenik? woooow. lijepo bi vas molio da me poducite toj vasoj univerzalnoj motivaciji za cijeli razred!

e da, ja sam bio stvarno solidan ucenik. imao jesam svoje neke crne dane, ali niposto to nije bila krivnja nastavnika. moze se reci da sam cak bio jedan od onih wunderkidova. moji roditelji su stvarno rijetko kad morali kontrolirati moje radne navike i ucenje. ali je sa mojim bratom bila jedna posve druga prica. namucili smo se i sjedili i sjedili sa njim dok nije naucio kako treba. a imao je stvarno jednu krasnu uciteljicu koja je vrlo veliku vecinu razreda uspjela zainteresirati, ali uvijek je bilo nekoliko njih sa kojima to nije uspjela, bez obzira na sav trud koji je ulozila. shame on her, shame on us.

[Anvi]

lijepo bi vas molio da me poducite toj vasoj univerzalnoj motivaciji za cijeli razred!

RWCT, Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje, je odlična metoda poučavanja, za bilo koji predmet, bilo koju razinu znanja i za svaki uzrast. Koristim je sa svojim studentima i mogu iz prve ruke potvrditi da je ogromna razlika u njihovom interesu, motivaciji i znanju u usporedbi s, u našem obrazovnom sustavu nažalost uobičajenim, ex cathedra predavanjima.
Metoda se može naučiti kroz radionice za edukatore koje organizira Forum za slobodu odgoja. Radionice su odlične, radi se u malim grupama, manje teoretski puno više praktično, i odmah je primjenjiva u razredu. Evo link:
http://www.fso.hr/forumM/receive.asp?subject=subRWCT

[sladjanaf]

@ mim: odlicno, napokon smo se slozili u nekim stvarima. i da, zbilja se slazem da ako neko gradivo ide teze, da se profesor treba dodatno potruditi. tome uostalom (pa dobro, barem donekle) sluzi na godisnjem planu i programu stavka "planirano sati" za svaku pojedinu jedinicu. pa da, i onda treba bolje zagrijati stolac - i ucitelj da planira kako to sto bezbolnije obaviti, ali i ucenik.

@ profesorica sladjanaf: izvrsno, kolegice profesorice, molit cu na PP skolu u kojoj predajete jer bih zbilja volio svoje dijete jednog dana poslati k vama u skolu! (ovo NIJE sala) iz svega sto pisete zakljucujem da vasi ucenici nemaju nikakvog problema sa gradivom, i svi imaju izvrsne ocjene!

ali ipak, nesto me muci:

i naravno da ću s njom sjediti i pisati zadaće i ispitivati ju pred test - zato što je to nužda hrvatskog obrazovnog sustava.

dakle, priznajete li ovime da postoji neki ucenik u vasem razredu koji ce ipak trebati dodatnu pomoc sa strane od roditelja ili na instrukcijama? jer takav je sustav, a vi ste dio tog sustava. ne razumijem. odlucite se: jeste li savrseni nastavnik ili niste? ako niste - onda zapravo potvrdjujete sve sto sam rekao, a to je da je prosto nemoguce, pa da se i na trepavice postavimo, zainteresirati svu djecu na jednaki nacin. a time na kraju potvrdjujete sadrzaj clanka da je uspjeh u skoli vazna i majka. od toga je sve krenulo, zar ne?

a ako jeste - pa svaka Vam cast! zbilja je rijetkost u tom nasem uzasnom, surovom sustavu naci jednog profesora koji moze u 45 minuta ispredavati gradivo na nekoliko nacina, jer nisu svi u razredu isti i ne reagiraju na motivacijski dio sata i zadatke svi isto. puta broj razreda kojima predajete. (koliko vam samo onda treba za pripremiti nastavu? imate li ista vremena za svoje ukucane?) zbilja se divim ukoliko stvarno uspijete to napraviti! dakle, vasi ucenici nakon vaseg sata nemaju nikakvih potreba zamoliti nekoga za dodatnu pomoc? bas NIJEDAN ucenik? woooow. lijepo bi vas molio da me poducite toj vasoj univerzalnoj motivaciji za cijeli razred!

e da, ja sam bio stvarno solidan ucenik. imao jesam svoje neke crne dane, ali niposto to nije bila krivnja nastavnika. moze se reci da sam cak bio jedan od onih wunderkidova. moji roditelji su stvarno rijetko kad morali kontrolirati moje radne navike i ucenje. ali je sa mojim bratom bila jedna posve druga prica. namucili smo se i sjedili i sjedili sa njim dok nije naucio kako treba. a imao je stvarno jednu krasnu uciteljicu koja je vrlo veliku vecinu razreda uspjela zainteresirati, ali uvijek je bilo nekoliko njih sa kojima to nije uspjela, bez obzira na sav trud koji je ulozila. shame on her, shame on us.

