Evo ja cu se ubaciti samo malo. Imam susjedu koja vec 30.-tak god. ne ide na mise, a narocito na ispovijedi. Razlog ne ispovjedanja: "- Sta ja imam nekom nepoznatom covjeku-sveceniku pricati o sebi i svom zivotu!?", " Na mise ne idem hvala, ja kod kuce lijepo uspostavljam kontakt s Bogom kroz puno molitva,...!"
Inace, jako je dobra kao čovjek, svima pomaže, radi u općini, predaje klavir, ima dvije sijamske mačke i jednog škotskog ovčara, skuplja i uzgaja ljekoviti bilje, kćer joj svira violinu u Simfonijskom orkestru u Beču, ......sin klavir....Udavala se dva puta, oba puta se razvela i trenutno je "sama".
Opisala sam vam je samo iz razloga da je "bolje upoznate". Ono, posebna je , ali je sa crkvom na strogom "Vi" jer nikoga ne postuje bas pretjerano od "njenog osoblja"-fratri, svecenici i sl.
Kaze da to sada nema veze sa crkvom kakvom ju je zamislio Isus.
Ja iz osobnog iskustva mogu ispricati pricu o jednoj casnoj koja je sa mnom studirala i bila je jako "ne kolegijalna, pa čak i dosta zavidna na uspjehe drugih studenata da je čak i otvoreno znala "ujedati".
E, sad, imam dobrog prijatelja koji je završio teologiju i jednom smo o tome popričali. On kaže: " Nije je Bog bez razloga stavio da ide u časne jer bi tamo trebala naučiti ne raditi stvari koje radi, znači da je postavljena na mjesto gdje bi trebala spoznati svoje " greške" i naučiti ih ne ponavljati."
Ako ste me razumjeli.... ne znaju ni časne baš sve, i njih Bog obrazuje i iskušava,....
Druga je priča to što ih narod shvata kao "božanstva" ikao osobe koje "sve znaju".