MM i ja kasno smo se upoznali (meni je bilo 36 godina, MM-u 33) i ponekad mislim što bi bilo da smo se sreli deset godina ranije. I odmah odgovorim - vjerojatno ništa, ne bismo se "prepoznali". Zato se grizem samo zato što sam štreberski čekala da prođe točno godina dana pokušaja u kućnoj radinosti prije nego što smo krenuli na pretrage. Trebalo je još 6 mj. dok napokon krenemo u postupak i bojim se da mi fali ta godina i pol i da sam sada biološki prestara - idemo na IVF već tri godine i u svakoj stimulaciji imam sve manje JS. U prošloj nisam imala nijednu. Kakav je to šok bio!
Ali već smo dogovorili sljedeći postupak jer još nismo spremni odustati i vjerujemo u čuda. Mislim da je to jedan od dokaza da smo mladi u srcu. Ma što mladi - djetinjasti! Idemo u zoo i zabavne parkove, gledamo crtiće, igramo društvene igre i videoigrice. Kad se družimo s nećacima, vidimo da bi nam išlo s djecom. (Nismo, doduše, iskusili dijete s temperaturom i proljevom, ali tko na to unaprijed misli!) Dakle, definitivno mislim da MM i ja nismo prestari za roditelje, iako smo (bar ja), najstariji na ovoj temi!