ma nemoj da te bilo što muči, molim te

ja ne radim kao profesorica (to je samo titula) a ne znam i hoću li. ako budem, kojim slučajem, slobodno pošalji svoje dijete k meni. i ništa s njim nećeš trebati raditi doma

[YosephK]

i ništa s njim nećeš trebati raditi doma

u ovaj dio vrlo sumnjam. niti smo mi savrseni, niti su djeca. tvrditi da nakon nastave imate uspjesnost 100% je glupo, bahato i neodgovorno. i prema sebi, a najvise prema djeci.

[YosephK]

mogu iz prve ruke potvrditi da je ogromna razlika u njihovom interesu, motivaciji i znanju u usporedbi s, u našem obrazovnom sustavu nažalost uobičajenim, ex cathedra predavanjima.

odlicno! ali i dalje nesto ne stima. ok, ogromna je razlika u interesu, motivaciji i znanju. ali da li to osigurava da bas svako dijete/student odmah sve od prve nauci i shvati?

[mim]

mogu iz prve ruke potvrditi da je ogromna razlika u njihovom interesu, motivaciji i znanju u usporedbi s, u našem obrazovnom sustavu nažalost uobičajenim, ex cathedra predavanjima.

odlicno! ali i dalje nesto ne stima. ok, ogromna je razlika u interesu, motivaciji i znanju. ali da li to osigurava da bas svako dijete/student odmah sve od prve nauci i shvati?

U teoriju nastave ne bih se petljala jer sam "samo" majka, ali gledam razliku između predavanja profesora pojedinih predmeta koja je ogromna.

Hajde, kad smo kod matematike... Moja kćer ima redovnog profesora i drugog koji drži dodatnu nastavu koju pohađa. Na redovnom satu ispišu pola A4 stranice. Na jednom satu dodatne uspiju riješiti duplo više zadataka (težih, naravno). To govorim za one satove kad se očito nije obrađivalo novo gradivo. Priprema za test iznosi ukupno 5-6 zadataka (odnosi se na redovnu nastavu). Tvrdim da to djeci nije dovoljno. Srećom pa mi dijete voli rješavati zadatke pa uz one s dodatne nastave i one koje sama riješi iz zbirke gradivom za sad vlada jako dobro. Što kad jednom ne bude dodatne i kad ne stigne sama raditi zadatke iz zbirke? Vjerojatno će i rezultat biti lošiji jer i sama znam kako je za uspjeh iz tog predmeta važno poznavanje teorije, ali i količina riješenih zadataka (u to sam se imala prilike uvjeriti na vlasitoj pogreški misleći da je dovoljno "samo" znati teoriju. Ispit sam položila kad sam riješila određeni broj zadataka iz raznoraznih ruskih zbirki bez problema).

Dakle-ispredavati gradivo (ma kako to profesor dobro napravio) ipak nije dovoljno. Treba djeci zadati i dovoljan broj zadataka, provjeriti znanje teorije, ali i njihovu točnost. Što o tome kaže struka?

Btw, prof. YosephK, ako imate kakav dobar link za zadatke gradiva 5. i 6. razreda OŠ bila bih zahvalna na njemu .

Anvi, svojedobno sam pisala o (mogućem, budućem) problemu moje kćeri
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=68829
Zdenka je takav način učenja nazvala studiranjem. Mislim, za sad joj sve ide "kao podmazano", ali iskreno se bojim njene potrebe da ima veliki broj podataka na raspolaganju jer ih očito u školi ne dobivaju (a HNOS je "osigurao" da ih bude i manje). Što napraviti u tom slučaju?

Ustvari, čini mi se da je način učenja djece, njihova različita potreba za znanjem, podacima...ustvari prilagođena sustavu, a ne obrnuto kako bi trebalo biti. Znam, puno ih je u razredu, individualna nastava postoji samo u teoriji, ali zar to nije pogrešno? I zar reforma školstva nije trebala napraviti više od toga da se jednostavno "skreše" broj podataka koje dijete treba dobiti i mora znati?

Profesore, vi ste nedavno izašli iz studenskih klupa. Što kaže struka na to?

