 |
|||
Nisam gledala Housa na kojeg kako vidim mnogi ovlažiše oči (jesam zadnjih par minuta, ali nedovoljno da se uključim).
Ali zato sinoc, inaguracija Obame, ja sjedim s Filipom, gledam i šmrcam kako se god koji crnac pojavi u kadru. Jutro kad je pobijedio na izborima sam proplakala pol sata prije posla.
Osim na Obamu, cvilim i na uspjehe HR sportaša, od nogometaša, rukometaša i ostalih ekipnih sportova, pa do Ivaniševića, Janice, Ivice i ostalih
I obožavam ono sportsko pozitivno ludilo koje za vrijeme velikih natjecanja obuzima državu, to mi puni srce i onda kad ga prepuni, zasuzim. Nije uopće pritom bitno gledam li to na TV-u ili sam i sama dijelom toga.
Općenito sam primijetila da sam jako podložna pozitivnoj vibri mase, pa su me tako rasplakali i prosvjedi protiv ukidanja koncesije 101ici, kao i koncerti Metallice u Ljubljani i Pearl Jama ovdje u Zg
Na ovom prvom bila sam s tadašnjim dečkom, i on je moj doživljaj koncerta opisao kao pravo religiozno iskustvo, katarza
Hvala, al morala sam saznati iz drugih izvora i eno ga na DVD-u čeka 8)sladjanaf prvotno napisa
kahna, ne budi stipsa.
Jutro nakon svjetskog nogometnog prvenstva.
Mi smo dan prije izgubili od Turaka.
U kući tišina.
A moj muž - otvori kliznu stijenu prema terasi (da cijelo susjedstvo čuje) i na slav glas pusti pjesmu SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO, DA PUSTIM SUZU S OKA, JER TEBE VOLIM JAAAAA!!.....
a ja u plač! Pobjegla u kuhinju, pjevam i plačem i ljuta sam na njega kaj je pustil tu pjesmu, a klinci urlaju, skaču i čude mi se kaj ja plačem!
Jesemti, tak nisam plakala ni nakon dva poroda i operacije i svih tužnih situacija!
ma možete mi reći da sam skroz čuk-čuk ali ja danas na poslu, sama u uredu i pjesma na radiju Samo je jedno, proplakala sam ko kišna godina i molila Boga da nitko ne uđe tih par minuta jer ne znam kako bi objasnila zašto cmoljim. Plakala sam i na nogometnu ludnicu, ali ova timska sloga među rukometašima i njihovo iskreno veselje - ja gotova.
svaki mjesec barem dva dana sam najtužnija osoba na svijetu, i plačem zbog svega...
počnem plakati kad je nešto jako lijepo od sreće valjda, kad je nešto tužno, doživim to još tužnije... baš me zna uhvatiti...
a u trudnoći sam valjda plakala svaki dan prva tri mjeseca....
u trudnoci sam prva tri mjeseca plakala za sve...
Sjecam se jednom poslala muza da mu kupi Gloriu,a on mi kupio Story,e kako sam se tad isplakala
meni je the ultimate izazivač plača- priča "djevojčica sa žigicama"
uf, šta mi je trebalo da se sjetim
meni oduvijek "zeko i potočić"
i sad mi se plače kad se sjetim tog jadnog zeke...
A priče Oscara Wilde-a?meni je the ultimate izazivač plača- priča "djevojčica sa žigicama"
uf, šta mi je trebalo da se sjetim
pogotovo Sretni princ
Kao mali mazohist, preslušavala sam kazetu s tom pričom tisuću puta
Isto, a onda poslijemeni je the ultimate izazivač plača- priča "djevojčica sa žigicama"
uf, šta mi je trebalo da se sjetim
Sjaj u travi
sjećam se da sam se skoro razbolila
meni je the ultimate izazivač plača- priča "djevojčica sa žigicama"
uf, šta mi je trebalo da se sjetim
Da, lektira za drugi razred, a mog plačka smo jedva oporavili od Ružnog pačeta...
Ajme, Joe, još ćeš se ti naplakati radi Djevojčice sa žigicama... Ja to (plakanje) "odradila" nedavno...
Razmišljam hoću li svoje razloge za suze podijeliti s vama ili ne... Vidim da je tema malo lights, a kod mene baš crnjak. Možda će mi biti lakše, možda nas ima još... Eto, neki dan me opet zaskočilo i pogledam vijesti (inače ne pratim informativni program, ne čitam dnevni tisak...). I počinje prilog o selu u Južnoj Americi u kojem se rodilo puno plavokosih blizanaca, ajd' zanimljivo... A u nastavku priloga - "dr." Mengele i prizori iz konc logora :shock: I opet su bez ikakvog prethodnog upozorenja servirani prizori koje jednostavno ne želim gledati! Slika malenog djeteta, mršavog, izgladnjelog i napaćenog, kojemu u svojim bolesnim istraživanjima neki "ljudi" mjere duljinu ruke, ono tužno lice i mršava ruka kojom briše suzne oči... Već drugu noć ne spavam... Stalno mi se plače, ne mogu prestat mislit o tome djetetu, o toj dječici u konc logorima. Muž me tješi, vidim da mu to i nije baš normalno pa se danas skrivam kad mi krenu suze. Znam da ću taj prizor pamtiti još dugo, predugo. Ne znam samo koliko je to normalno.
Pčelica Mara tvoja reakcija je najnormalnija
ja sam zasuzila na tvoj opis, a da sam gledala ....
nisam klasični vjernik, ali radi takvih zlotvora bi voljela da postoji 50. krug pakla
Pčelica Mara, meni su suze krenule na tvoj opis, a nisam vidjela taj prilog
reakcija ti je skroz normalna. ja se osjećam toliko grozno kad vidim takve stvari, jer sam nemoćna u tim situacijama... užasno!
nedavno mi je šogorica poslala jedan odličan mail o tome koliko smo postali "razmaženi", i koliko bi trebali biti sretni što imamo ono o čemu toliki ljudi "gladnih" zemalja mogu samo sanjati...
Da bar ni ja nisam gledala... Znam ja zašto izbjegavam dnevni tisak, vijesti, dnevnike, općenito televiziju... Iz vrlo sebičnih razloga
I da, znam da smo razmaženi i često ne cijenimo blagostanje u kojem živimo, ne mislim pri tom na neko bogatstvo, mislim na obitelj, zdravlje, slobodu...
Sorry, odvedoh vam temu s dr. Housa i djevojčice sa žigicama (da da, i na to plačem, i na malu sirenu i Bambija...) na holokaust i patnje djece. Stvarno ne mogu vjerovati da postoje ljudi koji mogu činiti zlo djeci i životinjama, nedužnim i slabijim bićima od sebe. 50. krug pakla je preblaga kazna za neke stvorove (ne mogu ih nazvati ni ljudi ni zvijeri).
bzara,
i ja sam dobila taj mail, baš me dirnuo.
nego, radi li aparatić?
inače sam kampanjac, pa tako i u plakanju.
plačem kad mi se skupi, i to bez publike.
x
Ja sam se rasplakala na prizor male mršave, nepostojeće guze neke afričke bebe u naručju iste takve majke, naspram lijepe buckaste bijele guze
Bzara, avatar
Haha, drago mi je čuti da postoje ljudi koji vole navedeno u posljednjoj rečenici.onako katarzično plačem rijetko, ali je prekrasno oslobađajuće
dozivjela sam to jako puno putaI jel plaču odrasli muškarci? Jeste vidjeli kojeg?
ali mene privlače emotivci-placljivci-depresivci-pjesnici-islicni, pa sam oko sebe skupljala takve muske
Ja sam golemi spremnik neobjašnjive tuge otprilike 7 dana u mjesecu.... ostalo vrijeme sam golemi spremnik neobjašnjive sreće. Osim kad sam u fazama preispitivanja kad je ovaj drugi spremnik zaključan.
Svog muža sam vidjela samo jednom da baš plače. Par suza je ispustio na svakom porodu i to je to. Njegovo oslobađanje traži neki drugi put... najčešće putem aktivnosti.
svimbalo, hvala na komplimentu za avatar!
mene taj mail užasno rastužio, i onako baš taknuo duboko...
mislava, aparatić je radio, i onda je odjednom prestao raditi...
htjela sam ti poslati pp, pa sam zaboravila! pošaljem pp pa ti sve objasnim!
Dobro je, znači nisam luda.
Vec sam mislila da sam ja jedina koja je plakala kad je Obama dobio izbore (naravno ne računajući Amerikance).
Od kad sam rodila puštam suze na sve moguće, tužno ili veselo, glazba, filmovi, dokumentarci, sport, politika, knjige...ma sve osim reklama (to je samo pitanje vremena kad ce me rasplakat od muke).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom