boje li se vasa djeca siromastva?
ivar se boji bas onog ekstremnog oblika, skupljanja hrane po smecu, beskucnistva i prosjacenja koje vidi na ulicama :/
sjecam se da je i kao manji, kad smo gledali lesija, bio sokiran onom scenom gdje decko mora prodati svoga psa da bi jeli, a pogotovo time da nema niti cipele.

mislim, odgovorila sam mu vise puta kad je nesto htio: nemamo sad novaca za to, iako se trudim odgovarati mu s ne zelim ti to kupiti, ili kupit cemo sljedeci mjesec i sl. ali ne moze to biti razlog za toliku opterecenost. :/

ima urnebesnih situacija koje cemo sigurno pricati njegovim curama kad nam dodju doma ali nije mi trenutno toliko smijesno jer vidim kod njega bas taj grc i strah kojeg skoro pa svakodnevno pokazuje, npr kad vidi da netko vadi boce iz smeca problijedi jer se boji da cemo i mi tako jednom trebati ili sinoc kad je isao leci pa skuzio da nam lincun na jednom mjestu ima rupicu, rekao je: eto vidis, govoris da nismo siromasni, a nemamo novaca cak ni za kvalitetnu plahtu.

imate li osjecaj da skiskavate bas na podrucijima koja vama nisu nimalo vazna, npr ja sam skroz neopterecena novcima i materijalnim i da bas zato....

nadam se da je strah od siromastva ipak razvojni strah :/