[Zdenka2]

Ovo posljednje što mim kaže, tiče se programa za darovitu djecu koji postoje samo na papiru. Sve što darovita djeca danas mogu dobiti više od ostalih je više istog, a pravog programa za njih nema. On topic, i tu mi roditelji itekako uskačemo podržavajući njihove interese, podučavajući ih, nabavljajući knjige i sl. Djeca trebaju suradnju roditelja u njihovom obrazovanju, bez obzira jesu li prosječna ili s bilo kojom vrstom posebnim potreba.

[mim]

Ovo posljednje što mim kaže, tiče se programa za darovitu djecu koji postoje samo na papiru. Sve što darovita djeca danas mogu dobiti više od ostalih je više istog, a pravog programa za njih nema. On topic, i tu mi roditelji itekako uskačemo podržavajući njihove interese, podučavajući ih, nabavljajući knjige i sl. Djeca trebaju suradnju roditelja u njihovom obrazovanju, bez obzira jesu li prosječna ili s bilo kojom vrstom posebnim potreba.

Istina je da se darovitu djecu nastoji "uklopiti" u postojeći obrazovni sustav jer je tako svima lakše (osim, naravno, darovitoj djeci i njihovim roditeljima), ali mislim da isto vrijedi i za djecu koja se školuju po posebnom programu iz bilo kojeg razloga. Mislim da ovim načinom obrazovanja ustvari najviše profitiraju "prosječna" djeca jer je njima sve prilagođeno: od količine gradiva do načina predavanja istog.

Vjerujem da je roditeljima djece kojoj teže "ide" škola skoro jednako teško kao i nama čija djeca traže više. Ne mogu to uspoređivati jer je odgoj i obrazovanje djeteta koje ima interes i mogućnost za napredovanje daleko manje naporan i lišen one osnovne brige: hoće li dijete uspjeti naučiti, hoće li proći razred...ali da obrazovanje darovitog djeteta ima svoje poteškoće-ima. Pronaći im literaturu koju razumiju, a dovoljno je za njih intelektualno zahtjevna, dati im ogromni broj podataka koje traže, nastojati podržati njihovu posebnost unatoč sustavu... košta vremena, živaca, novca...A prave preporuke od strane struke (barem što se tiče redovnog školovanja i profesora u školi) nema, podrške većinom nema. Većinom se obrati pažnja na onu djecu koja pokazuju slabiji uspjeh, tu se nastoji potaknuti roditelje da rade s djecom, pomaže im se. Mi smo ustvari prepušteni sami sebi da se snalazimo kako znamo. Mislim da bi školski sustav trebao poticati jednako sve roditelje i dati im neke osnovne smjernice kako postupati kod određenih problema-ma kakvi oni bili.

[flower]

ali ako je sve na roditeljima, onda fakat skole nemaju smisao ili :?
jer ako ono sto ce ona nauciti ovisi o meni i MM, onda idemo svi u kucnu skolicu?
mislim da bi skola morala imati neki kapacitet znanja za koji garantira da ce djeca imati neovisno o roditeljima.

[YosephK]

@ mim: skolski sustav - ne samo nas, nego i svi ostali, puno bolji od naseg - su radjeni po mjeri prosjecnog ucenika. naravno, ostavlja se puno prostora za rad sa djecom sa posebnim potrebama (u teoriji, u praksi je to tesko), sa prilagodjenim programom (po novoj definiciji to vise nisu samo oni kojima ide "teze", vec tu spadaju i oni napredni!). zao mi je sto cujem da se na redovnom satu stigne ispisati samo pola A4 stranice (ja sa svojim ucenicima na satu obrade stignem obraditi i vise zadataka - ovisno o tezini gradiva, ali svaki zadatak potanko objasnjavam sto/kud/kako/zasto?). ali meni je prvo sto padne na pamet - je li profesor spor sam po sebi (mozda koristi krivu motivaciju), ili su takve potrebe razreda da je puno vise onih kojima to ne ide (ne krivnjom nastavnika) od onih koji su prosjecni?

ne moze se tek tako promatrati razlika predavanja profesora razlicitig predmeta - nije svaki predmet isti, a niti smo mi isti. matematika i povijest se predaju na posve razlicit nacin, o jeziku da i ne pricamo. motivacija matematike moze biti biti jako zanimljiva i potaknuti dijete da razmislja o problemu koji se postavlja (ponovno - nece svaka motivacija na svih djelovati isto!)...... mozda onda ucenik i sam moze izvesti neki zakljucak, pa cak i samostalno zakljuciti sto/kud/kako/zasto.... kod jezika (stranog) je bitno drugacije. vi mozete dovesti dijete do tocke da se zapita cemu sluzi npr. past tense, mozda cak i do tocke da samo zakljuci kada cemo ga koristiti. ali samo nece moci zakljuciti kako se tvori. i eto nam razlike izmedju predavanja profesora pojedinih predmeta. evo jos jedan, mozda jos bolji primjer - geografija. gledajuci sa karte ce dijete mozda zakljuciti da je nek drzava pretezno planinska, samim time mozda cak i rudarska. ali samo ne moze znati koje se rude vade, niti koliko ta drzava ima stanovnika i koji je glavni grad.

