 |
|||
Nisam baš odrasla,ali nekad mi pukne i rasplačem se zbog sitnice samo da bi-plakala!
To je vrsta ispušnog ventila...rasplačem se jednom zbog prethodnih situacija u kojima sam htjela plakati,a nisam i bolje se osjećam.
Uvijek poslije plakanja slijedi trostruka doza smijeha.
mislim da ima neki medicinski naziv za takve poremećaje raspoloženja.....Mukica prvotno napisa
meni je najgore kad gledam neki film u kojem su djeca i s njima se nešto loše događa, kao npr. u filmu koji sam gledala jučer, di se brad pitt rodi kao starac i kako vrijeme više prolazi, on je sve mlađi i mlađi. sa 70 i nešto se vraća u djetinjstvo i dođe negdje do vremena u kojem ima oko 6 mjeseci i onako samo zatvori oči i umre. na rukama svoje bivše žene. nenormalno (ili normalno?) me pogađaju patnja i smrt povezani s djecom na filmu.
Oduvijek cmoljim na romantiku (može i reklame), raznorazne dirljive momente i kod totalno nepoznatih ljudi, na velikim koncertima i ponekad na utakmicama(samo kad su medalje u pitanju)
Najviše sam se naplakala kada je Ivanišević osvojio Wimbledon,gledala sam ga u Švicarskoj sa gomilom nepoznatih ljudi i toliko sam ridala da mi još uvijek neugodno.
Rijetko plačem, možda dva-tri puta godišnje i to samo kad sam u pms-u. Voljela bih da se mogu češće isplakati jer zna mi se dogoditi da sam danima depresivna i mislim da bi me plač baš rasteretio.
S MM-om sam 12 godina, a vidjela sam ga da plače samo jednom i to kad smo vodili mog tadašnjeg psa na eutanaziju.
Uh ebi ga, nemoj prepadati :? kakav poremećaj ?mislim da ima neki medicinski naziv za takve poremećaje raspoloženja.....
i ja plačem na priredbi u vrtiću dok sin pjeva. nije da lijem suze ali ovaže se oči.. pofino
eh da, placem kad sam ljuta!!!!
i jos se tresem od nekakvog osjecaja, a suze liju li liju.
sladjanaf
baš ti hvala što si mi rekla kraj filma. a ja ga htjela ići pogledati.
ajme.kad mi je kći izvrnula tanjur sa salatom i ciklom na friško oprani tepih.
evo ti razloga za plač
A o kojem je to filmu riječ?
Mislim, Brad Pitt a ja ne znam o ćem se radi
Kopiram se sa totalno neprikladne teme, a ovdje eto krenulo o filmu, pa je bar malo sličnije temi (dok s demokratičnošću stvarno nema veze
Ergo:
Uzurpiram zato jer ne znam gdje bih napisala (žao mi je zbog glupe metode Embarassed )-upravo sam pogledala House-a i moram reći da me još uvijek prolaze trnci od ove epizode! Doslovno ih osjećam u rukama i želucu...
Tako intenzivno iskustvo OBIČNE SERIJE...
Nema veze ni sa čim, ali morala sam podijeliti to s nekim, MM hrče, a ja sam još u transu...
Nisam se baš rasplakala, ali skoro-jel prolazi
znala sam da ces se pojaviti tu negdje blizu kahne
rasplakala si se jer se haus skoro ubio da se sjeti da frigidna kucka umire?
Nisam se rasplakala
Ali da, zato jer je to bilo toliko drugačije od njega kakav je inače
A i taj suspense...
Ma ne merem objasniti
kahna vozdra 8)
ivarica mi je na tragu, kidaaam
Tek sad vidim ovu temu, ja cmoljo
Da, rasplačem se bez problema: i kad sam tužna, i nemoćna, i bijesna...
Vidjeh onu prepisku emse i lory...da, slažem se.
MM je recimo moja suprotnost, no ne izgeda mi frustriran time.
I gledala sam sad Housea... baš mi je bila drugačija epizoda.
Još je i skinuo majicu
uuu house... gledala sam ovu epizodu ranije, i šutila o njoj
ups, sad sam ot, ali jucer sam gledala housea nakon duljeg vremena, i ne znam tko je frigidna kucka, tj zasto je frigidna kucka.
Tako je on zvao Amber.
E, da, nije se ni meni plakalo, ali je bilo baš čudno :/uuu house... gledala sam ovu epizodu ranije, i šutila o njoj
Što je ona radila u busu s njim? Nije bilo ništa na početku o tome, jel da?
Malo sam zakasnila...
Spooky, da, prava riječ!E, da, nije se ni meni plakalo, ali je bilo baš čudno :/uuu house... gledala sam ovu epizodu ranije, i šutila o njoj
Što je ona radila u busu s njim? Nije bilo ništa na početku o tome, jel da?
Malo sam zakasnila...
Anci mila, ne znamo što je radila u busu, malo nas drže u neizvjesnosti...
ja užasno puno plačem, rasplače me sve i svašta. Što dalje to gore. Osjećam se iz godine u godinu sve ranjivije, sve slabije.
mislim da bih trebala na neku psihoterapiju
ja užasno puno plačem, rasplače me sve i svašta. Što dalje to gore. Osjećam se iz godine u godinu sve ranjivije, sve slabije.
mislim da bih trebala na neku psihoterapiju
O tome i ja razmišljam, baš sam postala jako osjetljiva, sve me pogađa, neke večeri sam jedva zaspala s ružnim feelingom zbog prepiske na drugom pdf-u...
Mislim, kad te pogode takve stvari, onda je stvarno vrijeme za malo psihoterapije
Plačem obično ak se grdo posvadim s Mirekom pa se osjećam jadno i frustrirano i neshvaćeno, a rasplačem se gotovo uvijek kad me netko optuži za nekaj, a nisam kriva. Uuuuuuuuuu, na to tulim ko magare. Ah, traume iz djetinjstva kad sam uvijek ja bila kriva za sve
Daklem, osim suzica ganuća ili sreće na kraju cmoljavog filma, ali to ne brojimo jer nije o tome riječ u topiku, katarzično plačem par puta godišnje da izbacim iz sebe jad i nemoć. I stvarno se nakon toga osjećam puno, puno bolje, spremna za akciju i hvatanje u koštac s onim kaj me rasplakalo :D
Mireka sam u naših 16 godina vidla da plače jednom, nakon što je mjesecima gušio u sebi osjećaje zbog obiteljske tragedije, jedne večeri je samo grunulo iz njega
Sad kad ste mi ispričale pola sinoćnje epizode Housea kojeg nisam gledala (nego ga stavila snimat i veselila se današnjem gledanju nakon posla), e sad i meni stvarno dođe da se rasplačem - od bijesa!
najdublja isprika. jesi li jako ljuta?
Plačem danju, plačem noćuHoću reći plačem i kad je tužno i kad sjetno, ali ja sam fenomen plačem na muziku, strane jezike... Eto mujice, ako znaš ime za taj medicinski fenomen impresionirat ćeš me. Dobro ne baš da ridam, ali stegne me knedla u grlu, pa oko zasuzi...
sudržavam se da puknem i ne pustim suzu.najdublja isprika. jesi li jako ljuta?
al ću sad reći što će se dogoditi u sljedećoj epizodi house-a i što će se dogoditi s amber... lalala
samo daj
onda ću ja moći ispričati svih 9 epizoda posljednje sezone
O ludih li baba
Nemojte, plizzz
Ja sam se jučer rasplakala na pilot epizodu serije sudac john deed. Radilo se o suđenju jednom ocu čija je kćer poginula pod kamionom, i tata je 4 tjedna kasnije ubio vozača kamiona. Čitavo vrijeme suđenja tata je šutio, i kad su ga proglasili krivim, sudacga je pozvao da nešto kaže. Taj njegov govor i otkrivanje strašne patnje koja se krije iza lica koje ništa ne otkriva bio je tako strašno tužan i potresan (a ja sam priličan cinik i ne dam se taklo lako dirnuti glumljenim scenama), da sam se rastulila (kao i glumci
također sam plakala jako na kramer protiv kramera, minority report, i na sve filmove i serije gdje strada ili pati dijete. Sofijin izbor nema šanse da gledam (nedavno se spominjao, jelda?).
ne plačem često, ali volim se isplakati od srca.
na housea ne plačem. (ali ga volem)
i da, koga zanima, na wikipediji ima kratak sadržaj svih epizoda housea, uključivo ovih 9 epizoda pete sezone.
Znam da se može naći, ali ne želim!
molim da se to poštuje, hvala!
Joe, ne pričaj previše
Ja sam blesača, gledala nedavno Sofijin izbor i mislim da sam ga ja spominjala na forumu.
Užas.
I to nakon rođenja dvoje djece.
rekoh, koga zanima
ni ja ne volim spoilere, ali housea mogu gledati i napreskokce.
house uopće ne gledam - to je previše za moju paničnu psihu.
a film na kojem sam se raspala od plača je šampion. stari film, mislim iz pedesetih...o tati boksaču.
jel netko gledao?
Nisam, ali vidim da hoću
Ako ne znate, a propustite koju epizodu omiljenih serija, super prepricane detaljne sadrzaje imate i na www.televisionwithoutpity.com, pa na Shows i birajte.
Mislim da nikad nisam katarzicno otplakala. Prije sam znala plakati od bijesa, zivaca, frustracije necim, sad vise od straha (posebno kad je malisa bio bolestan) ili ovako, na tuzne filmove. Placem na Braveheart, Titanic, Mostove okruga Madison, djecu i zivotinje da ne spominjem, ali nikad se nisam rasplakala kao na My girl - gledalo nas je par srednjoskolki u kinu, i svi smo izgledali kao rakuni poslije - prvi put da sam u kinu slusala bas jecanje.
MMu se isto oci cesto orose, ali od ganuca najvise.
U linku je ostao i zarez pa njega izbrisite, inace ne radi.
Plačem, nekad manje nekad više, ovisi u kojem sam psihičkom stanju.
Ne tulim bez razloga. Isplakala sam dušu kad smo morali uspavati psa i kad nam je jedan uginuo. Steže me kad vidim nekog psa lutalicu, kad gledam web-ove od azila i tako. Hiper senzibilna sam na životinje. Inače sam srca kamenog... U tolikoj mjeri da se pitam jel sa mnom sve ok
joj, zaboravila sam na pse. Ja sam tulila za skoro cijelo vrijeme predstave Timbuktu, o psu koji je ostao bez gospodara...
http://www.montazstroj.com/timbuktu/
Ooooo da. I to riiidaaam ko luda bez razloga. Počnem misliti na probleme, pa mi se učine nerješivi, pa se isplačem i onda mi je dobro. To nitko nikada ne vidi. Trudim se svoje "sajho" ispade zadržati za sebe.
da, da...house uopće ne gledam - to je previše za moju paničnu psihu.
a film na kojem sam se raspala od plača je šampion. stari film, mislim iz pedesetih...o tati boksaču.
jel netko gledao?
mali plavi iz NYPD
isti bio kao klinac, kao i kad je odrastao
ali film je iz 70-tih, nema šanse da je iz pedesetih-ako je to to!
House
kaj, bumo opet ispricali sadrzaj ovima koji nisu gledali
btw meni nije bio tuzan. mozda zato jer su mi se djeca budila cijelo vrijeme pa sam pogledala ukupno 10 minuta
Uh, dovraga, ja zaboravila da postoje i takvikaj, bumo opet ispricali sadrzaj ovima koji nisu gledali
btw meni nije bio tuzan. mozda zato jer su mi se djeca budila cijelo vrijeme pa sam pogledala ukupno 10 minuta
Ignorirajte moj zadnji post, a i moj Svimbek se probudio dva puta tijekom epizode, pa sam bit će krivo shvatila
svojevremeno sam samo gledala tu scenu (nekako, negdje), nikad nisam ni pogledala cijeli film od početka do kraja (osim i sam kraj)... divim ti se.
koja si ti mazohistica, nisam ni znala.
sladjanaf, MC ?
A o kojem je to filmu riječ?
Mislim, Brad Pitt a ja ne znam o ćem se radi
oprosti, nisam prije vidjela
The Curious Case of Benjamin Button
tak i ja i uvijek si mislim pa kaj sa mnom ne štima, svi veseli a meni, suza, suzu stiže
I ja sam cmoljo...
MM me zeza da je placem i kad u Engleskoj pada kisa,
Sinoc sam si pustila film P.S.Volim te i ugusila se u suzama,hehehe,sjela na pod,napravila kokice,upalila film i udri...
Samo sam izvlacila maramice,ko u filmovima, 8) e jesam si sutradan bila
Jako, jako rijetko pustim suzu, jednostavno sam takav tip (taff girl
Kada nisam trudna.
A kada sam trudna, potpuna suprotnost, plava sam plačipi....
Evo jučer sam propisno odtulila cijelu Obaminu inauguraciju.
ja spadam u plačljive; plačem na filmove, pjesme, događaje, sve patetično, sve u vezi djece, nejačkih i sl.
mene je npr. neku večer dotukao house sa onim umiranjem amber i tužnim dr. wilsonom, joooj koja tuga
a jučer svaki put kad bi na radiju u vijestima čula "yes we can!" ja bi malko zasuzila...i tako svakih sat vremena
nije me uhvatio patos tijekom inauguracije, jer sam za to vrijeme uz upaljeni tv hranila čeljad i još svašta nešto pa se nisam mogla uživiti, a bogme niti čuti ništa.
ali dosta mi je bio i kadar one gomile ozarenih ljudi da me stegne u grlu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom