Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 59

Tema: STARI ILI NE ?

  1. #1
    curka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    181

    Početno STARI ILI NE ?

    Kada sam se rodila mama je imala 31, a tata 38 godina. Kroz djetinjstvo sam primjećivala da su moji roditelji stariji i pomalo "drugačiji" od ostil roditelja mojih vršnjaka. ...
    Iako imam svoju obitelj već 5 god. od kolovoza kad sam izgubila oca u meni je ogromna praznina. Jako mi nedostaje
    Gledam 11 god stariju sestru i mislim da je njoj lakše - jeli zato što je starija, ili zato što već ima odrasle 2 djece ili ...
    Ja ću 32, moj muž 37 i vodimo ovu pretešku bitku .. Hvata me kriza jer kao da čujem neki sat ... Forsiram i požurujem ... U posljednje vrijeme čak razmišljam i o usvajanju starijeg djeteta ... Iako čeznem za našim smotuljkom ...

    Muče li vas slične misli ? Jesmo li stari ?

  2. #2
    Dodirko avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,405

    Početno

    Uh teška tema....

  3. #3
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,749

    Početno

    Niste stari! Neko ode u 60. neko u 80., neko roditelja izgubi u 15. neko u 60., nema pravila. I nikome nije lako kad izgubi roditelja, samo svi to preživljavamo na svoj način.

  4. #4
    fjora avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    924

    Početno

    moja mama i tata isto imali 31 i uopće nisam primjećivala neku razliku, danas je to još normalnije, a da ne govorimo kako sam sama postala mama sa 40, a mm sa 45

  5. #5
    mačkulina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    1,625

    Početno Re: STARI ILI NE ?

    Citiraj curka prvotno napisa
    Kada sam se rodila mama je imala 31, a tata 38 godina. Kroz djetinjstvo sam primjećivala da su moji roditelji stariji i pomalo "drugačiji" od ostil roditelja mojih vršnjaka. ...
    Iako imam svoju obitelj već 5 god. od kolovoza kad sam izgubila oca u meni je ogromna praznina. Jako mi nedostaje
    Gledam 11 god stariju sestru i mislim da je njoj lakše - jeli zato što je starija, ili zato što već ima odrasle 2 djece ili ...
    Ja ću 32, moj muž 37 i vodimo ovu pretešku bitku .. Hvata me kriza jer kao da čujem neki sat ... Forsiram i požurujem ... U posljednje vrijeme čak razmišljam i o usvajanju starijeg djeteta ... Iako čeznem za našim smotuljkom ...

    Muče li vas slične misli ? Jesmo li stari ?
    čitajući razgovore sa Krstom i Jadrankom Papić...NE NISTE STARI, čovjek nikada nije star..

    A klinaca će uvjek biti nekom djetetu će smetati što su mu roditelji SSS (a od njegovih frendova svi su VSS) ,nekom djetetu će smetati jer njegovi roditelji nemaju novaca a od drugih frendova imaju..nekom djetetu će smatati jer su njegovi stariji..

    Nemože se svemu udovoljiti.

    Mislim da je realnost drugačija od želja i pozdrava i da se treba baviti njom a što će biti i kome će što smetati/ne smetati ostaviti za druge generacije...

  6. #6
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,258

    Početno

    I mene je moja rodila s 31-dnom, još u ono doba, i ona se mučila s neplodnošću i mislila da neće moć' imat djece, odgađali su valjda isto zbog njenog studija jer nije studirala u mjestu di je živila pa je bilo problema. Da sam na tvom mjestu i s tvojim godinama ne bi me to mučilo, te dileme, ali me za mene... a iskreno, malo me muči, ali šta se može, dulje se danas živi, tješim se, a opet, zrelost nosi neke druge pozitive u odnosu na mladost, tako da sve ima svoje pluseve i minuseve. Osim toga, tako je kako je, ne mogu sad maknut sebi deset godina, "s čim imam s tim klimam" ili kako se to već kaže. Ja ove godine napunila 39 i ne mogu od njih uteć'. A apropos umiranja, danas umiru i mladi i to u sve većem broju, i djeca obolijevaju i svašta se ružno događa, tako da nije garancija bilo čega da se postane roditelj u dvadesetima, mislim se ja. Nikad ne znaš što koga od nas čeka, a s tim ćemo se borit ili ćemo to prihvaćat kad dođe. Tako nekako ja mislim.

  7. #7
    Rene2 avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Na svom mjestu.
    Postovi
    1,905

    Početno

    Nipošto niste stari.

    Ja sam prije 15ak dana napunila 33, a MM ima 47 i pol.