struka kaze - djecu treba pripremiti na cjelozivotno obrazovanje, dakle, priprimiti ih za osnove koje kasnije mogu sami nadogradjivati ako zele - bilo kroz rad na dodatnoj nastavi/izbornom predmetu/samostalnom radu kod kuce. to i je bila ideja HNOSa, koju su na kraju pokopali oni koji su ga i zamislili. rasterecenje - my ass!

sto se tice linka na gradivo 5. i 6. razreda OŠ, rado vam ga proslijedim. zelite "napredno" gradivo? vjerujem da bi vasa curica bila zadovoljna tim gradivom. zapravo, radi se o natjecanjima u hrvatskoj (ima testova jos iz davnih 70ih)! na internet je tek prije manje od mjesec dana postavljeno (zbog raznih zavrzlama nije moglo ici prije, ali to je posve d(r)uga prica).

sto se tice opisa vase greske - to je vec problem nastavnika. naime, svaki profesor (pogotovo na fakultetu tvrdi da ako znas teoriju da znas i zadatke. ali je u praksi to puno drugacije. i ja se uvjerio na tezi nacin.

[mim]

Imamo ovo:
http://public.carnet.hr/~ahorvate/materijali.html
Ako ima još neka stranica-molim linkić .

Ustvari, zanima me ima li išta interaktivno slično onom što sam našla iz kemije. Npr. ovako nešto:
http://www.quia.com/rr/100887.html?AP_rand=909265237
http://funbasedlearning.com/chemistr...er/default.htm

Kod nas nigdje nema ovakvih "igrica", a vjerujem da bi ih djeca voljela rješavati. Da ne kažem koliko su korisne!!

[YosephK]

Imamo ovo:
http://public.carnet.hr/~ahorvate/materijali.html
Ako ima još neka stranica-molim linkić .

da, na to sam i ja ciljao. zapravo, dogovaram suradnju sa kolegicom antonijom i pomoci cu prikupljanju i pretipkavanju zadataka iz 70ih godina. tesko ih je naci, ali ne i nemoguce.

ima jos toga. pogledajte riznicu appleta na www.normala.hr. ima sjajnih motivacijskih primjera za nastavu. neki su za sve, a neki za napredne. nema jos puno toga jer to sve rade nastavnici matematike okupljeni u udrugu. ali se stalno nadogradjuje i stavljaju nove stvari. upravo sam napravio jedan takav applet koji se veze na gradivo 8. razreda os, za koji vjerujem da ce se naci u skoro vrijeme na stranici (za sada se moze vidjeti na http://kjosip.net.amis.hr), a uskoro krecem u izradu istih i za moje petasice.

Ustvari, zanima me ima li išta interaktivno slično onom što sam našla iz kemije. Npr. ovako nešto:
http://www.quia.com/rr/100887.html?AP_rand=909265237
http://funbasedlearning.com/chemistr...er/default.htm

Kod nas nigdje nema ovakvih "igrica", a vjerujem da bi ih djeca voljela rješavati. Da ne kažem koliko su korisne!!

sto se tice interaktivne matematike - pogledajte riznicu appleta na http://www.normala.hr. ima sjajnih motivacijskih primjera za nastavu. neki su za sve, a neki za napredne. nema jos puno toga jer to sve rade nastavnici matematike okupljeni u udrugu. ali se stalno nadogradjuje i stavljaju nove stvari. upravo sam napravio jedan takav applet koji se veze na gradivo 8. razreda os, za koji vjerujem da ce se naci u skoro vrijeme na stranici (za sada se moze vidjeti na http://kjosip.net.amis.hr), a uskoro krecem u izradu istih i za moje petasice.

igrice i interaktivni materijali su jako korisni i zabavni (naravno, ako ih se koristi kako treba), te dijete na jedan drugaciji nacin moze provjeriti razinu svoga znanja.

