STARI ILI NE ?

[Dodo]

Mene je mama rodila sa jedva navršenih 20 godina. U osnovnoj školi mi je nekako godilo imati tako mladu mamu no mama često zna reći za to doba kad sam se rodila da je ustvari "dijete dobilo dijete". Bila je nespremna za mene i tijekom odrastanja naš odnos je bio katastrofalan tako da i sada nastoji ispraviti neke greške iz prvih 15ak godina mog odrastanja.

Mislim da svako doba ima neke svoje prednosti.
Ono što mi pada na pamet kao prednost 20-tih je :sa 40 već možeš imati samostalnu djecu, imaš možda više energije ali vjerojatno još nemaš toliko iskustva da bi je savršeno iskoristio...
Meni osobno je draže dobiti bebu sa 35 nego sa 20 jer mislim da svom djetetu sada mogu puno više pružiti nego sa 20, da ne spominjem da sam sigurna da ću to dijete više razumijeti nego sa 20.

[iva_luca]

Kao definitivno najstarija koka koja se mota po ovom pdf-u , uzimam si za pravo citirati moju prijateljicu: "Star/a si onoliko koliko su ti stara djeca!"
Ja sam sve do unatrag par godina mislila da neću rađati.... i bila sam apsolutno pomirena sa tom "činjenicom".... onda se dogodio Ljubljeni i sve se okrenulo naglavačke.
U ovom trenutku kad prebirem što trebam spakirati u torbu za rodilište... što ću Luci obući za prvi susret s vanjskim svijetom.... osjećam se, s jedne strane ko klinka pred prvi spoj s dečkom, a s druge strane, osjećam moć, snagu i ljubav ...
Odrasla sam u obitelji s više djece - mama je zadnji put rodila u 42 godini.
Oboje roditelja su mi još uvijek živi (neka dugovječna loza... ) i čak i danas izgledaju desetak godina mlađe, tata pogotovo. Kao klinka sam bila ponosna na njih jer su bili naj kul starci - sve moje prijateljice su mi zavidjele na njihovom tolerantnom odnosu spram svih pitanja Razvili su nam dobre radne navike, osjećaj odgovornosti i samostalnosti u donošenju bitnih životnih odluka. I ono vrlo vrijedno: upućenost nas braće i sestara jednih na druge!
Iskreno, ne bojim se da će moja Luca biti uskraćena niti za jednu radost u životu.... osim možda i to samo možda, radosti odrastanja uz brata ili seku. Jer, ja imam namjeru još rađati sad kad me krenulo!

Zato, odlučno stojim iza svake riječi - za rađanje je jedino kasno kad nas tijelo izda.

[curka]

Toliko prekrasnih riječi ohrabrenja da mi se čini da je dosad zapravo bilo i prerano

Cure divne ste, hvala vam !
Unatoč razlici u našim godinama želim svima Vama ( pa i sebi naravno) da naši budu vršnjaci s "godinom proizvodnje 2009. "

[rozalija]

iva_luca draga moja tvoj optimizam me oduševljava, od ti želim ubrzo nakon luce, još jedan mali zamotuljak, da ti dvije male mrvice trče po domu i uveseljavaju tvoj život.
Ja sam napunila prije 2 mjeseca punih 36 godina i u svom srcu se nadam ostvarenju svog dječjeg sna a to je najmanje troje dječice da imam.
Čak i MM koji je govorio da dobijemo bar jednu bebicu dosta, kaže meni prije par dana znaš ljubavi sada razmišljam da nam ih je bar troje.

[Poli]

Sa 32 i 37 godina nikako niste stari. Ja sam rodila sa 32 i 34, i uopste mi ne izgleda da sam stara u poredjenju sa drugim majkama. Neki dan smo bili na jednom rodjendanu i u tom drustvu sam cak bila medju mladjim. Sad imam 37 i tvojih 32 mi izgledaju kao prava mladost!

[Lili75]

Godine su stvarno relativna stvar i sad ponavljam ono što su cure već rekle star si koliko se osjećaš. Ja se osjećam jednako otkačeno sda kao i u 20-ima.
Ja ću rodit našu curu, prvo dijete s 33., a MM će imat 36. Ne kažem da nisam bila spremna za dijete i s 28. ali eto takav je bio naš put.

Moja mama me rodila s 23. a tata je imao 38. (uhvatio mlado pile ), ta razlika se nikad nije baš puno primjećivala a dan danas moj tata koji ima 72 god. izgleda ko zmaj, čovjek je u boljoj formi od mame 15 god mlađe, stalno planinari, i živjet će full dugo ako Bog da, takva mu je loza (možda i geni kameni ha,ha,..).

Jedino sam ja kao dijete imala podsvjesan strah da mi tata ne umre :?
sad iz ove perspektive mi je to smiješno ali kao dijete sam imala taj strah . A moj tajo u punom naponu snage, jedva čeka svoje 2 unučice durgu je već rodila moja seka pa da uživa u svojoj ulozi dede, a bit će odličan to već znam, :D

[ana39]

sada sam u 41oj i mama mi je umrla kad sam imala 28 (rodila me sa svojih 27) a tata je još živ (71g) ali se slabo družimo....moj zaključak: ljubav i samo prava ljubav je dovoljna...pa i kada roditelj nije više živ ili zainteresiran, naše jedino vrijedno nasljedstvo i stalna i vječna prisutnost je ta ljubav....
a što se mojih godina tiče, ne pada mi na pamet da se osjećam kao gospođa, ništa ne forsiram ali ono što u životu volim drži me u formi, izvana i iznutra, čak sam od svoje 27 do 31 učila klasični balet, jer kad je nešto iz ljubavi, bolje ikad nego nikad !!!!

[vikki]

Mislim da definitvno nismo stari (ja 38, MM 51) kao ni vi, drage cure, iako mi je žao što nam nije uspjelo još prije šest godina kad smo krenuli u akciju.
Usput, sa mnom u sobi upravo leži žena, 46 g., blizanci, nakon više neuspjelih pokušaja uspjeli u Viliju (meni izgleda čak i nešto starije, ali mogu samo zamisliti koliko se veseli toj djeci i koliko će se ona dobro osjećati s njom).

[katica]

Sa svojih 38 i bebom u trbuhu još uvijek mlađa od bake koja tatu rodila sa 44. Nismo stari za naše dugo čekane bebe.