    Imamo curicu od 8 godina, a drugo nikako.

    Ja si još uvijek želim, a on je na rubu odustajanja i to sve zbog njegovih godina. Sad smo trenutno u fazi pregovaranja i nastavljanja.

    Mačkulina ti je lijepo napisala.

  8. #8
    sretna35 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,110

    Početno

    Nema pravila, često razmišljam o Papićevima i što će oni pružiti svojim malenim blizankama. Kad nakon toga čujem žena rodila u 71. Tada mislim da je oko 40 još uvijek fakat na vrijeme. Nažalost, smrt ne bira, svjedoci smo da i dječica boluju od teških i neizlječivih bolesti i odlaze daleko prerano. Sve više mi se čini da se treba prepustiti životu i svemu što on donosi, ma što to bilo.

  9. #9
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,258

    Početno

    Citiraj sretna35 prvotno napisa
    Sve više mi se čini da se treba prepustiti životu i svemu što on donosi, ma što to bilo.
    x

  10. #10
    laky avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    vječita lutalica......na samom jugu ,srcem u Slavoniji
    Postovi
    3,564

    Početno

    ja koja sam u svemu nasla neki "problem ili razlog za brigu" po ovom pitanju nemam dvojbi.
    nisam stara niti ću to ikada biti :D :D :D i gotova stvar .ja imam za koji dan 35 MM 39 i mi smo uvijek taman...tako se osjećam ..zaista nikad nisam razmišljala o godinama i jesam li amtora za dijete,pa ako bude sve ok tek sam počela

  11. #11
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    Nismo stari. Vremena se mijenjaju. I način života.

    Moja baka rodila je moju mamu sa 19 godina. Mene moja mama sa 24. A Maleni Superman stiže u 35-oj godini života svoje mame. I ne, nisam prestara, moje vrijeme je sad, sa 25 definitivno nije bilo.

  12. #12

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    119

    Početno

    ma nisi staras 32 godime !!! naravno ovisi s kime s mjeris. mene je mama rodila s 28, ja cu svoje sa zrelih 38, a MM je 45, ali prije nije islo. no, kad dode, uvijek dode na vrijeme. :D

  13. #13

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    mjesto pod suncem
    Postovi
    2,786

    Početno

    Ma ni govora da smo stari!

    Ja sam s 27 osjecala teret godina. (Boze u kakvoj li sam zabludi bila...)
    S 30 sam mislila da sam metuzalem.
    A potom se dogodio klik, i sada sam savrsena zena u savrsenim godinama. 8)

  14. #14
    Bebel avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,661

    Početno

    uh, što si me sa ovim pogodila u sridu.
    Moja mama je rodila svoje treće dijete sa 37. I što je tad rekla okolina? Zavuki su se u stanove i komentirali tu u to vrijeme neobičnu odluku. Ne moj brat nije došao neplanirano već im je trebalo dugo vremena da ga dobiju.
    Slične situacije imamo i na ovom forumu, ali u to neko davno vrijeme nije se toliko pričalo o MPO-u.
    Da i ja sam tad sa 13 godina mislila da je moja mama "stara" za bebu, ali ja se danas sa 35 ispričavam njoj jer sam još uvijek jakooo mlada.
    Također, kad gledam moju vrckavu prijateljicu koja je u 40-oj prije par mjeseci dobila svoju curicu, srce mi samo titra.
    Da, mi se moramo pomiriti s tim da nije isto biti roditelj sa 20 i 35-40, ali vremena se mijenjaju. Negdje će ta djeca dobiti, a negdje će im se malo uskratiti. Sve ima svoje prednost i nedostatke.
    Ja sam se tijekom ove borbe suočila sa teškom bolesti mojeg oca i mislila sam (još se mozgam) odustati od svega ovu godinu dok se otac bori, ali mi je on rekao da bi mu bilo lakše kad bi ga učinila didom. On je meni (umjesto je njemu) rekao hajdemo svako voditi svoju bitku za sebe i drugog.
    Eh...kako dalje? Jesmo li stari ili smo još uvijek jako mali i do boli osjetljivi na svoje roditelje.

  15. #15
    Biene avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    485

    Početno

    Slažem se sa već napisanim, no još bih samo dodala da nije sve stvar godina već energije koju čovjek nosi u sebi. U svojoj okolini imam prekrasne primjere "straijih" roditelja koji pršte od energije, ništa im nije teško i kad ih gledam sa njihovom djecom ja ne vidim njihove visoke godine već ljubav, radost, sreću, igru....
    Curke moje, a sve mi koje imamo energije za MPO , koliko ćemo tek imati energije za našu djecu, ma kad ona došla.
    Samo neka nam Bog da zdravlja.

