ponekad se i ja zamaram sa ovim pitanjem: prvo sa 24 (mislila sam da sve mora biti po knjizi), drugo sa 27 (sve laganini); uvijek sam planirala 3-4 djece, ali tek prije 2 godine sam počela i planirati treće, sve mi se posložilo u glavi; naravno da me muče sumnje po pitanju zdravlja, energije, živaca, razlike u godinama među djecom, financija, ali to su sve neki naši zamišljeni okviri koje sami sebi namećemo; moj otac je nastradao kad sam imala 3 godine, odrasla sam sama sa majkom, MM ima neoženjenog brata i više nikog, tako da me muče i dvojbe kako pomoći roditeljima kad ostare, jer neće imati nikog osim nas, odlučila sam to sve staviti u neku ladicu i rješavati korak po korak,kako bude dolazilo; vjeruj mi, sve ovisi o tome kako promatraš čašu: kao polupraznu ili polupunu