Imam prijatelja kojeg je mama rodila s 42godine i specifičan odnos roditelja (roditelji mu "hodaju" već oko 30godina, tj. svatko živi u svom gradu, posjećuju se vikendom, a tjedno "vise" na telefonu i još uvijek si guguću , tako da bi se dogodilo da mama tjera sina s telefona riječima: "Pa znaš da me tvoj otac sad treba zvati".duga76 prvotno napisa
Prošlu godinu smo razgovarali o tome kako su djeca roditelja u najboljim godinama puno zrelija od vršnjaka jer smo se poveli njegovim primjerom i primjerom djece, sad već odraslih ljudi koje znamo. Moje dvije susjede su prije više od 20godina rođene od mama u 44.godini života. Jedna je 6., a druga je 4.dijete u obitelji. Svo troje su izvrsni mladi ljudi, a moj prijatelj je u svojoj klasi jedan od talentiranijih filmaša (inače, studira van Hrvatske).
A ovaj primjer mi je najdraži: kolegica (samohrana mama), rodila je svog sina s 52godine. Ona je nevjerojatno bezbrižna žena čeličnih živaca i takvom mirnoćom doživjet će 100 godina.
Znači, poenta je: godine nisu važne, ali još uvijek se moramo izboriti za odbacivanje tog društvenog isprogramiranog obrasca koji govori da se na fakultet mora s 18, vjenčati i zaposliti s 24, a onda roditi s 25...itd.
 |
|||
Odgovori s citatom