  16. #16
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    Sa mnom je drage moje radila žena koja je svoje prvo dijete rodila sa 38 godina a četvrto u 45. godini. Da vidite samo kako ta žena krasno izgleda (ima 53 godine) i nekada kada je pitam u čemu je tajna njenog izgleda sama kaže u mojoj maloj dječici, koja joj daju dodatnu energiju i mladost.

    Pa prema jesmo li stare ili nismo, pustiti treba vremenu da donese svoje. Mada i ja imam punih 36 a MM 38 i nekada se stvarno upitam za svoje godine. Ali na kraju ništa nije toliko bitno, mi samo želimo naš zamotuljak i nećemo se predati lako, idemo u svoje borbe, bez odustajanja.

  17. #17
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,258

    Početno

    Citiraj rozalija prvotno napisa
    Sa mnom je drage moje radila žena koja je svoje prvo dijete rodila sa 38 godina a četvrto u 45. godini. Da vidite samo kako ta žena krasno izgleda (ima 53 godine) i nekada kada je pitam u čemu je tajna njenog izgleda sama kaže u mojoj maloj dječici, koja joj daju dodatnu energiju i mladost.
    Ovo ću si izmemorirat .

  18. #18
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,532

    Početno

    teška je tema, ali lijepo pišete cure. ja sam nedavno navršila 35, MM 36. uvijek mi se čini "e iduće godine će biti krajnje vrijeme...". i nekako se nikada ne osjećam starom.

    slično sam razmišljala u osnovnoj školi: "e šteta što nisam 6. razred da mogu imati dečka", pa iduće godine "e šteta što nisam 7. razred pa da mogu imati dečka" i tako dok nisam debelo bila u srednjoj školi

    ipak, ove godine je krajnje vrijeme za nas držim fige mariborčanima da uspiju s nama u travnju

  19. #19
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,890

    Početno

    Razlika izmedju mene i polubrata je 16 godina. Rodjen je samo nekoliko dana prije maminog 41. rodjendana.

    I nista mu ne fali! (A ni nama ostalima. =))

  20. #20

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Postovi
    1,405

    Početno

    ponekad se i ja zamaram sa ovim pitanjem: prvo sa 24 (mislila sam da sve mora biti po knjizi), drugo sa 27 (sve laganini); uvijek sam planirala 3-4 djece, ali tek prije 2 godine sam počela i planirati treće, sve mi se posložilo u glavi; naravno da me muče sumnje po pitanju zdravlja, energije, živaca, razlike u godinama među djecom, financija, ali to su sve neki naši zamišljeni okviri koje sami sebi namećemo; moj otac je nastradao kad sam imala 3 godine, odrasla sam sama sa majkom, MM ima neoženjenog brata i više nikog, tako da me muče i dvojbe kako pomoći roditeljima kad ostare, jer neće imati nikog osim nas, odlučila sam to sve staviti u neku ladicu i rješavati korak po korak,kako bude dolazilo; vjeruj mi, sve ovisi o tome kako promatraš čašu: kao polupraznu ili polupunu

  21. #21

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Postovi
    1,405

    Početno

    ponekad se i ja zamaram sa ovim pitanjem: prvo sa 24 (mislila sam da sve mora biti po knjizi), drugo sa 27 (sve laganini); uvijek sam planirala 3-4 djece, ali tek prije 2 godine sam počela i planirati treće, sve mi se posložilo u glavi; naravno da me muče sumnje po pitanju zdravlja, energije, živaca, razlike u godinama među djecom, financija, ali to su sve neki naši zamišljeni okviri koje sami sebi namećemo; moj otac je nastradao kad sam imala 3 godine, odrasla sam sama sa majkom, MM ima neoženjenog brata i više nikog, tako da me muče i dvojbe kako pomoći roditeljima kad ostare, jer neće imati nikog osim nas, odlučila sam to sve staviti u neku ladicu i rješavati korak po korak,kako bude dolazilo; vjeruj mi, sve ovisi o tome kako promatraš čašu: kao polupraznu ili polupunu

  22. #22

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Postovi
    1,405

    Početno

    sorry- refresh

  23. #23
    runi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    383

    Početno

    Pravo teška tema,
    mene jako muči ovo pitanje!
    Ne osjećam se starom ali godine idu i pitam se da li nam je suđeno!

