KBC Split onkologija & Dr. Vrdoljak
Vec duze vrijeme hocu ovo napisat, a ne znam jel bi na pojedince u akciji ili ovdje, pa sam ipako dlucila ovdje
odusevljena sam time sto je taj covjek imao viziju i proveo je u djelo
znaci MOZE SE sve samo kad se hoce!!!
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,12,29,,146624.jl
Datum objave 29.12.2008 07:02
Zadnja izmjena 29.12.2008 07:02
Uz Anđele svaki će pacijent manje misliti na bolest
Piše: Marina Rajčić/ EPEHA
Foto: Joško Šupić /CROPIX
SPLIT - Buđenje u ugodnoj sobi uz miris i boje lavande, uz vruću kavu, hrskavi topli croissant i svježe novine, u atmosferi punoj topline, nisu tek segmenti iz nekog promidžbenog turističkog materijala o obiteljskim hotelima u slikovitoj francuskoj pokrajini Provance, nego dugogodišnji san jednog neobičnog splitskog liječnika svjetskoga glasa o tome kako bi trebao izgledati bolnički odjel čije samo ime potiče strah - Onkologija.
Ratni uvjeti
Riječ je o prof. dr. sc. Eduardu Vrdoljaku, voditelju splitskog Centra za onkologiju i radioterapiju koji je odlučio, ali što je mnogo teže u današnjim prilikama i uspio, taj centar uzdignuti na zemljovid svjetskih onkoloških centara.
Premda će reći, bez potpore desetaka tisuća dobrih ljudi, splitska onkologija nikada ne bi izišla iz ratnih uvjeta, u kojima je godinama djelovala, niti bi dobila današnju vizuru, cijela ideja proizašla je iz njegova dugogodišnjeg iskustva liječenja malignih bolesnika koje neizbježno prate strah, tjeskoba, beznađe, a time i manji izgledi za ozdravljenje.
Zidovi boje lavandeSobe su više nalik hotelskima nego bolničkima, klimatizirane, informatički opremljene, a u svakoj sobi je LCD ekran. Pacijent će iz kreveta samo jednim daljinskim upravljačem moći upravljati svjetlom, temperaturom, birati programe na televiziji ili, pak, izravno komunicirati s liječnicima i medicinskim osobljem
No, njegova nekadašnja vizija, ma kako nevjerojatno zvučalo, uskoro će postati realnost, a onkološki odjel splitske bolnice, preimenovan u Centar od ljubavi, pionir u novoj metodi liječenja najopakijih bolesti.
Prvi korak na putu pozitivnih promjena bio je rekonstruirati i dograditi zgradu staru tri destljeća, drugi, približiti je svemu onome što stvara ugodu, a treći stvoriti koncept koji će agresivne terapije ublažiti, strahove zamijeniti nadom, bezvoljnost željom za životom i na kraju udvostručiti izglede za nastavak zdravog puta u život svakoga pacijenta.
I dok se radovima vrijednim oko 20 milijuna kuna, prikupljenih uglavnom donacijama, stvarao objekt kojeg se posramio ne bi nijedan europski onkološki centar, paralelno se osmišljavao čitav spektar ideja kojima će suvremeni prostor nuditi više od klasičnih metoda liječenja.
Sam interijer, koji, istina, još uvijek čeka na 40-tak novih kreveta, više ne ubija bijelom bolničkom sterilnošću. Zidovi su boje lavande i drugih pastelnih, umirujućih tonova. Svaka soba, više nalik hotelskoj nego bolničkoj, klimatizirana je, informatički opremljena, svakoj sobi pripada LCD ekran, a svaki bolesnik iz svog će kreveta samo jednim daljinskim upravljačem moći upravljati svjetlom, temperaturom, birati programe na televiziji ili, pak, izravno komunicirati s liječnicima i medicinskim osobljem.
No zanimljivije od samog interijera, pri čijem se osmišljavanju pazilo da svaki detalj bude u funkciji pacijenta, nova je vizija liječenja onkoloških bolesnika prof. Vrdoljaka, koja je zaintrigirala i lječnike amerčkog Nacionalnog instituta za maligne bolesti u nedavnom posjetu Splitu.
Stvaranje mostova
- Riječ je zapravo o tome da se medicina godinama razvija na pogrešan način. Sva nastojanja idu samo u pravcu otkrića nekakvog lijeka koji bi poput “zvjezdanih staza” trebao riješiti sve brige oboljelih od opasnih bolesti - kazuje nam dr. Vrdoljak. - No nažalost, kao što ne postoje senzori pod kojima bi bolesnik ozdravio, tako još nismo uspjeli naći lijek koji bi u trenu liječio oboljele. I dalje u nekoj sobi 27 leži bolesnik s karcinomom pluća. On postoji kao broj, bez imena i prezimena, možda i bez obitelji. Zovu ga tek “rak pluća”.
I bio on u Beču, Londonu ili Splitu, pod teretom opake bolesti, svugdje je podjednako izgubljen. U nekim je onkološkim centrima, istina, sustav bolji, izlječivost veća, na Zapadu se razinu liječenja pokušava podignuti skupim metodama, ali i najbolja terapija ili lijek ne rješavaju pacijentovu tjeskobu, grč i strah od smrti. Liječenje opakih bolesti ne završava s lijekom, nego tek počinje - napominje Vrdoljak, otkrivajući novi pristup liječenju: - Nastojimo prije svega vratiti oboljelog u epicentar naših zbivanja i svu pozornost usmjeriti na pacijenta. Treba promijeniti paradigme, napraviti mostove između pacijenta i medicinskog osoblja te šire društvene zajednice. Svjesni da za ozdravljenje nije dovoljno ni ono što nazivamo multidisciplinarnim timom koji se sastoji od onkologa, citologa, kirurga, radiologa ili patologa, osmislili smo dva projekta i nazvali ih “Za svaki novi dan” i “Anđeli bez krila”. Cilj ovih projekata je senzibilizirati zajednicu za pružanje pomoći kako bi se na odjelu osigurala atmosfera bliska onoj koju su pacijenti ostavili u svojim domovima. Darujući sebe, svoje vrijeme, ljubav, te osiguravajući potrepštine koje će obogatiti bolničke dane, značajno se podiže mogućnost ozdravljenja i od najtežih bolesti - rekao je prof. Vrdoljak.
I premda su se u vrijeme najave ta dva projekta činila više nalik fikciji negoli stvarnosti, prof. Vrdoljak svoj je naum uspio provesti u djelo.
Slastice i šetnje
Projekt “Za svaki novi dan” već je uključio brojne gospodarstvenike, od onih koji su pristali Odjelu kontinuirano darivati tiskovine, splitskih pekara koji dnevno spravljaju peciva i slastice, cvjećara koji brinu da bolničke sobe budu pune cvijeća, tvrtki koje skrbe da bolnica ima razne napitke, higijenske potrepštine, ogrtače, pidžame i brojne druge sitne radosti. Već polako zaživljavaju i “Anđeli bez krila”, volonteri koji obilaze pacijente i spremni su ih u svakom trenutku bilo odvesti na predstavu u kazalište, organizirati proslavu rođendana, prošetati ili pak podijeliti s njima nedjeljni ručak u nekom gradskom restoranu. Uz “Anđele”, uvjeren je prof. Vrdoljak, svaki bolesnik će manje misliti o bolesti. Razmišljat će o tome kako se svijet promijenio i kako se za život treba boriti.
Samo dobre vibracije na radiopostaji Sunce
Da idejama prof. Vrdoljaka nema kraja, govori i najava da će Onkološki odjel u Splitu uskoro postati i prvi odjel takve vrste koji će, uza sve svoje aktivnosti, emitirati i radioprogram. Naime, riječ je o novoj radiopostaji Sunce, koja će, prema riječima prof. Vrdoljaka, vrlo skoro, radiovalovima odašiljati samo - dobre vibracije. Jedinstvena ideja na tragu je trenda humanizacije liječenja, kakvo primjenjuju najbolje svjetske klinike poput Cleveland Clinic u SAD-u, o čemu je Jutarnji već pisao. U toj velikoj bolnici postoji Institut za umjetnost i medicinu koji vodi Zagrepčanka dr. Iva Fattorini, a stručnjaci iz Instituta bave se bave primjenom različitih oblika kreativnosti i interakcijom liječenja i umjetnosti koja može pomoći čovjeku u trenucima kad je suočen s bolesti i patnjom.
Impresionizam u medicini
Ovakvo promišljanje liječenja bolesnika ja zovem impresionizmom u medicini - zadovoljno kaže prof. Vrdoljak, nadajući se da će splitski Centar od ljubavi, kada za koji dan preseli u nove prostore, postati putokaz budućem liječenju onkoloških bolesnika kojima je nužna šira pomoć od medicinske. Ujedno napominje kako ne treba smetnuti s uma da se opaka bolest ne događa samo drugima. Danas svaki četvrti Hrvat oboli od raka, a gotovo 12 i pol tisuća ljudi godišnje umire od malignih bolesti, što je više od broja poginulih u Domovinskom ratu.
Upitan je li ikada posumnjao da bi njegove vizije u današnjim okolnostima mogle doživjeti i neuspjeh, prof. Vrdoljak je rekao: - Vlakovi u Švicarskoj prosječno kasne tek nekoliko minuta, u Hrvatskoj pola sata. Razlika je samo u organizaciji. Trebamo nastojati uvesti švicarsku organizaciju u hrvatsku medicinu i konačno promijeniti ono što danas zovemo istinom o liječenju. Kada to prihvatimo, nećemo više trebati ni velike čekaonice za naše pacijente. Pokazat ćemo sebi i drugima da zdravstvo može funkcionirati puno bolje.
- Ne mogu prihvatiti - nastavlja - da je Hrvatska nepopravljivo loša. U okolnostima u kojima danas živimo, krizama s kojima se nosimo, financijskim, društvenim, moralnim, čovjek ipak mora ostati čovjek. U cijelom tom anarhičnom sustavu koji nas ponekad i guta, postoji jedna uzrečica koju jako volim i koja me uvijek iznova diže: “Ako je cilj veći od mene, onda se vrijedi žrtvovati”. Kad se sjetim nekadašnje onkologije koja je mirisala na bol i smrt, i današnjeg Centra od ljubavi, u kojem postotak izlječenja iz godine u godinu bilježi stalni porast, ne pada mi teško žrtvovati se. Centar od ljubavi je moja obitelj, drugi dom...
[/quote]
 |
|||
Odgovori s citatom