[sladjanaf]

i ništa s njim nećeš trebati raditi doma

u ovaj dio vrlo sumnjam. niti smo mi savrseni, niti su djeca. tvrditi da nakon nastave imate uspjesnost 100% je glupo, bahato i neodgovorno. i prema sebi, a najvise prema djeci.

ma ništa vi ne brinite za moju moguću neodgovornost ili bahatost, pače glupost.
vi brinite za svoj predmet i svoje učenike. pa onda možda bude manje nemotivirane djece i razočaranih i preangažiranih roditelja.

[YosephK]

pa ne brinem ja vas, brinem se eventualno za ucenike kojima biste predavali. tvrditi da ste savrseno i nije nista drugo nego bahato i neodgovorno. teziti savrsenstvu - to da, i ja k tome tezim. ali da sam savrsen, ja ili bilo tko drugi - to su gluposti.

ja brinem i za svoj predmet i za svoje ucenike. i pokusavam broj nemotivirane djece svesti na minimum. al guess what? nisam savrsen. i priznajem da mogu pogrijesiti. sto vi sebi ocigledno ne zelite priznati. zanima me samo kako biste podnijeli udar na svoj ego kad biste shvatili da vam ucinak u razredu ipak nije 100% koliko mislite.

[Ancica]

Ja ne razumijem kako roditelj moze misliti da ne bi trebao (kao roditelj), da ne spominjem - ne bi zelio, razgovarati sa svojim djetetom o onom sto dijete uci i radi u skoli, da zajedno sa svojim djetetom uci, da kroz njega uci i da pruzi priliku djetetu isto. Neprihvatljiva mi je teza da su skola i obitelj u kotekstu obrazovanja djeteta dva dijela zivota koji se ne preklapaju niti bi trebali.

Vazni su i roditelji i vazna je i skola i vazno je da se preklapaju kao uostalom i sve drugo u zivotu. Ne moze se zivot u potpunosti zivjet, niti dijete izrast u kompetentnu osobu ako je taj zivot podijeljen u pretince, ili se tome tezi.

Naravno da roditelj treba sa djetetom vjezbat tablicu mnozenja, ne samo zato sto je mnoga djeca ne mogu savladati na nacin na koji bi trebala biti savladana samo kroz nastavu, onih pet sati matematike sto imaju tjedno u skoli, vec i zato sto je tablica mnozenja dio zivota tog djeteta i kao roditelj zaista bi trebao biti zainteresiran i aktivno angaziran u tome da je dijete i savlada. Kao i sve drugo.

Ja na skolu gledam kao na alat koji pomaze meni kao roditelju da pomognem svom djetetu da se postavi na noge, stekne znanje i iskustvo potrebno za nezavisni, uspjesan zivot. Ona nije neciji tudi posao, ona je pomocni alat u mojem poslu odgajanja mojeg djeteta.

[fegusti]

meni se čini da ovdje obje strane zastupaju isto mišljenje ali iz različitih uglova jer, koliko sam primijetila, složili ste se da roditelji trebaju biti uključeni u obrazovanje svoje djece bilo na način da im pomažu u pisanju zadaće ili ih uče lakšem snalaženju u gradivu što će im biti od velike koristi u stjecanju znanja za koja pokazuju zanimanje a koja nisu obuhvaćena sustavom obrazovanja.

ali... mene je zaintrigiralo nešto drugo a to su linkovi koje ste prikačili.
ne bi bilo loše otvoriti novu temu kako bi te linkove lakše na jednom mjestu pronalazili kada nam se za njima ukaže potreba.

[Ivana2]

Ja imam vrlo konkretne primjedbe: sport i zdravstvena edukacija na nivou sustava i strani jezici na nivou učiteljeve izvedbe. Ti nedostaci mene koštaju vremena i novaca i to JosephK ne može pokriti svojim argumentima.
Od majki starije djece čujem da moraju pomagati ili plaćati pomoć za pojedine predmete. Ako se uzme u obzir da gradivo mora moći bez poteškoća svladavati prosječno dijete samostalno - u čemu ili komu je tada problem?
Mene su na metodici učili da dijete ne mora znati ništa što ne piše u udžbeniku ili bilježnici te da u osnovnoj školi u bilježnici ne smije biti zapisano ništa što nije bilo zapisano na ploči. Koliko čujem od roditelja, to se često ne provodi u višim razredima nego se đacima zadaje da do podataka dolaze kroz domaću zadaću - to ja zovem nerad nastavnika.
Općenito se može napadati ili braniti, ali to nisu argumenti. Definitivno nedostaje sustavna kontrola rada nastavnika u višim razredima. Baš me zanima koliko puta jednom đaku tijekom osnovnoškolskog školovanja netko ovlašten izvan škole pregleda ijednu bilježnicu, a da se ne radi o prijavi radi nečega.