  24. #24
    sretna35 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,110

    Početno

    curke, baš smo lijepo napisale na ovu temu...

    još samo da preporučim knjigu: "Ne osjećam se prestarom za mamu?" autorice Doreen Nagle, Zagreb, Alinea, 2006. u podnaslovu kaže cjelovit priručnik za započinjanje i obnavljanje majčinstva nakon 35. i 40. godine
    Imam svoj primjerak pa se zagrepčanke mogu javiit na pp radi posudbe.

  25. #25
    sretna35 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,110

    Početno

    još samo nekoliko citata iz ove knjige (citirana su djeca koja imaju starije roditelje)

    "Moja majka je najviše cool od svih majki mojih prijatelja. Svi su moji prijatelji ljubomorni na mene." (Cathy, 8)

    "Katkad me brine da će moja majka umrijeti prije drugih majki. Ali ona mi je objasnila da ljudi mogu umrijeti u svakoj starosnoj dobi i da je, iako mi ništa ne može jamčiti, jako zdrava, te da zbog mene takva namjerava i ostati." (Jason, 9)

    "Moji roditelji nisu radoholičari. Imaju više vremena za igru sa mnom i često odlazimo negdje zajedno." (Robert 9)

  26. #26
    Vali avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    795

    Početno

    Citiraj sretna35 prvotno napisa
    još samo nekoliko citata iz ove knjige (citirana su djeca koja imaju starije roditelje)

    "Moja majka je najviše cool od svih majki mojih prijatelja. Svi su moji prijatelji ljubomorni na mene." (Cathy, 8)

    "Katkad me brine da će moja majka umrijeti prije drugih majki. Ali ona mi je objasnila da ljudi mogu umrijeti u svakoj starosnoj dobi i da je, iako mi ništa ne može jamčiti, jako zdrava, te da zbog mene takva namjerava i ostati." (Jason, 9)

    "Moji roditelji nisu radoholičari. Imaju više vremena za igru sa mnom i često odlazimo negdje zajedno." (Robert 9)


    Meni je 31, inače sam manijak što se planiranja tiče, a ni u peti mi nije bilo rađat prvo dijete poslije tridesete. Ne osjećam se starom ni najmanje, ni za trudnoću ni za rađanje, ali me muče te godine i stalno mi onaj broj koji me čeka odvratno zvuči. I stalno računam, kad moram ostat trudna da rodim s 32 (s 31 je već nemoguće ) jer mi sad već brojka 33 zvuči zastrašujuće. A kad joj se približim, znam da više neće.
    To je dio mog karaktera, i inače sam bila takva (moram faks završit do 24. itd.), ali je ovo prvi put da se plan nije ostvario.

  27. #27

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    90

    Početno

    Zanimljiva tema,nekad sam se i ja opterecivala slicnom dilemom...Posto radim u skoli,zamislim situaciju-roditeljski sastanak,svi roditelji mladi,a ono mm i ja najstariji,a uciteljica pita:"Jeste li joj vi deda?"....Uzas.
    Meni se desavalo kao razr.staresini da pomislim da su nekim ucenicima dosli baba ili deda,a ne roditelji i kada ukapiram da sam pogresila,stane me gristi savest....
    Samo da vam kazem da su deca tih starijih roditelja bili uvek izuzetni i najbolji djaci,najtalentovaniji u skoli.To je neko prosto pravilo...Prema tome,ne treba se opterecivati godinama.
    Ja imam 32,a moj muz 44 i uskoro ocekujemo nase dve princeze.Pre ostajanja u drugom stanju razmisljala sam o muzevljevim godima.Joj moj muz ce imati 51 kada one krenu u prvi razred, i sl...ali sada mi to vise ne pada na pamet....DA SMO MI SRECNI I ZDRAVI sa nasom decom,pa koliko nam je onaj gore odredio da zivimo,zivecemo....
    MM je majka rodila u 37 godini i sa njenih 80 je umrla.Dakle,neko izgubi mlade roditelje,a neko doceka duboku starost....
    Zaboravite na godine i uzivate u svom potomstvu!!!

  28. #28
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,809

    Početno

    Mene tu i tamo to opere...ipak sam u 40. a onda opet idem dalje i dalje i dalje. Nekako sam sigurna da su stariji ljudi kvalitetniji roditelji i znam da cu ovom djetetu ako cu ga imati vjerojatno biti puno bolja majka nego sto sam bila sa 26. Sto zbog zivotnog iskustva, sto zbog borbe kojom smo dosli do nje...

