Nadam se da sam na dobrom PDF-u

E, priča ide ovako- Luka je naglo progovorio mjesec - dva prije 2. rođendana i od onda ne prestaje govoriti. Sve ponavlja za nama, naravno ne savršeno točno, ali mi se razgovaramo " ko veliki ",kak se kaže. No, međutim, dogodila se jedna situacija: kao i milijun puta do tada MM je Luki nekaj objašnjavao i Luka je odlučio ponoviti za tatom cijelu rečenicu, malo dulju nego je prije govorio. I sve je htio ponoviti u jednom dahu, bez pauze i nastao je problem. Ponovio je, jedamput, pa opet, pa opet, i od onda se javlja mucanje. Naime, ne muca uvijek i bez iznimke, ali onak, dosta često da se primjeti. I jedamut kod iste riječi zamuca a drugi put ne. I ono kaj mi je najbolnije gledati je da je on svjestan da ne može nekaj izgovoriti u tom trenutku, i onda se ljuti, i gleda me a ja sam pročitala puno tekstova gdje piše da mu se nesmije pomagati, niti dovršavati rečenice umjesto njega i onda neznam kaj da radim. Strašno mi je teško kad jadan pokušava izgovoriti nekaj, i pokušava tak dugo dok se sav ne zacrveni i ne dođe do kraja daha....
Dajte mi molim vas napišite svoja iskustva, jer čitam kako je to normalno za dvogodišnjake, i da je prolazno, i ja sam si samoj sebi dala veto na zabrinutost jer inače sam paničar pa ako počnem crno razmišljati....ne bude dobro. Onda će Luka vidjeti da se brinem a to nikako ne želim.
Kako da mu neprimjetno pomognem, jer ne bi htjela uopće pokazati da primjećujem to njegovo mucanje jer kažu da to nije dobro. Kako se onda postaviti?