tanjads prvotno napisa
Individualizirani program je namijenjen djeci sa specifičnim teškoćama koja su normalne inteligencije. To označava prilagođavanje tehnika poučavanja i ocjenjivanja potrebama djeteta, bez zadiranja u sadržaj ili količinu gradiva. Za razliku od toga prilagođeni program može značiti i smanjivanje količine ili manje promjene u sadržajima, dok je posabni program namjenjen djeci s sniženim intelektualnim funkcioniranjem.
Individualizirani program se najčešće koristi kod djece s ADHD-om, disleksijom ili nekim drugim specifičnim teškoćama tako da bi i njoj mogao koristiti. Individualizacija znači primjeniti tehnike primjerene potrebama djeteta, u njenom slučaju-pismeno ispitivanje (ako piše dovoljno da tako odgovara) ili pitanja s višestrukim izborom na karticama i sl. Može koristiti, a ako ona propriča zatražite promjenu programa i vratite je na staro.
Nisam ovo vidjela prije... a imam iskustva s tim.
Ovako - moj sin ima Rješenje o posebnom obliku školovanja (individualizirani PRISTUP učeniku, to nije promjena programa - dijete treba savladati sve gradivo). Dobio je rješenje zbog usporenog razvoja motorike. On nema problema s hiperaktivnošću, ali je u ranom djetinjstvu imao problema sa sluhom (i govorom) koje smo riješili u Suvagu. Međutim, dijagnostika je pokazala da dijete sporo piše i ima neke druge smetnje koje ga sprečavaju da, npr. na vrijeme završi zadaću ili da piše od crte do crte.
U Rješenju je navedena UPUTA UČITELJU kako treba raditi baš s takvim djetetom. To je individualizacija! METODE poučavanja ( i ispitivanja gradiva) prilagođene su baš tom određenom djetetu s problemom, a organizirane su tako da ga se potiče da s vremenom dostigne vršnjake u onome što mu slabije ide.
Prema mom iskustvu, učitelj/učiteljica je ključna osoba za provođenje ovog pristupa - u rješenju npr. piše da djetetu treba omogućiti dulje vrijeme za rješavanje testa ili preferirati usmeno ispitivanje (tako je to za moje dijete). Za dijete sa dijagnozom selektivnog mutizma vjerojatno će biti preporuka da se ne inzistira na čitanju naglas ili usmenom odgovaranju, već da se razumijevanje teksta provjerava na drugi način (listić za dopunjavanje i sl. - da se ne petljam previše u struku).
Stručni tim (školski liječnik s jedne, a dijagnostika s druge strane: logoped, psiholog, po potrebi i drugi) će preporučiti najbolji pristup, skrojen baš za to dijete prema njegovim potrebama.
Nakon godinu i pol, vidim da moj sin više ne treba poseban pristup, iako rješenje još postoji (vrijedi do opoziva - mislim da unutra piše da se ponovno testiranje provodi na kraju 4. razreda, nisam se time opterećivala, važno mi je da moje dijete piše "relativno čitko"
i da mu to više nije takva tlaka kao prošle godine).
Individualizacija u nastavi sačuvala mu je samopouzdanje i omogućila da nauči sve što je moglo na prikladan način. Rješenje vrijedi "do opoziva" tj. učiteljica ili roditelj može predložiti ponovno testiranje, ako smatra da je to u najboljem interesu djeteta.
Ne bojte se individualizacije - to je zaista velika prednost koju dijete sa nekakvom smetnjom može dobiti, a u većini slučajeva upravo je takav pristup pravi put za rješavanje problema. Sretno!
Elektivni mutizam
Odgovori s citatom
do sada smo sve konflikte riješavali (i mogli riješiti) isključivo razgovorom, pa mi je i zbog toga ovaj njezin problem neshvatljiv.