  29. #29
    Indi avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Postovi
    1,702

    Početno

    Citiraj duga76 prvotno napisa
    Samo da vam kazem da su deca tih starijih roditelja bili uvek izuzetni i najbolji djaci,najtalentovaniji u skoli.To je neko prosto pravilo...Prema tome,ne treba se opterecivati godinama.
    Imam prijatelja kojeg je mama rodila s 42godine i specifičan odnos roditelja (roditelji mu "hodaju" već oko 30godina, tj. svatko živi u svom gradu, posjećuju se vikendom, a tjedno "vise" na telefonu i još uvijek si guguću , tako da bi se dogodilo da mama tjera sina s telefona riječima: "Pa znaš da me tvoj otac sad treba zvati".

    Prošlu godinu smo razgovarali o tome kako su djeca roditelja u najboljim godinama puno zrelija od vršnjaka jer smo se poveli njegovim primjerom i primjerom djece, sad već odraslih ljudi koje znamo. Moje dvije susjede su prije više od 20godina rođene od mama u 44.godini života. Jedna je 6., a druga je 4.dijete u obitelji. Svo troje su izvrsni mladi ljudi, a moj prijatelj je u svojoj klasi jedan od talentiranijih filmaša (inače, studira van Hrvatske).

    A ovaj primjer mi je najdraži: kolegica (samohrana mama), rodila je svog sina s 52godine. Ona je nevjerojatno bezbrižna žena čeličnih živaca i takvom mirnoćom doživjet će 100 godina.

    Znači, poenta je: godine nisu važne, ali još uvijek se moramo izboriti za odbacivanje tog društvenog isprogramiranog obrasca koji govori da se na fakultet mora s 18, vjenčati i zaposliti s 24, a onda roditi s 25...itd.

  30. #30

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    OSIJEK
    Postovi
    114

    Početno

    Nekako sam sretna što sam po svoju bebu krenula sad kad znam što želim,i kad imam dovoljno godina da budem prava,dobra mama.
    Gledam neke moje prijateljice koje imaju malo godina,kojima se trudnoća "dogodila"i često vidim da su nesretne,da im nedostaje tih par godina bezbrižnog ludovanja,uživanja u životu..NE,NISMO STARE!!!MI SMO ZRELE za ono što nam neće biti muka,nego uživanje i sreća!
    JUPIII za godine,!!!!!!!!!!

  31. #31
    alkemicar avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    suncani jug :)
    Postovi
    1,071

    Početno

    ja se starom osjećam kad promislim na svoju mamu
    nije imala 18 godina kad sam ja došla na svijet. brat je stigao nakon 2,5 godine, a drugi nakon skoro 9 godina.
    Do svoje 29.godine je imala nas troje, a meni su 32. i još nemam dijete

    valjda se sve dešava s razlogom i 'Onaj na Nebesima' zna koji su to razlozi pa Mu poštam na volju da me vodi kroz život kako misli da treba
    Ali vjerujem da mi je namijenio majčinsku ulogu jer mislim da ću biti jako dobra mama jednog dana

    Zato je moja odluka da kažem - NE, NISMO STARI

  32. #32
    laky avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    vječita lutalica......na samom jugu ,srcem u Slavoniji
    Postovi
    3,564

    Početno

    moja baka je tatu rodila u 41oj a zivjela 88 i mislim da je dobar argument da nismo stari

  33. #33
    tinaka avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Iza...
    Postovi
    906

    Početno

    Ove godine napunit ću 33. U zadnje vrijeme oko sebe često slušam cure/žene, 25-30 godina koje govore: "trebale smo ranije roditi... dijete treba imati s 20 godina dok si još mlad, etc..."
    Ali kad se sjetim sebe s 20, 25 ili 30 godina... ne, definitivno nisam bila spremna za dijete, nisam bila spremna ni za sebe u ovom životu, a kamoli brinuti se za nekog drugog, možda jer sam vodenjak, vječito nezrelo i neodraslo dijete .
    Sada se borimo s neplodnošću. Jedno vrijeme postavljala sam si pitanje "Što da smo krenuli raditi dijete s 25 godina i tada saznali za neplodnost, do sada postoji vjerojatnost da bi sve već riješili?!", ali spoznala sam da to nema smisla.
    Velika povlastica u životu je kada ga možeš usmjeravati barem jedno vrijeme onako kako želiš, kada živiš kako želiš i ispunjavaš svoje snove, školuješ se za ono što voliš, radiš posao koji voliš, stvaraš ono o čemu sanjaš od djetinjstva. Malo ih je onih kojima je život to dopustio.
    Sada nakon što su sve dijegnoze tu pred nama, možda je došlo i naše vrijeme da i mi upoznamo život i njegovu drugu stranu. Da nam život pokaže da postoji još stvari za koje se vrijedi boriti. Život nije savršen. I prepreke su dio života, one te oplemene na neki drugi način, postaješ zreliji u sagledavanju stvari iz kuta za koji nisi ni znao da postoji u krugu tvog razmišljanja i djelovanja.
    Prepreke su tu da ih svladavamo, svaka prepreka na svoj način. Još jedan izazov više. Izazov kojem se vrijedi posvetiti svakom porom svog bića i nakon toga usmjeriti djelovanje samo prema tome.
    Da li čovjek ima dvadeset, trideset ili četrdeset godina, nije važno. Važno je kako se osjećaš u sebi i kako se nosiš. Ne koristim kreme protiv bora, protiv ovog ili onog, ne vodim uzaludne bitke s godinama i onim što one nose. Volim život, volim sebe, volim muža, volim ono što smo zajedno stvorili svih ovih godina što smo zajedno, volim čak i svoj celulit jer je i on dio mene i baš me briga jel nekome smeta ili ne, on je moj i kome smeta nek se makne od mene.
    A najviše od svega znam da ću svom svojom dušom voljeti ono malo biće koje ćemo stvoriti i koje će biti dio nas jednog dana, a dan kada dodje biti će pravi dan, nije važno koliko godina ću tada imati, jer taj dan će biti 'onaj dan' i znam da ću biti spremna za njega i da ću mu posvetiti ostatak života, kao što sam onaj prvi dio posvetila sebi.
    Najvažnije što znam je da ne žalim za ničim, a veselim se budućnosti ma što ona nosila.

  34. #34
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    ovo mi je bolna tema.sicam se kad sam bila mala, mama me je rodila sa 26. i uvik je bila debelo najstarija majka na roditeljskim. uvik sam joj zugala kako me tako stara rodila. a vidi me sad.... na ljeto 36. i ni kuceta ni maceta. godine su jedina stvar koja me plasi. kad se sjetim da sam nakon muzeve dijagnoze bila smrznuta i 2-3 godine nista konkretno nisam napravila, vec posjecivala cara-bara travare i ostale gluposti. uzdala se u boga i majku prirodu da ce me iznenadit bebacom. da mi je sad vratiti tih par godina.... zene, ne budite glupe ko ja, vec odmah u akciju! cisto da vas ne krpe ove gluposti. mogu se ja furati da je madona i ostale holivudske zvijezde rodila u 40., one su do tada karijeru izgradjivale, a ja sam jos uvijek nezaposlena. blazeno fakultetsko obrazovanje u hratskoj, zaposlit ces se na svetog nikad ako nemas debelu vezu...

    eto to je to "ukratko".... ne znam dal da placem ili se smijem...

  35. #35

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,729

    Početno

    Kaj god... Kad vidim koliko vremena i strpljenja treba za dijete, da sam ga imala prije 27-8, mislim da bi mi bulo puuuuuuuuuno teže...

  36. #36

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,983

    Početno

    Mama je mene rodila u 38. a ja sam principessu isto s 38. rodila. Dugo sam bila 'divlja', nisam bila spremna za majcinstvo ai zato u ovim prekrasnim godinama duplo uzivam u novoj ulozi mame. Covjek je oniliko star koliko se to osjeca, sve je relativno u zivotu pa tako i godine

  37. #37

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    176

    Početno

    Ja sam dijete starije prvorotke.Skoro 38 je imala kada me je rodila.
    MM je svekrava rodila sa 19.
    Moja mama je flegma tip...mora se samo umrijeti.
    Sveki se jako brine što će svijet reći, sve mora po špagi biti.
    Slušajući je, imam dojam da u majčinstvu uopće nije uživala.To je bilo nešto što se je moralo odraditi.
    Sada to nastoji nadoknaditi sa unukom.
    Godine su samo broj, stara si onoliko koliko se osjećaš.
    (mene na moje podsjećaju samo sijede i to do trenutka kad ih prekrijem)

  38. #38
    amyx avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    2,197

    Početno

    Evo i mene na ovu temu. Ja naime imam 30, uskoro 31 godinu i ne osjećam se ni najmanje starom. Mama me je rodila sa 25 a ja sam kroz neko svoje razdoblje života bila u nekom filmu da od svog djeteta ne želim biti starija od 20 godina. Sada još nisam ni trudna a već sam starija 30. No dobro. Kad sam prohodala sa svojim sada mužem nekako smo se kao pazili i nisam si mogla zamisliti da bi imala bebu sa 20. A da ne pričam o njegovim traumama kad bi mi M kasnila. Sada kad ja imam skoro 31, MM 34, imamo posao i stan, mislim da smo spremni za sve. Ja sam bila vjerojatno spremna i koju godinu ranije (ali ništa se nije događalo), a sada vidim da je i MM spreman. Stalno mi priča da jedva čeka kada ćemo imati našu bebicu, raznježi se na svako dijetešce u reklami i na djecu našim prijatelja. Jako mi je sladak kada komentira bebice i jedva čeka našu. obožavam ga zbog toga

  39. #39
    BLIZU avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    zagorje
    Postovi
    262

    Početno

    moja je svekrva rodila mog muza sa 30 i nesto sitnog...pa je ispao super
    nikako niste prestari a kaj sa mene tice nadam se da cu roditi makar u 60godini

  40. #40
    amyx avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    2,197

    Početno

    BLIZU, slažem se s tobom. Rodit čemo mi prije ili kasnije, pa makar i u 60-toj

  41. #41

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    742

    Početno

    Mene je mama rodila u 38 a otac je imao 50 godima (braća i sestra su puno stariji od mene),nisam nikad razmišljala o njihovim godinama možda jedino u fazi osnovne ač me to prošlo.
    Sa MM dg sam se suočila sa 22-23 god i nisam definitivno bila spremna za djete,mada sad bi radje da smo krenuli ranije na MPO radi njega jer godine prolete a vidim da on o tome razmišlja(10 god je stariji od mene)a i koji put zna nam neki zlobnik-ca komentirati da je važno koliko roditelj ima god.
    Eto ja sam djete starijih roditelja i ništa mi nije falilo u bilo kojem smislu

  42. #42
    mačkulina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    1,625

    Početno

    cure moje ako nam je suđeno da budemo roditelji suđeno je..

    Opterećivanje godinama, nešto je što je besmisleno u cijeloj priči.

    Nitko do nas nije putovao svijetom 10 godina pa je sad olučio postati roditelj pa ga to muči da li je to ok ili ne i da li je možda malo kasno.

    Tu se masa cura godinama bori sa raznim vrstama naplodnosti, spontanima..čime li još..

    I jednostavno godine prođu..

    Ono što je najbitnije ne odustajati.. zaista što god ljudi sa ceste mislili da je primjer Krste i Jadranke PApić degutantan i neukusan (čula sam od vox populi takvo mišljenje) mislim da je to njihova stvar i barem su u kasnoj životnoj dobi ostvarili svoj san. i to je ono što je pohvalno... i zbog čega vrijedi biti uporan.

    A vis a vis jednog natpisa da su djeca starijih roditelja najbolji učenici i najbolje odgojeni..da činjenica je ali i ima ta medalja i drugu stranu takva djeca su 'starmala' teže se uklapaju u svoje vršnjake zbog strepnje roditeljske, često su vršnjacima i dosadnija..

    Ali nećemo o stereotipima i predrasudama za/protiv... dajmo da ih dobijemo pa ćemo mi onda ovakve teme raspravljati na drugom dijelu podforuma odgoj djeteta

  43. #43
    Biene avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    485

    Početno

    Curke baš lijepo pišete.

  44. #44

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    136

    Početno

    MM i ja kasno smo se upoznali (meni je bilo 36 godina, MM-u 33) i ponekad mislim što bi bilo da smo se sreli deset godina ranije. I odmah odgovorim - vjerojatno ništa, ne bismo se "prepoznali". Zato se grizem samo zato što sam štreberski čekala da prođe točno godina dana pokušaja u kućnoj radinosti prije nego što smo krenuli na pretrage. Trebalo je još 6 mj. dok napokon krenemo u postupak i bojim se da mi fali ta godina i pol i da sam sada biološki prestara - idemo na IVF već tri godine i u svakoj stimulaciji imam sve manje JS. U prošloj nisam imala nijednu. Kakav je to šok bio!
    Ali već smo dogovorili sljedeći postupak jer još nismo spremni odustati i vjerujemo u čuda. Mislim da je to jedan od dokaza da smo mladi u srcu. Ma što mladi - djetinjasti! Idemo u zoo i zabavne parkove, gledamo crtiće, igramo društvene igre i videoigrice. Kad se družimo s nećacima, vidimo da bi nam išlo s djecom. (Nismo, doduše, iskusili dijete s temperaturom i proljevom, ali tko na to unaprijed misli!) Dakle, definitivno mislim da MM i ja nismo prestari za roditelje, iako smo (bar ja), najstariji na ovoj temi!

  45. #45
    Denny avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,668

    Početno

    Moja baka je mamu rodila sa 21 godinom, moja mama mene također sa 21 a ja sam sa 21 tek upoznala MM i još studirala i nije mi padalo na pamet roditi dijete. Kod mene je sve išlo školski - prvo posao, pa vjenčanje, zatim smo podigli kredit i kupili svoj stan, i tako sam tek sa 27 shvatila da smo oboje dovoljno zreli i spremni za bebu.
    Ove godine ću napuniti 30 i definitivno nisam stara nego taman spremna za bebicu, samo da nam što prije dođe.

  46. #46
    laky avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    vječita lutalica......na samom jugu ,srcem u Slavoniji
    Postovi
    3,564

    Početno

    neznam jesam li pisala već da me dr Lučinger pitao par puta koje sam godište.
    I ja mu kazem 74 i on slijedeći put opet pita i ja opet kazem 74 i objasnim mu da je to 17 godina u eurima(kod nas je platežno sredstvo KM a euro je 2KM odprilike) i eto još sam maloljetna.

  47. #47
    uporna avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    3,848

    Početno

    Moja pokojna baka je bila 1903. godište, moj tata je rođen 1939. - znači rodila ga je sa 36 godina. Najstarija tatina sestra je rođena 1925. godine a ima i mlađe braće. Znači i nekada su žene rađale i mlade i "stare".
    Moja mama je mene rodila u 21. godini, tata je imao 32 godine. A što se tiče umiranja, na žalost je moja mama umrla jako mlada (imala je 26 godina) a tata je hvala bogu živ i zdrav i radišan i nitko mu nebi dao 70 godina.
    Evo mene u 38. sam godini tj. rodit ću svoje 1. dijete sa 38. godina, a nadam se da će ih biti još.

    I ne nisam prestara jer zbilja mislim da tek nastupaju najbolje godine. Tek sad MM i ja znamo guštati u svemu. Dok si mlađi nemaš blage veze o uživanju u životu. Druge godine nam je 12 godina braka, a zajedno smo cijelu vječnost (16 godina veze).

  48. #48
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    I ja sam svog muža upoznala nešto kasnije, moje prijateljice su sve manje više imale nekog ili bile udane i tako odlučili smo se oženiti kad sam imala 27 i već nakon godinu dana krenuli put klinika za MPO jer smo shvatili da ne ide samo od sebe, i sad stari ili ne ne možemo iz svoje kože, baš me briga za godine samo da dođe dijete.
    Moja mama je mene rodila kad je imala 22 godine, ali ja je se nažalost ne sjećam jer je preminula godinu dana kasnije, mislim da je stvarno apsurd opterećivati se oko toga jesmo li prestari...

  49. #49
    kikic avatar
    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,163

    Početno

    Ma danas je drugo vrijeme, granice prvog rađanja su se pomakle i ja mislim da nikad nije kasno. Ja sam prvo dijete rodila u 35. godini potpuno spremna, nekad mi se čini da bih prije 10 godina bila "premlada za rađanje".... Ma to je sve kako se čovjek osjeća, nema veze s godinama.

  50. #50
    Denny avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,668

    Početno

    Ma bitno je samo kako se čovjek osjeća. Kad je moja najbolja prijateljica sa 19 rodila blizance (prirodno) mislila sam da je poludjela, da ne spominjemo njenog muža koji se plašio i uzeti bebe u ruke. On je bio izgubljen i uplašen, ali ona ne. Ona je bila presretna, smirena i spremna za dva dječaka i brdo obaveza, dok sam ja tek razmišljala o faksu, putovanjima...
    Danas dečkići imaju 10 godina i najslađi su blizanci koje poznam. Dobro su odgojeni, odlični učenici, mama i tata rade i uspjeli su izgraditi dom i skladnu obitelj.
    S druge strane moja teta je proputovala pola svijeta, nikada nije mogla stajati u kući duže od pola sata, grozila se čak i suđe oprati i nikome nije bilo ni na kraj pameti da će se ikada udati dok nas jednog dana nije iznenadila i predstavila nam budućeg...
    Djecu je rodila sa 38 i 40, dva zdrava i vesela dečka. Danas ni ne izlazi iz kuće osim kad mora, posvetila se u potpunosti mužu i djeci, peče najbolje kolače u obitelji i divna je majka. Kada je pitamo otkud tolika promjena samo kaže: "Briga me, ja sam svoje prošla."

    Ja i MM smo prvo stvorili dom i osigurali posao, a tek sada smo spremni za obitelj. Tu nisu bitne godine, nego zrelost i spremnost da se preuzmu obaveze koje donosi dijete i zajednički život ili brak. Netko je spreman sa 19, netko nije ni sa 35, tu nema pravila.
    Drago mi je samo da smo čekali dok oboje budemo spremni jer znam da ćemo sutra biti najbolji roditelji na svijetu. :D :D

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •