E ovak, a propos cica, kak je to izgledalo a recimo od početka, kod mene. Od trenutka poroda, one mi više nisu bile za seks. Pri pokušajima uključivanja njih u predigre, nije mi to bilo to. Nije bilo reakcije na podražaj, ak me kužite.

Mjesec-dva nakon što je Jana prestala cicati (lagano potaknuto novom trudnoćom, ne naglo, to je trajalo, mlijeka je ionako bilo u mizernim količinama), skužila sam da mi njegov dodir u predigri paše, i to ne da paše, nego paaaašeeee. Bila sam totalno oduševljena da su mi drugarice nakon 2 godine ponovo u funkciji.

Netko je otprilike napisao da je mozak zaboravio, ulijenio se, i da više ne može prepoznati odakle dolazi poticaj i kako treba reagirati. Meni oksitocin nije učinio da krene mlijeko već je pokrenuo jedan drugi osjećaj. To mi zvuči zapravo kao vrlo logično objašnjenje.